| Željko Ražnatović | |
|---|---|
 | |
Karijera | |
| Služba | 1991 – 1995; Hrvatska i BiH (operativni komandant dobrovoljačkih trupa) 1998 – 1999 Kosovo (jedino kao inspektor). |
| Čin | vođa Srpske dobrovoljačke garde (neslužbena paravojna formacija). |
| Važnije bitke | Rat u Hrvatskoj, Rat u Bosni i Hercegovini, NATO bombardovanje SR Jugoslavije. |
Željko Ražnatović, poznatiji po nadimkuArkan (Brežice,17. april1952 -Beograd,15. januar2000) bio jesrpski komadant, ratni političar, najpoznatiji po tome što je za vrijemejugoslavenskih ratova komandiraoparavojnom formacijomSrpska dobrovoljačka garda.
Zbog zločina koji se pripisuju toj formaciji, Arkan je postao jednim od najpoznatijih optuženikaHaškog suda, ali je prije eventualnog izručenja ili početka suđenja ubijen u nikada razjašnjenim okolnostima.
Željko Ražnatović je rođen1952. godine uBrežicama u Sloveniji, gdje je njegov otacVeljko Ražnatović, bio stacioniran kao oficirJugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva.[1] I otac, i majka Stefanija Josifović, su za vrijemedrugog svjetskog rata bilipartizani, a Stefanija je bila aktivisticaKPJ. Arkan je živio sa majkom i tri sestre. Roditelji su mu se razveli dok je bio mladić.[1] Otac ga je često tukao u mladosti. Tada je često bježao od kuće i činio različite delikventske prijestupe, a nerijetko je završavao po popravnim domovima. Postao je sitni kriminalac u tinejdžerskim godinama, prije nego što je kasnije činio ozbiljnije prijestupe.
UBeogradu je džepario po ulici i obijao kioske, pa ga je otac poslao osmi razred završiti u Domu za maloljetne prijestupnike uNovom Sadu. Govorio je tada kako bi želio postati zrakoplovac, ali su ga upisali u Pomorsku školu uKotoru. Međutim, kao slijepi putnik ukrcao se na neki brod i stigao uTrst. Sa četvoricom vršnjaka, taksijem je išao s kraja na kraj socijalističke Jugoslavije i usavršio obijanje blagajna, krađu nakita i umjetničkih slika, koje je kasnije prodavao. Njegova skupina je na djelu uhvaćena uZagrebu. Proveo je tri godine maloljetničkog zatvora uValjevu i šest mjeseci uPožarevcu.
Godine1972., ilegalno je emigrirao na Zapad; postoje indicije koje govore da je taj "bijeg" zapravo namješten od jugoslavenske savezne Službe državne bezbjednosti.[1] U inozemstvu je sreo veliki broj jugoslavenskih kriminalaca koji su kasnije ubijeni. Uzeo je nadimak "Arkan" po strip junaku. Ubrzo je u nizu evropskih zemalja -Belgiji,Nizozemskoj,Švedskoj,Njemačkoj,Austriji,Švicarskoj iItaliji - stekao reputaciju opasnog kriminalca, te postao predmetom brojnih optužnica za razna teška krivična djela kao što su ubojstva i oružane pljačke. Zatvoren je u Belgiji1974., odakle je pobjegao1977.. Ponovo je uhapšen u Nizozemskoj1979., a ponovo je pobjegao1981. Bio je ranjen u sukobu sa policijom. Prošao je kroz desetke europskih zatvora, uključujući i onaj u Scheveningenu. Bio je na Interpolovoj listi 10 najtraženijih zločinaca.
Dok je bio mlad, često ga je izvlačioStane Dolanc, slovenski političar koji se, prema nekim izvorima bio prijatelj Veljka Ražnatovića. Dolanc je bio šef jugoslavensketajne policije i bliski suradnikTita. Prema nekim izvorima, Arkan je još od1973. godine radio kao doušnik savezne tajne policije, ali i njen operativac.[2] Posao mu je bio da vrši atentate nad teroristima, političkim emigrantima i protivnicima tadašnjeg anti jugoslavenskog režima.[3]
Zbog posla kojim se bavio u Evropi Arkan je brzo naučio glavne europske jezike. Tečno je govorio engleski, francuski i talijanski, a poznavao je njemački, švedski i nizozemski, kao i albanski i bugarski.
Godine1983. se vratio u Jugoslaviju, gdje je nastavio sa kriminalnom karijerom, baveći se raznim ilegalnim poslovima. U novembru1983. godine su dva milicajca upala u njegovu kuću s namjerom da ga zbog toga uhapse. Uspio ih je raniti iz pištolja, a zbog čega je pritvoren. Međutim, dva dana poslije toga, zahvaljujući intervenciji Stana Dolanca, pušten je iz pritvora.
Uočiraspada SFRJ se pojavio u javnosti kao vođa "Delija", navijača "Crvene zvezde". Tokom utakmice Dinamo - Crvena Zvezda uZagrebu,13 maja1990, predvodio je huligane koji su demolirali hrvatsku prestonicu i zapalili stadionMaksimir.[4][5] Arkan je ubrzo od vođe navijača postao vođa paravojne formacije.
11.10.1990. Arkan je osnovao paravojnu formaciju „Srpska dobrovoljačka garda“ (SDG), poznatu i po imenu "Arkanovi tigrovi", uglavnom regrutujući zvezdine navijače „Delije” i kriminalce. Veruje se da je u tome imao pomoć službe državne bezbednosti.[6] Po njegovoj tvrdnji, gardu je osnovao umanastiru Pokajnica. Arkan je nakon toga otišao uKnin, gdje se sastao s vođama tamošnjesrpske pobune.
29.11. 1990. godine je njegovo terensko vozilo u okoliciDvora na Uni zaustavila hrvatska policijska patrola. S njim su u vozilu Dušan Carić iz Dvora na Uni te Dušan Bandić i Zoran Stevanović iz Beograda. Prilikom pretresa je policija u vozilu pronašla više pištolja i ručnih bomba kao i automateHeckler und Koch.[1] Grupa je uhapšena i izvedena pred istražnog suca u Sisku gdje su saslušani. U medijima su se tada pojavile špekulacije kako je Arkan bio na zadatku čiji je cilj bila otmica ili likvidacijaJosipa Boljkovca, hrvatskog ministra unutarnjih poslova. Slučaj je preuzelo zagrebačko sudstvo; Arkanova grupa je optuženba za pripremanje oružane pobune s ciljem rušenja ustavnog poretka Republike Hrvatske. Sudski proces je završio tako što je Arkan, u nikada razjašnjenim okolnostima, pušten iz pritvora u proljeće 1991. godine. Po Arkana je tada u Zagreb došao privatni avion, a u Beogradu je dočekan kao heroj.[1] Motivi njegovog puštanja su čest predmet raznihteorija zavjere, a sam Boljkovac tvrdi kako je Arkan svoju slobodu kupiomitom od milionDM.[1]
Ubrzo nakon puštanja, Arkan se sa svojom jedinicom prvi put pojavio na ratištu u Tenji poredOsijeka u junu 1991. SDG je potom djelovala diljem Hrvatske, uglavnom poLici,Baniji,Kordunu iDalmaciji, čineći brojna razbojstva i pljaččke. Stacioniran u Erdutu sa svojom jedinicom izvršio je ubistva većeg broja mještana civila u Dalju, Aljmašu i Erdutu, hrvatske i mađarske nacionalnosti. Ista je jedinica također nasilno mobilizirala veliki broj Srba zbog rata izbjeglih u Srbiju te slala u njihovu bazu uErdutu. Kao dio programa "obuke" njegove postrojbe je bilo i ubijanje hrvatskih civila na okupiranom području, na način da bi hrvatski civil bio doveden u kamp za obuku, gdje bi ga pripadnici Arkanove garde smaknuli.
Paravojne jedinice su odgovorne za neke od najbrutalnijih aspekata «etničkog čišćenja». Dve jedinice koje su odigrale glavnu ulogu u kampanji «etničkog čišćenja» uBiH, «Četnici» povezani saVojislavom Šešeljem i «Tigrovi» povezani sa Željkom Raznatovićem (Arkanom), su takođe bile aktivne uRepublici Srbiji ... Arkanovi «Tigrovi» su izvodili vojne vežbe navodno osmišljene da zaplaše albanske stanovnikeKosova.[7]
– Izveštaj Ujedinjenih Nacija
Željko Ražnatović Arkan je tokom jula 1991. godine neko vreme boravio kod mitropolitaAmfilohija Radovića ucetinjskom manastiru. On je sa svojom "gardom" pušten da uđe u manastir pod punim naoružanjem i njegova paravojne jedinice su neke vreme služile kao "obezbeđenje" Cetinjskog manastira.[8][9][10] Arkan je saCetinja otišao nadubrovačko ratište. Po povratku sa dubrovačkog ratišta, početkom1992. godine, Amfilohije je ponovo ugostio Arkana.[8][11] Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručioCrnogorcima: "ISkadar će biti naš".[11]
Dana 31. marta1992. paravojne snage pod rukovodstvom Arkana i po naređenjuJovice Stanišića prelaze granicu Srbija – Bosna i Hercegovina i napadaju gradBijeljinu, što se često uzima kao početakrata u BiH.[12] Arkanovi "Tigrovi" su razmešteni u više naselja sa značajnim brojem nesrpskog stanovništva, među kojima su Bijeljina iZvornik. U svim tim mestima je silom ostvarena dominacija Srba, a veliki deo muslimanskog stanovništva ubijen je ili proteran.[13] U tom razdoblju Arkanovcima se priključio iMilorad Ulemek, kasnije osuđen kao organizator ubojstva Zorana Đinđića. Arkanovci će u Bosni i Hercegovini djelovati sve do kraja rata.
Željko Ražnjatović Arkan se često uzima kao paradigmatičan primer bogaćenja putem paravojne formacije.[6] Ražnatović je područje istočne Slavonije pretvorio u svoju paradržavu i bogatio se na krijumčarenju roba koje je nedostajalo u Srbiji zbog UN-ovih sankcija. Njegova je jedinica opljačkala veliki broj hrvatskih domaćinstava, tisuće kubika industrijskog drveta je nelegalno posječeno, a sve do reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, naftno polje"Đeletovci" je bilo pod njegovom kontrolom, odakle je ubirao veliki prihod, bespravno otuđujući hrvatska prirodna bogatstva. Mnogi od pripadnika paravojnih jedinica u Hrvatskoj i Bosni, kasnije su postali uspešni poslovni ljudi u Srbiji.[6]
Arkan je u to vreme postao jednim od simbola srpskih ratnih zločina, kao u bošnjačkoj i hrvatskoj, tako i u zapadnoj javnosti. Istovremeno su ga srpski mediji slavili kao junaka. Sam Arkan je to nastojao koristiti kako bi započeo i kratku političku karijeru. Naparlamentarnim izborima 1992. godine se kao nezavisni kandidat izabran uNarodnu skupštinu Srbije. Od svojih istomišljenika je godine 1993. formiraoStranku srpskog jedinstva s kojom je imao nešto uspjeha, prvenstveno zahvaljujući glasovima Srba sa Kosova, gdje je tamošnje većinsko albansko stanovništvo bojkotiralo izbore.
Vrhunac slave je imao u februaru1995. godine kada se oženio za poznatuturbo folk pjevačicuSvetlanu Veličković - Cecu, a raskošno vjenčanje, prilikom koga je nosio uniformu srpskog oficira iz prvog svjetskog rata, predstavljalo jedan od najrazvikanijih medijskih događaja tadašnje Srbije.
Oko 15. septembra 1995, na poziv lokalnog srpskog rukovodstva, Arkanovi "Tigrovi" su ušli na područjeSanskog Mosta (Bosna i Hercegovina) sa ciljem da zadrže napredovanjeArmije BiH. Arkan se smestio u kancelariji direktora hotela i sa tog mesta je upravljao aktivnostima pripadnika svoje paravojne jedinice koji su svuda postavili kontrolne punktove i počeli silom regrutovati Srbe za borbu protiv Armije BiH.[13] Vojnici pod njegovom komandom su sistematski patrolirali gradom i zatvarali, tukli, silovali i pogubljivali lica nesrpske nacionalnosti.[13]
Nakon Dejtonskog sporazuma i okončanja rata u BiH, vodio je tada nižerazredniFK Obilić do titule prvaka SR Jugoslavije1998. Postoje indicije da se od 1996. godine počeo distancirati odMiloševićevog režima, a time se tumači i to da su njegoviTigrovi služili kao osiguranje izbornih skupova crnogorskeDemokratske partije socijalista nedugo nakon što se njen vođaMilo Đukanović 1997. razišao s Miloševićem.
Sa početkomNATO intervencije u Jugoslaviji, Arkanovi "tigrovi" se ponovo aktiviraju naKosovu, a njihova zlodela beleže razni izveštaji izkosovskog rata.[14][15] Glavni tužilacMeđunarodnog krivičnog suda za bivšu JugoslavijuLuiz Arbur je31. marta1999 obelodanila optužnicu protiv Arkana, napisanu septembra1997. Optužnica ga tereti zaubistva, hotimično nanošenje velikih patnji,silovanja i druga nehumana dela poBosni iHrvatskoj. Početkom sledeće godine ubijen je pod nerazjašnjenim okolnostima.[13] Njegovo ime se takođe nalazi i u Miloševićevoj optužnici, objavljenoj gotovo istovremeno, gde se navodi kao jedan od saučesnikaudruženog zločinačkog poduhvata.[16]
Željko Ražnatović je ubijen u Hotelu Interkontinental u Beogradu2000. godine. Mnogi smatraju da je njegovo ubistvo politički motivisano, navodno jer je pregovarao sa Haškim tribunalom o dokazima protiv Miloševića u zamenu za oslobađanje od optužnice.[17]
