Australski domoroci naseljavaju australsko kopno više od 42,000 godina. Nakon sporadičnih posjeta ribara sa sjevera i europskih istraživača i trgovaca uXVII. vijeku,Velika Britanija je zaposjela istočnu polovinu otoka tokom1770. godine, gdje je slala ljude po kazni u koloniju nazvanuNovi Južni Wales, koja je formirana26. siječnja1788. godine. Kako je broj stanovnika rastao i kako su otkrivani novi teritoriji, tokomXIX. vijeka formirano je još pet velikih autonomnih Britanskih prekomorskih teritorija. Dana1. siječnja1901. godine, šest kolonija formiralo je federaciju nazvanu Commonwealth Australija. Kao federacija, Australija je uspostavila stabilan liberalno-demokratski politički sistem, ostajući članicaCommonwealtha.
Sam nazivAustralija nastalo je odlatinske rečiaustralis, što znači "s juga". Priče o "nepoznatoj južnoj zemlji" (latinski:Terra Australis Incognita) iz dobastarog Rima bile su uobičajene u srednjovjekovnoj geografiji, iako nisu imale uporište u stvarnom znanju o postojanju kontinenta. Uengleskom jeziku, riječAustralia prvi put je upotrebljena1625. godine u djelu "A note of Australia del Espíritu Santo, written by Sir Richard Hakluyt". PridjevAustralische koristili su nizozemski službenici uBataviji od1638. godine kako bi imenovali novootkriveno kopno na jugu. ImeAustralija korišteno je i1693. godine u prijevodu knjigeLes Aventures de Jacques Sadeur dans la Découverte et le Voyage de la Terre Australe, francuskog autoraGabriela de Foignyja, koji je pisao podpseudonimom Jacques Sadeur.[2]
Alexander Dalrymple koristio je isti termin u djeluAn Historical Collection of Voyages and Discoveries in the South Pacific Ocean iz1771. godine, referirajući na čitavo južnopacifičko područje.George Shaw iJames Edward Smith objavili su1793. godine knjiguZoology and Botany of New Holland, u kojoj su pisali o "ogromnom otoku, ili bolje — kontinentu, Australiji, Australaziji ili Novoj Holandiji".
Naziv "Australija" popularizirao je istraživačMatthew Flinders u svojoj knjiziA Voyage to Terra Australis, mada se sam termin u knjizi spominje tek jednom. Ovom knjigom, Flinders je toj riječi dao opće značenje. Guverner Novog Južnog Walesa,Lachlan Macquarie, kasnije je koristio tu riječ u službenim izveštajima koje je slao u Englesku, da bi1817. predložio da ona bude usvojena kao službeno ime. Britanska mornarica je1824. službeno nazvala ovaj kontinent Australijom.
Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti prekoindonezijskog otočja došli izAzije. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domoroci imali zaseban razvojni put te sačuvali kulturukamenog doba. Aboridžini imaju osobine ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom.Koža im je tamno smeđa, a imaju bujnu kosu i bradu. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su imkoplje ibumerang – neobično drvo za bacanje koje se u letu, ako pogriješi cilj, vraća u ruku bacaća.Poznat je njihov narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. Nemaju odjeće.
Među domorocima razvijeno je više jezika pa se međusobno ne razumiju. Vjeruju u nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana potisnuti su u suhu unutrašnjost i na sjever, u rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao. Uzroci gotovo potpunog uništenja bili su sukobi s došljacima,alkohol i zarazne bolesti, te opijum što je došao s prvimKinezima. PočetkomXX. vijeka gospodarski razvijena Australija mijenja odnos prema domorocima, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od1967. godine postali su ravnopravni građani, vraća im se tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihovekulture itradicije, kroz državne medije: televizija i radio.
Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija triju boja - crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbolSunca.
Portret kapetanaJamesa Cooka, prvog Europljanina koji je došao do istočne obale Australije.
U starom i srednjem vijeku za Australiju se u Europi nije znalo, ali se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje bi "održavalo ravnotežu" između kopna i mora na Zemlji. Njega su srednjovjekovni geografi nazivali "Nepoznata južna zemlja" (Terra australis incognita). Otuda ime Australija koje se javlja prvi put u XVI. stoljeću. Nesumnjivo je da su u nju prije Europljana dolazili Indonežani. Do sjevernih obala prvi su od Europljana doprliPortugalci iŠpanjolci. PortugalacLuis Vaes de Torres je oko 1588. godine prošao kroz morski prolaz između otoka Nove Gvineje i poluotoka York, danas zvan Torresov prolaz. S većim istraživanjima obala Australije započeli su od 1605. do 1606.Nizozemci čiji je moreplovacAbel Janssen Tasman, oplovljavajući je sa sjevera, zapada i juga, dospio na otok za koji je smatrao da je "Terra Incognita". Taj je otok po njemu dobio imeTasmanija.
Nizozemci se, imajući u posjedu bogata indonežanska otočja, nisu osobito zanimali za ekonomsko iskorištavanje relativno neplodne i gotovo bezvodne Australije. Tek ju je britanski moreplovacJames Cook podrobnije istražio. Zadatak njegove ekspedicije bio je da se otkrije putanja planete Venere. Vršio je istraživanja od 1768. do 1789., a godinu dana po završetku te ekspedicije poginuo je naHavajima od strane domorodaca. Cook i njegova flota uplovili su24. travnja1770. u Botany Bay (Zaljev bilja), mjesto budućeg gradaSydneya i time je otkrivena istočna obala Australije. Iste godine Cook je Australiju proglasiobritanskim kolonijalnim posjedom.
Australija je isprva služila kao zemlja za progon britanskih kažnjenika. Dana26. siječnja1788. uBotany Bay uplovljava flota od 11 brodova pod zapovjedništvom Arthura Phillipa (290 mornara i redarstvenika, 770 kažnjenika, među kojima 197 žena), a ubrzo uspostavlja i prvo stalno naselje Europljana, Port Jackson, danas gradSydney, nešto sjevernije od mjesta Cookovog sidrišta. Računa se da je u prvih 80 godina u Australiju bilo dopremljeno oko 170,000 kažnjenika. Kažnjenici su stvorili temelje suvremene Australije, krčili su šume, gradili ceste, dopremali europske biljke (pšenicu, kukuruz i dr.) i životinje (ovce, goveda, konje).
Krajem XVIII. vijeka i početkom XIX., u Australiju se doseljavaju kolonisti iz Europe, posebice izVelike Britanije. Sve do sredine XIX. vijeka useljavanje je bilo sporo, ali sve veći porast ekonomske aktivnosti u Australiji i gospodarske krize u Europi koje su mnoge radnike ostavljale bez posla doprinijeli su bržem naseljavanju zemlje. Transport zatvorenika u Australiju ukinut je 1840. Pronalazakzlata u današnjoj saveznoj državiVictoria potaknuo je veliku imigraciju slobodnih kolonista u Australiju. U doba zlatne groznice od 1850. do 1860. broj stanovnika povećao se sa 437,000 na 1,146,000. Mnogi lovci na sreću nisu našli zlato, ali su ostali u Australiji i pretvorili se urudare, ovčare, ratare.
Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom XIX. vijeka britanska kolonijalna vlast proširila se na cijeli kontinent. U to vrijeme formiraju se mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani Velike Britanije, odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje – australsko kopno bilo je uglavnom pošteđeno ratnih djelovanja, iako su Japanci1942. bombardiraliDarwin na sjeveru zemlje.
Australija je dobrovoljno sudjelovala uPrvom svjetskom ratu.[3] Mnogi Australci smatraju poraz Vojnih snaga Australije i Novog Zelanda naGalipolju događajem kojim je rođena australska nacija. UDrugom svjetskom ratu, australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, te protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi.
Westminsterskim statutom 1931. godine, kojeg je Australija prihvatila1942., formalno su prekinute skoro sve ustavne veze između Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Šok izazvan porazom Velike Britanije u Aziji tokom 1942. i strah od japanske invazije, utjecali su na to da se Australija okreneSjedinjenim Državama kao novom savezniku i zaštitniku. Od1951. godine, Australija je i formalno postala vojni saveznik Sjedinjenih Država pod okriljemANZUS ugovora. Nakon Drugog svjetskog rata, Australija je poticala masovnu emigraciju iz Europe; od sedamdesetih i ukidanjapolitike bijele Australije, osnažena je imigracija izAzije i drugih neeuropskih dijelova svijeta. Kao posljedica toga, australska demografija, kultura i opća slika dramatično su promijenjeni. Posljednje ustavne veze između Australije i Velike Britanije dokinute su1986., usvajanjemZakona o Australiji, čime je britanska uloga u australskoj vlasti završena. Godine1999., Australci su na referendumu 55%-tnom većinom odbacili prijedlog da Australija postane republika, s predsjednikom kojega bi biraoparlament.[4] Od izboraGougha Whitlama za premijera1972. godine, Australija je usmjerena na budućnost u okviru azijsko-pacifičke regjie.
Australija jeustavna monarhija sparlamentarnim sistemom vlasti. KraljCharles III. je australski monarh, ali se njegova uloga razlikuje od one koju ima u ostalim krunskim zemljamaCommonwealtha. Na federalnom nivou, Monarha predstavljageneralni guverner Australije, dok se guverneri nižeg ranga nalaze na čelu država članica. Iako ustav daje široka ovlaštenja generalnom guverneru, on ih koristi samo uz preporukupremijera. Najpoznatiji slučaj upotrebe ovih ovlaštenja mimo suglasnosti premijera bilo je raspuštanje Whitlamove vlade tokomustavne krize iz 1975. godine.[5]
Izvršna vlast:Savezno izvršno vijeće, na čijem se čelu nalazi generalni guverner, kog "savjetuju" izvršni savjetnici; u praksi, oni koji stvarno savjetuju guvernera supremijer i državni ministri.
Sudska vlast:Visoki sud Australije i drugi savezni sudovi. Usvajanjem Zakona o Australiji1986., državni sudovi postali su formalno nezavisni od Britanije.
Dvodomniparlament čine Monarh, Senat (gornji dom) sa 76 senatora, i Predstavnički dom (donji dom) sa 150 članova. Članovi donjeg doma biraju se na izborima, u okviru posebnih izbornih jedinica, elektorata, koji daju po jednog predstavnika. Broj delegata iz svake države određen je na osnovi broja stanovnika, pri čemu je svakoj državi zagarantiran minimum od pet predstavnika. U Senatu, svaku državu predstavlja 12 senatora, a teritorije (Teritorij glavnog grada iSjeverni) po dva. Izbori za oba doma održavaju se svake tri godine; mandat senatora traje šest godina, pa se na svakim izborima bira polovina gornjeg doma, osim u slučaju dvostrukog raspuštanja. Stranka s najvećim brojem predstavnika u Predstavničkom domu formira vladu, a njen lider postaje premijer.
Tri najveće političke stranke su suLaburistička stranka Australije,Liberalna stranka iNacionalna stranka. Nekoliko malih stranaka, uključujući i Zelene i demokrate, imaju svoje predstavnike u parlamentu, kao i nekoliko nezavisnih kandidata. Glasačko pravo, na nivou teritorija, država i federacije, imaju svi punoljetni građani (navršenih 18 godina), a glasanje je obavezno u svim jedinicama, izuzev uJužnoj Australiji.[6]
Tokom posljednjih desetljaća, australska vanjska politika počiva na bliskoj vezi saSjedinjenim Državama, krozANZUS pakt, ali i suradnji s državama azijsko-pacifičkog kruga, preko ugovoraASEAN iForuma pacifičkih otoka. Australija je2005. postala članica Istočnoazijskog samita, da bi potom potpisala i Ugovor o prijateljstvu i suradnji. Australija je članicaCommonwealtha, čiji se vođe okupljaju na posebnim skupovima. Zemlja se aktivno zalaže za liberalizaciju u svjetskoj trgovini. Predvodila je formiranjeCairns grupe iAPEC-a, članica je Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj teSvjetske trgovinske organizacije. Australija je inicirala nekoliko važnih bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, među kojima je najnoviji Australsko-američki ugovor o slobodnoj trgovini. Jedna je od zemalja osnivačaUjedinjenih nacija, a sudjeluje i u međunarodnom programu pomoći, koji djeluje u više od 60 zemalja.
U regiji Veliko razvodno gorje nalaze se najviše planine Australije. Doduše, u usporedbi s drugim visokim planinama u svijetu te su planine razmjerno niske. Najviši planinski vrh regije i cijele Australije jeMt. Kosciusko, visok 2228metara. Obalna ravan dodiruje pješčane plaže i stjenoviteklifove duž tihooceanske obale. U području obalne ravni padne više kiše nego bilo gdje u Australiji. To je osnovni razlog zašto je JI dio regije, odBrisbanea doMelbournea, najgušće naseljeni dio Australije. Na nešto višim nadmorskim visinama nalaze se ravni. Neke ravni imaju plodno tlo i koriste se za usjevne kulture, dok su druge pod pašnjacima i šumom. Šume su česte u Istočnom pobrđu, ali većinom su, osim daleko na sjeveru, iskrčene radi poljoprivrednih površina i gradova.
Središnja zavala je najniži prostor u Australiji. U krajoliku prevladava ravan. Veći dio zavale je vrlo suh i vruć za usjeve. Zbog toga je nužno navodnjavanje poljoprivrednih površina. U zapadnom dijelu regije prostire se pješčanapustinja. U nekim dijelovima, bliže sjevernoj ili južnoj obali, tlo je prekriveno grubom travom ili grmljem (bush). Ti se prostori koriste za ispašu stoke. Na jugu Središnje zavale, gdje ima više padalina, poljoprivrednici sijupšenicu. U regiji nema velikih gradova, tako da dva najveća (Mount Isa iBroken Hill) imaju jedva oko 30.000 stanovnika. To su zapravo dva rudarska grada.
Zapadna visoravan zauzima 2/3 Australije. Regija je nešto viša od Središnje zavale, ali je većinom zapravo ravnica. Središnji dio Zapadne visoravni je polupustinja i pustinja. Prema jugu i sjeveroistoku pustinje postupno prelaze u prostor s travom i grmljem. Većina takve zemlje koristi se za ispašu stoke. Niže planine također su pašnjačko područje. Najviše kiše pada na krajnjem sjeveru i jugozapadu, što omogućava razvoj poljoprivrede.
Najveći dio Australije činepustinje ili polusušne oblasti. Australija je najravniji kontinent s najstarijim i najneplodnijim zemljištem, a ujedno je i nasuši naseljeni kontinent. Umjerena klima prostire se samo na jugoistoku i jugozapadu zemlje, gdje i živi najveći broj stanovnika. Pejsaž sjevera, s tropskom klimom, obuhvaćatropske šume, šumovite oblasti, travnate površine, močvare i pustinje. Na klimu značajno utječu oceanske struje, uključujući i strujuEl Niño, što uzrokuje periode suše i sezonski sistem niskog tlaka zraka, koji stvaraciklone u sjevernoj Australiji.
Koala s mladim - jedan od najprepoznatiljivijih simbola Australije u svijetu.
Iako najveći dio Australije čine pustinje i polusušne oblasti, ona obuhvaća širok spektar prirodnih staništa, od planinskih vrhova do tropskih kišnih šuma te se ubraja u jednu od zemalja sa najvećim biodiverzitetom. Zbog starosti i, kao posljedica toga, niske plodnosti zemljišta, izrazito netipičnog rasporeda voda i dugotrajne geografske izolacije, australski živi svijet je raznovrstan i jedinstven. Oko 85%kritosjemenjača, 84%sisavaca, više od 45% ptica i 89% riba iz umjerenog kopnenog pojasa pripadajuendemskim vrstama. Čovjekova aktivnost ugrožava mnoge australske ekoregije i vrste koje ih naseljavaju. Savezni Zakon o zaštiti životne sredine i konzervaciji biodiverziteta iz1999. godine predstavio je pravni okvir za zaštitu ugroženih vrsta. U okviru nacionalnog Akcijskog plana o biodiverzitetu, formirane su brojne zaštićene zone kako bi se sačuvali i zaštitili jedinstveni ekosistemi; 64 močvarna područja upisana su na listuRamsarske konvencije, dok je 16 lokacija uvršteno napopis Svjetske baštine.
Većina australskih drvenih biljaka su zimzelene, a mnoge, poputeukaliptusa iakacije, prilagodile su se dugotrajnim sušama i čestim požarima. U Australiji rastu raznovrsne bobičaste vrste koje bujaju na solima siromašnom zemljištu. U dobro poznate australske životinjske spadaju monotermati (čudnovati kljunaš ikljunasti ježak); tobolčari (klokani,koale,vombati) i pticeemu ikokabura.Dingo je donesen u Australiju oko 3,000 p.n.e., trgovinom austronezijskih naroda s australskim urođenicima. Mnoge biljne i životinjske vrste su izumrle nakon dolaska ljudi, uključujući i australijsku megafaunu; druge su nestale dolaskom Europljana, među njima itasmanijski tigar.
Većina Australaca su potomci europskih doseljenika izXVIII. iXIX. vijeka, posebnoBritanaca iIraca. Od krajaPrvog svjetskog rata, australska populacija se učetvorostručila,[13] poticana ambicioznim programima za imigraciju. NakonDrugog svjetskog rata, pa do2000. godine, skoro 5,900,000 ljudi imigraralo je u zemlju, što znači da je skoro dvoje na svakih sedam Australaca rođeno u inozemstvu.[14] Imigranti su uglavnom obučeni, ali imigracijska kvota obuhvaća i kategorije za članove obitelji i izbjeglice. Tokom2001. godine, pet najvećih grupa koje čine 23,1% Australaca rođenih u inozemstvu, potječu izUjedinjenog Kraljevstva,Novog Zelanda,Italije,Vijetnama iKine. Ubrzo nakon ukidanjapolitike bijele Australije1973. godine, vlada je organizirala i podticala brojne inicijative kako bi promovirala rasnu harmoniju baziranu na politicimultikulturalizma.
Australskih starosjedioca,Aboridžina iotočana Toresovog moreuza, prema popisu iz2001. bilo je 410,003 (2,2% ukupne populacije), što je značajno povećanje u odnosu na1976., kada ih je bilo 115.953. Nivo nezaposlenosti kod australskih domorodaca je iznad australskog prosjeka, češće su predmet uhićenja, lošije su obrazovani i s manje životnog iskustva u odnosu na ostalo stanovništvo. Oko 50 000 australskih državljana (0.25% od ukupnog stanovništva) govori nekim od aboridžinskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji su zapadni pustinjski (7 400) i arrernte (5 500).
Poput drugih visokorazvijenih zemalja i Australija se suočava sa izraženim promjenama u starosnoj strukturi stanovništva, koje su povećale broj odlazaka u mirovinu, smanjujući broj radno aktivnog stanovništva. Veliki broj Australaca živi van države u kojoj su rođeni.
Iako nema status službenog jezika,engleski jezik[15] je jezik kojim se najviše govori i piše, i to u obliku koji je poznat kaoaustralski engleski. Prema popisu iz2001., engleski kao jedini jezik u kući koristi oko 80% stanovništva. Sljedeći najučestaliji jezik jekineski (2,1%), patalijanski (1,9%) tearapski (1,4%).
Mnogi pripadnici prve ili druge generacije potomaka migranata govore dva jezika. Vjeruje se da je u vijeme prvih kontakata sa Europljanima, postojalo između 200 i 300 australskih aboridžinskih jezika. Do danas je preživjelo svega 70, od čega samo njih 20 nije u opasnosti od izumiranja. Domoradački jezik ostao je osnovni jezik za oko 50,000 ljudi (0,25%). Znakovni jezik poznat kaoauslan koristi oko 6,500 Australaca.
Australija nema državnu religiju. Na popisu iz2006., 68% Australaca smatra sebekršćanima: 26% njih se izjasnilokatolicima, a 19%anglikancima. Australaca koji se ne izjašnjavaju kao kršćani, ima oko 5%. Oko 19% ispitanih ne podržava ni jednu religiju (što obuhvaćaateizam,humanizam,agnosticizam iracionalizam), dok se 12% ispitanih odbilo izjasniti ili dati adekvatne odgovore. Poput drugih zapadnih zemalja, aktivno sudjelovanje građana u crkvenim aktivnostima je na znatno nižem nivou; crkvu jednom tjedno posećuje oko 1,500,000 Australaca, što čini oko 7,5% populacije.[16]
Školsko obrazovanje je obavezno od 6. do 15. godine (16. uJužnoj Australiji iTasmaniji, odnosno 17. uZapadnoj Australiji), što je utjecalo na to da stopa nepismenosti bude manja od 1%. Australska vlada je podržala osnivanje 38 univerziteta i, iako je u međuvremenu otvoreno nekoliko privatnih, većina se financira sredstvima iz državnog budžeta. Postoji i državni sistem koledža za stručnu obuku, poznat kao TAFE instituti, a mnogi sindikati organiziraju obuku novih radnika. Oko 58% Australaca između 25. i 64. godine ima stručno ili visoko obrazovanje, a sa 49% fakultetski obrazovanog stanovništva, Australija je na prvom mjestu među zemljama članicamaOrganizacije za ekonomsku suradnju i razvoj. Odnos domaćih i inozemnih studenata na australskim fakultetima najveći je u OECD-u.[17]
Od1788. pa sve do sredineXX. vijeka, anglo-keltska kulturna tradicija bila je osnov australske kulture i razvijala se pod utjecajem specifičnog okruženja i kultura starosjedioca. Od tog razdoblja, australska kultura se razvijala pod snažnim utjecajem američkepop kulture (televizije i filma prije svega), masovne emigracije iz zemalja neengleskog govornog područja i azijskih susjeda. Bogata i originalna australska umjetnost — književnost, film, opera, muzika, slikarstvo, teatar, ples i zanati — poznata je i priznata širom svijeta.
ZgraduSydneyjske opere dizajnirao jedanski arhitektJørn Utzon. Ona danas ostaje jedan od globalno najprepoznatiljivijih simbola Australije, a od2007. se nalazi pod zaštitomUNESCO-a.
Australija ima dugu historiju likovnih umjetnosti koju su začeli australski domoroci, crtajući po pećinskim zidovima ili na koži. Od dolaska Europljana krajem XVIII. vijeka, najčešći motiv australskog slikarstva je australski pejsaž, viđen u radovimaArthura Streetona,Arthura Boyda iAlberta Namatjire, između ostalih. Tradicija starosjedioca uglavnom je prenošena usmeno i u uskoj je vezi s običajima i predaji o pravremenu (Dreamtime). Muzika australskih Aboridžina, njihov ples i slikarstvo, vidljivo utječu na suvremenu likovnu i scensku umjetnost. Australija ima živu tradiciju u muzici,baletu i teartu; mnoge teatarske trupe se financiraju iz saveznog budžeta. Svaki glavni grad ima simfonijski orkestar, dok je australska opera postala poznata sa čuvenom divomJoan Sutherland; australska muzika obuhvaćaklasičnu,jazz i mnoge popularne žanrove.
Iaustralska književnost je inspirirana okruženjem; djela pisaca poputBanjoa Patersona iHenryja Lawsona donose upečatljiv doživljaj australske divljine. Obilježja kolonijalne Australije, opisana u ranoj književnosti, obrađuju period do moderne Australije, naglašavajući ideje jednakosti, povezanosti među ljudima (tzv.mateship) i antiautoritarianizma.Patrick White je jedini Australac koji je1973. dobioNobelovu nagradu za književnost; mnogi ga smatraju jednim od najznačajnijih pisaca na engleskom jeziku u XX. vijeku.Australski engleski je osnovna varijanta engleskog jezika; njegova gramatika i izgovor uglavnom se baziraju na britanskom engleskom, ali je obogaćen brojnim lokalnim leksičkim pravilima i frazama, od kojih su neke ušle i u standardni engleski.
Australski nogomet nastao je uVictoriji kasnih pedesetih godinaXIX. vijeka, a igrao se kako na amaterskom, tako i na profesionalnom nivou. Riječ je o sportu koji privlači najveću pažnju publike u Australiji; utakmice su veoma posjećene, a člansto u klubovima masovno.
Sport je važan dio australske kulture. Specifična klima dopušta brojne vanjske delatnosti; 23,5% Australaca starijih od 15 godina redovno sudjeluje u organiziranim sportskim aktivnostima. Na međunarodnom nivou, Australija ima jake timove ukriketu,hokeju,netballu (igra sličnakošarci),ragbiju, a dobre rezultate ostvaruje i ubiciklizmu,veslanju iplivanju. Drugi popularni nacionalni sportovi su trke konja,nogomet i automobilizam. Australija je sudjelovala na svimLjetnim olimpijskim igrama novog doba, kao i na svakimIgrama Commonwealtha. Bila je domaćin Olimpijade1956. u Melbourneu i2000. u Sydneyju, a od 2000. godine nalazi se među prvih pet olimpijskih zemalja u odnosu na broj osvojenih medalja. Australija je također bila domaćin Igara Commonwealtha1938.,1962.,1982. i2006. godine. U ostale značajne međunarodne sportske događaje koji se redovno organiiraju u Australiji spadajuAustralian Open, prvi od četiriGrand Slam teniska turnira, godišnji međunarodni turniri u kriketu iVelika nagrada Australije uFormulu 1.
.svg)
.svg)
