Arapi (arapski: عربʻarab) susemitskinarod koji je većim dijelom nastanjen naBliskom Istoku i usjevernoj Africi. Arapa ima oko 200-300 milijuna, i postoje tri klasifikacije pripadnosti arapskom narodu: po politici, jeziku i porijeklu. Na osnovi ove tri klasifikacije broj Arapa je rastezljiv, jer ako se ide po broju ljudi kojima je arapski prvi jezik - njihov broj je tada 180 milijuna. Arapi govore arapskim jezikom i koriste searapskim pismom.
Semitski narod nastanjen naSrednjem Istoku i sjevernoj Africi odMaroka doOmana, i odTurske doJemena iSudana na jugu. Geografski Arapi se prostiru na nekih 10 milijunačetvornih kilometara i broje najmanje 250,000,000 pripadnika. Oko 4 milijuna Arapa živi također u Europi i oko 2 milijuna u Americi. Srce arapske zemlje jeSaudijska Arabija i Jemen, područje poznato kaoHijaz. Oko 610. godine, rođenjemIslama, Hijaz postaje trgovačko središte duž karavanskih putova.Mecca postaje jedan od najznačajnijih gradova.
Etnički, Arapi su uglavnom tamnokosi i smeđih očiju, puti svijetle, ali i ona varira od mjesta do mjesta. Po vjeri su večinomsunitski muslimani, i tek 10%šijiti (osobito u Jemenu, dijeluIraka i obaliPerzijskog zaljeva). Prvenstveno Arapi su, uz Židove, jedan od dva naroda kojima je porijeklo daoSem, Hamov brat. Kroz svoju povijest osnovali su cijeli niz država, to su:Alžir,Bahrein,Egipat, Irak,Jordan,Kuvajt,Libanon,Libija,Maroko,Oman,Katar,Saudijska Arabija,Sudan,Sirija,Tunis,Ujedinjeni Arapski Emirati,Jemen, iPalestina koja se još bori za svoj nastanak i priznanje. Socijalno Arape dijele na stalno-naseljene (ruralni ' fellahin' = seljaci i urbani ' hadar', gradski Arapi ) i nomadski, poznajemo ih kaoBeduine (Bedouin). Postoje i više jezično semitiziranih (točnije arabiziranih) naroda, ali oni nisu Arapi, i etnički su nešto drugo, osobito ima arabiziranih Židova u sjevernoj Africi, Jemenu i Iraku. Arabizirani su i nekiKopti (ovi su pak porijeklom pravi Egipćani,hamitski narod čiji su preci utemeljili egipatsku kulturu i državu. Među hamitskimBerberima ima također dosta arabiziranih grupa, nomada koji naseljavaju pustinjske predjele sjeverne Afrike.
Arapi u Europi posjedovali su znanje o umjetnom navodnjavanju tla, koje se zbog bezobzirnog krčenja šuma počelo isušivati. Iz Španjolske ovo se znanje proširilo na sjever, prekoAlpa te sve doIslanda. Španjolska riječ 'noria', označava stupanj navodnjavanja, i nastala je od arapskog nd'ura.Pamuk, koji danas vodi glavnu riječ u tekstilnoj industriji, također su u Europu doneli Arapi, te je iz njihovog jezika potekao francuski izraz 'coton' i engleski 'cotton'.
Ime Arapi iArabija javlja se još uasirskim tekstovima kao mâtu arbâi /Arab land/, točna lokacija ovog područja nije poznata, kasnije se javljaju termini Arabi, Arubu, Urbi. –U srodnomhebrejskom jeziku riječ `aravah’ i ‘arav’ označava pustinju, pa bi se moglo prevesti da su Arapi ‘pustinjski narod’. Poluotok Arabija prekrivena je nepreglednim pustinjama i pradomovina je ovog ekspanzivnog naroda koji se proširio preko cijele sjeverne Afrike.
Arapski jezik pripada semitskoj grani semitsko-hamitske porodice, a pismo je arapsko.
Arapi su narod koji živi poKur'anu, to jest po njegovom učenju. Kuran je često zakon neke države kojima su regulirani svi aspekti njihova života. Muškarac je glava obitelji i žena je kod njih u podložnom položaju.Poligamija je dozvoljena, a Arapin, zavisno o mogućnosti, može imati do četiri žene. Dana riječ kod ovih ljudi vrednija je od bilo kakvog ugovora i ona se mora poštivati. Muslimanski Arapi, kao ni Židovi, ne jedu svinjetinu , te je ovčetina je zato česta. U Libiji je poznato nacionalno jelokus-kus, priprema se sa ovčetinom i ribom i raznim povrćem. Umjesto masti Arapi koriste maslinovo ulje, a kolači se često prave od meda. Svaki Arapin-musliman trebao bi barem jednom u životu otići nahađđ u Meku.
Oko 95% Arapa su muslimani, većinomsuniti (80%), a ostali sušiiti koji su rasprostranjeni uglavnom uIraku,Iranu,Jemenu,Libanu iSiriji. Islam je, kao jedna od najrasprostranjenijih religija, nastao je među Arapima u zapadnom dijelu Arapskog poluotoka. Kasnije su okolni narodi prihvatili islam i arapsku kulturu. Od 1,5 milijardi muslimana, njih 15% pripada arapskom kulturnom krugu. Jedan dio Arapa su kršćani, kojih ima oko 11, milijuna, većinomKopti. ArapskiJevreji žive pretežno uJemenu i ima ih oko 20 000.
Kulturni identitet Arapa nije samo islam. Dapače, mnogi Arapi uPalestini samo se izjašnjavaju kao muslimani, a nipošto ne žive po zahtjevima Kur'ana. Alkohol, značajan simbol zapadnjačke kulture prisutan je i kod nekih Arapa koji ga proizvode za svoje vlastite potrebe, o čemu postoje i pisani dokazi iz razdoblja prije islama. Postoje dokazi o proizvodnji araka (koji je i danas vrlo raširen), kao i o proizvodnjivina (koje se danas proizvodi u mnogo manjoj mjeri).
Jedini alkohol koji je simbol zapada, a koji se, npr., proizvodi na Zapadnoj obali jepivo. Drugo sve je domaće i pripada arapskoj kulturi. Tako se u vodenu lulu (nargilu) odavno dodavaoarak u vodu, što je pojačavalo opojno djelovanje. Naravno, s time su nastavili samo Arapi kršćani (muslimani to obično neće činiti javno). Što se tiče postotaka, premda su postotkom u Palestini malobrojni, utjecaj je kršćanskih Arapa na ostatak arapskoga društva mnogo veći, već i zbog toga što imaju više škole i više novca. Usto, kršćanski su Arapi i tradicionalni i nekoć (u Palestini do1948.) pretežni stanovnici gradova, a slično je i u Siriji i Iraku. U tim dvjema zemljama kršćanski su Arapi izmislili stranke BAAS i BATH, kao stranke ljevičarskog usmjerenja, kako bi se zaštitili u većinskom muslimanskom okruženju. Arapski kršćani u mnogočemu diktiraju i kulturno usmjerenje čitavog arapskog društva. Tako u krajevima gdje ima više kršćana (Liban, gradovi Zapadne obale, Sirija, Jordan) i muslimanski Arapi prihvaćaju mnoge njihove običaje ili se odriču nekih svojih. Islam nije jedino kulturološko određenje Arapa, a pogotovo ne naBliskom istoku. Glavno kulturološko određenja Arapa na Bliskom istoku upravo je religijska raznolikost.
