.svg)
Afel (grč.apo, tj.aph- iliap’ = od +ἥλıος ilihelios = Sunce), točka u kojoj jeplanet (ili bilo koji drugi Sunčev pratioc kaoplanetoid,patuljasti planet,komet i drugi) na svojoj eliptičnoj putanji najudaljeniji odSunca (ustvari Sunčeva središta).Zemlja prolazi kroz afel svake godine početkom srpnja i tada je udaljena od Sunca 152 098 233kilometara. Udaljenosti afela planeta iznose:Merkura 69 817 445 km,Venere 108 942 780 km,Marsa 249 232 432 km,Jupitera 816 001 807 km,Saturna 1 503 509 229 km,Urana 3 006 318 143 km,Neptuna 4 537 039 826 km.
Najbliža točkaplanetarne putanje ili orbite jeperihel.[1]
Dani i vrijeme (premakoordiniranom svjetskom vremenu) afela iperihela Zemlje do2020. godine.[2]
| Godina | Perihel | Afel | ||
|---|---|---|---|---|
| datum | vrijeme | datum | vrijeme | |
| 2007. | 3. januara | 20:00 | 7. jula | 00:00 |
| 2008. | 3. januara | 00:00 | 4. jula | 08:00 |
| 2009. | 4. januara | 15:00 | 4. jula | 02:00 |
| 2010. | 3. januara | 00:00 | 6. jula | 11:00 |
| 2011. | 3. januara | 19:00 | 4. jula | 15:00 |
| 2012. | 5. januara | 00:00 | 5. jula | 03:00 |
| 2013. | 2. januara | 05:00 | 5. jula | 15:00 |
| 2014. | 4. januara | 12:00 | 4. jula | 00:00 |
| 2015. | 4. januara | 07:00 | 6. jula | 19:00 |
| 2016. | 2. januara | 23:00 | 4. jula | 16:00 |
| 2017. | 4. januara | 14:00 | 3. jula | 20:00 |
| 2018. | 3. januara | 06:00 | 6. jula | 17:00 |
| 2019. | 3. januara | 05:00 | 4. jula | 22:00 |
| 2020. | 5. januara | 08:00 | 4. jula | 12:00 |
Pri obilaženju Sunca,os Zemljine vrtnje zauzima sasvim određen položaj. Ona nije okomita na ravninu gibanja, već je od okomice otklonjenja za 23.44° (nagib osi). Za jednakikut, kut priklona iliinklinacije, nagnut je iekvator prema ravnini gibanja (ekliptika). Taj nagib osi Zemljine vrtnje dovodi do posljedica koje su od najveće važnosti za čovječanstvo, do promjenegodišnjih doba. Smjer kojim se Zemlja giba oko Sunca isti je kao i smjer vrtnje. Zemlja obilazi oko Sunca kao što se zakreće desnivijak, koji napreduje nasjevernu stranu.
Neposredne astronomske posljedice Zemljinog obilaska oko Sunca (revolucije Zemlje) jesu prividno gibanje Sunca (godišnje gibanje Sunca) i godišnja promjena noćnog neba. Promatrajući Sunce, projiciramo ga u neko područje neba (nebeska sfera); na primjer 23. rujna Sunce vidimo uzviježđu Djevice. Spojnica povučena od Zemlje do Sunca prema nebeskoj sferi stalno se zakreće u toku našeg gibanja. Slika Sunca na nebu "neprestano bježi", i to također u smislu vrtnje desnog vijka.Kružnica kojom se Sunce prividno giba među zvijezdama zove seekliptika. Gibanje Sunca odvija se ekliptikom odzapada premaistoku, što je upravo suprotno smjeru dnevnoga gibanja nebeske sfere! Gibanje Sunca među zvijezdama je optička varka, nastala promatranjem Sunca s pokretne Zemlje.Zviježđa kroz koja Sunce na taj način "prolazi" zovu se zviježđimazodijaka ili životinjskog pojasa. Kako puni kut (360°) ima otprilike isto toliko stupnjava koliko u godini ima dana, Sunce će ekliptikom u jednom danu prelaziti oko 1°.
Sunce se giba među zvijezdama koje se nalaze na dnevnoj strani nebeske sfere, no to njegovo relativno pomicanje izravno ne zapažamo. Zato ćemo na noćnoj strani vidjeti da se zvijezde smjenjuju iz dana u dan, od mjeseca do mjeseca. Mijenja se vidljivo područje noćnog neba. Budući da se spojnica od Sunca do Zemlje prema nebeskoj sferi zakreće na istok, novo će nam zvjezdano područje nicati na istočnom obzoru. Zaključujemo da se godišnje gibanje neba odvija od istoka prema zapadu, isto kao i dnevno gibanje neba, a suprotno od godišnjeg gibanja Sunca među zvijezdama.[3]
S obzirom na položaj Zemljina ekvatora prema smjeruSunčevih zraka, razlikujemo u toku godine 4 važna trenutka, a to su počecigodišnjih doba. Za datume početaka godišnjih doba uvjetno uzimamo:proljeće 21. ožujka,ljeto 21. lipnja,jesen 23. rujna izima 21. prosinca, jer tom pravilnom izmjenom najčešće i započinju godišnja doba. U tim važnim trenucima Sunce je projicirano u 4 glavne točke ekliptike:proljetnu, ljetnu, jesensku i zimsku točku. Promatramo li ih iz položaja Sunca, zapazit ćemo da su one razmaknute za pravi kut.
Kakav je odnos Zemlje i Sunca 21. ožujka i 23. rujna? Tih se dana smjer linije koji spaja centar Zemlje s centrom Sunca prolazi točno uzduž ravnine ekvatora, dok je Zemljina os vrtnje okomita na tu spojnicu. Sunčeve zrake padaju stoga okomito na sva mjesta koja se nalaze na Zemljinomekvatoru. Drukčije rečeno, na mjestima sazemljopisnom širinom 0°, Sunce će se u gornjojkulminaciji naći uzenitu. NaZemljinim polovima, gdje je zemljopisna širina +90° ili -90°, Sunce će "ležati" naobzoru. Obasjana su mjesta svih zemljopisnih širina. Tih datuma Sunce će presjećinebeski ekvator. Početkom proljeća, 21. ožujka, Sunce će proćiproljetnom točkom♈ koja se nalazi uzviježđu Ovna. Početkom jeseni, 23. rujna, Sunce će proćijesenskom točkom♎ koja se nalazi uzviježđu Vage. U oba trenutka duljinadana inoći jednaka je na cijeloj Zemlji, pa se ti dani nazivajuravnodnevice ili ekvinociji.
Poslije početka proljeća, Zemlja putuje oko Sunca tako da joj je područjeSjevernog pola sve više okrenuto Suncu. Dana 21. lipnja, kada Sunce prolaziljetnom točkom♋ koja se nalazi uzviježđu Raka, Sunčeve zrake obasjavaju cijeli sjeverni ledeni pojas i Sunce je tamo iznadobzora.Paralela na sjevernoj zemljopisnoj širini 66° 33′ 39″ N čitav je dan obasjana Suncem. Ona se naziva sjevernom polarnicom (polarni krug). Istog trenutka Sunčeve zrake padaju okomito na mjesta sjeverne zemljopisne širine 23° 26′ 21″ N, pa će tim mjestima Sunce u toku dana proći krozzenit. Sjevernije od tih mjesta Sunce nikada ne može proći kroz zenit, pa tako ne prolazi zenitom ni u našim krajevima. Paralela na sjevernoj zemljopisnoj širini 23° 26′ 21″ N zove se sjeverna iliRakova obratnica. Na svom "putu" prema sjeveru Sunce je "zastalo", pa će poslije tog datuma obasjavati okomito mjesta sa zemljopisnim širinama manjim od 23° 26′ 21″ N. To je razlog zašto se prvi dan ljeta naziva ljetnimsuncostajem ili solsticijem. Do tog dana Sunce senebeskom sferom udaljavalo odekvatora, a poslije tog dana približavat će mu se.
S dolaskom u jesensku točku, Sunce će tlo na ekvatoru ponovno obasjavati pod pravim kutom. S daljim putovanjem Zemlje po stazi Sunce prvog dana zime, 21. prosinca, prividno stiže uzimsku točku♑ koja se nalazi uzviježđu Jarca. Sada je stanje na Zemljinojjužnoj polutki posve jednako stanju koje je prvog dana ljeta vladalo nasjevernoj polutki. To je zimskisuncostaj. Sunce prolazi kroz zenit mjestima južne zemljopisne širine 23° 26′ 21″ S, a paralela se naziva južnom iliJarčevom obratnicom. Na Južnom polu je tada visina Sunca 23.5° iznad obzora. Sva mjesta južne zemljopisne širine 66° 33′ 39″ S, jedan su čitav dan obasjana Suncem; tu je južnapolarnica. Južnija mjesta obasjana su i više od jednog dana. Na samomJužnom polu rasvjeta traje polovicu godine.
Godišnji ciklus završava s povratkom Sunca u proljetnu točku. To je ciklus promjene godišnjih doba ili sezona, nazvantropska ili Sunčeva godina. Praćenje perioda izmjene godišnjih doba bilo je jednim od najvažnijih praktičkih zadatakaastronomije u prošlosti, zbog važnosti koju ta izmjena ima u ljudskoj djelatnosti. Stoga je već vrlo rano i u pojedinačnim, međusobno odvojenim civilizacijama, postignuta visoka točnost određivanja trajanja godine.Tropska ili Sunčeva godina je jednaka 365 d 5 h 48 min 46 s ili 365.24219 d.
