Banu Hilal (arapski:بنو هلال) je naziv za savezarapskihbeduinskih[1] plemena porijeklom iz oblastiHidžaz iNadžd u današnjojSaudijskoj Arabiji, a koji se sredinom 11. vijeka doselio na područjeGornjeg Egipta[2] a nakon toga migrirao dalje na zapad, na područjeMagreba (Sjeverozapadna Afrika). Njihovu potonju migraciju su potakliFatimidi,ismailitska dinastija egipatskihkalifa, kako bi preko njih kazniliziridske emire, njihove bivše vazale koji su nedugo prije toga prihvatilisunitski islam a kao kalife priznali suparničku dinastijuAbasida izBagdada. Dio modernih historičara, pak, špekulira kako je migraciju potaklo iscrpljivanje pašnjaka na području gornjegNila uslijeddegradacije ekosistema izazvanog klimatskim promjenama usrednjovjekovnog toplog perioda.[3] U svakom slučaju, plemena Banu Hilala su brzo uspjela poraziti Zirida, te su značajno oslabili njima susjednu dinastijuHamadida. Dolazak Banu Hilala je imao dalekosežne posljedice po historiju Magreba, s obzirom da je dao novi poticajarabizaciji tamošnjeg stanovništva, ali i uvođenju tamošnjim područjima dotle marginalnognomadskog načina života te doveo do značajnog opadanjapoljoprivredne proizvodnje.[4] HistoričarIbn Haldun je tvrdio kako su zemlje opustošene od Banu Hilala kasnije ostale pustinjama.[5]
