Za ostala značenja, vidiAzra (razvrstavanje). | Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadržioriginalno istraživanje ilitvrdnje koje nisu verificirane. Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajtestranicu za razgovor. |
Azra | |
|---|---|
 | |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1976.—1990. |
| Osnivanje | 1976. Zagreb,SFR Jugoslavija |
| Žanr | rock,novi val |
| Diskografska kuća | Diskoton,Jugoton |
| Članovi | |
| Bivši članovi | |
| Povezani izvođači | Balkan Sevdah Band |
Azra je biojugoslavenskirock sastav osnovan1976. godine uZagrebu. Nastala pod utjecajemrocka inovog vala, Azra je s vremenom postala jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih, ali i najvažnijih bendova uSFR Jugoslaviji. Predvođen karizmatičnimJohnnyjem Štulićem, bend je u četranest godina karijere izdao čak devet albuma i eksperimentirao s različitim temama i stilovima, a poznat je i po tome što je svojim pjesmama često doticao važna socijalna, ali i različita filozofska pitanja.
Inicijalnu fazu benda obilježili su, uz Štulića, basistMišo Hrnjak i bubnjarBoris Leiner, koji je prije Azre svirao uHaustoru. Nakon što je Hrnjak1982. godine napustio bend, Štuliću i Leineru (nakon kratke stanke) pridružili su seJurica Pađen i NizozemacStephen Kipp, koji je došao iz Nizozemske na Štulićev poziv. Azrini albumi bili su izrazito uspješni, kao i njihovi koncerti, a tokom svoje karijere, bend je izdao i iznimno popularne singlove "Balkan", "A šta da radim" i "Lijepe žene prolaze kroz grad". Konačni raspad benda uslijedio je1990. godine nakon koncerta naHvaru. O njihovom značaju i utjecaju svjedoči i činjenica da je čak pet njihovih albuma (od čega tri u prvih deset) uvršteno na antologijski popis u knjiziYU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe iz1998. godine; više albuma od njih imali su samoBijelo dugme iRiblja čorba (oba po osam).
Glazbeni kritičari danas često znaju Azru imenovati kao "obaveznu glazbenu lektiru".
Branimir Johnny Štulić, lider grupe, rođen je u Skopju, uMakedoniji, 1953. godine. U djetinjstvu je često mijenjao prebivalište zbog prirode očeva posla, otac mu je bio časnik, te najvažnije godine odrastanja i afirmacije provodi uZagrebu, gdje je upisao Filozofski fakultet ali "samo da bi zadovoljio starce"[nedostaje referenca]. Već se tada gotovo fanatično odlučuje bavitiglazbom. Važno je reći da su na njega najviše utjecaliBeatlesi, ali prvenstveno radi ideje sastava. Isto tako bio je lud za sevdahom što se očitovalo u prvoj fazi njegovaglazbena rada kada je osnovaoBalkan Sevdah Band. Svirali su gotovo sve od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa doThe Beatles. Pod utjecajemnovog vala (new wave), vremenom se bend sve više okrećerocku i kroz njega prolazi mnogo različitih glazbenika. Prema legendi, januara 1977. godine za šankom Teatra TD u Zagrebu, lokalni anarhisti su ispijali lozu i pričali o politici, slaveći jer je Đoko Grgac (kome je posvećena pesma Jablan) dobio kćerku, kojoj je trebalo dati ime. Tada je Džoni izrecitovao stihove čuvene Hajneove pesme Azra, koja se u prevodu Safvet-beg Bašagića peva kao sevdalinka:
. 1977./78. grupa nastupa u postavi Štulić - Stublić - Pelajić - Novoselić - Juričić, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja odŠtulića i formira novi sastav -Film. Nakon togaŠtulić postaje članomParnog valjka, ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativši seAzri Štulić kao bubnjara uzimaBorisa Leinera tada članaHaustora, ali ne uspijevajući naći adekvatnog basista, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s psom!
Prvi singl snimaju 1979. godine sHuseinom Hasanefendićem - Husom (Parni valjak) kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Još su im pomogli iZlatko Miksić - Fuma (Parni valjak), Mladen Juričić (Film) i Relja. Na tom singlu su izašle pjesmeBalkan iA šta da radim koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridružio i basistaMišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima, na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namjernom publikom.
Debi albumAzra snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se smatra jednim od najjačih debija unašojrock-glazbi, te im osigurava vodeće mjesto na domaćojrock-sceni. Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njezinu nužnost (Uradi nešto,Vrijeme odluke), odnosno ljubavne tematike (Gracija,Tople usne žene), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izričajem.
1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singlLijepe žene prolaze kroz grad, kojeg također producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli albumSunčana strana ulice, sa raznovrsnijim temama. Prvi putJohnny ubacuje i komentare političke naravi (Užas je moja furka,Kurvini sinovi). U ljubavnim pjesmama (Između nas,Ne reci mi dvaput,Gospodar samoće,Sunčana strana ulice) uvodi i puhačke instrumente u izvedbi Sedak-Benčića, Vlahovića, Santre i Juričića. Na albumu su značajne i pjesme u kojimaJohnny obrađuje svoju urbanu paranoju (Odlazak u noć,Kad Miki kaže da se boji), te one u kojima obrađuje problem individualne zapostavljenosti (Pametni i knjiški ljudi,Pit - i to je Amerika). Producent albuma je Branimir Štulić što će kasnije uostalom i redovito činiti.
Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi albumRavno do dna. Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja (Ravno do dna,Nedeljni komentar,Ostavi me nasamo,Sjaj u kosi,Plavo - smeđe). Ovaj album je snimka čitavoga koncerta uKulušiću u Zagrebu 1981., a po neposrednosti i energijiglazbe pruža pravu sliku Azre toga razdoblja.
1982. godine izdaje se i drugi dupli albumFiligranski pločnici te treći singl, u kojima Štulić od izravne energične emotivnosti prelazi prema prikazu unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s određenom distancom. Album sadrži političke (Tko to tamo pjeva,68.,Pavel,Gorki okus), ljubavne (Kao ti i ja,Volim te kad pričaš), te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme (Put za Katmandu,Strah od smrti,Život običnog tempa). Na albumu veliki značaj imaju puhački instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Benčića.
Godine 1982. grupu napušta Mišo Hrnjak, a Lajner odlazi na odsluzenje vojnog roka, te sljedeće godine Štulić sam sa bubnjarom Srećkom Antonioliem snima albumKad fazani lete, a 1984. sa LeineromKrivo srastanje u kojimaJohnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda (Kao i jučer,Duboko u tebi,Flash), ili se buni protiv prevladavajućeg načina mišljenja (3N,Mon ami,No comment,Kad fazani lete), ili donosi zvuk teških, punihrock-gitara (Anđeli,Štićenik,Nemir i strast). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme -Klinček stoji pod oblokom.
Zatim odlazi uNizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja uNizozemsku.
1986. izdaje album pod nazivomIt ain't like in the movies at all.
1987. sLeinerom, Juricom Pađenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi albumIzmeđu krajnosti koji sadrži uglavnom obrade pjesama (Zadovoljština -Satisfaction-Rolling Stones,Adio mare- Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke (Izlazak iz kome,Vaše veličanstvo).
1988. izdaje četverostruki živi mega-albumZadovoljština, s luksuznom opremom i istom postavom. Ovaj album je snimka gotovo čitavoga koncerta održanoga uDomu sportova u Zagrebu, listopada 1987. Sadrži mnoštvo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora.
Nakon togaŠtulić snima solističke albume:Balkanska rapsodija (Teško ovo život),Balegari ne vjeruju sreći (Voljela me nije nijedna,Men se dušo od tebe ne rastaje,Usne vrele višnje - obraduLilly Of The West Irske narodne pjesme.
Godine 1990. grupa nakon koncerta naHvaru i formalno prestaje postojati.
Devedesetih godinaŠtulić izdaje dva albumaSevdah za Paulu Horvat iAnali, koji su kvalitetno daleko ispod njegovog ranijeg opusa. No Štulićeva glavna preokupacija jest prijevodHomeroveIlijade koji je i dovršio 1995. godine pod nazivomBožanska Ilijada. 1997. godineŠtulić izdaje albumBlasé kojime se, prema kritici, vraća standardima ranijeg rada.
Štulićeve pjesme su objavljene u knjigamaFiligranski pločnici iBig bang, njegovi lirski pokušajiAnonymus Epigramus, kao dodatakZadovoljštini, a koncerti na video - kazetamaZadovoljština iKlinček stoji pod oblokom.
Branimir Johnny Štulić jedna je od najkontroverznijh ličnosti u ex yu rocku uopće. Njegove pjesme još otpočetka su imale dvojaki učinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo umijeće sviranja gitare, način pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su "intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu." Drugi su bili "poraženi neposrednošću glazbe, energije i poetike, čovjeka koji je uhvaćene djeliće gradskoga očaja ponovo povezivao u stvaran svijet svojih pjesama dajući ga u širokom registru tonova, od straha i bijesa do delikatne ljubavi."Šablon:Ni
Azra
Branimir Štulić
Video/TV