Angkor Wat je najvažniji i najvećihramski kompleks kambodžanske regijeAngkor u kojoj je do danas ponovo otkriveno više od 1000 hramova. Nalazi se oko 240 km sjeverno odPhnom Penha, glavnog gradaKambodže, i oko 20 km sjeverno od jezeraTonle Sap. Najvećim dijelom je sagrađen od1113. do1150. godine, u vrijeme vladavinekmerskog kraljaSurjawarmana II. na prostoru od oko 2 km2 i najveća je vjerska građevina na svijetu.[1]
Angkor znači "grad", dok riječwat na jezikuKmera itajlandskom znači "hram".[2]
Snimka Zapadnog portala francuskog fotografaÉmila Gsella iz1866. god.Maketa Angkor Wata
U11. stoljeću kraljJasowarman gradi brojne sisteme navodnjavanja iumjetnih jezera, što je omogućilo seljacima uzgoj i do tri žetveriže godišnje. Ovako uspješnapoljoprivreda rezultirala je viškom hrane i donijela carstvu Kmera veliko bogatstvo. Tako je zemlja postala uzKinu najvažnijaazijska sila, a Kmeri su mogli graditi velike gradove i ogromne hramske komplekse.
Vladari Kmera smatrali su se božanskim vladarima.[3] Svaki kralj gradio je vlastiti hram, posvećen jednom božanstvu. Time je kralj svojim hramom bio istovremeno utjelovljenje određenog boga, s kojim se nakon smrti trebao sjediniti. Ovajhinduistički običaj utjecao je na kralja Surjawarmana II. koji je vjerovao da će se nakon smrti sjediniti s bogom Višnuom, te je okrunio svoje vjerovanje gradnjom hramskog kompleksa Angkor Wata kao svoj dinastički hram i grobnicu.[4]
Angkor Wat je počeo propadati već u13. stoljeću zbog prelaska Kmera nabudizam, čime je princip božanskih vladara prestao postojati. Brojni radnici odbili surobovski rad za svoje vladare i sistemi za navodnjavanje kao i građevine prepuštene su laganom propadanju. Nastala su oštećenja kao posljedice vremenskih uvjeta, bujnog rasta okolneprašume ali i ljudskih razaranja, kao na primjer brojnih pljačkiSijamaca u15. stoljeću.
Francuski istraživačHerin Mouhout iznenadio je1858. godine svijet svojim otkrićem. On je usred džungleKambodže otkriohram, koji da je veličanstveniji od svega što su i Grčka i Rim ostavili iza sebe. Uskoro se otkriva kako Angkor Wat nije nekakva jedinstvena stvar, već dio golemog kompleksa građevina hramova i palača izgrađenih u godinama 800. do 1200. na površini od gotovo 80 km2. Nešto kasnije došlo se do spoznaje kako je nekada u džungli Kambodže moralo biti izgrađeno na tisuće hramova, "čitava prašuma obrađenog kamena", a sve je to sačinio narod po imenu Kmeri.
Nakon što u drugom dijelu20. stoljeća zbog političke situacije u Kambodži gotovo da nije bilo moguće raditi na restauriranju objekata, no u međuvremenu različite organizacije pokušavaju zaustaviti daljnje propadanje Angkor Wata.
Pored mnogobrojnihturista, hram dnevno posjećuju i budističkimonasi.
Tzv. knjižnica u Angkor WatuMitološke plesačiceApsare
Kompleks Angkor Wata je premrežen kanalima koji su između ostalog služili radnicima za prijevoz ogromnih kamenih blokova splavima. Uže područje Angkor Wata okruženo je vodenim opkopom širokim 200 m i dugim 6 km koji simbolizirapraocean. On se, zajedno s brojnim hramskim kompleksima, uklapa u simboličku sliku svemira.
Sam hram je odraz kmerske kozmologije – na vrhu terasa koje se penju i smanjuju nalazi se pet tornjeva, oblikovanih kaolotosovi cvjetovi, koji simboliziraju planinu Mehru, dom bogova. Kameni nasip[5] koji ide od trostrukih vrata vanjskog omeđenog prostora između dviju nekadašnjihknjižnica i ceremonijalnih spremišta za vodu ili umjetnih jezera, prostire se do veličanstvenog zapadnog ulaza. Do njega se stiže prilaznom cestom s veličanstvenom zavojitombalustradom koja je sagrađena na širokom kamenom nasipu i prelazi preko opkopa širokog 189 metara do platforme u obliku križa ispred portala.[6]Portal se sastoji od tripaviljona od kojih svaki imatoranj na vrhu, a kroz njega se stiže u dvorište u kojemu su galerije križnog oblika s grobnicama koje gledaju na prvu terasu s ugaonim tornjevima. Galerije s grobnicama na središnjoj terasi[7] su prekinute ulaznim paviljonima i trostrukim pobočnim brodovima u obliku križa su povezane s unutarnjim svetištem. Do središnjeg tornja, koji je visok 66 metara, dolazi se izvanredno strmim kamenim stubama.
Angkor Wat je građen postavljanjem neobrađenih blokovapješčenjaka koje su potom klesali kipari. Blokovi za gradnju bili su brušeni u posebnim brusionama, tako da su slagani jedan na drugi bez vidljivih međuprostora. Klesani su čak i kamenikrovovi. Oni su konveksnog oblika, a na strehi su ponešto zakrivljeni na suprotnu stranu. Većinastupova je četvrtasta, velikih četvrtastihkapitela koji su prošireni da bi mogli nositi težinu velikiharhitrava.
Veliki narativni bareljefi koji ispunjuju trijemove okružene galerijama spadaju među čudesa Angkor Wata. Profinjeno i plitko klesane, te skulpture koje ilustriraju priozore iz hinduskih epova dopunjuju arhitekturu, ali njome ne dominiraju. Mnogi zidovi hrama ukrašeni su figurama plesačica – zvanimapsarama – koja ima svaka svoja vlastita obilježja, tako da nisu međusobno slične.
Angkor Wat je danas najznačajniji nacionalni simbol i reprezentira kmersku kulturu ikambodžanski narod. Njegova slika nalazi se na brojnim državnim simbolima pa je tako na državnoj zastavi i novčanici od 500 riela. Čak i u vrijeme vladavineCrvenih kmera zlatna silueta hrama bila je dio kambodžanske zastave.
↑Tako je velik da su hodočasnici, koji su u skladu s hinduističkim običajima željeli obići hram, morali pješačiti gotovo 21 kilometar.
↑Prvobitno je Angkor Wat bio posvećen kraljevskom kultuVišnua, jednoga od bogova hinduskog panteona, ali se kasnije upotrebljavao kao budističko svetište.
↑Indijski utjecaj na kambođanske vladare može se vidjeti po činjenici da su im imena bila sanskrtska, a vjera najviši oblik hinduizma
↑Po veličini i raskoši može se mjeriti s najvećim kompleksima hramova u južnoj Indiji.
