| Baranja Baranja / Baranya | |
|---|---|
| Historijska regija | |
 Karta Baranje, u plavom mađarski a u žutom hrvatski dio. | |
| Opći podaci | |
| Zemlja |  Mađarska Hrvatska |
| Najveća naselja | |
| Geografija | |
| • Ukupna površina | 5688 km2 (2196 sq mi) |
| Stanovništvo(procjena) | |
| • Ukupno | 665,736 |
| Ostale informacije | |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Letnje (DST) | CEST (UTC+2) |
Baranja (mađarskiBaranya[ˈbɒrɒɲɒ]), geografska i historijska regija između rijekaDrave iDunava, obuhvaća 5.688 km2, od čega 4.541 km2 uRepublici Mađarskoj i 1.147 km2 uRepublici Hrvatskoj.
Ime regije najvjerojatnije dolazi od slavenske riječi „bara”, iz čega se može zaključiti da naziv regije znači zemlja bara tj. „močvarna zemlja”. Veliki dio regije činemočvare, kao što jePark prirode Kopački rit na jugoistoku Baranje u Hrvatskoj. Ime Baranje prema jednima dolazi od riječi „Brangna”.[1] Prema drugim izvorima kažu da Baranja bila je osobno ime Brana ili Brangna.[2] Druga teorija tvrdi da naziv Baranja dolazi od mađarske riječi „bárány”, što značijanje.
RijekeDunav iDrava tvore među premaBačkoj iSlavoniji, ahrvatska državna granica premaMađarskoj povučena je krozravničarski kraj bezreljefne ilihidrografske prepreke.
Administrativno Baranja danas pripadaOsječko-baranjskoj županiji, dok je za vrijemeJugoslavije pripadala regiji zvanojSlavonija i Baranja, odn.Zajednica općina Osijek. Na mađarskoj strani, Baranja je zasebna administrativna cijelina pod imenomBaranya vármegye.
Najstarijanaselja spominju se već u XII. stoljeću (Branjin Vrh); ostala su zasnovana tokom XIII. i XIV. stoljeća. Do podjele županije Baranje došlo jeTrijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tadajugoslovenski, a sada hrvatski dio Baranje obuhvaća 1147 kvadratnih kilometara, dokmađarski dio obuhvaća 4541 kvadratni kilometar.
Glavna veza Baranje s ostalim područjimaHrvatske jeste željeznička i cestovna prometnicaBeli Manastir-Osijek. IzgradnjaBatinskog mosta preko Dunava kodBatine (1974) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Bačkom, a izgradnja cestovnog mosta preko Drave kodBelišća boljem povezivanju saSlavonijom. Veza sMađarskom ostvaruje se preko graničnog prelazaDuboševica-Udvar (ranije:Kneževo-Udvar) cestomBeli Manastir-Mohač (od 0-24 sata) ili preko graničnog prelazaBaranjsko Petrovo Selo-Beremend (0-24 sati) ili željezničkom prugomBeli Manastir-Mađarboja (Magyarbóly).
Baranja je pretežno nizinski kraj (najviši vrhKamenjak ima 243 m, naBanskom brdu) s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavajuholocenski ipleistocenskisedimenti (les i lesolike naslage,pijesci i dr.). Ističu se ovemorfološke cjeline: mlađe naplavne ravni, starija holocenska terasaDrave, mlađa i starijavirmska terasa Drave, mlađa virmska terasaDunava, lesne zaravni iBansko brdo.
Vrlo vlažne naplavne ravni (osobito u područjuKopačkog rita) zauzimaju 63 % područja Baranje. Ocjedita područja (riječne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje ipoljoprivredu (černozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih područja Drave, Dunava iKarašice rješavaju se već gotovo dva stoljeća. Do sada je u Baranjimeliorirano oko 100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lakše plovidbe presječeni su i neki meandri Dunava i Drave. Najznačajniji vodeni tok je Dunav, koji je plovan čitave godine.
Baranja ima umjereno kontinentalnuklimu. Po prosječnoj godišnjoj količini oborina (642 mm) ubraja se među najsuvlje dijelove Hrvatske. Prosječna je godišnja temperatura 10,7 °C. Na području Baranje najčešće piri sjeverozapadni vjetar.
Od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksihrasta lužnjaka,vrbe ijohe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jestašaš,trstika i sl. Viši, ocjediti dijelovi terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje površine pod šumom sekundarnog su porijekla.
Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje izneolitika. Kad su došliMađari (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimiliraliSlavene. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u BaranjiSrbi. Kad su seTurci poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavajuHrvati (Šokci) iz okoliceSrebrenice u Bosni (1689-1713), a za seobeCrnojevića (Čarnojevića) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju seNijemci, ponajviše izAustrije,Porajnja iBavarske. Mađari su se zadržali uz Dunav i naBanskom brdu.
Prema podacima iz1720. godine Baranja je imala 6.900 stanovnika. Otada pa do raspada Jugoslavije (1991), osim u razdobljuPrvog svjetskog rata i1948-1953. kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja Nijemaca) stanovništvo prorijedilo, ono je bilo u stalnom u porastu. Od1991. godine stanovništvo se smanjuje, prvo zbogratnih zbivanja, a nakon rata zbog iseljavanja srpskog i nevraćanja u punoj mjeri uglavnom hrvatskog stanovništva koje je izbjeglo na početku i tokom rata. Kasnije se broj stanovnika smanjuje i zbog ekonomskog iseljavanja, uzrokovanog dugotrajnom ekonomskom krizom.
U Baranji je složena nacionalna struktura. Baranju su potkrajDrugog svjetskog rata napustili Nijemci, a kolonizirali 1945-1948. Hrvati i Srbi izHrvatskog zagorja,Međimurja, odn.Banije iDalmacije.
Abecedni popis svih naseljenih mjesta uBaranji koja imaju status samostalnog naselja (s linkovima na popise ulica u tim naseljima).
