Za ostala značenja, vidiAy (razvrstavanje).
Ay je pretposljednjifaraondrevne18. dinastije u Egiptu. Prijestolje je držao relativno kratko - samo četiri godina (vjerojatno1324 –1320. pne. ili1327 –1323. pne., ovisno o kronologiji), ali je prije toga bio najvažniji savjetnik dvojici ili trojici faraona koji su mu prethodili, te bio siva eminencija za vrijeme vladavineTutankhamuna. Ayovprenomen ili kraljevsko ime—Kheperkheperure—znači "Vječne su manifestacije Re" dok mu rodno imeAy it-hetjer znači 'Ay, Božji otac.'[1] Za vrijeme Tutankhamunove bio je najvjerojatnije osoba zslužna za povratak štovanja egiptakogpanteona nakon eksperimenta smonoteizmom piodAkhenatenom koji je napustio prethodne tradicije. Bilješke i spomenici vezani uz Aya su rijetki, i to ne zbog kratke vladavine, nego zato što je sljedeći faraonHoremheb započeo kampanjubrisanja zapisa o njemu i drugih faraona vezanih uzPeriod Amarne. Neki naučnici drže da je odgovoran za Tutankhamunovu smrt.
Egiptolozi vjeruju kako je Ay potjecao izAkhmim, što sugerira izgradnja kapele posvećene lokalnom božanstvuMinu za vrijeme Ayeve vladavine.[2] Također se kao popularna teorija navodi da je bio sinYuye, utjecajnog plemića na dvoru faraonaAmenhotepa III i ocaTiye, Amenhotepove glavne kraljice.
Ay je usprkos relativno skromnog (a neki sugeriraju i semitskog, odnosno azijskog) porijekla uspio napredovati kroz državnu hijerarhiju za vrijeme "heretičkog" faraonaAkhenatena. Neki špekuliraju da je to zato što su on i suprugaTey bili roditelji Akhenatenove glavne suprugeNefertiti, kao iMutnedjmet, koja će postati suprugom Ayevog nasljednikaHoremheba, dok drugi drže da je bio Akhenatenov ujak.
Ayev položaj na Akhenatenovom dvoru je postao tako visok, da mu je bilo dozvoljeno sagraditi grobnicu u prijestolniciAkhetaten, a uživao je i titulu "Nadzornika svih konja Njegovog veličanstva", odnosno čin ispodgenerala u elitnoj jedinici bojnih kočija.[3]
Ayevoj vladavini je prethodila vladavinaTutankhamuna, koji je na prijestolje došao u dobi od devet i deset godina, upravo u vrijeme kada su se počeli sukobljavati monoteisti i pristaše starog politeizma. Kao dva najbliža savjetnika dječaku-faraonu su se nametnuli velikivezir Ay i generalHoremheb. U devet godina Tutankhamunova vladavine Ay se nametnuo kao utjecajniji savjetnik, te se Egipat postupno vraio starim bogovima, a stari Amunovi svećenici stekli utjecaj izgubljen pod Akhenatenom.
EgiptologBob Brier je sugerirao da je Ay ubioTutankhamuna kako bi sam došao na prijestolje, što se temelji na rendgenskim snimkama iz 1968. godine koji pokazuju djeliće kostiju unutar Tutankhamunove lubanju.[4] Nakon toga su se pojavile alternativne teorije kako je Tutankhamun umro prirodnom smrću, odnosno da je bio otrovan.
U trenutku smrti Tutankhamun nije imao prirodnog nasljednika, a Ay je brzo reagriao kako bi ispunio taj vakuum, usprkos Horemhebove titule "idnw" ili "Zamjenik gospodara Dvije zemlje" koja je sugerirala da bi upravo Horemheb trebao postati novi faraon. Čini se da je Ay postao faraon ženidbom zaAnkhesenamun, Tutanhkamunovom udovicom, te tako legitimirao svoje preuzimanje prijestolja. Prilikom relativno kratke vladavine od četiri godine je nastavio s politikom povratka starim bogovima. Za svog nasljednika je odredio Nakhtmina, vojnog oficira za koga neki egiptolozi drže da je bio njegov prirodni ili posvojeni sin.
Međutim, nakon njegove smrti je Horemheb, koristeći svoj položaj na čelu vojske postao faraon. Nakon toga je krenuo u skrnavljenje Ayevih grobova i brisanje njegovih spomenika.
Ay se kao važan liok pojavljuje u trilogiji romanaP.C. Doherty s temom Drevnog Egipta - '"An Evil Spirit Out of the West", "The Season of the Hyaena" i "The Year of the Cobra". On je također važan lik u historijskom romanu Mike Waltarija "The Egyptian" i romanuWolfganga HohlbeinaDie Prophezeihung (Proročanstvo). Također je važan lik u bestseleruNefertiti koga je napisalaMichelle Moran.
- ↑Peter Clayton, Chronicle of the Pharaohs, Thames & Hudson Ltd, 1994. p.136
- ↑„Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2002-10-24. Pristupljeno 2002-10-24.
- ↑Hindley, Marshall.Featured Pharaoh: The God's Father Ay,Ancient Egypt, April/May 2006. p.27-28.
- ↑Hawass, Zahi. "Scanning Tutankhamun",KMT. Volume 16, Number 2. p.33. Summer 2005.
- Jürgen von Beckerath, Chronologie des Pharaonischen Ägypten, MÄS 46 (Philip von Zabern, Mainz: 1997), pp. 201