Istočna hemisfera na početku 7. vijekaIstočna hemisfera na kraju 7. vijeka
7. vijek je razdoblje koje je trajalo od601. do700. godine. U Evropi se tradicionalno smatra dijelom ili, rjeđe, početkomranog srednjeg vijeka, odnosno konačnim završetkomkasne antike.
Na istočnoj hemisferi je u 7. vijeku najvažniji događaj bila pojava novemonoteističke religijeislama. Nju je prvi počeo propovijedatiarapski trgovac po imenuMuhamed u doba koje je koincidiralo sa posljednjim velikimratom izmeđuBizantskog iSasanidskog Perzijskog Carstva. Taj je sukob, iako završen nominalnom bizantskom pobjedom, trajno iscrpio obje države. Muhamed je preko nove religije politički ujedinioArabijski poluotok, a njegovi nasljednicikalifi su iskoristili vakuum stvoren iscrpljenošću Bizanta i Perzije kako bi se proširili na njihova područja. Rezultat su bilamuslimanska osvajanja kojom je do kraja vijeka novostvorenoj muslimansko-arapskoj državi priključen gotovo cijeliBliski Istok,Iran teSjeverna Afrika, odnosno stvoreno dotada najprostranije carstvo u svjetskoj historiji. U tom je procesu nestalo dotadašnje Perzijsko Carstvo, a Bizant sveden tek na dijelove Male Azije, Balkana i Italije, koje su, osim pobjedničkih Arapa, ugrožavali iLangobardi,Avari,Slaveni teBugari. Munjevito stvoreno carstvo je zadržalo svoje teritorije, usprkos povremenih unutrašnjih sukoba, poput onih koji su doveli do podjele muslimana nasunite išijite; s druge strane, ona su kao rezultat imala kidanje dotadašnjih trgovačkih veza između različitih obalaMediterana te stvaranje zasebnih civilizacija zbog čega se upravo 7. vijek smatra konačnim završetkomantike. Ti su se procesi, između ostalog, značajno odrazili naZapadnu Evropu gdje se kolaps ekonomije odrazio i kroz depopulacije i druge negativne trendove koji se vezuju uMračno doba.
Na krajnjem istoku je, pak, političko jedinstvoKine održano usprkos kolapsadinastije Sui koju je nakon serije seljačkih ustanaka i vojnih pučeva zamijenila novadinastija Tang. Njeni su vladari nakon kraćeg perioda građanskih ratova konsolidirali svoju vlast te su podcarem Taizongom udareni temelji dugog perioda unutrašnjeg mira, prosperiteta i razvoja kulture. Kina je isto tako stekla uvjete za vanjsku ekspanziju, pa su se tako pod udarom kineskih vojnih pohoda našle susjedne države i nomadski narodi. Kina se proširila na zapad premaCentralnoj Aziji i stekla kontrolu nad lukrativnim stanicama trgovačkogPuta svile; na istoku je nakon više bezuspješnih pokušaja uspjela pod svoju kontrolu staviti i dijeloveKorejskog poluotoka gdje je okončan viševjekovni periodTri kraljevstva. Kineski uticaj se posredno osjetio i u susjednomJapanu gdje započinje period intenzivnih unutrašnjih reformi, odnosno nastojanja da se država organizira po modelu dinastije Tang.
610 - Noviistočnorimski carHeraklije donosi ukaz kojim jelatinski kao službeni jezik zamijenjengrčkim; tradicionalni datum transformacije Istočnog Rimskog u Bizantsko Carstvo.