Andrija II. (1177. - 12.9.1235.) je bio ugarski kralj koji je vladao između1205. i1235. godine.
Andrija II. je bio mlađi sin kraljaBele III. i antiohijske latinske kneginje Ane Chatillon.
Bela III. je iskoristio borbe za vlast uGaliciji, u kojoj su se trojica pretendenata borila za položaj kneza. Na poziv boljara za pomoć, provalio je i pokorio Galiciju, te joj na čelo postavio sina Andriju. No nakon četiri godine izbio je ustanak, koji je potpomagalaPoljska, pa je Andrija već1189. godine morao pobjeći u Ugarsku.
Sam kralj Bela je deklarativno htio poći uTreći križarski rat, ali mu zbog raznih razloga to nije pošlo za rukom stoga je ostavio Andriji poveču svotu novca da prikupi vojsku i krene ukrižarski rat, a Andrija mu je prisegnuo da će to učiniti. Otac je svojim reformama ukinio tradiciju da kraljev brat dobije na upravu tituluhercega iHrvatsku, a Andriji je za uzdržavanje dodjelio novac i imanja.
Belu III. nasljedio je stariji sinEmerik. Andrija je nakon očeve smrti počeo prikupljati vojsku, ali umjesto protiv nevjernika zaratio je1197. godine protiv brata kralja Emerika. Andrija se nije obazirao ni na papine prijetnje o izopćenju ne krene li smjesta u križarski rat,a na kraju rat završava kratkotrajnim primirjem po kojemu Andrija dobiva titulu hercega i upravu nad Hrvatskom iDalmacijom, gdje vlada gotovo kao nezavisni vladar. Obnašao je dužnost vrhovnog suca i zapovjednika vojske, a samostalno je ratovao protiv Huma iSrbije. Andrija je kovao i svoj novac i postavljao biskupe, a Zadrani su ga izabrali za kneza.
Andrija je1199. godine podigao novu bunu. Kralj je nanio težak poraz buntovničkoj vojsci, a Andrija se sklonio uAustriju kod vojvode Leopolda VI. Emerik je na to iz osvete provalio i poharao austrijske pokrajine. Kralj se posredovanjem pape i nadbiskupaMainza izmirio s bratom i vojvodom Leopoldom VI. tako da Andrija ponovno dobiva čast hercega, ali s znatno suženim ovlastima, jer je kralj pridržao vrhovnu vlast i u Hrvatskoj. Kralj se ujedno obvezao papi da će se uputiti na križarsku vojnu, a s pripremama je otpočeo1201. godine. Andriju je odredio za regenta za svog odsustva, no morao je odustati zbog rata protiv Srbije.
Andrija se1203. godine vjenčao s Gertrudom, kćerkom vojvode Berchtolda od Andechs-Merana. Iste godine se po treći put pobunio protiv Emerikove vlasti, ali je poražen i zatočen u Knegincu. Emerik je1199. godine dobio sina Ladislava, kojem je želio obezbjediti vlast, pa ga je1204. krunio za hrvatskog i ugarskog kralja. Bojao se da mu Andrija ne preotme vlast. Pred smrt se pomirio s bratom koji je sada ponovno obećao vjernost bratu pa je imenovan ga skrbnikom Emerikovog mladog sina. Praktički odmah nakon kraljeve smrti 1204. godine Andrija ponovno krši svoju rječ i vrši puč tako da kraljica udovica bježi s kraljemLadislavom III. u Austriju. No mali kralj je umro "na vreme" posle samo osam meseci izbjeglištva, pa je Andrija i službeno postao kralj.
Dolaskom Andrije na prijestolje okončani su sukobi unutar dinastije, za kojih su ojačali svjetovni i duhovni velikaši, a oslabila kraljeva vlast i ugled. Kraljeva supruga takvo je stanje još dodatno pogoršala. Sam kralj je bio nestalan, neodlučan i rasipan, pa je loše stanje dodatno pogoršao, a inače je bio potpuno u vlast svoje supruge Gertrude. Njen mladi brat, iako posve nesposoban, postao je kaločki nadbiskup i hrvatskiban. I drugim je rođacima dijelila najznačajnije državne službe i časti, te imanja. Ovakva nepotistička politika dovela je do velikog nezadovoljstva i urote velikaša, u kojoj je kraljica ubijena, a njen brat se bijegom uspio spasiti.
Andrija se ponovno vjenčao1216. godine Jolantom de Courtenay, sestrom carevaLatinskog carstva Balduina i Henrika.Kralj je1217. godine krenuo u pohod na Galiciju i svog sina Kolomana postavio za kralja, no nakon dvogodišnje vladavine je izbila buna. Kralj Koloman je svrgnut i zatočen, a pušten je tek nakon dvije godine tamnovanja.
Andrija je još ocuBeli III. obećao da će poći u križarski rat, ali to nije učinio. Sada je pomislio da su svi problemi Božja kazna. Andrija je krenuo u križarski pohod, u kojem su mu se pridružili Babonići i drugi plemići. Kako nije imao novca za prijevoz, odrekao se u koristMletačke Republike prava naZadar. Kralj nije ništa znatno postigao, pa se vratio s višerelikvija.
Kralj Andrija II. je po povratku zatekao državu u velikom neredu. Počeo je zalagati državne prihodeJevrejima, devalvirati novac i rasipati ga, pa je izbila buna nižeg plemstva, na čelo koje je stao kraljev najstariji sin Bela. Niže plemstvo je tražilo poštivanje zakona i svojih prava. Kralj je bio prisiljen sazvati1222. godine Sabor i izdatiZlatnu bulu. Tim je dokumentom ograničena kraljeva vlast i samovolja velikaša. Zlatna je bula u početku bila samo privilegij, a kasnije je postala najznačajniji zakon. Na nju su prisezali svi hrvatsko-ugarski kraljevi prilikom krunidbe.
Za vrijeme ovih sukoba ojačalo je plemstvo u Hrvatskoj iUgarskoj. Najjači velikaški rodovi su u Hrvatskoj biliSnačići, koji su vladali Cetinskom županijom,Kačići, gospodari primorja od ušća Žrnovnice doOmiša,Šubići, vladari Bribirske županije iknezovi Krčki, vladari modruške županije i Vinodola. Zbog čestih sukoba unutar i između pojedinih porodica dalmatinski gradovi su birale članove velikaških rodova za svoje knezove, kako bi ih zaštitili.
U Hrvatskoj je dužnost hercega obnašao kraljev najstariji sin Bela, a1226. godine postao je suvladar svog oca. Na položaju hrvatskog hercega naslijedio ga je mlađi brat Koloman. Koloman je prvo primirio hrvatsko plemstvo, protiv kojeg je morao voditi pravi rat. Herceg je1229. godine pobjedio, a potom se okrenuoBosni, gdje je tada vladao banMatej Ninoslav. Da suzbijeCrkvu bosansku, koja je naučavala krivovjerje i uvede katoličanstvo, provali on u Bosnu, a nato se ban i njegovi podanici odreknu hereze i prihvate katoličanstvo. No čim je vojska otišla, sve se vratilo na staro. Ugarska je zaratila i s Austrijom u kojoj je vladao vojvodaFridirik II. Ratoborni. On je često pomagao kraljeve neprijatelje, a u sukobu koji se vodio1233. i1234. godine pobijedio je kralj Andrija.
Andrija je iz prvog braka s Gertrudom od Andechs-Merana imao sinove Belu, Kolomana i Andriju, te kćeri Mariju iElizabetu, koju jepapaGrgur IX. proglasio svetom27. svibnja1235., dok je Andrija bio još živ. Iz drugog braka s Jolantom de Courtenay kći Jolantu, a iz trećeg braka s Beatricom od Ferrare se poslije njegove smrti rodio sinStjepan Postum koji će biti od novog kralja proglašen vanbračnim to jest kopiletom, ali čiji će sin ipak na kraju postati kralj poznat pod imenomAndrija Mlečanin.
Kralj Andrija II. je umro21.9.1235., a naslijedio ga je sin i suvladarBela IV..
Andrija II. | ||
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Ladislav III. |  Kralj Mađarske1205 – 1235 | Slijedi: Béla IV |
| 11–12. vijek | .svg) | |
|---|---|---|
| 13–14. vijek | ||
| 15–16. vijek | ||
| 17–20. vijek | ||
