Azot dioksid imamolarnu masu od 46.0055, te je teži od vazduha, čija prosečna molarna masa je 28.8. Na osnovuzakona o idealnim gasovima, NO2 je gušći od vazduha.
Dužinaveze između atoma azota i kiseonika je 119.7pm. Ova dužina veze je konzistentna sa redom veze od jedan i jedna četvrtina, kao uozonu (O3). Osnovnoelektronsko stanje azot dioksida jestanje dubleta, pošto postoji jedan nespareni elektron koji je delokalizovan preko obe veze.
Ravnoteža je karakterisana saΔH = −57.23 kJ/mol, te je reakcija egzotermna. Na višim temperaturama ravnoteža se pomera na levo. Bezbojni dijamagnetikN2O4 se može dobiti kao čvrsta materija sa tačkom topljenja na −11.2 °C.[5]
Azot dioksid tipično nastaje putem oksidacijeazot monoksida kiseonikom u vazduhu:[5]
2 NO +O2 → 2NO2
U laboratorijskim uslovima,NO2 se može pripremiti putem dvostepene procedure toplotnom dekompozicijomazot pentoksida, koji se dobija dehidracijom azotne kiseline:
2HNO3 →N2O5 +H2O
2N2O5 → 4NO2 +O2
Termalna dekompozicija nekih metalnih nitrata takođe proizvodiNO2:
2Pb(NO3)2 → 2 PbO + 4NO2 +O2
Alternativno, redukcija koncentrovane azotne kiseline metalom (kao što je bakar) se može koristiti.
4HNO3 + Cu → Cu(NO3)2 + 2NO2 +2 H2O
Finalno dodavanjem koncentrovane azotne količine kalaju nastajeNO2 ikalajna kiselina kao sporedni proizvod.
↑Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.