Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Syracuse1983. godine, Sorkin je većinu 80-tih godina prošlog stoljeća proveo uNew Yorku kao glumac koji se pokušava probiti.[1] Ipak, svoju strast pronašao je u pisanju kazališnih komada i vrlo brzo postao jedan od obećavajućih autora. Njegova predstavaMalo dobrih ljudi zainteresirala jeholivudskog producentaDavida Browna koji je otkupio prava na filmsku ekranizaciju prije nego što je predstava uopće doživjela svoju premijeru na kazališnim daskama.
Producentska kućaCastle Rock Entertainment zaposlila je Sorkina za adaptaciju kazališnog komadaMalo dobrih ljudi u dugometražni film. Režirao ga jeRob Reiner, a sam film postao je box-office uspjeh. Sorkin je rane 90-te godine prošlog stoljeća proveo pišući još dva scenarija za Castle Rock:Malice iAmerički predsjednik. Sredinom 90-tih radio je kao konzultant na scenariju za filmBulworth. Njegova televizijska karijera započela je1998. godine kada je kreirao humorističnu serijuSports Night na televizijskoj mrežiABC. Druga sezona serije emitirana1999. godine bila je ujedno i posljednja, ali se i preklapala sa Sorkinovom sljedećom serijom koju je kreirao, ovaj put za televizijsku mrežuNBC -Zapadno krilo. Serija je bila iznimno hvaljena od strane publike i kritike, a osvojila je i brojne prestižne televizijske nagradeEmmy iZlatni globus. Ipak, na kraju četvrte sezone Sorkin napušta seriju (2003. godine). Televiziji će se vratiti2006. godine s novom dramskom serijom:Studio 60 na Sunset Stripu koju je također kreirao za NBC. Iako je njegov povratak televiziji bio spektakularno najavljivan (pogotovo preko raznih Internet portala), NBC nije produžio seriju nakon prve sezone zbog vrlo loše gledanosti i pomiješanih kritika. Sorkin je za adaptaciju scenarija za filmDruštvena mreža nagrađenBAFTA-om,Zlatnim Globusom iOscarom.
Nakon više od punog desetljeća izbivanja iz kazališta, Sorkin se vratio adaptacijom vlastitog scenarijaThe Farnsworth Invention. Predstava je svoju premijeru imala naBroadwayu uprosincu2007. godine.
Mnogo godina bio je ovisnik okokainu, ali nakon uhićenja kojim je zaradio ogroman negativni publicitet otišao je na liječenje i navodno se oporavio.[2] Na televiziji, Sorkin je poznat kao "control freak" koji svoj posao rijetko dijeli s drugima. Njegovo osoblje uglavnom je zaduženo za istraživanje i donošenje priča koje on stavlja na papir. Sorkinovtrademark koji uključuje brze dijaloge i dugačke monologe likova na televiziji je odlično uklopio svojom tehničkom metodom snimanja "Walk and Talk" (u slobodnom prijevodu "Hodaj i pričaj") njegov česti suradnik, redateljThomas Schlamme.
Aaron Sorkin rodio se naManhattanu užidovskoj obitelji, a odrastao je u bogatom predgrađuScarsdale, New York.[3][4] Njegova majka bila je školska učiteljica, a otac odvjetnik koji se borio u2. Svjetskom ratu. Njegovi stariji brat i sestra također su postali odvjetnici. Sorkin se vrlo rano počeo zanimati za glumu. Prije nego je dosegnuo tinejdžerske godine, roditelji su ga vodili u kina gdje bi gledao filmove poputTko se boji Virginije Woolf? iThat Championship Season.
Sorkin je išao u srednju školu Scarsdale gdje se zainteresirao za dramsku grupu i kino klub. U osmom razredu igrao je generala Bullmoosea u mjuziklu Li'l Abner.1979. godine Sorkin je upisao sveučilište Syracuse. U prvoj godini pao je ispit koji ga je unazadio u njegovoj nakani da postane glumac, budući je jedan od kriterija za pohađanje dramskog odjela bio da svi studenti moraju položiti ispite koji su bili uvjeti za pohađanje tog dijela nastave. Ipak, Sorkin se vraća godinu dana kasnije odlučan da bude bolji i diplomira1983. godine.[5]
Nakon diplome, Sorkin seli u New York gdje radi sve i svašta, uključujući dostavu telegrama[1], vožnju limuzine, dijeljenje letaka za promociju lova i ribolova te konobarenje naBroadwayu u kazalištima poput Palacea.[6] Jednog vikenda, dok je čuvao kuću prijatelja našao je stari IBM Selectric pisaći stroj i započeo pisati, a o tom događaju kasnije će izjaviti: "Osjećao sam fenomenalnu samouvjerenost i radost kakvu nikad prije nisam osjetio."
Nastavio je s pisanjem i uskoro završio svoj prvi kazališni komad "Removing All Doubt" koji je poslao svom starom profesoru kazališta, Arthuru Storchu koji je s istim bio impresioniran.1984. godine, "Removing All Doubt" je uprizorena kao drama na sveučilištu Syracuse. Nakon toga napisao je "Hidden in This Picture", komad koji je debitirao na off-off-Broadwayu1988. godine u New Yorku. Nakon što je producent John A. McQuiggan vidio komad "Hidden in This Picture" rekao je Sorkinu da pokuša pretvoriti predstavu od jednog čina u punokrvnu dramu imena "Making Movies". Njegova reputacija kao pisca kazališnih komada brzo se širira kazališnom scenom u New Yorku.
PredstavaMalo dobrih ljudi u Royal Haymarket u Londonu,31. kolovoza 2005.
Sorkin je inspiraciju za sljedeći kazališni komad, sudsku dramu nazivaMalo dobrih ljudi, dobio nakon telefonskog razgovora sa sestrom Deborah koja je upravo diplomirala na Bostonskom sveučilištu i potpisala trogodišnji ugovor kod suca ratne mornarice. Odlazila je uGuantanamo Bay kako bi branila skupinuMarinaca koji su skoro ubili svog suborca prema zapovijedi svog nadređenog oficira. Taj dio priče Sorkin je iskoristio za svoju priču čiji je veliki dio napisao na ubruse dok je konobario na Broadwayu.[7] Skupa sa svojim cimerima kupio jeMacintosh 512K i nakon što bi se navečer vratio kući jednostavno bi ispraznio džepove i pretipkao na kompjuter ono što je tijekom dana pisao na ubruse.
1988. godine Sorkin je prodao filmska prava na svoju dramu producentu Davidu Brownu prije nego je kazališna predstava uopće imala premijeru za, najvjerojatnije, šesteroznamenkasti iznos.[8] Brown je pročitao članak uNew York Timesu o Sorkinovoj predstavi u jednom činu "Hidden in This Picture" i otkrio da Sorkin ima još jednu dramu imenaMalo dobrih ljudi. Brown je produciraoMalo dobrih ljudi na Broadwayu u Music Box Theatre. U predstavi je glumioTom Hulce, a režirao ju je Don Scardino. Nakon otvaranja kasne1989. godine, predstava će se odigrati 497 puta.[9]
Sorkin je nastavio pisati "Making Movies" i1990. godine debitirao je na Off-Broadwayu u Promenade Theatre, uz produkciju Johna A. McQuiggana i režiju Dona Scardina. U međuvremenu, David Brown je producirao par filmova zaTriStar Pictures i pokušao zainteresirati kompaniju za filmsku adaptacijuMalo dobrih ljudi, ali njegov prijedlog je odbijen zbog nedostatka glavnih glumačkih zvijezda. Browna je kasnije nazvao Alan Horn iz Castle Rock Entertainment koji je želio snimiti film. Rob Reiner, partner producent u Castle Rocku, odlučio ga je režirati.[10] Film je 1992. godine zaradio četiri nominacije za nagradu Oscar, uključujući i onu za najbolji film godine.
Ranih 90-tih godina prošlog stoljeća, Sorkin je radio pod ugovorom za Castle Rock Entertainment.[11] Napisao je scenarije za filmoveMalo dobrih ljudi,Malice iAmerički predsjednik, a sva tri zajedno utržila su oko 400 milijuna dolara u svijetu na kino blagajnama.[3] Dok je pisao za Castle Rock, sprijateljio se s kolegama kao što suWilliam Goldman i Rob Reiner te upoznao svoju buduću ženu,Juliu Bingham koja je bila jedna od odvjetnica tvrtke.[12] Sorkin je napisao nekoliko verzija scenarija zaMalo dobrih ljudi u svom stanu uNew Yorku, pritom učeći usavršavanje scenarija iz knjige o scenarističkim formatima. Nekoliko je mjeseci proveo u uredima Castle Rocka uLos Angelesu, radeći na scenariju s Robom Reinerom. William Goldman (koji je redovito radio pod ugovorom s Castle Rockom) postao mu je mentor i pomogao mu u adaptaciji njegovog kazališnog komada u pravi filmski scenarij.[13] FilmMalo dobrih ljudi režirao je Rob Reiner, a glavne uloge u njemu ostvarili suTom Cruise,Jack Nicholson,Demi Moore iKevin Bacon. Film je producirao David Brown, a u kina je pušten1992. godine i postao veliki box-office uspjeh.[14]
Goldman je uskoro prišao Sorkinu s idejom koju je Sorkin razvio u scenarij za filmMalice. Goldman je nadgledao projekt kao kreativni konzultant dok je Sorkin pisao prve dvije verzije scenarija. Ipak, zbog obveza završavanja scenarija zaMalo dobrih ljudi, Sorkin je napustio posao pa je scenaristScott Frank napisao još dvije dodatne verzije. Nakon što je produkcijaMalo dobrih ljudi završena, Sorkin se vratio i nastavio pisati scenarij zaMalice te ga i završio.Harold Becker je režirao film koji je u kina pušten1993. godine, a u kojem su glavne uloge ostvariliNicole Kidman iAlec Baldwin. Film je imao miksane kritike među kojima su neki film proglašavali pravom zabavom, a drugi mu zamjerali što napetost nije prisutna konstantno.[15][16][17]
Sorkinov posljednji producirani scenarij za Castle Rock je bio za komedijuAmerički predsjednik na kojemu je ponovno surađivao s Williamom Goldmanom koji je i ovdje bio kreativni konzultant.[18] Sorkinu je trebalo par godina da napiše scenarij za film koji je u početku imao čak 385 stranica; naravno, kasnije je scenarij skraćen na uobičajenih 120 stranica.[3] Film je režirao Rob Reiner, a doživio je kritički uspjeh.[19]
Sorkin je na nekoliko filmova radio kao konzultant za scenarije. Napisao je par rečenica koje izgovarajuSean Connery iNicolas Cage u filmuHrid.[20] Također je radio i na scenariju za filmExcess Baggage, komediji o djevojci koja iscenira vlastitu otmicu kako bi zadobila očevu pozornost, a također je i napisao par scenaWilla Smitha u filmuDržavni neprijatelj.[20]
Sorkin je radio sWarrenom Beattyjem na nekoliko scenarija, od kojih je jedan bio i za filmBulworth.[21] Beatty, poznat po tome što ponekad ulaže vlastita financijska sredstva u pret-produkciju svojih projekata, također je unajmio Sorkina za scenarij filmaOcean of Storms koji nikad nije snimljen.[21][22][23][24]
Sorkin je na ideju o događajima i životima ekipe koja radi na sportskim vijestima došao dok je živio u hoteluFour Seasons uLos Angelesu gdje je pisao scenarij zaAmeričkog predsjednika. Radio bi do kasnih noćnih sati uz upaljen televizor na programuESPN i gledao neprestane reprize sportskih vijesti.[25] Upravo su ga te vijesti inspirirale da napiše filmski scenarij, ali nije mogao naći pravu strukturu priče pa je ideju preobličio u humorističnu televizijsku seriju.[26][27]Sports Night producirala je kuća Disney, a pilot epizoda prikazana je u jesen1998. godine naABC-u.[28]
Tijekom prve sezone, Sorkin je vodio bitku s kućom o upotrebi smijeha publike u pozadini humorističnih scena i o snimanju same serije pred publikom uživo. Mnogi kritičari upravo su kritizirali upotrebu smijeha u pozadini, jer je zvučala neuvjerljivo.[29][30] Sorkin je izjavio: "Kad snimaš seriju pred publikom uživo, nemaš drugog izbora nego upotrijebiti njihov smijeh u pozadini."[29] Ipak, kako je sezona odmicala, smijeh u pozadini koristio se sve manje i manje da bi do kraja prve sezone potpuno nestao.[31] Na taj način, glumačka ekipa dobila je puno više vremena za probe, a ekipa iza kamere nije se više trebala toliko truditi oko namještanja scena za publiku uživo.[28]
Iako je serijaSports Night doživjela kritički uspjeh, ABC je otkazala istu nakon dvije sezone zbog slabe gledanosti.[32][33] Sorkin se jedno vrijeme poigravao s idejom da nastavi s prikazivanjem serije na nekoj drugoj televizijskoj mreži, ali je na kraju odbio sve ponude dijelom i zbog toga što je već tada užurbano radio na svom drugom televizijskom projektu -Zapadnom krilu.
Sorkin je osmislio političku televizijsku dramuZapadno krilo1997. godine kad je potpuno nepripremljen otišao na ručak s producentomJohnom Wellsom i u panici mu ispričao ideju o seriji čiji su glavni likovi zaposleniciBijele kuće.[3] Kao ideja poslužili su mu neupotrijebljeni ostaci scenarija filmaAmerički predsjednik.[34] Ispričao je Wellsu sve o svojim posjetima Bijeloj kući dok se bavio istraživanjem za scenarijAmeričkog predsjednika i u jednom trenutku njih dvojica su se našla u raspravi o poslovnoj strasti ljudi koji rade u javnoj službi. Wells je predložio ideju za seriju televizijskoj mrežiNBC, ali su mu oni rekli da pričeka budući nisu vjerovali u takvu vrstu projekta zbog skandala sMonicom Lewinski koji je u to vrijeme tresao SAD.[35] Kada su, godinu dana poslije, neke druge televizijske mreže izrazile zainteresiranost zaZapadno krilo, NBC je odobrio projekt.[34] Pilot epizoda emitirana je ujesen1999. godine, a seriju je producirala kompanija Warner Bros. TV.[34]
U svojoj prvoj sezoni, serijaZapadno krilo osvojila je čak 9 prestižnih televizijskih nagradaEmmy što predstavlja rekord u najviše osvojenih Emmyja neke serije za jednu sezonu.[36] Nakon dodjele uslijedio je pravi fijasko koji se vrtio oko dodijeljenog Emmyja za najbolji scenarij za epizoduIn Excelsis Deo kojeg su osvojili Sorkin iRick Cleveland. U člankuNew York Timesa pisalo je da Cleveland zbog Sorkina nije mogao doći do riječi prilikom preuzimanja nagrade i pobjedničkog govora.[37] Priča te pobjedničke epizode bazirana je upravo na Clevelandovom ocu, ratnom veteranu koji je sudjelovao uKorejskom ratu, a koji je posljednje godine svog života proveo na ulici.[38] Uslijedio je pravi internetski rat između Sorkina i Clevelanda po forumima[39] što je rezultiralo Sorkinovom kasnijom isprikom.[40] Njih dvojica za istu epizodu također su osvojili i nagradu Udruženja filmskih scenarista SAD-a uveljači2001. godine.[41]
2001. godine, nakon što je završio s drugom sezonom serije, Sorkin se vratio konzumacijidroge; javnost je za to saznala nakon što je uhićen na aerodromu u Burbanku zbog posjedovanja halucinogenih gljiva,marihuane ikokaina. Sudac mu je odredio obavezno uključivanje u program ovisnika o drogi.[42] Iako se Sorkin oporavio, njegova ovisnost bila je predmetnom javnih rasprava, a najveću popularnost dosegnula je kad je serijaZapadno krilo parodirana[43] u emisijiSaturday Night Live.
Sorkin je sveukupno napisao 87 scenarijaZapadnog krila što označava pisanje gotovo svake snimljene epizode u prve četiri sezone.[44] Priznao je da takav način rada zapravo nije dobar, jer niti jedna epizoda koju je on pisao nikad nije završena na vrijeme.[45]2003. godine, na kraju četvrte sezone, Sorkin i njegov prijatelj i izvršni producentThomas Schlamme napustili su seriju zbog unutarnjih sukoba s kućom Warner Bros. TV koji nisu uključivali NBC pa je tako John Wells ostao jedini izvršni producent serije.[46][47] Sorkin se kasnije vratio u posljednjoj epizodi serije kao statist.
2003. godine Sorkin je novinarki Charlie Rose otkrio da radi na novoj televizijskoj seriji čija će se radnja događati iza kulisa kasne noćne zabavne emisije kakva je, primjerice,Saturday Night Live.[45][48] Početkomlistopada2005. godine scenarij pilot epizode serije nazvaneStudio 7 on the Sunset Strip, čiji je autor bio Sorkin, a producent Thomas Schlamme, počeo je kružitiHollywoodom i zaintrigrirao javnost na internetu. Samo tjedan dana kasnije, NBC je otkupio prava na prikazivanje od Warner Bros. TV za rekordan iznos koji je rezultirao natjecanjem saCBS-om.[49] Ime serije kasnije je promijenjeno uStudio 60 na Sunset Stripu. Sorkin je priznao da u seriji ima autobiografskih elemenata i likova koji su bazirani na stvarnim ljudima.[50]
Urujnu2006. godine emitirana je pilot epizoda serije koju je režirao Schlamme. Epizoda je bila kritički izrazito hvaljena i imala je veliku gledanost, ali je do sredine sezone gledanost drastično pala. Kasnije epizode serije prema mišljenju kritike i publike nisu ispunile očekivanja pa je u javnosti bilo dosta kritiziranja s obje strane.[51] Usiječnju2007. godine Sorkin je napao novinare za koje je smatrao da su se previše fokusirali na pad gledanosti serije i na blogove u kojima su im nezaposleni scenaristi služili kao izvori.[52] Nakon dvomjesečne stanke,Studio 60 je nastavio s emitiranjem posljednjih epizoda prve sezone koja će na kraju ostati i jedina sezona te serije.
Aaron Sorkin raspravlja o svom kazališnom komaduThe Farnsworth Invention s gledateljima u Music Box Theatre,8. studenog2007.
2003. godine Sorkin je pisao scenarij o televizijskom pioniruPhilu Farnsworthu, priču s kojom se upoznao još ranih 90-tih kad mu je producentFred Zollo došao s idejom o adaptaciji memoaraElme Farnsworth ubiografski film.[53] Sljedeće godine završio je scenarij naziva "The Farnsworth Invention", a studioNew Line Cinema odmah se zainteresirao za isti. Thomasu Schlammeu ponuđeno je da ga režira. Radnja se vrti oko patentne bitke između izumitelja Phila Farnswortha itajkunaDavida Sarnoffa za tehnologiju koja će omogućiti prve televizijske prijenose u SAD-u.[54]
U isto vrijeme, Sorkina je kontaktiralaJocelyn Clarke, menadžerica povjerenstva u Abbey kazalištu uDublinu, tražeći od njega da za njih napiše kazališni komad na što je Sorkin i pristao.[55] S vremenom, Sorkin je promijenio scenarij "The Farnsworth Invention" i prilagodio ga kazalištu.[55] Prvu verziju poslao je rane2005. godine, a produkcija je planirana za2007. Međutim, kazalište Abbey se2006. godine, pod vodstvom novih menadžera, povuklo iz projekta.[55] Unatoč tome,La Jolla Playhouse - koji su pomagali u produkciji Abbeyju - ostali su na projektu, a čak je iSteven Spielberg sudjelovao u njemu kao producent.[56] Predstava je prikazivana u La Jolla Playhouse od20. veljače 2007. do25. ožujka 2007.[57][58] Uslijedila je produkcija naBroadwayu, a planirane su predstave uMusic Box Theatreu za14. studenog 2007. Međutim, zbog štrajka na Broadwayu 2007. predstava je odgođena.[59][60] Ipak,3. prosinca 2007. godine u Music Box Theatreu je održana predstava koja je označila i kraj štrajka. Predstave su se vrtile do2. ožujka2008.[61][62]
Uožujku 2007. godine objavljeno je da je Sorkin pristao napisati glazbenu adaptaciju hit pjesme iz2002. godine "Yoshimi Battles the Pink Robots" u izvedbi psihodelične rock skupineThe Flaming Lips, u suradnji s redateljemDesom McAnuffom koji je i radio na razvijanju projekta.[68][69][70]
12. srpnja 2007. godineVariety je napisao da je Sorkin potpisao ugovor s kućomDreamWorks za koju bi trebao napisati tri scenarija. Prvi scenarij se zoveThe Trial of the Chicago 7 koji je Sorkin već razvijao sa Stevenom Spielbergom i producentimaWalterom Parkesom iLaurie MacDonald.[71] Uožujku 2010. godine Sorkinov agentAri Emanuel je izjavio da je projekt puno zahtjevniji nego što se mislilo na prvi pogled.[72]
Ukolovozu 2008. godine redatelj Des McAnuff je objavio da je Sorkin pristao napisati adaptacijuČehovogVišnjika[73] za Stratford Shakespeare Festival.[74]
2010. godine Sorkin je navodno otkupio filmska prava na knjiguAndrewa YoungaThe Politician (osenatoruJohnu Edwardsu) i najavio da će mu adaptacija te knjige ujedno poslužiti i za redateljski debi.[75]
Usiječnju 2011. godine, tijekom intervjua zaBBC, Sorkin je potvrdio da će se vratiti televiziji i to serijom koja će se bazirati na vijestima kabelske mreže. Rekao je da će seriju produciratiHBO, da se pilot epizoda već piše, a audicije održavaju. Radno ime serije jeThe Newsroom, a scenarij za pilot epizodu procurio je naInternet. Trenutno će od poznatih glumaca u seriji nastupitiAlison Pill,Emily Mortimer,Josh Pence,Jeff Daniels,Olivia Munn,Sam Waterston,John Gallagher Jr. iThomas Sadoski, dok je za redatelja izabranGreg Mottola. 8. rujna 2011. godine HBO je naručio 10 epizoda serijeThe Newsroom koja će s emitiranjem započeti u jesen 2012. godine.[77]
Sorkin je pisao zakazalište,film iteleviziju i u svakom mediju njegova je suradnja s ostalim kreatorima izrazito varirala. Započeo je u kazalištu gdje je scenarije pisao uglavnom sam, a zatim je prešao na film gdje je surađivao s redateljem Robom Reinerom i scenaristom Williamom Goldmanom te naposljetku i na televiziju gdje je gotovo cijelo desetljeće vrlo usko surađivao s redateljem Thomasom Schlammeom na serijamaSports Night,Zapadno krilo iStudio 60 na Sunset Stripu. Trenutno radi na sva tri medija istovremeno. Navika mu je strastveno pušenje tijekom pisanja scenarija (cigareta za cigaretom) dok bezbrojne sate provodi u svom uredu smišljajući nove ideje za priče.[4] Svoj proces pisanja opisuje kao "fizički rad", budući često zna ustati i izgovarati dijaloge na kojima radi i koje piše.[52]
NovinarNew York Timesa Peter De Jonge u svom članku napisao je da "Zapadno krilo nikad nema radnju koja se proteže na više od par epizoda i da ne postoji neka velika priča unutar svake sezone". Svoje mišljenje temelji na tome da "ako likovi nemaju mana, nemoguće im je napisati veću priču". Sorkin je na to izjavio: "Vrlo rijetko planiram unaprijed, ne zbog toga što smatram da to nije dobro, nego zbog nedostatka vremena."[78] Također je rekao: "Kao pisac ne volim odgovarati na pitanja prije nego što zbilja moram". Televizijski kritičar John Levesque izSeattlea komentirao je da Sorkinov proces pisanja može dovesti do nesmotrenog i nelogičnog razvoja radnje. Na televiziji, Sorkin je imao prste u pisanju scenarija doslovno svake epizode, rijetko dajući kredit ostalim kolegama. Peter De Jonge napisao je da su bivši scenaristiZapadnog krila rekli da Sorkin zbilja nije velikodušan u dijeljenju svog imena na scenariju s nekim drugim. ZaGQ magazin 2008. godine, Sorkin je rekao: "Pomaže mi osoblje koje ima fantastične ideje, ali scenarij ne piše čitavi odbor".[79]
Skoro puno desetljeće traje kolaboracija na televiziji između Sorkina i redatelja Thomasa Schlammea koja je započela još rane1998. godine kad su otkrili da dijele vrlo slične kreativne ideje za svoju prvu televizijsku seriju na kojoj su radili -Sports Night.[80] Njihovo uspješno partnerstvo na televiziji bazira se na Sorkinovom pisanju scenarija dok je Schlamme izvršni producent i povremeni redatelj; zajedno su radili na serijamaSports Night,Zapadno krilo iStudio 60 na Sunset Stripu. Schlamme je odgovoran za kreiranje izgleda same serije, rad s drugim redateljima, diskutiranju oko scenarija sa Sorkinom čim ih ovaj napiše, rad na budžetu kao i scenografiji i audicijama. Sorkin se bavi isključivo pisanjem scenarija.
Sorkin je poznat po pisanju znamenitih i brzih dijaloga, kao što su na primjer "You can't handle the truth!" izMalo dobrih ljudi te kompletan dijalog napisan nalatinskom usmjeren protivBoga u serijiZapadno krilo, u epizodiTwo Cathedrals. Za televiziju, jedna od Sorkinovih oznaka je i ponavljanje dijaloga likova dok ćaskaju o stvarima koje su vezane za pojedine epizode, a česta pojava je i ubacivanje referenci iz popularne kulture u razgovore.[81]
McFarland & Company je objavila kolekcijueseja koji kritiziraju Sorkinov rad, napisanu od strane raznih pisaca, imenaConsidering Aaron Sorkin: Essays on the Politics, Poetics and Sleight of Hand in the Films and Television Series, kao i knjigu kriticizma autoriceMelisse Crawley nazvanuMr. Sorkin Goes to Washington: Shaping the President on Television's the West Wing.[82][83] Kolekciju eseja oZapadnom krilu objavio jeSyracuse University Press kao knjigu imenaThe West Wing: The American Presidency as Television Drama.[84]
Kao veliki pristalicademokratske strane, Sorkin je sudjelovao u kontribucijama za političke kampanje demokratskih kandidata od1999. do2007. godine.[88] Tijekom izbora za američkog predsjednika 2004. godine, liberalna grupa MoveOn's regrutirala je Sorkina i redatelja Roba Reinera da kreiraju anti-buševski spot za kampanju.[89] U kolovozu 2008. godine Sorkin je bio involviran u događaj Generation Obama naBeverly Hillsu sudjelujući u raspravama nakon prikazanog filmaGospodin Smith ide u Washington.[90]
1987. godine Sorkin je postao ovisnik omarihuani ikokainu. Izjavio je da je u kokainu pronašao drogu koja mu je davala oduška od nervoznih tenzija kojima je bio izložen na dnevnoj bazi.1995. godine prijavio se na rehabilitaciju uMinnesoti na prijedlog svoje tadašnje djevojke i buduće žene Julie Bingham kako bi pokušao pobijediti ovisnost.[85]2001. godine, Sorkin je zajedno sa svojim kolegamaJohnom Spencerom iMartinom Sheenom primio nagraduPhoenix Rising Award koja se dodjeljuje svima koji se uspješno bore protiv ovisnosti. Međutim, dva mjeseca kasnije -15. travnja 2001. - Sorkin je uhićen na aerodromu uBurbanku nakon što mu je osiguranje u prtljagi pronašlohalucinogene gljive, marihuanu i kokain.[91] Naređeno mu je da se prijavi u program na odvikavanje.[42] Cijeli događaj, koji je medijski bio popraćen, ismijan je u showuSaturday Night Live u skeču koji je ujedno parodirao iZapadno krilo: američki predsjednik kojeg glumiDarrell Hammond "hoda i priča" dugačkim hodnicimaBijele Kuće, istovremeno se spotičući o velike gljive dok ga prati domaćin showaPierce Brosnan.[43]
Sorkin je nastavio raditi naZapadnom krilu, a njegove radoholičarske navike i vraćanje drogi smatraju se glavnim razlozima raspada braka.[92][93]
↑Bruce Weber (November 4, 2007). „Prodigal Returns, Bearing Dialogue”. The New York Times. Pristupljeno September 31, 2008. »'I’ve been healthy for six and a half years,' he said. 'But like any addict I’m one phone call away from that not being true.'«
↑21,021,1Peter Bart (February 21, 2000). The Gross: The Hits, the Flops: The Summer That Ate Hollywood. St. Martin's Griffin. str. 95–96. ISBN978-0-312-25391-2.
↑29,029,1Joe Flint (September 25, 1998). „A Laugh Riot”. Entertainment Weekly. Arhivirano izoriginala na datum 2012-01-12. Pristupljeno January 25, 2007.
↑Bill Carter (September 11, 2006). „‘West Wing’ to West Coast: TV’s Auteur Portrays TV”. The New York Times. »... Mr. Sorkin’s new play, “The Farnsworth Invention,” based on the struggle of Philo T. Farnsworth to win recognition for his invention—television again—will begin rehearsals at the La Jolla Playhouse. Steven Spielberg is making his theatrical producing debut.«
↑„Interview with Aaron Sorkin” (PDF). On Writing Magazine, Issue 18. The Writers Guild of America, East, Inc.. February 2003. str. 6. Arhivirano iz originala na datum 2007-01-28. Pristupljeno January 10, 2007.
↑Melissa Crawley (February 28, 2006). Mr. Sorkin Goes to Washington: Shaping the President on Television's the West Wing. McFarland & Company. ISBN978-0-7864-2439-9.
↑Rollins, Peter C.; Connor, John E., ur. (May 2003). The West Wing: The American Presidency as Television Drama. Syracuse University Press. ISBN978-0-8156-3031-9.
↑Michael Cieply (September 2001). „The Crack-Up”. Talk magazine.
↑Jay Rayner (July 10, 2005). „Wing and a prayer”. The Guardian (London). Pristupljeno February 19, 2009.
↑Andrew Gumbel (October 22, 2005). „After the West Wing...”. The Independent (London). Arhivirano izoriginala na datum 2011-03-06. Pristupljeno February 19, 2009.
Aaron Sorkin (February 2004). The West Wing Seasons 3 & 4: The Shooting Scripts: Eight Teleplays. Newmarket Press. ISBN978-1-55704-612-3.
„Interview with Aaron Sorkin” (PDF). On Writing Magazine, Issue 18. The Writers Guild of America, East, Inc.. February 2003. str. 6. Arhivirano iz originala na datum 2007-01-28. Pristupljeno January 10, 2007.