Ajvan iliejvan (perz. ایوان) jeportal u oblikunadsvođene prostorije čiji je jedanzid potpuno otvoren. Jedan je od glavnih obilježjairanske arhitekture odstarovjekovnih prijemnih dvorana carskihpalača do kasnijihislamskihdžamija, a u kombinaciji s dvamaminaretima često obilježavaportal odnosno posebno naglašen ulaz. Bogato je ukrašenkaligrafskim natpisima u trakama,pocaklenim pločicama i geometrijskimornamentima. Ajavni su čestarhitektonski element i kodmedresa,bazara,karavan-saraja,mauzoleja i obiteljskihkuća.
Etimološko podrijetloajvana jeperzijsko, kasnije je usvojeno uarapskom kaoīvān ililīvān, a tijekomsrednjeg inovog vijeka proširilo se i među ostalimjezicima svijeta. U srednjovjekovnim perzijskim i arapskim tekstovimaajvan uglavnom podrazumijevapalaču ili njen glavni dio. Prošireno značenjeajvana također podrazumijeva najvažniji ili službeni dio bilo kakve vrstezgrade. Uvriježeno je da riječ izravno potječe odapadane (nezaštićena; otvorena; neutvrđena), prijemnogtrijema karakterističnog za velebneahemenidske palače iz sredine1. milenijuma pne. poputPerzepolisa. U oblikovnom smislu, ahemenidskuapadanu za razliku od stereotomskogpartskog ilisasanidskog ajvana karakterizira tektonska struktura bezsvoda, no određeni ajvani s ravnimkrovovima istupovima ponovo će se pojaviti tijekomsafavidskog (npr.Čehel Sotun) ikadžarskog razdoblja (npr.Golestanska palača). Poistovjećivanje ajvana s jednostrano otvorenom nasvođenom prostorijom uglavnom proizlazi zahvaljujućiAjvan-e Kesri, sasanidskoj palači uKtezifontu. Međutim, uzajvan se za ovu građevinu koristi isinonimtak koji se više odnosi na oblik nego na funkciju. Daljnja upotreba nazivaajvan vrlo se rijetko odnosi na oblik; npr. ajvanom se tijekomabasidskog razdoblja (8. −13. v.) nazivalo prijemnu dvoranu, a za vrijeme vladavineMuzafarida (14. v.) označavao je i određene četverokatnice. Također, uFirdusijevojŠahnami iz oko1000. godine ajvan se kao naziv gotovo isključivo koristi zapalače ili prijemne dvorane. Natpis u istočnoj dvoraniisfahanskeSaborne džamije iz1360-ih godina spominje „visoki ajvan”, ali s obzirom na kontekst nije moguće utvrditi radi li se o svodu ili čitavoj građevini. Osim toga, ovu je građevinu opisao književnikAli-Šir Navai spomenuvši „ajvane s brojnim stupovima” što jasno isključuje nadsvođenu dvoranu. Samo pročelje ajvana inače se nazivapištak, što jeperzijski izraz za otvor nazidu građevine. Ipak, bez obzira na historijski razvoj konstrukcije i terminologije, uarhitektonskoj nomenklaturiajvan označava svakunadsvođenu prostoriju s jednim otvorenimzidom.
 |  | |
.jpg)
Najstariji poznati ajvani datiraju se upartsko razdoblje (247. pne. −226.) i pronađeni su uMezopotamiji. Samostalni ajvani uHatri iz2. vijeka smatrani su revolucionarnimarhitektonskim primjercima, noarheološka istraživanjaE. J. Kealla pokazala su da je i tijekom1. vijeka postojao nizhramova,palača ikuća sa sličnim manjim konstrukcijama. Ajvani su se kod njih pojavljivali na tri različita načina: kao samostalne strukture, kao dvostruki simetrični odnosno nasuprotni, te kao četiri elementa položena okopravokutnogdvorišta. Određeni povjesničari umjetnosti pokušali su pronaći neiransko podrijetlo ajvana povezujući ga sa starijimmezopotamskimlukovima ili pripisujući muhelenističke utjecaje, ali takve se hipoteze danas ne smatraju vjerodostojnima. Usprkos tome što se pouzdano zna da se najstarije nadsvođene konstrukcije ovog tipa pojavljuju upartskom razdoblju, zbog oskudnosti arheoloških nalazišta i dalje nije moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li prvotno građene uMezopotamiji ili naIranskoj visoravni. Naime, jedini ajvan iz1. vijeka pronađen istočnije jestKuh-e Hadže uSistanu, dok u partskojNisi na sjeveroistoku unatoč veličanstvenimkupolama ajvani nisu pronađeni. Od sredine3. vijeka nadalje, ajvani su postali arhitektonskim simbolimaSasanidske Monarhije. Ogledni primjeri iz ovog razdoblja su ajvaniArdaširove palače uFiruzabadu iz3. vijeka odnosno golemiHozrojev ajvan (Tak-e Kesra) uKtezifontu iz6. vijeka. Potonji je imaosvod visine 37 m, dužine 50 m, te raspona 26m i najveća je takva konstrukcijastarog vijeka. Drevni iranski ajvani imali su funkciju ceremonijalne dvoranepalače odnosno bili su mjestom službenihcarskih pojavljivanja, sastanaka ikrunidbi. Prilikom takvih događaja otvor ajvana početno bi bio zaklonjen velebnim zastorom, a njegovo micanje odnosno otkrivanjeprijestolja pred okupljenim masama označilo bi početak carske svečanosti.
Ajvani su se nastavili koristiti i graditi tijekomislamskog razdoblja, a konceptstarovjekovne carskepalače snadsvođenom dvoranom i nadovezanomkupolom prenio se nadžamije. Funkcija islamskog ajvana ovisila je o okolnostima i arhitektonskom razvoju same konstrukcije. Primjerice, veliki ajvanTak-e Kesra uKtezifontu prenamjenjen je u islamsku molitvenu dvoranu, dok su se podno ajvana uBagdadu iMervu odvijalekalifske ceremonije nalik onimsasanidskim. Daljnji razvoj ajvana kao sastavnog dijelaarhitektonske cjeline rezultirao je pojavom četiriju individualnih žarišta raspoređenih na osima tradicionalnogperzijskog vrta (npr.Nakš-e Džahan). Koncept četiri ajvana u unutrašnjem dvorištu javlja se i kod obiteljskihkuća, osobito uHorasanu iSistanu. Funkcija ovog koncepta s četiri ajvana teško je objašnjiva i dan danas odnosno tumači se isključivo estetskim razlozima.Bakranov mauzolej krajIsfahana i džamija ufarskomNejrizu neki su od rijetkih primjera gdje se ajvan pojavljuje samostalno. Alternativno, ajvan se pojavljuje i kao pročelje monumentalnog carskogprijestolja. Tijekomislamskog razdoblja ajvani su se izIrana proširili i premaSiriji,Egiptu iAnatoliji, iako nisu postali uobičajenim elementom arapske ili osmanlijske arhitekture. S druge strane, ajvani su uvelike korišteni na istoku odnosno uindijskojMogulskoj Monarhiji (npr.Humajunova grobnica iliTadž Mahal).
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi:Ajvan |
