Gepard (lat.Acinonyx jubatus) jemačka koja je najčešća još uglavnom uAfrici. Pažnje vrijedna je naročito radi svoje superlativne brzine i niza svojihpsolikih obilježja.
Osnovna bojakrzna geparda je žuta, a na trbuhu je u pravilu prilično svjetlija. Krzno je posuto s velikim brojem crnih pjega, koje su puno manje odleopardovih a i ne praverozete. Lice je malo tamnije i bez pjega, ali ima dvije crne pruge koje idu od očiju do kuta ustiju.
Zbog pjega, podsjeća doduše na leoparda, ali se svojom građom tijela značajno razlikuje od svih drugihmačaka. Gepard ima ekstremno dugačke, tanke noge i vitko tijelo oblikovano kao tijelohrta. Glava je mala i okrugla, a rep dugačak. Na šapama ima debele, ljuskaste jastučiće, a kandže može samo uvjetno uvući. Takva građa tijela omogućuje mu da u trku dosegne brzinu od 110km/h, puno više od bilo kojeg drugogsisavca, no tom brzinom može trčati samo oko 400m, nakon čega se umara. To je najbrža kopnena životinja na svijetu.
Anatomija geparda je prilagođena takvoj sposobnosti. Nosnice su mu značajno proširene, tako da je ostalo malo mjesta začeljust koja je u odnosu na drugemačke značajno manja, ap je time i to njegovo "oružje" relativno slabo. Isrce,pluća kao ibronhije su mu proporcionalno jako povećani.
Dužina geparda od njuške do krajatrupa doseže 150cm, rep mu je oko 70 cm, a u ramenima je visok oko 80 cm. Uprkos tom relativno velikom tijelu, težina mu je uglavnom najviše 60kg.
Nekada je gepardov životni prostor bioAfrika iJužna Azija, a uledenom dobu je nastavao iEuropu isjevernu Ameriku. Danas ga se može sresti još skoro isključivo u Africi, i to južno odSahare. U Aziji postoje još samo sićušni ostatci koji stoje na rubu izumiranja.
Gepardi su prave životinjesavana. Daju prednost područjima s visokom travom koja pruža mogućnost prikradanja i s uzvišenjima koja koriste kao mjesto s kojeg imaju dobar pregled nad okolinom. Područja s puno stabala i grmlja nisu pogodna za geparde jer u takvom okolišu ne mogu u punoj mjeri iskoristiti svoju najveću prednost - veliku brzinu.
Gepardi su životinje aktivne danju. Time uglavnom izbjegavaju susrete slavovima ipjegavim hijenama koji su pretežno noćne životinje. Ako naiđu na geparda s lovinom, otmu ju, a i vrlo su velika opasnost i za mladunčad. Gepardi su druželjubiviji od većine dugihmačaka. Ženke žive uglavnom same s mladunčati, dok mužjaci lutaju u grupama od dvije-tri životinje (najčešće braća iz istog legla). Vrlo rijetko se naiđe na veće grupe, ali nikada više od 15 životinja. Mužjaci i ženke se sreću samo u vrijeme parenja, i odmah nakon toga se razilaze. Područja obilježavajuurinom.
U dobi od oko tri godine gepardi postaju spolno zreli. Razdoblje skotnosti traje oko 95 dana. U jednom leglu ima obično od jednog do tri mladunca. Ženka ih koti u nekom skrovištu u kojem ostaju oko osam tjedana. To je neophodno, jer gepardi nemaju načina da kao jače velike mačke (lavovi,leopardi) uspješno obrane podmladak od neprijatelja. Mladunci imaju na šiji i leđima dugu sivu dlaku koje vjerojatno služe za bolje stapanje s okolišem radi vizualne zaštite od neprijatelja. No uprkos tome, procjenjuje se da oko 95% geparda strada u dobi do godine dana, i to najčešće kao žrtve grabežljivaca. Ako prežive to kritično razdoblje, doživljavaju starost od oko petnaest godina.
Dok se drugemačke prikradaju lovini da bi ju iz zaklona iznenadili, gepard priđe do 50-100m do lovine, da bi ju zatim kratkim gonjenjem sustigao i utrčavši joj između nogu srušio ju. Takav način lova više podsjeća na ponašanjepasa. Iako gepard može u punoj brzini trčati samo na kraće razdaljine, njegov lov u 70% pokušaja završava uspješno. Niti jedna drugazvijer koja lovi sama, nema tako visok postotak uspjeha. (Viši postotak od geparda imaju samo životinje koje love učoporu. Kad obori lovinu, gepard joj stisne grlo i uguši ju, dok drugevelike mačke ubijaju ugrizom u leđni ili vratni diokralježnice. Gepard mora vrlo brzo jesti, jer ga druge zvijeri, kaohijene ilileopardi, otjeraju od plijena koji on, zbog svoje tjelesne građe koja je gracilna i lagana, nije u stanju obraniti.
Razlikuju se sedam podvrsta geparda, od kojih pet živi uAfrici a dvije uAziji. Od tih sedam, jedna je izmrla, a još dvije se moraju smatrati akutno ugroženim: zadnji ostatciA. j. hecki uLibiji iA. j. raddei, kojih još samo 50-tak živi na sjeveruIrana. U Iranu su vrlo strogo zaštićeni.
Neki znanstvenici smatraju da postoje samo dvije podvrste, ili čak, samo populacije, i to afrički iazijski gepard. Zadnjih godina je utvrđena vrlo bliska genetička srodnost među različitim populacijama geparda. Prema genetičkim i imunološkim istraživanjima je utvrđeno, da današnji gepardi vjerojatno svi potiču od jedne vrlo male skupine životinja koja je živjela prije oko 10.000 godina. Shodno tome, utvrđena je i vrlo visoka rata parenja između bliskih srodnika, koja je gotovo jednaka onoj kod laboratorijskihmiševa, pa su vrlo neotporni na bolesti kao i na promjene okoliša. Uzimajući u obzir rasprostranjenost i broj živih geparda, općenito se smatra da njihova genetička uniformnost nije značajan problem za životinje.
Kao još jedna podvrsta geparda se dugo smatrao kraljevski gepard (A. j. rex), u čije se postojanje nije baš vjerovalo sve do1975. Kod njega su se pjege spojile u uzdužne pruge. U međuvremenu je dokazano da nije riječ o podvrsti nego o jednoj rijetkojmutaciji koja se nasljeđuje jednim recesivnimgenom. U jednom se leglu mogu naći normalno pjegasti kao i kraljevski gepardi. Kraljevske geparde se može sresti u cijelojAfrici, iako su još uvijek velika rijetkost. Ali se čini, da su zadnjih desetljeća sve češći.Biolozi sa zanimanjem prate taj razvoj jer ukazuje na porast genetičkog diverziteta geparda.
Pošto se gepard toliko razlikuje od drugihmačaka, tradicionalna sistematika je uobičajila smjestiti ga u vlastitu podporodicu Acinonychinae i ne ubrajati ga niti uvelike mačke ni umale mačke. U njemu se gledalo jedan poseban razvoj mačke, koji je kod gepardakonvergentnom evolucijom razvio osobinepasa.
Novagenetička istraživanja su došla do iznenađujuće spoznaje da gepard ipak nije tako daleko od drugihmačaka, i da su njegovi najbliži srodnici, s velikom sigurnošću,puma ijaguarundi. To su američke mačke, a i gepard vodi potijeklo iz razdoblja od prije četiri milijuna godina iz Sjeverne Amerike. Upleistocenu je uspio prijeći uEuropu. Krajem zadnjegledenog doba je gotovo izumro, što se danas može vidjeti na temelju njegove genetičke uniformnosti (vidigenetičko usko grlo). Kako je u afričkim i azijskim stepama našao novu domovinu, uspio je preživjeti do naših dana.
Još jako davno je čovjek naučio dresirati geparda i koristiti ga kao pratioca ulovu. Otuda potječe njegovo ime koje se koristi kao sinonim "lovni leopard". Gepard se na taj način koristio kako uMezopotamiji tako i uDrevnom Egiptu još od vremena oko 3.000 godina prije Krista. Usrednjevjekovnoj Europi je lov s gepardom bio luksuz koji se mogao sresti samo na kraljevskim dvorovima. Kako se ta mačka nije razmnožavala u zarobljeništvu, trebalo je loviti stalno nove primjerke. Osim toga, ubijana je i radi svogkrzna. U sve manjim područjima koje im ljudi ostavljaju je konkurencija s jačim zvijerima tako velika, da je gepard sve rjeđi.
