Zemljopis Irana | |
|---|---|
.svg) | |
| Kontinent | Azija |
| Regija | -Jugozapadna Azija -Južna Azija -Bliski istok |
| Koordinate | 32°00′N, 53°00′E |
| Površina | 1.628.750km² (18. po veličini) |
| Obalna crta | Ukupno 2810km:[1] -Kaspijsko jezero (765 km) -Omanski iPerzijski zaljev (2045 km) |
| Granice | Ukupno 6055km:[1] -  Afganistan (945 km)-  Armenija (48 km)-  Azerbajdžan (759 km)-  Irak (1609 km)-  Pakistan (978 km)-  Turkmenistan (1205 km)-  Turska (511 km) |
| Najviša točka | Damavand (5671mn. v.)[2] |
| Najniža točka | Kaspijsko jezero (-28m) |
| Najduža rijeka | Karun (950km; pros. 575m³/s) |
| Najveće jezero | Urmija (5200km²) |
| Najveći otok | Kešm (1336km²) |
ZemljopisIrana u orografskom smislu karakteriziraju visokiplaninski lanci koji zauzimaju zapad i sjever zemlje, prostrana unutrašnjavisoravan, te relativno uskaravničarska područja uzobale. Država se prostire na 1.648.195km²Azije što je čini 18. najvećom usvijetu odnosno približno 30 puta većom odHrvatske, a prema popisu iz2006. godine u njoj je živjelo70.495.782 stanovnika. Na sjeveru omeđenaArmenijom, Azerbajdžanom iTurkmenistanom odnosnoKaspijskim jezerom, na istokuAfganistanom iPakistanom, na zapaduIrakom iTurskom, te na juguOmanskim i Perzijskim zaljevom.
Iranom dominiragorje Zagros, serija usporednih planina od 1500 – 4000 m visine ispresjecanihravnicama koje dijele zemlju od sjeverozapada prema jugoistoku. Na sjeveru se proteže igorje Alborz svulkanom Damavand (5671 m) koji je najviši vrh ne samo u Iranu već i čitavojEuroaziji zapadno odHindukuša. Središnji dio zemlje zauzima prostrana visoravan prosječne nadmorske visine od 900 – 1200 m na kojoj su smještene i dvije nenaseljenepustinje (Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir). Zbog smještaja u sjevernomumjerenom pojasu i vrloraštrkanog reljefa,Iranom prevladavajurazličite vrste klima među kojima su najdominantnije sredozemna na naseljenim područjima odnosno suha stepska na istoku zemlje. Kontrasti su posebno primjetni kodvegetacije koja se može kretati od beživotnihpješčanih pustinja na jugoistoku doprašuma i džungli na sjeveru zemlje.
KonceptiIrana i prvotne iranskegeografije javljaju se još u ranomstarom vijeku[3] kada je nazivIran bioetničkog karaktera odnosno podrazumijevao „zemljuArijaca”.[4] Prvotniendonim ovjeren u najstarijim dijelovimazoroastrijskeAveste (2. tis. pr. Kr.) imao je oblikArijānām;[4] uahemenidskom razdoblju (6. –4. st. pr. Kr.) pojavljuje se upridjevnom oblikuArijana („arijska”; „zemljaArijaca”),[4] dok se u današnjem obliku pojavljuje usasanidskom razdoblju (3. st.) kaoĒrān odnosnoIrān.[5] Stručnjaci prepostavljaju da je navedeniendonim postojao kodiranskih plemena još u3. tisućljeću pr. Kr.[4] u zapadnomSibiru odnosnoSredišnjoj Aziji gdje je pronađena arheološkaAndronovska kultura koja se smatra pradomovinomiranskih naroda.[6]
Nakon seobeiranskih plemena premaJugozapadnoj Aziji i osnivanjaMedijskog iAhemenidskog Perzijskog Carstva na današnjojIranskoj visoravni, nazivIran dobio je preciznijegeografsko značnje: u ahemenidskim zapisima poput onih uBehistunu,Perzepolisu iNakš-e Rustamu pojavljuje se kao ime čitavogteritorija carstva,[4] uz detaljni popis pokrajina (satrapija). Ovi setoponimi kasnije pojavljuju i u djelimastarogrčkih autora poputKlaudija Ptolemeja odnosnoarmenskih autora poputMojsija Horenskog,[4] a preuzeli su ih i ranimuslimanski geografi izarapskog svijeta kojiIran spominju kaoĒrānšaher. Uiranskoj mitologiji ono se povezuje s osobnim imenomeponimskog vladara,[7] a istovremeno se zadržao i kao ime mitološke pradomovineArijaca odnosnoiranskih naroda (Ērān Vēz; izstaroiranskogArijānān Vaidžah tj.avestičkogAirijanəm Vaēdžō). Ovaj seteritorij nalazio uHorezmu odnosno donjem tokuOksa (Amu-Darje) i prema predaji bio je protutežomAnērānu iliTūrānu, zemlji glavnihiranskih suparnika (srednjoazijskinomadi).[4]
Međutim, za vrijeme stabilnihcentraliziranih carstava (ahemenidskog,partskog isasanidskog) terminIran dobio jegeopolitičku konotaciju i kao u slučaju svih velikihcivilizacija označavao je postojanje glavnog političkog entiteta u kojem su se stanovnici smatrali središtemsvijeta.[4] Carstvo je bilo podijeljeno u sedam dijelova tj.kešvara (izavestičkogKaršvar; „omeđeno brazdom”[8]) sIranom kao središnjim elementom odnosno ostalim dijelovima imenovanim premaplanetima inebeskim tijelima.[4] Popisi tih sedamplaneta ostali su zabilježeni u djelima kasnijih autora i donekle se razlikuju, no pokazuju progresivnu svjesnost o jedinstvenosti zemalja u okoliciIrana odnosno složenostkarte svijeta. Jedan od popisa tih sedam dijelovasvijeta spominjeHindustan (Indiju) kaoSaturn,Kinu iHotan kaoJupiter,Turkestan (srednjoazijski predio) kaoMars,Transoksaniju kaoVeneru,grčko-rimski svijet kaoMerkur, sjeverne regije kaoMjesec, teIran iHorasan kao središtesvijeta iliSunce.[4] Drugi popis iranskih susjeda koji je sačuvan u djeluperzijskog geografaH. Mustavfija iz14. stoljeća spominjeArabistan (arapski svijet),Rim,srednjoazijsketurkijske zemlje,Kinu,Indiju, teAfriku u koju je uključena iSirija.[9] Bez obzira na razlike među popisima, najvažnija činjenica ostaje da je ustarovjekovnomIranu postojala tradicijageografske znanosti.[4]
Početci iranskegeografije isprepletene smitologijom ipoviješću očituju se uGatama drevneAveste, noavestička geografija tog razdoblja (2. tis. pr. Kr.) bila je ograničena na istočnuIransku visoravan[10] odnosno teritorije prije velike seobeiranskih naroda prema zapadu tj. obroncimaZagrosa (uključujući pokrajinuPerziju) gdje su ostvarili izravan doticaj sElamom imezopotamskim civilizacijama. U najstarijim dijelovima Aveste javlja se tripartitna razredbasvijeta[8] što se povezuje smitološkim vladaromFeredunom koji jeZemlju podijelio trima sinovima, dok se kasnije uvriježila podjela na sedam kružnihregija tj.kešvara.[4] One su bile omeđene brazdama u oblikurijeka,gora išuma, dok je središnja regija podrazumijevalaIran s dominirajućomplaninomHarā bərəzaitī (Alborz).[8] Konceptsvijeta bio jekružnog oblika i u potpunosti omeđenplaninskim lancem, plutao je navodi odnosno bio natkrivenkamenimnebom. Iako su stručnjaci ovegeografsko-kozmografske koncepte prvotno povezivali smezopotamskom mitologijom, danas je uvriježeno da se temelje naarijskom nasljeđu[8] odnosno da su prisutni iindoeuropski elementi (npr.drvo života). Usprkos nekim kasnijim dijelovimaAveste poputVendidada koji dijeleIran u 16 pokrajina stvorenih odAhure Mazde[10] ili detaljnih popisaupravnih jedinica iz drevne imperijalne epohe (6. st. pr. Kr. –7. st.),[8] koncept podjele svijeta na sedamkešvara zadržan je i tijekomahemenidskog,partskog isasanidskog razdoblja. U određenim slučajevima podjela se projicirala i na samo iransko carstvo o čemu svjedoče imenovanja sedam glavnih namjesnika od straneDarija I. Velikog iDarija II., sedam vladajućihpartskih klanova, pisani dokumenti o diobisasanidskog teritorija izislamskog razdoblja, itd.[8] Jedan od najvažnijihprimarnih izvora za proučavanje drevne iranske geografije su i tisućeglinene pločice izPerzepolisa koje zajedno s drugimahemenidskim zapisima sadrže oko 750toponima,[11] no otegodne okolnosti su njihov administrativni karakter i nepotpunprijevod.[12]
Za razliku odstarih Grka koji su zamišljali da poznatisvijet okružuje zajedničkiocean,[13]Iranci su istovremeno vjerovali da postoje dvije odvojene vodene mase –istočno more koje je uključivaloPerzijski zaljev iCrveno more, odnosnozapadno more tj.Sredozemlje.[13] Istočnipomorski putevi bili su dobro poznati Irancima o čemu svjedočiHerodotov zapis u kojemDarije I. Veliki (522. –486. pr. Kr.) zapošljavakarijskog moreplovcaSkilaka zbog istraživanjamora odEgipta doInda,[14] dok o važnosti pomorskog prometa govori istela izSueza koja ovjerava Darijevu gradnju prvogSueskog kanala.[14] Svi ovi podatci upućuju kako je ustarovjekovnomIranu postojalageografska perspektiva u globalnim okvirima.[14] Iranski koncept dvaju svjetskihmora kasnije je preuzet uKuranu (Ar Rahman 19. – 22.), aislamskigeografi i kartografi koristili su ga sve do14. stoljeća.[13]
Podrobniji članak o temi:Ranoislamska geografijaU stručnoj literaturiranoislamske geografije terminIran rjeđe se pojavljuje s obzirom na to da sumuslimanskigeografi slijedilistarogrčku tradiciju podjelesvijeta naeklime tj.klime, a raspored se vršio premageografskoj širini temeljem čega jeIran ugeografskom smislu izgubio na jedinstvenosti uarapskim djelima.[4] Ipak, takva preobrazba nije se odigrala brzo već postepeno o čemu svjedoče tragovistarovjekovnog iranskog koncepta organizacijesvijeta u djelima određenih arapskih autora. Primjerice,Hamadani citirajućiMadaenija (r.752.) u svojim djelima spominjeErāk (arapskiegzonim zaIran[4]) kao jedinstveni entitet koji se proteže odHita naEufratu doIndije iKine, a obuhvaćaRaj,Horasan,Dejlam,Gilan,Džebal iIsfahan.[4] Osim toga,Masudi u svom djelu „Zlatna polja i rudnici dragog kamenja” (arap.Murudž adh-dhahab va ma'adin al-džavhar, oko950.) spominje sedamklima u sličnom kontekstu drevnim iranskimkešvarima. Prva klima pripisanaJupiteru podudarala se sIranom i uključivala jeBabilon (Babel) uMezopotamiji,Horasan,Fars,Suzijanu (Ahvaz),Mosul iMediju, no izuzimala jeDejlam koji je pripisanturkijskoj zemlji.[15] Tragovi ovog koncepta mogu se pronaći i uBakrijevim djelima iz11. stoljeća,[16] no niti jedan od navedenih autora nije poznavao ništa više od ograničenih administrativnih ipokrajinskih podjela odnosnoislamskihmamlaka.[17]Erāk (Iran) bio je ograničen naMezopotamiju odnosno današnjiIrak koji je bio sjedištemkalifata i razlikovalo ga se odErāka al-Adžama („stranogIrana”), naziva koji se odnosio na žarišteIranske visoravni često imenovanog i kaoDžebāl („planinska zemlja”) isključujućijug današnjegIrana iHorasan.[18] NazivĪrān u djelimaarapskihgeografa očuvan je isključivo u oblikuĪrānšaher, službenom i počasnom imenu koje je npr.Mukadasi pripisivaoNišapuru.[19] Takav koncept pratili su i neki odperzijskih geografa pa seIran kaotoponim niti ne spominje npr. u „Granicama svijeta” (perz.Hodud al-Alam) iz983. godine.[20]
Nakon raspadakalifata odnosnomongolskih invazija koncemsrednjeg vijeka,Iran se kaogeografski koncept ponovo javlja u pisanim dokumentima što svjedoči kako je svijest o identitetuiranskog stanovništva bila prisutna tijekomranoislamskog razdoblja.[4] Jedno od takvih djela jeMustavfijev „Užitak srca” (arap.Nozhat al-Kolūb) iz1340. godine u kojem seIran pojavljuje kao jasan invidualiziranigeografski pojam, bez obzira na to što jeIranskom visoravni i šire (Anatolija) vladala strana,mongolska dinastijaIlhanida.[21] Istovremeno,arapski geografDimaški koji je pisao sredinom1320-ih i dalje je ignorirao Iran kao specifični entitet i dijelio ga je u tri dijela.[22] NakonMustavfija,Iran se kao specifična država uzapadnjačkoj iorijentalnoj geografiji kontinuirano javlja odsafavidskog razdoblja nadalje.[4]
Geografski prikazi uEuropi su bili temeljeni prvenstveno na djelimaputopisaca, ponekad uključujući i osnovne bilješke ozemlji.[23] Iscrpan popis takvih djela s opisom fazi istraživanja i razvoja zabilježen je u „Istraživanju Perzije” (njem.Die Erforschung Persiens), djeluA. Gabriela iz1952. godine.[24] Početkom17. stoljeća ti podatci prikupljeni su u sustavnom izvodu koji je tiskala izdavačka kućaElzevir izNizozemske.[25] Ova vrstenciklopedijskoj djela osim primarnihgeografskih uključivala je ipovijesne,etnografske,institucijske,političke i druge značajke oIranu, a tiskana je redovno čak i tijekom19. stoljeća.[4] Novim podatcima doprinosili su razni autori koji su boravili uIranu duže vrijeme (npr.J. E. Polak[26] iS. G. W. Benjamin[27]) ili su poslani na plaćena putovanja (npr.G. N. Curzon[28]). Istovremeno,Iran je pronašao svoje mjesto u svim „općim geografijama” tiskanima uZapadnom svijetu, među kojima su i iscrpna djelaC. Rittera[29] odnosnoE. Reclusa.[30] Opsežni radovi s tematikomgeografijeIrana iAfganistana javljaju se i ubritanskimgazetteerima tj.geografskim leksikonima čiji su autoriobavještajci izBritanske Indije.[4] Britanskiveleposlanici također su sastavljali i detaljne izvještaje o geografskim značajkama pojedinihiranskih pokrajina,[31] a takva tradicija nastavila se sve do krajaDrugog svjetskog rata kada se u „Mornaričkim obavještajnim priručnicima” (engl.Handbooks of Naval Intelligence[32]) pojavljujugeografski opisiIrana iz suvremeneznanstvene perspektive iako i dalje uz potpunopovijesna poglavlja.[4] Ipak, u drugoj polovici20. stoljeća počinju se tiskati i geografska djela senciklopedijskim opisima[4] kao što su „Iranska civilizacija” (fr.La civilisation iranienne)H. Masséa[33] odnosno „Iran”U. Gehrkea iH. Mehnera.[34]
UIranu se tradicionalnageografska znanost razvijala istovremeno kada i uEuropi[35] odnosno od sredine19. stoljeća kada su predavanja geografije uvedena uteheransko sveučilišteDar al-Fonun s ciljem postizanja administrativnedokumentacije ipolitičke efikasnosti, prilikom čega su im pomagalieuropski (prvenstvenoaustrijski) stručnjaci.[4] Neki od primjera većih svezakageografskih tema iz navedene tradicije su „Opća geografija Irana” (perz.Džogrāfījā-je mufaṣal-e Irān)M. Kajhana iz1932.[36] odnosno „Geografski leksikon Irana” (perz.Farhang-e džogrāfījā-je Irān)H.-A. Razmare iz1954. godine.[37]
Korak prema naprednijojznanstvenoj fazi analitičkegeografije temeljene na dubljem poznavanjufizičke okoline, odnosu izmeđučovjeka iprirode, te uzajamnih poveznica među raznim kategorijama prirodnih pojava, uIranu se po prvi put pojavio u međuratnom razdoblju i to na osnovizapadnjačkih znanstvenihmetoda iteorija.[4] Ranije, krajem19. odnosno početkom20. stoljeća, znanstvena istraživanja i promatranja uIranu su prvenstveno vršena zbogpolitičkih i pragmatičnih razloga, uglavnom zbograzgraničenja sa susjedima[38] ili kombiniranihgeološko-arheoloških istraživanja.[39] Ova vrlo sadržajna vrst istraživanja znatno je proširila znanje ogeografskim okvirima istočnog[38] odnosno sjevernog i sjeverozapadnog dijela zemlje,[39] no strani sveskovi naslovljeni „Geografijom” (primjericeengl.GeographyF. J. Goldsmida[40] ilifr.Études GéographiquesJ. Morgana[39]) i dalje su se bavili uglavnom općenitim istraživanjima.[4] Stoga, nalazi prikupljeni od straneS. A. Hedina tijekom njegovog velikog putovanja središnjim i jugoistočnimIranom1905. i1906. godine bili su predstavljeni u oblikuputopisa s opisima vezanim uzceste,karte ipanorame.[41]
Nova epoha započinje1934. godine radovimaaustrijskog geografaH. Bobeka koji je prvi izašao izvan okvira pukihputopisa i sustavno počeo obrađivati problemefizičke geografije poputglaciologije,geomorfologije,geološkihrazredbi pokvartarima, regionalnebiogeografske iklimatskih klasifikacija, itd. Njegova istraživanja smatraju se ključnima za razvojgeografske znanosti oIranu, a iscrpni kronološki popis njegovihpublikacija nalazi se u djelimaE. Ehlersa.[42]H. Bobek također je počeo proučavati ihumanističku geografiju Irana, a nakonDrugog svjetskog rata objavio je i prve značajne sinteze njegovekulturne geografije.[43] Istovremeno, vrijedan znanstveno-istraživački opus ogeografijiIrana objavili su i brojni drugigeografi kao npr.NijemciK. Scharlau (od1958.)[44] iE. Ehlers,[45]FrancuziX. de Planhol (od1958.)[46] iJ. Dresch (od1959., djelomično surađujući sM. Derruauom iC.-P. Péguyom),[47] TalijanG. B. Castiglioni,[48]RusN. A. Gvozdetski,[49] teBritanacJ. I. Clarke.[50] Njihov se rad aktivno nastavio tijekom idućih četvrt stoljeća u suradnji saznanstvenicima raznih nacionalnosti, a nedugo kasnije uz raznovrsnegeografske radove počelo je i tiskanje važnihregionalnih iurbanihmonografija.[51] Nakon nekoliko djelomičnih doprinosa u navedenoj sferi izdanih1971.[52] i1975.[53] godine,E. Ehlers je1980. objavio opsežnu sintezu oIranu naslovljenu „Iran: Opća regionalna geografija” (njem.Iran: Grundzüge einer geographischen Landeskundes, Wissenschaftliche Länderkunden) s iscrpnim popisom relevantne stručne literature na 53 stranice,[54] koje se smatra revolucionarnim za potrebe suvremeneznanstvene geografije.[4] U međuvremenu je1968. godine suradnjom više autora odnosno pod uredništvomW. B. Fishera objavljeno prvo izdanjeCambridge History of Iran[55] koje je bilo pomalo užurbano organizirano i neujednačenog sadržaja.[4]Iranska revolucija iz1979. odnosnoiračka agresija (1980. –1988.) rezultirali su do obustavezapadnjačkog istraživačkog rada uIranu na duže vrijeme,[4] no situacija se počela popravljati1990-ih kada jeB. Hourcade u suradnji s drugimfrancuskim i iranskimsocijalnim geografima izdao prvi tematski i višejezični „Atlas Irana” (fr.Atlas d'Iran).[56] Kroz ovo razdoblje odnosno od1977. godine nadalje redovito je izdavan i „Tübingerovatlas prednjegOrijenta” (njem.Tübinger Atlas des Vorderen Orients) koji uključuje brojne analitičkekarte od temeljne važnosti zageografijuIrana, kao i jezgrovite sintezekulturne ipolitičke geografije.[57]
Sredinom20. stoljeća u sklopuTeheranskog sveučilišta osnovana je i suvremenairanskageografska škola,[35] zajedno s „Centrom za istraživanjesušnih područja” kojeg su vodiliH. Bobek i drugieuropski znanstvenici zaposleni uIranu.[4] Centar se ubrzo preinačio u „Geografskiinstitut”, prvi takve vrste u zemlji.[4] Godine1973. uTeheranu je održan prvi kongres iranskihgeografa na kojem su radove izlagali i mladi iranskiznanstvenici s europskihsveučilišta.[58] Nakon više uzastopnih neuspješnih pokušaja, uMašhadu se od1985. godine nadalje pod uredništvomM.-H. Papolija Jazdija počeo izdavati „Geografskičasopis” (perz.Taḥkīkāt-e džogrāfījā) čiji je sadržaj akademskog i znanstvenog karaktera.[4] Istovremeno, uTeheranu se od1990. godine pod vodstvom „Državnog kartografskog zavoda” (perz.Sazman-e nakša-bardari-je kešvar) počelo tiskati i najvažnijekartografsko izdanje „Općiatlas Irana” (perz.Atlas-e meli-je Iran),[59] a brojniškolski isveučilišni priručnici inspirirani suvremenomgeografijom izapadnjačkimpublikacijama postali su rasprostranjeni međuiranskom intelektualnomelitom.[4]
Sinonimi za „kartu” usrednjoj epohi razvojaperzijskog jezika bili suṣūrat („konfiguracija”), te povremeno išakl („oblik”)rasm („crtež”) ilinakš („slika”).[60] U suvremenomperzijskomnakša podrazumijevakartu,[61] a ponekad se koriste ituđiceḵarīṭa izarapskog odnosnoharita iz suvremenogturskog jezika.[62] Sadašnji perzijski pojam zakartografiju jestnakša-negārī.[60]
Kartografija se najčešćedefinira kao „umjetnost iznanost slikovnog prikazivanjaZemljine površine”,[63] no tijekom posljednjih desetljeća njeno značenje je prošireno. Primjerice,1964. godineBritansko kartografsko društvo definira je kao „umjetnost,znanost itehnologiju izrade karata, zajedno s proučavanjemmetoda izrade istih”.[60] U ovom konrekstukartografija obuhvaća sve vrstekarata iglobusa koji prikazujuZemlju, uključujućireligijske karte, svanebeska tijela, teastrološke dijagrame.[64]
Babilonijska kartografija
Najstarija poznatatopografska karta koji prikazuje dijeloveiranskog teritorija jebabilonijska glinena pločica iz23. st. pr. Kr. pronađena uNuziju na sjeveroistokuMezopotamije.[60] Radi se o relativno naprednoj slikovnojkarti koja prikazuje dva nizabrežuljaka koji okružujurijeke sastavljene od više usporednih linija. Pretpostavlja se da tadrevna karta prikazuje područje izmeđuZagrosa ibrdovitih terena koji se protežu krozKirkuk.[65] Drugi babilonijskiartefakt je slavna „Karta svijeta” izkaldejskog razdoblja (oko600. pr. Kr.) koja se čuva uBritanskom muzeju i prikazuje više gradova i mjestastarovjekovnogIrana.[66] Sustavnoproučavanje neba ukalendarske iastrološke svrhe vjerojatno je počelo još u najranijim razdobljimadrevne mezopotamske povijesti odnosno prije više od 5000 godina uSumeru,[60] a astronomska dokumentacija izuzetne kvalitete i točnosti još je dan danas od velike vrijednosti zaznanstvenike.[67] Međutim, unatoč nekoliko spomenutihglinenih pločica relevantnih zakartografiju Irana, danas se vrlo malo zna o predislamskoj kartografiji u samomIranu[60] s obzirom na kroničan nedostatakpisanih dokumenata iarheoloških nalaza.[68]
Grčko-rimska kartografija
Bogatagrčko-rimskakartografija razvijana između6. st. pr. Kr. i2. stoljeća vrlo se vjerojatno koristilakartografskim tradicijamaStarog Istoka, no danas nije moguće temeljito objasniti na koje su načinePerzijanci iBabilonci utjecali na stareGrke.[69]Aristagora je oko500. pr. Kr. posjedovaokartu s prikazanimregijama odJonije doPerzije za koju se pretpostavlja da potječe odAnaksimandara (610. –546. pr. Kr.), no velika je mogućnost da je mjereprometnica prikupio odPerzijanaca koji su se služili besprijekorno organiziranomKraljevskom cestom.[70]
Izvornekarte izovog razdoblja nisu sačuvane, no sudeći prema njihovim kasnijim rekonstrukcijama može se utvrditi da su mnogikartografi poputHekateja Milećanina (oko500. pr. Kr.),[71]Aristotelovog učenikaDikearha (kasno4. st. pr. Kr.),[72]Eratostena (3. st. pr. Kr.),[73]Strabona (1. st.)[74] i ostalih prikazivaliPerzijski zaljev kao široki ili gotovopravokutni zaljev odnosnoKaspijsko jezero kao duboki ili gotovokružni zaljev, oba položena ili premaistoku karte ili nasuprotno premajugu isjeveru s račvanjem prema opkoljavajućemoceanu.[60] Rijeke poputEufrata,Tigrisa iInda uvijek su vjerno prikazane, aIranska visoravan položena u središtukarte često nije u razmjeru. Ipak, na nekim drugim prikazima poputHerodotove kartesvijeta (5. st. pr. Kr.),Kaspijsko jezero nijezaljev većkopnom zatvorena vodena masa.[60]
Rekonstruirane karte svijeta grčko-rimskih geografa:
![(engl.) Eratosten[75] (3. st. pr. Kr.)](/mt/?noimg=&dark=on&url=https%3a%2f%2fhr.wikipedia.org%2fwiki%2fDatoteka%3aMappa_di_Eratostene.jpg)
Ptolemejeva kartografija
Vjeruje se da izvornekarte izPtolemejevog vremena (2. st.) nisu sačuvane, no najstarijigrčkikodeksi pojavljuju se usrednjovjekovnojEuropi kroz12. i13. stoljeće zajedno s kartama koje su rekonstruirane iz tih tekstova odnosno djelomično proizašle iz originalnih Ptolemejevih karata.[60] Prvilatinskiprijevod izvorno grčke „Geografije” dovršen je1406. godine, a kopije drugih rukopisa pojavljuju se uglavnom tijekom prve polovice15. stoljeća.[76] „Geografija” se utiskanom izdanju prvi put pojavila1477. uBologni, a nakon toga više od 50 izdanja na latinskom i drugimeuropskim jezicima tiskano je prvenstveno uItaliji iNjemačkoj sve do1730-ih, zajedno s kopijama onih starijih.[77]
Na svimPtolemejevim kartama svijetaPerzijski zaljev (lat.Sinus Persicus) prikazan je upravokutnom obliku i smješten na gotovo preciznojgeografskoj širini, aKaspijsko jezero (lat.Mare Hyrcanum; „Hirkanijsko more”) prikazano je kaokopnom zatvorena vodena masa ovalnog oblika.[60]Iran se na timkartama nalazi na središtu, isto kao u ranijimgrčkim prikazima. Velika peta regionalna kartaAzije prikazuje Iran s njegovim prilično točnimplaninama,rijekama,gradovima i drugim mjestima, dok šesta i sedma regionalna karta prikazujuPerzijski zaljev odnosnoKaspijsko jezero u cjelini.[78] Ove karte isključivo suregionalnog karaktera i na njima se nalaze isključivoiranske pokrajine poputAsirije na sjeverozapadu,Suzijane na jugozapadu,Medije na sjeveru,Hirkanije na sjeveroistoku,Partije na istoku,Perzije na jugu, teKarmanije na jugoistoku.[60] Godine1548. talijanskikartografG. Gastaldi uVeneciji je objavio prvi džepniatlas naslovljen „Geografija Klaudija Ptolemeja” (tal.La geografia di Claudio Ptolemeo Alessandrino) u kojem su spomenute regije objedinjene uiranskoPartsko Carstvo imenovano pod „Nova karta Perzije” (lat.Persia Nova Tabula).[79]
(lat.) Ptolemejeve regionalne karte:
Srednjovjekovnaeuropska kao i kasnabizantskakartografija ignorirali suPtolemejeva djela i temeljili vlastite na ranijim kartografskim tradicijama.[80] Iz ovogpovijesnog razdoblja odnosno nakon7. stoljeća sačuvano je više od tisućukarata svijeta,[81] aIran se na njima nalazi u središtuAzije i nerijetko je prekomjernihdimenzija.[60] Većina ovih karata poznatih pod nazivommappa mundi bile su tzv. „T-O tipa” i prikazivale susvijet kaokružnu ploču („O”) podijeljenu na tri dijela s „T” koji simbolizira tri glavne vodene mase: rijekeDon iNil, teSredozemno more.[60] Ta tri dijela predstavljali su poznatekontinente:Aziju na gornjem dijelu odnosnoAfriku iEuropu na donjim dijelovima. Kao i u slučajustarogrčkih,Perzijski zaljev na srednjovjekovnim kartama prikazan je na desnoj strani, aKaspijsko jezero kao drugi zaljev na lijevoj straniAzije, dok oba povezuje rubniocean koji okružujekopna.[60]
Srednjovjekovnekarte svijeta temeljene na gore navedenimkartografskim tradicijama uključuju radovesv. Izidora Seviljskog (7. st.),Henrika I. izMainza (12. st.), tzv.brevijarska iEbstorfova, zatimHerefordska karta (13. st.), te oneR. Higdena iP. Vescontea (14. st.).[60] Osim navedenih, postoji i nekolikokarata uglavnom iz kasnog14. i15. stoljeća kao što suKatalonski atlas (1375.) iFra Maurova karta (1459.) na kojima seKaspijsko jezero prikazuje kao zatvorena vodena masa, što se pripisuje utjecaju obnovljenih radova izPtolemejevog vremena.[60] Prikazani oblik jezera mnogo je precizniji stvarnom u odnosu na sve Ptolemejeve ieuropske karte do1730-ih na kojima se Kaspijsko jezero prikazuje u ovalnom obliku.[82]
Tabula Peutingeriana iz12. ili ranog13. stoljeća rađena na temeljurimskih modela iz4. stoljeća prikazujeIran (10. i 11. odlomak) s pripadajućim regijamaPerzijom (Persida), VelikomMedijom (Media Maior),Partijom (Parria), teKaspijskim jezerom iPerzijskim zaljevom zajedno s brojnimotocima. Šire geografsko područje koje obuhvaća navedene regije oslovljeno je kaoIran (Ariae).[60] Udaljenost odEkbatane (današnjiHamadan) doInda izražena je u iranskimparasanzima (1 par. = 5,0 – 6,0km) što je vjerojatno preuzeto izseleukidskihputopisa (312. –64. pr. Kr.).[83]
Podrobniji članak o temi:Ranoislamska kartografijaPerzijskigeografi bili su vodeći doprinositelji razvojaranoislamske kartografije (8. –14. st.).[60] Brzo širenjeislama između621. i750. godine stvorilo je golemocarstvo tj.kalifat u kojem jearapski bioslužbenim jezikom,[84] a učenjaci iz svihregija bili su primorani koristiti arapski kao jezik sporazumijevanja (lingua franca) da bi mogli napredovati u struci.[60] Ipak, djela na arapskom kasnije su prevođena naperzijski jezik, a na njemu su pisani i određeni izvornici.Perzijanci su zasigurno naslijedili neke karografske tradicije iz njihovogpredislamskog razdoblja kao što je podjela naseljenogsvijeta nasedam regija, kao suprotnostPtolemejevim geoklimatskim zonama.[60] Prvakarta islamskogsvijeta (danas neočuvana) napravljena je702. godine za istočnog guverneraHadžadža, a prikazujeiranskiDejlam uz južnukaspijsku obalu. Godine707. dotični je guverner naručio i kartu šireg područjaBuhare kako bi mu pomogla u opsadi tog grada.PerzijanacFazari, poznatiastronom izBagdada, u8. stoljeću prva je osoba uislamskom svijetu koja je izradilaastrolab.[60]
Abasidski kalifiHarun al-Rašid i njegov sinMamun ostali su upamćeni kao pokroviteljiznanosti, a za vrijeme vladavine potonjeg (813. –833.) uBagdadu je osnovana „Kuća mudrosti” (arap.Bajt al-Ḥikma) po uzoru nastarovjekovno iransko sveučilište uGondešapuru.[60] U toj bagdadskoj školi napravljena je prva sačuvana karta islamskog svijeta (arap.al-Ṣūrat al-maʾmūnīja; „Mamunova karta”) koji je premaMasudiju (896. –956.) prikazivaosvijet u njegovimsferama,zvijezde,kopna imora, naseljene i nenaseljeneregije,narode iplemena, te manja naselja igradove.[60] Prema svim kriterijima ova jekarta bila naprednija od svih ranijih uključujućiProlemejeve iMarinove radove.[60]Ibn Hordadbe, jedan od najranijih perzijskihgeografa, godine846. objavio je svoje glavno djelo „Knjiga cesta i kraljevstva” (arap.Kitāb al-masālek va’l mamālik) koje se smatra temeljem za kasnijuBalhijevu školu geografije.[85]Musa Hvarizmi (780. –847.) bio je nadahnutgrčkom kartografijom što se očituje u njegovomgeografskom djelu „Knjiga prikaza Zemlje” (arap.Kitāb ṣūrat al-arż) koje je sastavljeno na temeljuPtolemejevih geoklimatskih zona.[60] Njegov rad zasigurno je bio popraćen regionalnimkartama za svaku od navedenih zona, no niti jedno od njih nije sačuvano. Takve karte mogu se nazvati grčko-islamskom tradicijom ukartografiji, ali razlikuju se od Ptolemejevih prema više čimbenika; npr. njihovim projekcijama iklimatskim podjelama.[86]
U10. stoljeću osnovana je prvaislamska geografsko-kartografska škola koja se uglavnom temeljila nagrčkim tradicijama, a jedini poznati rad proizašao iz iste jest sažetakperzijskoggeografaSohraba (10. st.) u njegovom djelu „Čuda sedam klima i krajnjih staništa” (arap.Ajāʾeb al-akālīm al-saba).[87] Istovremeno,Abu Zajd Balhi (849. –934.) pokrenuo je novukartografsku tradiciju koja je duboko utjecala na kasniju kartografiju i postala je popularnim stilom uislamskom svijetu.[60] Njegovogeografsko djelo „Regionalni oblici” (arap.Ṣovar al-akālīm) temelji se nadrevnoj iranskoj tradiciji podjelesvijeta na sedamregija zvanihkešvarima[8] odnosno suprotnost jePtolemejevim geoklimatskim zonama,[60] a smatra se osobnim opisom regionalnihkarata zajedno s njihovimgranicama, važnimgradovima,rijekama,planinama icestama. Također, ono uključuje i karteIndijskog oceana,Sredozemnog mora,Kaspijskog jezera, tekartu svijeta sMekom u središtu.[88]Balhijeve karte i geografska djela danas nisu sačuvana,[60] no najslavniji perzijskikartograf ranoislamskog razdobljaIstahri (u.957.) uključio je njegove rasprave u svoj rad „Knjiga tradicija zemalja” (arap.Kitāb al-masālik va’l-mamālik) zajedno s unaprijeđenimkartama.[60] Istahri je iscrtaokartu svijeta i dvadeset regionalnih karata uboji[89] koji su očuvani do danas.[90] Drugi vodeći učenjak izBalhijeve škole bio jeIbn Havkal koji je proputovao veći dioislamskog svijeta[60] prilikom čega je susreoIstahrija i preradio neke njegove karte na zahtjev.[91] Njegov opus sastoji se od djela „Knjiga prikaza Zemlje” (arap.Kitāb ṣūrat al-arzµ) u kojem se nalaze 22karte, uključujući jednukartu svijeta.[60] Neka od najznačajnijih imenaperzijskihgeografa ikartografa izovog razdoblja uključujuDžajhanija (oko930.) koji je biovezirSamanida uHorasanu i autor „Oblika svijeta” (arap.Aškāl al-ʿālam) sastavljenog od više karata uboji,Ibn Fakiha Hamadanija (rano10. st.) koji je autor „Knjige zemalja” (arap.Kitāb al-boldān), teastronomaAzofija izRaja (903. –986.) koji je autor „Knjige prikaza fiksnih zvijezda” (arap.Ṣuvar al-kavākib al-ṯābita).[60] Nepoznatiperzijski autor koji je982. godine sastavio „Granice svijeta” (arap.Ḥodūd al-ʿālam) služio se unaprijeđenimkartamaHazena (u.970.) koje nisu sačuvane.[92]
Biruni (973. –1050.) je vjerovao da sukopnene mase okružene zajedničkimoceanom i da jeIndijski ocean povezan sAtlantskim preko stanovitihkanala južno od tzv.Mjesečevih planina koje su tradicionalno smatraneizvoromNila.[93] Stoga, na njegovoj kartiPtolemejevaterra incognita („nepoznata zemlja”) bila je zamijenjenamorem koje je zauzimalo većinujužnih krajeva, aAfrika je postala manjihdimenzija.[94]Iranske religijske karte namijenjenekibli ihadžu zajedno skozmografijom također su bili razvijani tijekom12. stoljeća;[60] jedan od ranih zvjezdanih globusa kojeg je izradioZaman (1140.) danas se čuva uIranskom nacionalnom muzeju uTeheranu.[95]
Iako je ranoislamska iranskakartografija prema svemu sudeći doživjela vrhunac u13. stoljeću tj. neposredno prije razarajućemongolske invazije, nekoliko značajnihkartografa zabilježeno je i krajem14. stoljeća.Kazvini (1203. –1283.) je sastavio „Čudesna stvorenja i pojave” (arap.Adžāʾeb al-maḵlūkāt va ḡarāʾeb al-mavdžūdāt) i „Spomenici zemalja i narodne tradicije” (arap.Āṯār al-belād va aḵbār al-ʿebād), a njegovakarta svijeta slijedi tradicijuBalhijeve škole iako je zadržala i neke elemente iz grčko-islamske tradicije.[60] Primjerice, prema Balhijevoj tradiciji opkoljavajućiocean povezuje dva glavnamora (Indijski ocean iSredozemno more), no okružen jelegendarnom planinomKaf koja predstavljatradicionalnu grčkuterru incognitu.[96] Godine1256.Tusi (1201. –1274.) je ušao u službuilhanidskogHulagu-hana i osnovao je glavnuzvjezdarnicu uMaragi (južno odTabriza), te napisao „Ilhanidske zvijezde” (Zīdž-e īl-ḵānī) naperzijskom jeziku.[60] Također, u svojoj zvjezdarnici školovao je brojne učenjake među kojima je bio iŠirazi (1236. –1311.) poznat po nastavkuTusijevih istraživanja nakon njegove smrti.[97]
H. Mustavfi (1281. –1349.), autor „Užitka srca” (arap.Nozhat al-Kolūb) iz1340. godine, uislamsku kartografiju uveo je kvadrangulaciju služeći se mrežom horizontalnih i vertikalnihlinija (sličnimgeografskim širinama idužinamaMerkatorove projekcije iz16. stoljeća) za određivanjegeografskih položaja.[60] Ova nova praska ima određenih sličnosti skineskim rasterskim sustavom koji je korišten za određivanje udaljenosti, na temelju kojihI. J. Kračkovski tvrdi da superzijskikartografi utjecali nakinesku kartografiju prekoMongolije.[98] Mustavfijeva karta naseljenogsvijeta podijeljena je u 18 jednakihgeografskih dužina odnosno osamširina koje su poslagane ukvadrate, a svaki među njima predstavlja 10° x 10°.[60]Mustavfi je također izradio i veliki prikazIrana čiji kvadrati predstavljaju 1° x 1°, aK. Miller naziva ga „Kartom Irana” (njem.Irankarte).[99] S druge strane, određeni izvori tvrde da jeBakran prethodio Mustavfiju u korištenju kvadrangulacije u njegovoj „Knjizi svijeta” (perz.Džahānnemā) iz1208. godine.[100]Hafez Abru (u.1430.) također je koristio mrežni sustav u svojimkartama, a opus je upotpunio opsežnim ali nedovršenim i neimenovanim djelom kasnije naslovljenog „Knjigom geografije” (perz.Ketāb-e džoḡrāfījā) koja uključuje brojne karte i smatra se prijevodom ranijih arapskih radova.[60]Olog-beg (1394. –1449.),Timurov unuk koji je postao vladarom1446. godine, približno 25 godina prije svoje krunidbe dao je u prijestolniciSamarkandu izgraditizvjezdarnicu koja je upošljavala brojne poznateastronome iznanstvenike.[60] Izradom crteža temeljenih naastronomskim katalozimaTusija i njegovim osobnim promatranjima, Olog-beg i njegov znanstveni tim izradili su „Olog-begove zvijezde” (perz.Zīdž-e Oloḡ Beg) kojeg se smatra naprednim astronomskim priručnikom.[60] Prilikom istraživanja, otkrili su i veliki broj pogrešaka uPtolemejevim proračunima kojima su se i dalje služiliastronomi njihova vremena.[101]
 |  | |
(orijentiranajugom prema gore) |
Tijekom stoljetnog razvojaislamske kartografije,kartografi iz ostalihislamskih zemalja uvijek su uključivaliIran ili njegove regije u svojimkartama.[60] Jedan od takvih primjera je „Razonoda onima koji čeznu da obiđu svijet” (arap.Nozhat al-moštāk fī eḵterāk al-āfāk), djeloIdrisija (1100. –1165.) koje se smatra vrhuncem grčko-islamske tradicije ukartografiji. Njegovi prikazi Irana nakarti svijeta podijeljene na 70 dijelova bili su precizniji od bilo kojeeuropske karte što se posebno odnosi na veličinuteritorija i oblikPerzijskog zaljeva.[60]Islamska kartografija i znanost općenito doživljavaju nagli pad nakon dviju razarajućihmongolskih invazijaDžingis-kana iTimura koncemsrednjeg vijeka, a taj negativni trend koincidira srenesansom uEuropi gdje se rekonstruirajuPtolemejeve karte odnosno razdobljemvelikih geografskih otrkića.[60] Na osnovu takvog razvoja događajaislamska kartografija postepeno gubi na originalnosti i dolazi pod utjecajeuropske kartografije.[60] InteresSafavida (1501. –1732.) i kasnijihiranskih dinastija za kartografiju sve do reformi početkom20. stoljeća prema svemu sudeći bio je ograničen na kartevojnog ireligijskog karaktera.[60] Također, sredinom18. stoljeća inicijativomNader-šaha javljaju se i prvakatastarska mjerenja odnosnozemljišne knjige poznate kaoRakabat-e Nāderi.[102] Iznovovjekovnog razdoblja islamske kartografije najvažnijiperzijski predstavnik jeIsfahani (u.1651.), autor djela „Istinski mučenik” (perz.Šāhed-e ṣādek) poznatog i kao „Perzijski atlas” (engl.The Persian Atlas)[103] koji uključujekartu svijeta i 32 regionalnekarte.[104] Drugi značajniislamski predstavnik relevantan za kartografiju Irana bio jeI. Motafareka (1670. –1745.),osmanlijskidiplomat igeografmađarskog podrijetla koji je iscrtao kartuIrana sturskim opisom i izdao ga1729. godine uIstanbulu.[60] Smatra se da je riječ o kopijiJ. Homannove karte Irana naslovljene kao „Perzijsko Carstvo” (lat.Imperii Persici) objavljene u njegovom „Atlasu svijeta” (engl.World Atlas) iz1725. godine.[60]
Svieuropskiglobusi,karte svijeta ili regionalne karteZapadne Azije uvijek su uključivaliIran ili njegov zapadnjačkiegzonimPerziju kao jednu od glavnih državasvijeta.[105] Najvažnija središta proizvodnjekarata relevantnih zakartografiju Irana između16. i18. stoljeća bili suBelgija,Nizozemska,Francuska,Njemačka,Engleska,Italija iRusija.[60]
A. Ortelius (1527. –1598.) uAntwerpenu je1570. godine objavio „Teatar svijeta” (lat.Theatrum Orbis Terrarum) koji sadrži zasebnu kartuIrana[106] što je prvi takav slučaj uEuropi poslije kopijaPtolemejevih radova.[60] U tom jednolikomatlasu svijeta Iran je imenovan kao „Perzija ili kraljevstvo mudrih” (lat.Persici Sive Sophorum Regni Typus) što se temelji na ondašnjemgeografskom znanju. Na poleđini kartePerzijanci su opisani kao „prirodno gospodski i dostojanstvennarod, vrlo uglađen i velikodušan, koji obožavaučenje iznanost”.[106] Istakarta pojavljuje se u svim kasnijim izdanjimaTheatruma do1612. godine.[60]A. Ortelius također je1577. godine izdao i džepniatlas poznat kao „Sažetak Teatra svijeta” (fr.L'Epitome Du Theatre De L'Univers) koji sadrži malu kartuIrana, a tiskan je sve do1724. godine.[60] Iste godineG. de Jode (1509. –1591.) uAntwerpenu izdaje „Prvu kartuAzije” (lat.Prime Partos Asia), kopiju radaG. Gastaldija s Iranom u prvom planu. U atlasuG. Mercatora (1512. –1594.) nova kartaIrana prvi se put pojavila u izdanjuJ. Hondiusa iz1606. godine, a njegovi dopunjeni primjerci uključeni su u Mercatorove atlase koje je nakon1636. izdavaoJ. Janssonius.[60]
Blaeuova tiskara uAmsterdamu je1629. godine objavila maliatlas s 57karata, uključujući i jednuIrana.[60] RadJ. Blaeua kulminirao je1662. godine kada je objavio „Veliki atlas” (lat.Atlas Maior) u 9 – 12 svezaka koji je uključivao približno 600 karata, a smatra ga se najskupljimtiskanim djelom17. stoljeća.[107] U navedenomatlasu (IX. ili XI. svezak; ovisno o izdanju) nalazi se i izvrsna kartaIrana s dekorativnim amblemom koji prikazuje tri lika za koje se pretpostavlja da je riječ oAbasu I. Velikom i dvojici njegovihvojnika.[60]
.jpg)
.jpg)
Prema svemu sudeći, poboljšanja predstavljena u djeluA. Oleariusa (r. Ölschläger,njemačkogputopisca idiplomata,1599. –1671.) naslovljenom „Nove granice Perzije” (lat.Nova Delineatio Persiae et Confiniorum) iz1646. godine ili novipovijesno-geografski podatciE. Kaempfera (1651. –1716.) nisu utjecali na velikekartografe njihovog vremena[108] kao što je to slučaj s primjerice kartom IranaF. de Wita (1610. –1698.) iz kasnog17. stoljeća koja je vrlo sličnaBlaeuovoj karti.[60] S obzirom na to da je u tomrazdoblju bio običaj dakartografi kupuju radove njihovih prethodnika itiskaju ih uz manje izmjene pod vlastitim imenom,[109] vjeruje se da je de Wit upravo to učinio s Blaeuovimbakrorezima.[60] Stoga, razne karteIrana koje su izrađivaliMercator,Hondius,Janssonius,Blaeu,de Wit i neki druginizozemski kartografi može se praktički smatrati jednom originalnomkartom s manjim izmjenama i dopunama.[60] Na njihovim kartamazapadne graniceIrana najčešće su prikazanetočkastom linijom dokistočne nisu označene što ukazuje da vjerojatno nisu bile poznatekartografima.[60] Ipak, neki od njih nasumice su bojali određenerijeke prikazivajući ih istočnimgranicama, no takva proizvoljna razgraničenja nemajupovijesnih osnova.[60]
KarteIrana izrađivali su i brojni druginizozemski kartografi17. i ranog18. stoljeća među kojima su iP. Schenk stariji (1645. –1715.),P. van der Aa (1659. –1733.), braćaR. Ottens (1698. –1750.) iJ. Ottens (1704. –1765.), teI. Tirion (1705. –1765.).[60] U svoju veliku seriju knjiga ogradovima svijeta iz1657. godine,J. Janssonius je uključiosafavidsku prijestolnicuIsfahan u oblikupanoramske karte.[60] Također, van der Aa uLeidenu je1719. na temelju djelaA. Oleariusa tiskao veliki broj karatairanskih gradova kao što suArdabil,Sultanija,Kom,Kašan,Isfahan,Gomron (Bandar Abas), itd.[60]
_-_Geographicus_-_RegnumPersicum-ottens-1730.jpg)
N. Sanson (1600. –1667.) pokrenuo je slavnukartografsku školu uFrancuskoj koja je ubrzo postala središtem izradekarata na uštrbBelgije iNizozemske,[110] a održala se do kasnog18. stoljeća. U svoj velikiatlas „Opće karte svih dijelova svijeta” (fr.Cartes generales de toutes les parties du monde) objavljen uParizu1658. godine, Sanson je uključio i kartuIrana.[60]J. B. B. d’Anville (1697. –1782.) je iscrtao poboljšanu kartuPerzijskog zaljeva1758. godine služeći se pritom novimbritanskim istraživanjima i podatcima koje jeE. Kaempfer prikupio još1712. godine.[108] Također, godine1754. izradio je i kartuKaspijskog jezera, a četrdesetak godina kasnije i kartu Irana.[60] Brojni drugifrancuski kartografi također su izrađivali karteIrana, a najpoznatiji među njima suP. Duval (1618. –1683.),N. de Fer (1646. –1720.),G. Delisle (1675. –1726.),G.-L. Le Rouge (1707. –1790.),G. R. de Vaugondy (1688. –1766.) iR. Bonne (1727. –1795.).[60]
Njemački kartografi bili su prvi uEuropi koji su prepoznali udomaćeni nazivIran i koristili ga umjestoegzonimaPerzije kao u ranijim slučajevima. Godine1740. nepoznati je autor tiskao kartu pod imenom „Timuridsko Carstvo 1405.” (lat.Imperium Timuri 1405) na kojem jecarstvo imenovano isključivo kaoIran.[60] Neki drugi njemačkikartografi svjesniendonima zemlje na svojim su kartama tiskali su oba pojma –Iran iPerziju.[60] Primjerice, kartaC. C. F. Radefelda (1788. –1874.) izMeyerovog „Velikog priručnog atlasa” (njem.Grosse Hand-Atlas,1846.) kao i onaH. Habenichta (1844. –1917.) izStielerovog „Priručnog atlasa” (njem.Hand-Atlas,1882.) nose nazivIran u naslovu, aPerzija se nalazi na amblemu tihkarata.[111]J. B. Homann (1663. –1724.)[112] i njegov takmacM. Seutter (1678. –1757.)[113] također su izrađivali iscrpne i dotjerane karteIrana koje prikazuju njegovepokrajine iKaspijsko jezero približno u pravilnom obliku, a temeljili su se na novim istraživanjima iz1720. godine.[60]A. Olearius putovao jesafavidskim Iranom između1635. i1639. predvodeći trgovačko izaslanstvo svogSchleswig-Holsteina, a prilikom putovanja naučio jeperzijski jezik i preveoSadijevGolestan nanjemački. Također, godine1646. izradio je i vrlo preciznu „Novu kartu Irana” i okolnihregija služeći sebakrorezom veličine 52 x 38,5cm.[60] Ovakarta vjerno prikazujeplanine irijeke Irana, aKaspijsko jezero je više pravokutnog nego ovalnog oblika kakvim se ranije često pogrešno prikazivao. Na njemu se nalaze i imena brojnihiranskih gradova kao što suTabriz,Ardabil,Kazvin iHamadan.[60]
_-_Geographicus_-_Persia-delisle-1724.jpg)
.jpg)
Kartografija uBritaniji teško je pratila korak s onima u drugimeuropskim zemljama sve do konca18. stoljeća kadaBritansko Carstvo postaje vodećapomorska itrgovačka sila,[60] ageopolitički uspon implicirao je naglim napretkom i doprinosima na polju kartografije u čemu se posebno istaknuo njihovHidrografski ured (engl.Trigonometrical/Ordinance and Admiralty Hydrographic Office ili UKHO).[114] Iako je britanski opus u izradi karata Irana do1800. godine bio vrlo ograničen, postoji više istaknutih imena.J. Speed (1552. –1629.) je velikukartu Irana1627. godine uključio u prvi engleskiatlassvijeta naslovljen kao „Prikazi najslavnijih dijelova svijeta” (engl.The Prospect of the Most Famous Parts of the World).Iran je na karti imenovan kao „Perzijsko kraljevstvo” (engl.The Kingdom of Persia), a na obrubu su priložene panorame četirijuiranskih gradova i osametnoloških ilustracijanarodne nošnje.[60]J. Seller (u.1697.) u svoj „Mali atlas” (engl.Atlas Minimus) iz1679. priložio je i malenukartu Irana.[60] Među ostaleengleske kartografe iz ovog razdoblja koji su izrađivali karteIrana spadajuR. Blome (u.1705.),R. Morden (u.1703.),H. Moll (rođeniNijemac iliNizozemac, u.1732.),E. Bowen (1720. –1767.) iT. Kitchin (1718. –1784.).[60]
Međukartografe ostalih zemalja koji su izrađivalikarteIrana spadaju prvenstvenoTalijani iRusi. Neki od značajnih Talijana suG. Cantelli (1643. –1695.),G. G. Rossi (1627. –1691.) iA. Zatta (kasno18. st.).[60]Ruske su vlasti zaposlile nekolikonizozemskih kartografa kao što je kapetanK. van Verden poznat po istraživanju i izradi karataKaspijskog jezera i okolnih područja od1720. godine nadalje.[60]
.jpg)
Suvremena epoha ukartografiji Irana započinje u ranom19. stoljeću, a ishodom je noviheuropskih istraživanja, brojnih ekspedicija iputopisa koji uključuju stotine detaljnihcesta i regionalnihkarata.[60] Vodeća europska zemlja u kartografijiIrana prvotno je bilaFrancuska zbog naslijeđaSansonove škole i njenogimperijalnog uspona krajem18. stoljeća,[60] no kasnije su primat preuzelekolonijalne sileBritanskog iRuskog Carstva koje su redovito vodile i ratove sIranom uPerzijskom zaljevu iAfganistanu odnosnoHorasanu iKavkazu. Značajan opus također su ostavileNjemačka iSjedinjene Države čije sekartografije Irana uglavnom temelje na ruskoj odnosno britanskoj.[60] Također, razvojem snažnegeografske škole uTeheranu od sredine19. stoljeća značajno kartografsko središte postaje i samIran.[35]
Suvremena zapadnjačka kartografija
FrancuzP. A. Jaubert (1779. –1847.), članGardaneovog poslanstvaNapoleona Bonapartea na dvorFateha Ali-šaha (vl.1794. –1844.),[108] sastavio je novu kartuIrana koji je priložio u svoju knjigu „PutovanjeArmenijom iPerzijom...“ (fr.Voyage en Arménie et en Perse...).[115] Nekolicina drugihfrancuskihkartografa također je izrađivalakarte Irana, a među njima se ističuJ. P. Ferrier (1811. –1886.) iA. M. Perrot (1793. –1879.).[60]
Ruska ekspedicija predvođenaN. V. Hanikovom proputovala je sjeverozapadnimiranskim regijama između1851. i1855. odnosnoHorasanom tijekom1858. i1859. godine, a njihovistraživački materijal poslužio jenjemačkimkartografima poputH. Kieperta iJ. Sulzera.[60] Između1886. i1889. godine pod nadzoromJ. I. Stebnitskog uTbilisiju je na 14 listova objavljena velika karta Irana i okolnih zemalja u mjerilu 1:840.000.[60] Ovakarta obuhvaćala je svu poznatu građu tog vremena i bila je daleko naprednija od svih ostalih.[116] Godine1911. uMoskvi je tiskana i „Shematska karta Perzije“ (rus.Šematičeskaja karta Persij) koju je izradio N. P. Passek,ruski konzul uBušeheru. Karta se sastoji od dvodjelnog lista veličine 117 x 75cm odnosno u mjerilu 1:1.700.000, a na njemu su strogim crvenim linijama označene sjevernaruska odnosno južnabritanska zonagospodarskog utjecaja.[60]
Njemački doprinosi kartografijiIrana djelomično se temelje naruskim ibritanskim istraživanjima.[60] Primjerice, na temelju ruskih istraživanja predvođenihN. V. Hanikovom,J. Sulzer je1860. godine uBerlinu sastavio kartu „Ruske znanstvene ekspedicije uHorasanu“ (mj. 1:3.350.000)[108] dok je dvije godine kasnijeH. Kiepert (1818. –1899.) u istom gradu objavio novu kartu iranske regijeAzarbajdžan u mjerilu 1:800.000. Kiepert je također iscrtao ikartu Irana koja je uključena uRitterov „AtlasAzije“ (njem.Atlas von Asien) izdan1852. godine uBerlinu.[60] Jedna od detaljnih i praktičnih karata bila je iGrässlova „Nova specijalizirana karta Perzije” (njem.Neuste Spezialkarte von Persien) izMeyerovog „Priručnogatlasa” (njem.Hand-Atlasa) tiskanog uLeipzigu1855. godine.[60] TijekomDrugog svjetskog rata uNjemačkoj je izrađena i velika kartaIrana u mjerilu 1:200.000 koja je uglavnom rađena prema podatcimabritanske „Državne izmjereIndije” (engl.Survey of India), ali je revidirana i tiskana1941. i1942. godine.[60]
Opsežna istraživanjaobale iotokaPerzijskog zaljeva između1820. i1829. godine proveo jebritanskiBombay Marine (indijski ogranakkraljevske ratne mornarice) i rezultirao izradom 31 karte ilučkih nacrta poznatih kao „Istočnoindijske karte Perzijskog zaljeva” (engl.East India Company Charts of the Persian Gulf).[60] Ove su karte bile popraćenetekstualnim opisima iobojenim prikazima priobalja.[117] Tijekom19. stoljeća brojni britanskikartografi izrađivali su nove karteIrana iPerzijskog zaljeva, a najpoznatiji među njima suJ. Cary (1754. –1835.),A. Arrowsmith (1750. –1823.),D. Lizars (1754. –1812.),J. Pinkerton (1758. –1826.),J. Thomson (1777. –1840.),J. Tallis (1816. –1876.), braćaW. Johnston iA. K. Johnston stariji (od1825.), tekartografsko društvoLaurie & Whittle (od1795. do konca19. st.).[60]
Godine1813.A. Arrowsmith je objavio veliku dvostranu kartuIrana dimenzija 200 x 130cm koju je izradio sirJ. M. Kinneir.[60]Obavještajni ogranak Ratnog ureda (engl.War Office) izLondona je1886. godine izradio detaljnu i sveobuhvatnu „Kartu Perzije” (engl.Map of Persia) u mjerilu 1:1.013.760 sastavljenu od šest listovadimenzija 61 x 91cm.[60] Ovakarta prvotno je bila lošija u odnosu na istovjetnurusku kartu koju je izradioJ. I. Stebnitski, no1891. godine je prerađena i poboljšana zahvaljujući novim materijalima prikupljenim od strane „Državne izmjereIndije” (engl.Survey of India). Godine1898. istu je kartu nadopunio „Kartografski ured Simla” (engl.Simla Drawing Office) iz navedene organizacije i tiskana je uDehradunu.[60]
Neke od najpreciznijihbritanskih karataIrana s konca19. stoljeća izrađenih za britanskoKraljevsko geografsko društvo su „KartaHorasana“ (engl.Map of Khorasan) tiskana1881. od strane potporučnika C. E. Stewarta i „Karun s pritocima“ (engl.The Karun River and Branches) koju su1890. godine prema podatcima pukovnika Chesneyja, poručnika Selbya i satnika Clementsa sastavili braćaW. Johnston iA. K. Johnston.[60]Kraljevsko geografsko društvo uLondonu je1892. godine izdalo novu kartu (mj. 1:3,810.000; dim. 62,5 x 51,5cm) koju je izradioW. J. Turner pod nadzoromG. N. Curzona, na temelju čega je poznata kao „Curzonova karta Perzije” (engl.Curzon map of Persia).[118] Najveća kartaIrana objavljena od strane Državne izmjere Indije pojavila se1941. i1942. godine tijekomDrugog svjetskog rata i to u mjerilu 1:50.000 na listovima veličine 40 x 40cm.[60] Ova golema karta koja je poboljšana i ponovo tiskana1962. godine od strane Ratnog ureda i Ministarstva ratnog zrakoplovstva uLondonu ostala je najveća i najdetaljnija kartaIrana sve do1992. kada je iranski Državni kartografski zavod (perz.Sāzmān-e nakša-bardārī-je kešvar) uTeheranu izdao još većukartu u mjerilu 1:25.000.[60]
Nekolikoameričkih kartografa bilo je aktivno u izradi karataIrana prijeDrugog svjetskog rata među kojima se ističeS. A. Mitchell (1792. –1868.) koji je svoju kartu objavio1860. godine, a kasnije su izdavane njene nadopunjene inačice.[60] Od1941. godine nadalje broj američkihkartografa na tom području izrade u naglom je porastu: Američka vojna kartografska služba (United States Army Map Service) je1943. sastavila „Iran: specijalnastrateška karta“ (engl.Iran: Special Strategic Map),vojnu vrst karte u mjerilu 1:4.000.000 odnosno veličine listova 53 x 44cm, a1961. godine nastala je i zajednička kartaIrana iIraka u mjerilu 1:100.000 odnosno veličine listova 56 x 46cm.[60]CIA je također izdala dvije važne karte: prvu1978. godine u mjerilu 1:4.000.000, a dvije godine kasnije zajedničku kartu Irana i Iraka u mjerilu 1:670.000.[60]
_-_Geographicus_-_Persia-cary-1801.jpg)
_-_Geographicus_-_Persia2-pinkerton-1818.jpg)
.jpg)
U20. stoljeću dva su događaja uvjetovala na imenovanjeIrana nazapadnjačkim kartama. Godine1935. vladarReza-šah Pahlavi službeno je zatražio od Zapada i ostatkasvijeta da njihovegzonimPerziju zamijeneendonimomIran, a1949. godine njegov sinM. Reza Pahlavi prihvatio je da se u zapadnom svijetu ravnopravno koristeoba naziva.[119] Stoga, od1935. godine na većini zapadnjačkih karata pojavljuje se nazivIran dok se u nekim slučajevima pojavljuju i oba imena.[60] NakonDrugog svjetskog rata odnosno usponomarapskognacionalizma uregiji, zemljearapskog svijetaPerzijski zaljev počinju oslovljavatiArapskim u čemu ih slijedi i manji brojgeografsko-kartografskih institucija uZapadnom svijetu.[60] Iako jeiranska vlada prosvjedovala zbog ovog čina, u određenim izdanjima posvojnipridjevperzijski je izostavljen pa se primjerice uThe Times Atlasu pojavjuje imenovan samo kao „Zaljev” (engl.The Gulf),[120] nopovijesni pojam „Perzijski zaljev“ ipak je ostao nedirnut u većini renomiranih izdanja kao npr.National Geographic Atlasu.[121]
Suvremena iranska kartografija
Tijekom19. i početkom20. stoljeća, na temeljueuropskih radova i vlastitihgeografskih istraživanja, nekolikoiranskih kartografa izradilo je nizkarata koji uzperzijski kao primarni ponekad uključuju ifrancuski iliengleski kao sekundarnijezik.[60] Primjerice,H. M. H. Fasai je1857. godine na perzijskom i francuskom jeziku izradiotopografsku kartu koja je1876. predstavljenaNasrudin-šahu (vl.1848. –1896.) odnosno na temelju koje je isti vladar dao sastaviti veliki geografskitraktat naslovljen „Naserova perzijska knjiga” (perz.Fārs-nāma-je Nāṣerī) s tematikom povezanostiiranskih pokrajina.[60] Ova karta u mjerilu 1:570.240 odnosno papiru veličine 182 x 125cm konačno je tiskana uTeheranu1895. godine, ageografske dužine iširine njenih mjesta temelje se na radovimaškotskog kartografaA. K. Johnstona starijeg (1804. –1871.).[60]
Prva službena kartaTeherana izrađena je1857. godine na inicijativuAmira Kabira, iranskog velikogvezira u službikadžarske dinastije. Na izradi karte sudjelovao jeA. K. Krziž,češki časnik izAustrijskog Carstva koji je predavao u „Kući znanosti” (perz.Dar al-Fonun; pretečaTeheranskog sveučilišta) zajedno s dvojicom njegovihiranskih studenata.[60]Karta je naperzijskom jeziku, u mjerilu 1:2880 odnosno na veličini papira 92 x 76cm, a prikazuje starefortifikacije dužine od sedamkilometara, šest gradskih vrata, kraljevskucitadelu (perz.Arg), trgovačko središte (veliki bazar), te tri gradska kotara.[60] Ostale vrijedne karte iz ovog razdoblja uključuju kartuTabriza i okolice (mj. 1:8300; dim. 100 x 97cm) koju su1880. godine sastaviliM.-R. Mohandes i pukovnikM. D. Karadžadagi, novu kartu proširenogTeherana (mj. 1:4000; dim. 132 x 97cm) s približno 21km njegovih gradskih zidina i 12 gradskih vrata koju je1910. izradioA. Dž. Nadžm, kartuTeheranskog okruga (mj. 1:200.000; dim. 118 x 74cm) koju je1910. sastavioA.-R. M. Bagajeri, te kartuIsfahana (mj. 1:3200; dim. 135 x 129cm) koju je1923. godine sastaviosatnikS. Reza-han.[60]
Iako su navedene i sličnekarte uključivale legende, opise i slično što ih je činilo praktičnim i upotrebljivim, smatra se da su uglavnom bile temeljene naeuropskim istraživanjima.[60] Međutim, značajni napredak iranskekartografije započinje kada je u vrijeme dinastijePahlavi (1925. –1979.) osnovan vojni „Geografski odjeloružanih snaga“ (perz.Dājera-je džoḡrāfījā-je setād-e arteš), a zatim i civilni „Državni kartografski zavod“ (perz.Sāzmān-e nakša-bardārī-je kešvar) u sklopu „Organizacije za planiranje iproračun“ (perz.Sāzmān-e būddža va barnāma).[60] Potonja organizacija izvršila jezračna fotografiranja čitave države i tijekom1940. i1941. godine objavila veliku kartuIrana u mjerilu 1:1.000.000 na 20 listova od kojih je svaki obuhvaćao područje od 4° x 4°.[60] Između1948. i1960. godine, vojni Geografski odjel izdao je veću kartu u mjerilu 1:253.440 na 131 listu koji su obuhvaćali područja od 1° x 1°. Kasnije je potonja civilna organizacija unaprijedilakartografiju zemlje izdavši1992. godine najvećutopografsku kartu koji se temelji nasatelitskim snimkama.[59] Izrađen je u mjerilu 1:25.000 i podijeljen na 132 dijela od kojih svaki obuhvaća područje od 1° x 1°. Svaki od navedenih dijelova posložen je na 96 listova veličine 55 x 48cm (uključujući legende i indeks) što podrazumijeva da se zbirka sastoji od 12.672 lista ukupne površine od oko 3345m².[60]
Teheransko sveučilište je1971. godine izdalo „Povijesniatlas Irana“ (perz.Aṭlas-e tārīḵī-je Īrān)[122] koji se sastojao od 26 dvostranih povijesnihkarata uz dodatne tri karte s opisima naperzijskom,engleskom ifrancuskom jeziku.[60] Prije i nakonrevolucije iz1979. godine osnovano je i nekoliko iranskihkartografskih institucija koje su izdavale sve vrstekarata iatlasa, uglavnom koristeći podatke dviju navedenih državnih organizacija.[60] Neke od navedenih privatnihinstitucija su „Geografsko-kartografski institut Sahab“ (perz.Moasasa-je džoḡrāfījā-je va kārtogerāfī-je Saḥāb) osnovan1936. godine kao prvi takve vrste uširoj regiji, te „Geografsko-kartografski institut Gitašenasi“ (perz.Sāzmān-e džoḡrāfījā-je va kārtogerāfī-je Gītā-šenāsī).[60] Tijekom2000-ih godinaIranska svemirska agencija započela je s razvojem opsežnog projektadaljinskih istraživanja[123] koji između ostalog uključuje i izradutrodimenzionalne digitalne karteIrana.Svemirske misije tog projekta započele su15. lipnja2011. kada je lansiranRasad-1, prvi iranskisatelit za promatranje.[124]
Podrobniji članak o temi:Indeks etimoloških značenja iranskih toponima| Učestalileksički morfemi kod iranskihtoponima | ||
|---|---|---|
| Pref./suf.morfem: | Hrv. prijevod: | Primjeri: |
| stan | domovina | Golestan,Huzestan,Kurdistan,Luristan,Sistan, itd. |
| šaher | grad | Horamšaher,Novšaher,Piranšaher,Šaher-e Kord, itd. |
| abad | naselje | Abadan,Firuzabad,Gonabad,Horamabad,Parsabad, itd. |
| bandar | luka | Bandar-e Abas,Bandar-e Anzali,Bandar-e Homeini, itd. |
| rud | rijeka | Arvand-Rud,Hari-Rud,Safid-Rud,Zarine-Rud, itd. |
| darjače | jezero | Darjače-je Bahtegan,Darjače-je Urmija, itd. |
| kuh | planina | Alam-Kuh,Alvand-Kuh,Azad-Kuh,Kuh-e Rahmat, itd. |
| tape | brdo | Tape-Hasanlu,Tape-Jahja,Tape-Sialk,Šahin-Tape, itd. |
| dašt | ravnica | Dašt-Azadegan,Dašt-Haštadan,Dašt-Kavir,Dašt-Lut, itd. |
Velika većinatoponima uIranu jeperzijskog i drugogiranskog jezičnog podrijetla što je uvjetovano3000-godišnjom etničkom rasprostranjenošćuiranskih naroda na timgeografskim prostorima kao i kontinuirane upotrebe perzijskog kaoslužbenog jezika pod domaćim ali i stranimdinastijama. Najčešćileksičkimorfemi koji se pojavljuju kodtoponima naperzijskom i srodnimiranskim jezicima sustan (domovina),šaher (grad),abad (naselje),bandar (luka),rud (rijeka),darjače (jezero),kuh (planina),tape (brdo) idašt (ravnica). Uperzijskim složenicama se javljaju na različite načine, često kaosufiks (npr.Hari-Rud iliHarirud) ali ponekad i kaoprefiks (Rud-e Hari), dok se u stranimjezicima navedeni morfemi ponekad izbjegavaju u korist pojednostavljenih oblika (Hari). Zbog povijesnogiranskog političko-kulturološkog utjecaja, toponimiperzijskog podrijetla učestali su i u široj regiji što uključujeimena devet suverenihdržava (srednjoazijske ijužnoazijske sa sufiksom-stan,Azerbajdžan iIrak) odnosno četirijuglavnih gradova iranskih susjeda (Ašgabad,Bagdad,Baku iIslamabad). Također,egzonimi koji su uhrvatski i drugeeuropske jezike ušli posredstvomperzijskog uključujuIndiju iKinu.
Etimološko podrijetlo ostalih toponimaIrana prvenstveno jearapsko ialtajsko, dok postoje i određeniarmenski,dravidski, pa čak i arhaični primjeri. Takvitoponimi nisu nužno ograničeni nageografska područja koja naseljavaju pripadajućeetničke skupine. Primjerice,ime drugog najvećegiranskog grada (Mašhad) koji se nalazi na krajnjem sjeveroistoku zemlje imaarapsko etimološko podrijetlo, iako su arapski toponimi karakteristični za jug zemlje. Na sjeveru zemlje učestali suturkijski toponimi, a mogu se naći i miješane složenice s turkijskim leksičkimmorfemima i to uglavnom usufiksalnom obliku, primjericečaj kodrijeka (npr.Astara-Čaj) odnosnodag kodplanina (npr.Kopet-Dag). Ostalialtajski primjeri uključujumongolske toponime pretežito uAzarbajdžanu iHorasanu. Među jedinstvene arhaične primjere spada gradSuza (perz.Šuš) čije jeelamsko etimološko podrijetlo ovjereno na najstarijimsumerskimklinopisima iz3. tisućljeća pr. Kr. što ga čini najstarijim kontinuirano naseljenim mjestomsvijeta koje je zadržalo istoime.
U20. stoljeću određenitoponimiIrana bili su predmetompolitizacije odnosno dvaju procesageografskih preimenovanja: prvog za vrijeme vladajuće dinastijePahlavi odnosno drugog poslije njihovog svrgavanja1979. godine.[60]Apsolutistički vladariReza-šah (vl.1925. –1941.) i njegov sinM. Reza Pahlavi (vl.1941. –1979.) inzistirali su nastarovjekovnom iranskomidentitetu[125] što je impliciralo preimenovanjem tj.iranizacijom brojnihturkijskih toponima na sjeveru odnosnoarapskih na jugozapaduzemlje (npr.Šat al-Arab ⇒Arvand-Rud;Muhamareh ⇒Horamšaher),[126] a na temelju izraženogkulta ličnosti nekimtoponimima pridodani sušah kaotitula odnosnoPahlavi kao naziv vladajućedinastije (npr.Bandar-e Turkaman ⇒Bandar-e Šah;Bandar-e Anzali ⇒Bandar-e Pahlavi;Urmija ⇒Rezaijeh). Nakonrevolucije došlo je do djelomične promjene trendova odnosno isticanjareligijske dimenzije na uštrb monarhističke ostavštine.[126] Iako je nova vlada bila dosljednajezičnom purizmu pa suiranizirani oblici uglavnom zadržani, kod toponimima koji su nosiliosobna imena vladara bivšegrežima nastupila je nova serijapreimenovanja i to premaHomeiniju i drugimrevolucionarnim vođama,herojima iziransko-iračkog rata, etičkim pojmovima poputslobode i slično (npr.Bandar-e Šahpur ⇒Bandar-e Homeini;Šahi ⇒Kaemšaher;Šah Pasand ⇒Azadšaher). Kod nekihtoponima koji su nosili spomenutu vladarsku titulu,sufiks-šah jednostavno je mijenjan u-šaher što podrazumijevagrad (npr.Naftšah ⇒Naftšaher;Hozrovšah ⇒Hozrovšaher).[127]
PoložitiIran u jednu od specifičnihmakroregijaAzije predstavlja složen zadatak s obzirom na to da se uglavnom radi onovovjekovnim isuvremenim novotvorenicama nesavršenihdefinicija.[128] Iran se najčešće spominje u kontekstu tzv.Bliskog istoka,regije koja se prvi put pojavljuje početkom19. stoljeća ufrancuskom oblikuProche-Orient označavajućiteritorije podOsmanskim Carstvom kojem Iran nikad nije pripadao.Srednji istok, srodnigeopolitički pojam naengleskom jeziku (Middle East) istovremeno je podrazumijevao područja između Osmanskog Carstva iBritanske Indije odnosnoIran i istočnuMezopotamiju, ali ujedno iArapski poluotok koji se po mnogo čemu razlikuje ukulturološkom igeografskom smislu. Nakon raspadakolonijalnih carstava u20. stoljeću dva su pojma redefinirana stapanjem u jedno geografsko područje i počinju se koristiti kaosinonimi u svimjezicima pa tako i uhrvatskom. Iako se danas terminomBliski istok služearheolozi ipovjesničari pozivajući se na geografski kontekstStarog istoka gdje su tijekomstarog vijeka postojalecivilizacije u uskoj kulturološkoj interakciji, čak ni tapovijesna regija u geografsko-kronološkom smislu nije kompatibilna siranskom poviješću jer isključuje istokIrana odnosno ograničena je na razdoblje prije stvaranja prvihimperijalnih iranskih država. Jedan od neodređeniheuropskih primjera je imetonimOrijent koji je objedinjavao heterogenekulture ne samoAzije već iSjeverne Afrike.
Koncem20. stoljeća nastupio je trend izbjegavanjaeurocetričnih termina iIran se počeo javljati u kontekstuJugozapadne ili Zapadne Azije koja objedinjuje područja tzv. užegBliskog istoka (Mezopotamiju,Levant,Arabiju iAnatoliju),[128] dok gaUN smješta uJužnu Aziju zajedno sAfganistanom i državamaIndijskog potkontinenta. Iako je potonjaregija primjerenija u etnojezičnom smislu jer objedinjujeIran s državama srodnih jezika (iranski iindoarijski), u oba primjera regije nisu strogo definirane nigeografijom,kulturom ilipoviješću. U slučaju Irana to se prvenstveno odnosi na povijesno prožimanje iranske kulture naKavkazu i uSredišnjoj Aziji, kao i nejednolikomreljefnom strukturom u odnosu nazapadne,sjeverne iistočne susjedne države. Akademske ustanove poputEncyclopædia Iranice skovale su terminVeliki Iran koji nije određen političkim iliiredentističkim većkulturološkim parametrima, a uključuje dijelovejugozapadne,južne isredišnjeAzije, teKavkaz. Na temelju geomorfoloških i etnojezičnih karakteristika uregionalnom kontekstu ponekad se koristi iIranska visoravan, no ona ne uključuje iranskiHuzestan.
.svg)
.svg)
_without_national_boundaries.svg)
Unatoč tome što jeIran kroz veći diopovijesti biopolitički cjelovit,[129] koncepti njegoveregionalizacija poznati su od ranogstarog vijeka. Najstariji apolitički termini za specifičnegeografske prostore današnjegIrana bilježe se usumerskimepovima (npr.Arata) i istovrsnojavestičkoj geografiji,[8] no zbogmitološkog karaktera danas ih nije moguće precizno locirati bez obzira na više ponuđenihteorija. Druga vrst povijesnihregija odnosi se na područja prvotno imenovana premanarodima ilidržavama koji su vremenom iščezli, a neki od takvih primjera suGuteja,Elam iUrartu na zapadnom dijelu zemlje. Od sredine1. tisućljeća pr. Kr. nadalje regionalizacija se iščitava izsatrapija (upravnih podjedinica) imenovanih uglavnom premairanskim plemenima.[8] U okvirima današnjegIrana to su biliMedija iAtropatena na sjeverozapadu,Perzija na jugozapadu,Karmanija iGedrozija na jugu,Drangijana,Arahozija iArija na istoku,Partija na sjeveroistoku, teHirkanija na sjeveru.
Daljnjigeografski razvoj ovihregija uvjetovan je evolucijom i(li) seobamanaroda, usponima i padovima određenih kulturnih odnosnourbanih žarišta, tepolitičkim okolnostima. Primjerice, nekadašnjaMedija iAtropatena danas na etničko-geografskoj osnovi impliciraju regijeKurdistan odnosnoAzarbajdžan na sjeverozapadu, dok je jugoistočnaGedrozija isto tako poznata kaoBeludžistan.[130]Hirkanija nakaspijskoj obali krozsrednji inovi vijek bila je poznata pod imenimaDejlam iTabaristan, a danas se sastoji odMazandarana na istoku iGilana na zapadu. Specifičan primjer u takvom etničko-geografskom kontekstu je drevnaDrangijana (dioArahozije) koja danas nosi imeSistan prema skitskimSakama, nestalom narodu koji je provalio na to područje još koncemstarog vijeka.Horasan danas objedinjuje drevnuAriju iPartiju te je jedna od rijetkih regija čije ime nije etničkog karaktera već označava „zemlju izlazećegSunca”. Isto vrijedi i zaHuzestan (drevniElam) imenovan prema graduSuzi, a identični princip se javlja kod brojnihnovovjekovnih regija odnosnopokrajina koje su produkturbanizacije (npr.Isfahanska,Teheranska, itd.).Perzija (Fars) iKarmanija (Kerman) spadaju u regije koje su zadržale istoime i ujednačenegeografske okvire u odnosu napovijesne. Navedeneregije sukulturološko-povijesnog karaktera i ne treba ih poistovjećivati sa suvremenim i nerijetko istoimenimiranskim pokrajinama koje se često mijenjaju zbogekonomskih,demografskih i drugih okolnosti. UIranu također postoji i nizmikroregija koje uglavnom gravitirajuvećim gradovima, područjimairanskih iturkijskih jezičnih podskupina, nekadašnjihplemena, itd.
Podrobniji članak o temi:Povijest Irana.PNG)
Politička struktura koja odgovara zapadnom dijeluIranskog svijeta u povijesnom kontekstu može se u kontinuitetu pratiti najmanje 2500 godina unatrag kada se prvi putoblikuje država pod sadašnjim imenom –Iran.[129]Iranska visoravan utopografskom smislu omeđena jeplaninama na sjeveru i zapadu odnosnopustinjama na istoku i jugu pa je pružala mogućnostcentralizacije, no politička moćiranskih dinastija značajno je varirala kroz tisuće godine pa su se granice, područja utjecaja i sama politička središta često mijenjali tijekompovijesti.[129] IakoIranska visoravan približno odgovara etničkim granicama tj. područjima naseljavanjairanskih naroda, zahvaljujući usponima određenihiranskih dinastija područja izravnog političkog utjecaja protezala su se mnogo šire kako ustarom tako i usrednjem inovom vijeku. Tijekom posljednjih tisuću godina veliku političku ulogu odigrale su iturkijsko-mongolske invazije koje su rezultirale značajnim povezivanjem narodaIranske visoravni saSredišnjom Azijom.[129] Svi navedeni čimbenici uvjetovali su vrlo složenim geografsko-političkim strukturama odnosno teritorijalnim podijelama koje su zadržane do današnjeg dana.[122] DanašnjiIran kaodržava smatra se odrazom superiornostiiranske kulture nad dinastijama izvornogturkijskog podrijetla koje su dominirale Iranskom visoravni tijekomsrednjeg vijeka (Gaznavidi,Seldžuci).[131]
Središta političke moćiprvih iranskih država smještena su u plodnimkišovitim područjima na zapadu suvremenogIrana odnosno u regijiAzarbajdžan i gorjuZagrosa. Prva takva država bilo jeMedijsko Carstvo, a potom je na temelju istog nastaloAhemenidsko Perzijsko Carstvo koje se osvajanjima proširilo daleko izvaniranskih etničkih okvira.[129] Nadalje, tijekom vladavine stranihSeleukida i domaćihpartskihArsakida (izvorno izHorasana) iperzijskihSasanida, političkim žarištem bila je plodnaMezopotamija u kojoj su bile smještene prijestolnice poputSeleukije iKtezifonta.Arapskim osvajanjima sredinom7. stoljećaIran gubi političku individualnost na približno 200 godina tijekom kojihMezopotamija sBagdadom postaje središtemkalifata arapskihAbasida, a istovremeno samostalna iranska politička moć jača uHorasanu gdje vladajuTahiridi,Safaridi,Samanidi iZijaridi.[129] Navedeneiranske dinastije teoretski su priznavale vladavinu kalifata zbog njihovogvjerskog autoriteta, no zbog geografske izoliranosti i manjkavostiabasidske centralizacije politički su bile gotovo neovisne. Ovaj razvoj političke situacije kulminirao je tijekom10. i11. stoljeća kadaIran postaje ponovo u potpunosti neovisan pod vodstvomšijitske dinastijeBujida koji su ubrzo i zauzeliBagdad čime je ostvarena puna kontrola nadkalifatom.[129] Ipak, nakon približno stotinu godina naIransku visoravan iz pravcaSredišnje Azije provaljujuturkijska plemena koja pod dinastijamaGaznavida iSeldžuka podižu moćna carstva, no središtem političke moći i dalje je ostao samIran s njegovim povijesnim prijestolnicamaRajom,Nišapurom iIsfahanom.[129]
Na prijelazu iz11. u12. stoljeće,horezmijski šahovi obnovili suiransku državu koja se prostirala istočnim dijelomIranske visoravni odnosnoHorasanom iTransoksanijom,[129] no u13. stoljeću nastupa razarajuća mongolska invazija. Podjelom kolosalnogMongolskog Carstva nakonDžingis-kanove smrti, na području Iranske visoravni osnovano jeIlhanidsko Carstvo s prijestolnicom uSultaniji, a njegove granice prostirale su se sve doAmu-Darje iInda na istoku doMezopotamije i središnjeAnatolije na zapadu.[129] U kasnom14. stoljeću nastaje privremeni raspad na brojne lokalne kneževine, no obnovljeno je podTimurom i njegovim sinomRuh-šahom prilikom čega središtima političke moći postaju prvoHorasan iTransoksanija, a potom gradHerat.[129] Ubrzo se raspada i drugamongolska dinastija, pa u15. stoljeću zapadomIranske visoravni dominirajuturkijske plemenske konfederacijeAk Koyunlu iKara Koyunlu.[129]
Današnjapolitička strukturaIrana izravno se temelji nacarstvu safavidske dinastije koja je oko1500. godine ujedinilaIran i proglasilašijitskiislam državnom religijom. Šijitskareligija u to vrijeme bila je značajnim čimbenikom u jedinstvu zemlje koja je bila u neprestalnim sukobima sasunitskimOsmanlijama na zapadu iUzbecima na sjeveroistoku.[129] Političko žarištesafavidskog Irana prvotno je bilo u sjeverozapadnoj regijiAzarbajdžan, a religijska središta poputKoma,Ardabila iMašhada važna za šijitskahodočašća nalazila su se u sjevernoj zoni zemlje.[132] Zbog spomenutih vojno-političkih sukoba s Osmanlijama i Uzbecima, žarište političke moći iz strateških se razloga koncem16. stoljeća premjestilo na središnju osIranske visoravni koju čine prijestolniceIsfahan,Širaz iTeheran, a takva se struktura zadržala sve do današnjeg dana.[129]
.PNG)
Današnjedržavne graniceIrana uglavnom su plodom stoljetnih sukoba s trimanovovjekovnim supersilama:Ruskim Carstvom na sjeveru,Osmanlijskim Carstvom na zapadu, teBritanskim Carstvom na jugu i istoku.[133] Zahvaljujući tisućljetnojimperijalnoj tradiciji povijesne graniceIrana obuhvaćale su velike dijeloveJugozapadne odnosnoSredišnje Azije pa i šire, a njihov se razvoj relevantan za današnje stanje u kontinuitetu može pratiti od1500. godine. Tijekom vladavine novovjekovnihiranskih dinastijaSafavida iAfšarida,državni teritorij prostirao se preko svih današnjihgranica. Prva važnija oblikovanja istih javljaju se na zapadu kroz16. i17. stoljeće kada na iranski teritorij djelomično prodiruOsmanlije, a unutranji dinastijski sukobi s lokalnimpaštunskim dinastijama početkom18. stoljeća doveli su i do raspada istočnog dijela carstva odnosno osnutka samostalnogAfganistana. Istovremeno, na sjeverozapadu i sjeveroistoku počinje nadirati iRusko Carstvo, dok se sredinom19. stoljeća na političkoj sceni pojavljuje iBritanski imperij koji na jugoistoku prisvajabeludžijske kneževine. Iako jeIran uspio očuvati nezavisnost kroz brojne ratove na svim stranama, granice su podvrgnute značajnim promjenama[60] i izgubio je približno polovicu teritorija koje je posjedovao početkomnovog vijeka. NakonPrvog svjetskog rata Britanci su prisvojili i osmanlijskuMezopotamiju na jugozapadu pa se privremeno (uzAfganistan iTursku) našao uklješten izmeđuSovjetskog saveza iBritanskog Carstva, a raspadom potonjeg dobio je granice sIrakom iPakistanom. Kopnene državne granice u konačnici su se oblikovale nakon raspadaSSSR-a čime su novim susjednim državama postali iArmenija,Azerbajdžan, teTurkmenistan.
Osim kopnenih,Iran ima i pomorske granice uKaspijskom jezeru na sjeveru odnosnoOmanskom iPerzijskom zaljevu na jugu. S obzirom na to da nikada krozpovijest nije imao snažnumornaricu,[134]Iran se unovom vijeku teško nosio skolonijalnim silama (Nizozemska,Portugal,Britanija) u Perzijskom zaljevu odnosnoRusijom u Kaspijskom jezeru,[135] a početkom20. stoljeća dijelio je pomorsku granicu isključivo sBritanskim Carstvom iSovjetskim savezom. Osamostaljenjemarapskih država uz južnu obaluPerzijskog zaljeva dobio je nove granice sIrakom,Kuvajtom,Saudijskom Arabijom,Bahreinom,Katarom,Emiratima iOmanom, a raspadomSSSR-a i sAzerbajdžanom iTurkmenistanom uKaspijskom jezeru.
Iranski granični sporovi uglavnom supomorskog karaktera i uključuju koritoArvand-Ruda kojeg dijeli sIrakom, otokeVeliki iMali Tunb pod iranskom kontrolom koje potražujuEmirati, te koncept definiranja graničnih zona uKaspijskom jezeru u kojem se spori s bivšimsovjetskim republikama.
| Iranske pomorske granice | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| Država: (W→E) | Vodena površina: (more /jezero) | Vrsta: (T. m. /E. p.) | Status: | Kronologija razgraničenja: (Sporazumi, mirovni ugovori, arbitraže i protokoli) | |
| Azerbajdžan | Kaspijsko jezero | teritorijalno-epikontinentalna | Neriješen | Ugovor o prijateljstvu (1921.), Pomorsko-trgovački sporazum (1935.), Pomorsko-granični sporazum (1957.) | |
| Turkmenistan | |||||
| Irak | Perzijski zaljev | Nema | |||
 Kuvajt | epikontinentalna | Neratificiran | Sporazum (1970.) | ||
 Saudijska Arabija | Riješen | Sporazum (1968.) | |||
 Bahrein | Sporazum s Britanijom (1965.) | Sporazum (1971.) | |||
 Katar | Sporazum (1971.) | ||||
 UAE | Perzijski iOmanski zaljev | Neriješen | Sporazum s emiratom Dubai (1974.) | ||
 Oman | teritorijalno-epikontinentalna | Riješen | Sporazum (1975.), sporazum (2000.) | ||
| Pakistan | Omanski zaljev | Sporazum (2000.) | |||
Podrobniji članak o temi:Afganistansko-iranska granica.PNG)
Granica izmeđuIrana iAfganistana proteže se uglavnom u smjerusjever-jug dužinom od 945km[1] i dijeliIransku visoravan, a izvorno je nastala u18. stoljeću[136] prilikom raspadasafavidskogIrana na dva nova i sukobljena carstva:kadžarsko na zapadu iduranijsko na istoku.[137] Nakon desetljeća kolebanja uzrokovanih oružanim sukobima, granica se stabilizirala nakon što je27. svibnja1863. kabulski amirDost Muhamed-han zauzeoHerat.[138] Granični sukobi od tada prestaju, no proces detaljnog razgraničenja trajao je relativno dugo vremena (1872. –1935.) i odvijao se u tri faze koje odgovaraju različitim dijelovima granice.[137] Za rješavanje graničnih sporovaIran iAfganistan pozvali su neutralne komisije zaarbitražu koje su se sastojale prvo odBritanaca, potomameričkih država, te konačnoTuraka.[137]
Nužnost hitnog razgraničenja prvo se pojavila uSistanu, južnoj regiji odnosno zatvorenomslijevu od 90.000km² koji obuhvaćaušćeHelmanda i nekoliko manje važnihrijeka.[139] Zbog relativno plodnogtla radi se o jedinom gušće naseljenom području nairansko-afganistanskoj granici, a smatra ga se i od velike strateške važnosti.[140] Sredinom19. stoljeća politička situacija oko ovog dijela granice bila je vrlo turbulentna s obzirom na to da su seTeheran iKabul borili za naklonost lokalnihplemenskih vođa.[141] Nakon anarhije koja je zavladala nakon smrtiDost Muhamed-hana (1863.), Iranci su prodrli dublje u regiju i uspješno uspostavili uporište na desnoj obaliHelmanda, a1865. zauzeli su iNad-e Ali.[142] Nakon što je tri godine kasnije Afganistanom zavladaoŠer Ali-han,iranski vladarNasrudin-šah bio je pod političkim pritiskom i zatražio jebritansku arbitražu u skladu s odredbama 6. člankaPariškog sporazuma iz1857. prema kojem seBritanija obavezala na „prijateljsku pomoć u svim pitanjima izmeđuIrana iAfganistana“.[137] Ubrzo je sastavljena Sistanska arbitražna komisija koja se sastojala od četiri britanska časnika pod vodstvomF. J. Goldsmida, pukovnika koji je1871. dovršio razgraničavanjeIrana i kneževineKalat.[143] Goldsmid je posjetioSistan u veljači1872.[144] i nakon 40-ak dana provedenearbitraže na terenu vratio se uTeheran odakle je u kolovozu iste godine obznanio rezultate.[137] Donji tokHelmanda, od braneKuhak (iliperz.Band-e Sistan) domočvarnog ušćaHamun-e Puzaka, određen je kao granica „unutarnjeg“ (zapadnog) Sistana koji je pripaoIranu odnosno „vanjskog“ (istočnog) Sistana koji je pripaoAfganistanu.[144] Od navedenih dvaju točaka granica prati jednostavnu ravnu liniju prema dvama istaknutim vrhovima u gorju koji razdvajaSistan odDašt-e Luta:Siahkuh (ili Kuh-e Narahu; 1278 m) na sjeveru iKuh-e Malek Siah (1643 m) na jugu.[144] Potonji planinski vrh u Afganistanu jedna je od njegovih točaka najbližihmoru (oko 510 km odOmanskog zaljeva iHormuškog tjesnaca).[137] Britanskomarbitražom teoretski je bilo definirano približno 300km granica, no razgraničenje nije odmah provedeno u praksi. Naime, zbog početnogŠer Ali-hanovog odbijanja ratificiranja sporazuma smatra se da jeGoldsmid pogodovaoIranu na uštrbAfganistana, no u listopadu1873. godine afganistanski je vladar primio 1,5 milijunarupija odštete i ipak uvažio arbitražu.[137]
Goldsmidova arbitraža ubrzo se pokazala vrlo neprimjerenom posebice glede lokacija odabranih za granične biljege što se tumači na različite načine; jedni tvrde da su pogrješke plodom puke slučajnosti odnosnobritanskog nepoznavanja terena,[137] a drugi da su tim činom namjerno pokušali stvoriti regionalne tenzije kako bi mogli projicirati vlastite interese.[145] Jedan od podataka koji potkrijepljuje potonji argument su i nejasno definirana prava o vodoopskrbi.[137] Spomenute lokacije odabrane za granične biljege bile su vrlo nestabilne s obzirom na to da se nalaze ili uz prošireni riječni tok tipičan za nizinudelte ili na promjenjivojobali obližnjeg jezera koja se značajno mijenja ovisno osezoni odnosno godini.[137] Uzimajući u obzir i sporna pitanja o korištenjuHelmandovih voda (posebno usušnim razdobljima), arbitražne odluke otvarale su mogućnost ozbiljnog graničnog sukoba dviju država.[137]
Godine1896. velika jepoplava rezultirala pomicanjem glavnog riječnog koritaHelmandove delte od istočnog ogrankaSihsara doRud-e Parijana, starog kanala zanavodnjavanje. On se nalazi duboko na zapadu odnosno u potpunosti nairanskom teritoriju što je prijetilo onemogućavanjem navodnjavanja uafganistanskom dijeluSistana.[137] U početku su lokalne vlasti riješile problem obostranim sporazumom koji je uključivao podizanje zemljanebrane na Rud-e Parijanu što je omogućilo obnovu korita u Sihsaru,[146] no1902. izbila je velikasuša pa je nedostatak zalihavode doveo do zategnutih odnosa između iranskog i afganistanskog stanovništva u Sistanu, a zabilježeni su i oružani okršaji.[137]Britanci su potom ponovo pozvani da proveduarbitražu i precizno definiraju državne granice uporječjuHelmanda, pa je sazvana tzv. „Sistanska granična komisija“ pod vodstvom pukovnikaA. H. McMahona koji je bio dobro upoznat s južnim granicamaAfganistana.[137] Komisija je istraživala teren pune dvije godine, od veljače1903. do travnja1905. godine.[147] Unatočiranskim potraživanjima dijelaSistana koji je1872. bio dodijeljenAfganistanu, komisija se odlučila držati smjernicaGoldsmidove arbitraže odnosno poboljšati definicije starih granica.[137] Primjerice, granica koja je prvotno postavljena koritomSihsara nakon što je presušen redefinirana je nizom od 89 okolnih brežuljaka s obje strane (desne afganistanske; lijeve iranske). Konačno, nakon pedantnih istraživanja koja i danas predstavljaju primarni dokumentacijski izvor,[137] komisija je dodijelilaIranu trećinuHelmandovog toka kod njegovog ušća uSistan i proglasila dvije države jednako nadležnima za korištenje zalihavode odnosnonavodnjavanje, bez obzira na daljnje moguće izmjeneriječnih korita.[148]
Novearbitražne mjere ipak nisu u potpunosti spriječile izbijanje novih graničnih sporova, posebice nakonafganistanskog velikog projekta zanavodnjavanje srednjim tokomHelmanda iz1946. koji je ugrozio vodoopskrbu u cijelomSistanu.[137] Nakon neuspjeha bilateralnih pregovora, godine1951. sazvana je trojna „Komisija Helmandove delte“ (perz.Komisjun-e Delta-je Helmand) s članovima izČilea,Kanade iSjedinjenih Država.[137] Prema odlukama ove komisijeAfganistan je bio dužan isporučitiIranu određenu količinuvode propisanu premamjesecima (min. 1.98 m³/s urujnu, maks. 66.12 m³/s uveljači; prosječno 22m³/s godišnje).[137] Afganistan je prihvatio arbitražu, noIran ju je odbacio tražeći veće ustupke. Spor se nastavio sljedeća dva desetljeća, a kulminirao je nakon velikesuše iz1971. godine. Međutim, ovaj put strasti su se brzo smirile pa je13. ožujka1973. u prijateljskoj atmosferi donesen „Afganistansko-iranski sporazum o Helmandu“. Njime se Afganistan obavezao prepustiti nešto veći dioHelmandovih voda Iranu (prosječno 26m³/s godišnje),[149] a u slučaju zabilježenog pada riječnogvodostaja iznad vodospremnikaKajakai obje su strane bile dužne na proporcionalni ustupakvode drugoj.[137] Ratifikacija sporazuma odgođena je padomafganistanskemonarhije u srpnju iste godine kada je pokrenuta i agresivna političkakampanja protiv „prodaje“Helmanda. Ipak, sporazum je naposljetku potpisan5. lipnja1977. uTeheranu čime je stoljetni granični spor okončan.[137]
Razgraničavanje ostalih dijelovairansko-afganistanske državne granice potaknulo je niz manjih sporova što se prvenstveno odnosi na područja koja nisu bila trajno naseljena već su služila kaozimski pašnjacinomadskim plemenima.[137] Zbog ništavnegospodarske vrijednosti, područja su često provokativno nazivana „Ravnicom tuge“ (perz.Dašt-e Navmed).[137]
Dašt-e Haštadan, okrug nazvan prema navodnim ostacima 80kanata koji se nalazi južno od riječnog zavojaHariruda, podijeljen je između dvije zemlje u prosincu1889. temeljemarbitraže koju je proveo general bojnik C. S. MacLean, britanskiveleposlanik uHorasanu iSistanu.[137] Tijekom1890. i1891. godine MacLean je dao podići 39 graničnih kolaca uzduž 66 km.[150] Ovaj potez brzo je popraćen stvaranjem malih i stalno naseljenihoaza s obje strane granice, posebice nairanskoj.[137] Krivudavi tok na sjevernom dijeluHariruda predstavlja jednu od najstabilnijih i najmanje spornihdržavnih granica u široj regiji, no ujedno je i jedna od najpustijih s obzirom na to da ne postoji niti jedanmost duž 157km tog graničnog dijela.[137]
Središnji dijelovi granice izmeđuHaštadana iSistana bili su nenaseljeni dugo vremena, no ipak je zabilježeno niz povremenih političkih sporova koji su u lipnju1928. rezultirali odlukom dviju država da potpišu novi sporazum oarbitraži.[137] Za neutralnog posrednika odabrana jeTurska, država s kojom suIran iAfganistan bili u dobrim odnosima. Između listopada1934. i svibnja1935. godine, turski general Fahredin Altaj iscrtao je više od 400 km granica i potom odredio podizanje 48 graničnih kolaca.[151] Kasnije jeturska komisija dala podići još pet kolaca na lijevoj obaliHariruda s ciljem dopunjavanja onih koje je 45 godina ranije dao postaviti MacLean. Ovim činom razgraničenjeIrana iAfganistana u potpunosti je završeno.[137]
Ugospodarskom smisluiransko-afganistanska granica od manjeg je značaja za obje zemlje,[137] a jedini granični prijelaz do2000-ih otvoren za trgovinu nalazio se između gradićaTajbada (Iran) iIslam-Kale (bivši Kafir-Kala, Afganistan) tj. 120 km zapadno od afganistanskogHerata, 32 km od iranskogJusufabada odnosno 250 km odMašhada. S obzirom na to da su cijene uIranu neusporedivo veće nego uAfganistanu, uzduž granice česta pojava je krijumčarenjestoke. Prema iransko-afganistanskom trgovačkom sporazumu iz1960. godine, kamioni iz obje zemlje imaju dozvolu za prometovanje izmeđuHerata iMašhada.[137] U cilju da seAfganistanu nadoknade ustupci definirani ugovorom o upravljanjuHelmandovim vodama iz1973. godine, trgovački sporazum je proširen na čitavu cestovnu mrežu između dviju zemalja iIran mu je osigurao korištenje svojihluka uzotvoreno more.[137] Međutim, zbog nerazvijeneprometne mreže uAfganistanu ovaj gospodarski potez nije zaživio pa se veći dio afganistanskerobe nastavio izvoziti preko relativno dostupnijegKaračija uPakistanu odnosnoTurkmenistana na sjeveru.[137] Godine2004. otvoren je i drugi granični prijelaz između iranskog selaMilak i afganistanskog gradaZarandža,[152] a2010. najavljeno je da ćeiranska vlada će financirati projektželjeznice koja ćeTeheran prekoMašhada spojiti sHafom iHeratom.[153] Najveći iranski sigurosni problemi na ovoj granici tijekom2000-ih bili su priljev stotina tisuća afganistanskihizbjeglica koji su bježali predameričkim napadom, te borba protiv krijumčarenja afganistanskogheroina prilikom čega je stradalo na tisućeiranskih vojnika.[154]
Podrobniji članak o temi:Armensko-iranska granica Podrobniji članak o temi:Azerbajdžansko-iranska granica.PNG)
Iranska granica sArmenijom (48km[1]) iAzerbajdžanom (759km[1]) u fizičkom smislu proteže se u smjeruistok-zapad i sastoji se od tri dijela koji su redom najkraći među državnim granicama Irana: istočnog dijela granice s Azerbajdžanom, središnjeg s Armenijom, te zapadnog s azerbajdžanskom enklavomNahčivan (179km). Ove se granice kako iz fizičke tako i iz povijesne perspektive mogu sagledati kao cjelina s obzirom na to da su plodom stoljetnihiransko-ruskih sukoba u regijiKavkaza koji su započeli još1556. prilikomruskog prodora u gradAstrahan (perz.Haštarhan) na sjevernojkaspijskoj obali.[135] Prvaruska provala naKavkaz i sjeverniIran uzrokovana je padomsafavidske dinastije odnosno invazijompaštunskihHotakija s istoka.[135] Godine1722. trupePetra Velikog okupirale suDerbent (perz.Darband), a potom u studenom iste godine na poziv namjesnika izRašta ugroženog paštunskim napadima uspostavljaju vojno uporište u tom gradu. U svibnju1723. u potpunosti je zauzeta cijela pokrajina,[155] a dva mjeseca kasnije okupiran je iBaku (perz.Badkuba) s ciljem da osiguranja kopnenih komunikacija.[135] Iranski šahTahmasb II.23. rujna1723. bio je prisiljen sklopitisporazum kojim jeRusima predao gradoveDerbent,Baku iAstarabad, teGilan iMazandaran.[156] Potonje dvijepokrajine zapravo nisu bile djelotvorno okupirane s obzirom na to da Rusi nisu napredovali izaLahijana koji je bio zauzet od1725. godine,[157] noIstanbulski sporazum između Rusa i Osmanlija iz1724. ipak je uspostavio smjernice za podjelu sjeverozapadnogIrana.[135] Njime su zapadne pokrajine uključujućiDagestan i sjeverniŠirvan pripaliOsmanskom, a sjeverne pokrajine uzkaspijsku obaluRuskom Carstvu.[135] Ubrzo moćIrana ponovno raste podafšaridskim vladaromNader-šahom koji Osmanlije i Ruse prisiljava na teritorijalne ustupke.Rusi se sukladnosporazumu izRašta (1732.) prvo povlače iz osvojenogAstarabada iMazandarana, potom izGilana iTališa, te konačno premasporazumu izGandže (rus.Elizavetpol) i izBakua iDerbenta.[158]
Konac18. stoljeća obilježava uspostava stalneruske prisutnosti naKavkazu.[135] Nakon što je ponovo oslabilairanska središnja vlast podzandijskom dinastijom, podređenaGruzija je1781. sklopila sporazum s Rusijom u cilju da izbjegne velike iranskeporezne namete. Noviiranski vladarMuhamed-han Kadžar odgovorio je na taj potez invazijom Gruzije i zauzimanjemTbilisija, no to je izazvalo novu intervencijuRuskog Carstva koje je ponovo zauzelo gradoveDerbent iBaku odnosnokaspijsku obalu do Mogana.[135]Aleksandar I. nastavio je s ekspanzionističkom politikom pa je prilikom proglasa21. rujna1801. pripojioGruziju čime su započeli novi problemi razgraničenju dvaju carstava, a okončani su tek nakondevetogodišnjeg rata (1804. –1813.). PremaGolestanskom sporazumu sklopljenom u listopadu1813. Rusiji su pripaliŠirvan,Karabag i veći dijelovimoganskih stepa,[159] čime je državna granica po prvi put je precizno definirana.[135] Sljedećih dvanaest godina nižu se granični incidenti koji su rezultirali novimIransko-ruskim ratom (1826. –1828.) odnosno sklapanjemTurkmenčajskog sporazuma u veljači1828. godine.[160] Novim sporazumomRusija je dodatno pripojila kneževineErevan (perz.Iravan),Nahčivan (perz.Nahdžavan) iTališ čime je granica dodatno pomaknuta prema jugu. Njen zapadni dio zapravo je od početka bio dobro utvrđenom bojišnicom sastavljenom od topografskih i hidrografskih elemenata koji su služili kao prirodne zapreke ruskim prodorima,[135] a među takvima se najviše ističu rijekeAras iBalha, dok su to na istočnom dijelu obronci planineTališa i donji tokAstaračaja nakaspijskim padinama.[135]
Ove prirodne granice prilično su precizno dijelile moganskestepe nairanski iruski dio, no granične probleme stvarali su učestali prelascinomadskihplemena, osobitoturkijskihŠahsevena na zimskimpašnjacima.[135] Iranske vlasti nerijetko nisu oklijevale goniti ih i naruskom teritoriju što je vodilo i prigovorima na službenoj razini.Rusi su ovaj problem početkom pokušali riješiti na način da je određenim plemenima izIrana zabranjen prijelaz granice,[161] neka su deportirana iz Rusije u okolicuUrmije, a sIranom je dogovoren proces uklanjanja problematičnihplemena s graničnog područja.[135] Unatoč službenim dogovorima, neka plemena nastavljala su prkositi jednim i drugim vlastima pa su dvije zemlje1869. godine ugovorile uspostavu trajnih graničnih patrola. Međutim, s obzirom na to da se ni one nisu pokazale učinkovitima ruske su vlasti1884. odlučile u potpunosti zatvoriti granicu što se pokazalo katastrofalnim za plemeŠahseven jer je 35 od 56klanova (5385 od 8635obitelji) bilo prisiljeno provestizimu na hladnomruskom teritoriju.[162]
Iako jeiransko-ruska granica bila zatvorenom zanomadska plemena, ostala je otvorenom zatrgovinu tijekom čitave druge polovice19. stoljeća odnosno sve doPrvog svjetskog rata.[135] Osim aktivnog krijumčarenja,[163] važne legalne trgovačke rutekaravanskog tipa protezale su se dužArasa, posebno kod gradaDžolfe.[164] Drugi grad od velikegospodarske važnosti bila jekaspijska lukaAstara u koju se pomorskim i kopnenim putem slijevala ruskaroba, a potom otpremala premaArdabilu iTabrizu.[165] Općenito, ova je granica bila najvažnijimgospodarskim iprometnim čvorištem izmeđuIrana iEurope sve doPrvog svjetskog rata.[135] Izgradnjom asfaltiraneceste odAnzalija doTeherana (1893. –1899.) veliki diotrgovine preusmjeren je na pomorskipromet, no izgradnja slične prometnice izmeđuDžolfe iTabriza (1902.) odnosnoželjeznice koja je spajala Džolfu, Tabriz iUrmiju (1913. –1916.) doveli su do revitalizacijecestovnog prometa.[135] Ipak, navedena željeznica korištena je uglavnom za potrebeiranske vojske.[166]
Ruska revolucija iz1917. godine gotovo je u potpunosti poremetilagospodarske iprometne odnose s Iranom koji su obnovljeni tek nakon što je1957. usvojen zajednički pravilnik o preciznom definiranju granica, posebno uz koritaArasa iAstaračaja.[135]Rusija je ranije potraživala potpuno pravo na rijekuAras odnosno uspostavu granice uz njenu južnu obalu,[167] no takvi zahtjevi naišli su na protivljenjeIrana. Konačni ishod sporazuma uključivao je ravnomjerno korištenjevoda iz rijeka odnosnoakumulacijskog jezera (kapaciteta 1,35km³) nastalog izgradnjombrane pokraj gradaNahčivana (1967. –1972.).[135]Gospodarska suradnjaIrana saSSSR-om nije dosegnula nekadašnju razinu, a glavnim trgovačkim rutama bili sulukaAnzali i dva granična prijelaza pokrajDžolfe iAstare. Neposredno prijeiranske revolucije iz1979. godine, količina ruskerobe otpremljene preko potonjeg naselja iznosila je svega 37.000tona godišnje.[135] Iranskiizvoz u Rusiju uglavnom se svodio naprirodni plin koji je iz Astare transportiranplinovodom izgrađenim1970. godine. Prema sporazumuIran jeSSSR-u isporučivao 10 milijardim³ plina godišnje u zamjenu za pomoć u igradnji velike čeličane uIsfahanu.[135]Rat izmeđuArmenije iAzerbajdžana (1988. –1994.) koji se vodio neposredno uz granicu sIranom nije izazvao nikakve promjene iste u fizičkom smislu, ali je doveo dohumanitarnih problema odnosno priljeva tisućaarmenskih iazerskihizbjeglica uIran.
Podrobniji članak o temi:Iračko-iranska granica.PNG)
Irak je država s kojomIran ima najdužu granicu (1609km[1]), većim dijelom oblikovanu kroziransko-turske ratove unovom vijeku.[168]Mezopotamiju su oko1500. godine uiransku državu uklopiliSafavidi, no već početkom1510-ih njene sjeverne dijelove prisvajajuOsmanlije.[169] Sredinom16. stoljećaIran je izgubio čitavuMezopotamiju i bio je prisiljen na sklapanjeAmazijskog (1555.) odnosnoIstanbulskog sporazuma (1590.) kojima je i službeno potvrđena osmanlijska vlast nad osvojenim krajevima.[169] Nakon uspješnihiranskih protunapada početkom17. stoljeća, granica sOsmanskim Carstvom usvojena jeZuhapskim sporazumom (17. svibnja1639.)[170] koji je postao temeljem za današnjuiransko-iračku granicu izmeđuTigrisa iZagrosa.[169] Ipak, zbog nesavršenosti definicija i daljnjih sukoba, tijekom sljedeća dva i pol stoljeća sklopljeno je još niz sporazuma lokalnog karaktera.
Nakon što suosmanlijske snage1838. i1839. pokušale uništitiiransku lukuHoramšaher u cilju da se međunarodna pomorska trgovina preusmjeri u njihovuBasru, na britanski poticaj okupljena je komisija sastavljena od predstavnikaOsmanlija,Iranaca,Britanaca iRusa koja je nakon četverogodišnjeg rada dovela do sklapanja drugogErzurumskog sporazuma (31. svibnja1847.).[171] Njime je dogovoreno da ćeIran prepustiti Osmanlijama područja zapadno odZuhaba uključujućiSulejmanijsku pokrajinu u zamjenu za istočnu obaluPerzijskog zaljeva uključujući otokHezr, lukuHoramšaher i lijevu obaluArvand-Ruda.[172] Također, usklađeno je iiransko pravo na nesmetanu plovidbu Arvand-Rudom odušća na jugu do dodirne granične točke dviju država na sjeveru.[173]Iran se nije u potpunosti slagao s odrednicama sporazuma jer je granica zapravo bila definirana istočnom (lijevom) obalom rijeke što jeOsmanlijama otvaralo mogućnost da naknadno svojataju koritoArvand-Ruda.[174] DrugiErzurumski sporazum rezultirao je i izradom detaljnetopografske karte između1848. i1865. godine.[169] Tiskane su dvije odvojenekarte; prva u mjerilu 1:84.000 iznadgeografske širine od 36’N, a na drugoj je jedaninč predstavljaonautičku milju (tj. približno 1:73.000) i prikazivao jePerzijski zaljev ispod navedene širine.[169] Unatoč opsežnom kartografskom radu, karte su se pokazale nepouzdanima s obzirom na to da je samo na prvih osam listova uočeno oko 4000 odstupanja.[175] Konačno,1869. godine izdana je ispravljenakarta (tzv.Carte Identique) uz službeno priopćenje daBritanci iRusi kao posrednici prepuštaju daljnja razgraničenjaIrancima iOsmanlijama.[175]
Širenjembritanskih pomorskih i trgovačkih interesa uMezopotamiji dovelo je do potrebe za što preciznijim definiranjem granica,[176] posebno nakon1901. kada jeIran izdaokoncesiju za crpljenjenafte BritancuWilliamu D'Arcyju.[169]Anglo-iranska naftna kompanija započela je bušenje na visoravni u okoliciKasr-e Širina (Kermanšaška pokrajina,Iran) iMandalija (Dijalska pokrajina,Irak) koji su prema graničnoj kartiCarte Identique djelomično bili u sastavuOsmanskog Carstva, no sukladnoErzurumskom sporazumu osmanlijske su vlasti pristale na crpljenje zbog izdašnih pristojbi.[169]Britanci su ubrzo pregovarali i sOsmanlijama za slične koncesije u samojMezopotamiji.[177]
Njemački prijedlog o gradnjiželjeznice doBasre povećao je bojazan da bi lokalni iransko-osmanlijski rat mogao otvoriti vrata njemačkom utjecaju uMezopotamiji pa je1907. sklopljenaanglo-ruska konvencija kojom suBritanci iRusi odredili zone gospodarskog utjecaja uIranu. Sporazum je također uključivao i poziv za detaljno određivanjeiransko-osmanlijskih granica u cilju da se izbjegne svaki mogući sukob dviju sila.[169] Na temelju istog uTeheranu je21. prosinca1911. potpisan noviprotokol koji je težio preciznom razgraničenju sukladnomErzurumskom sporazumu, ali proces je tekao sporo sve dok britanski i osmanlijski ministri vanjskih poslovaSir Edward Grey odnosno Haki-paša u srpnju1913. nisu pokrenuli energičniji rad komisije.[169] Iste godineBritanija iIran potpisali su novi protokol koji jeAnglo-iranskoj naftnoj kompaniji dao prava na podizanje novih postrojenja okoHoramšahera iArvand-Ruda. Njime je prekršensporazum iz1847. godine, ali je omogućio Britancima da izbjegnuosmanlijske pristojbe za pomorski promet.[169] Ubrzo su uslijedile nove iransko-osmanlijske trzavice pa je1913. uIstanbulu potpisan još jedanprotokol prema kojem je njihova južna granica određena strogom sredinomArvand-Ruda.[178] Donji tok korita ostao je pod osmanlijskom kontrolom, izuzevšiiranske lukeHoramšaher iAbadan sMuhalom te četiri pripadajuća otoka između Abadana iMuavije odnosno dva otoka nasuprotMonjuhiju.[179] U cilju da se izbjegnu daljnji veći sporovi, protokol je ograničio prava na potraživanje temeljenih na fizičkim izmjenama uzrokovanihmorskim mijenama (npr. stvaranje novih ada).[169] Ostale odrednice sporazuma uključivale su i etničke podjele: graničnakurdska plemena na sjeveru ostala su podijeljena bez obzira jesu lisuniti ilišijiti,[180] dok su na juguArapi premješteni zapadno odnosnoIranci iTurci istočno od granice.[169] Sva navedena razgraničenja označena su na detaljnojkarti koja je izrađena1914. godine.[169]
.PNG)
Područja okoHanakina prema sjeveru, okoliceKasr-e Širina na istočnoj obaliDijale i ostalih na koje je pravo polagalaAnglo-iranska naftna kompanija, nakonIstanbulskog protokola prvo su pripojeniOsmanskom Carstvu (15. svibnja1914.),[181] a potom nakon njegovog raspada uzrokovanogPrvim svjetskim ratom novonastalomIraku (30. kolovoza1925.).[169]Iranska vlada dugo je godina osporavala odredbe Istanbulskog protokola što se poglavito odnosilo na osmanlijsku pomorsku kontrolu nadArvand-Rudom, tvrdeći pritom da je nevažeći jer ga nije ratificiraoiranski parlament odnosno da je utemeljen na drugomErzurumskom sporazumu kojeg su iranske vlasti ranije odbacile.[169] Ova interpretacija događaja smatra se opravdanom prvenstveno zbog nejasnih definicija o lijevoj obali korita i zajedničkoj pomorskoj kontroli,[182] što jeIrance navelo na snažniju diplomatsku angažiranost nakon raspadaOsmanskog Carstva.[183]
Irak je1921. nakon raspada Osmanskog Carstva postao dijelomBritanskog mandata Mezopotamije čime počinje nastupati kaoosmanlijski nasljednik u starom graničnom sporu sIranom po pitanjuArvand-Ruda.[184] Dvije godine nakon što je postao punopravni članLige naroda, Irak29. studenog1934. iznosi granični problem pred spomenutu organizaciju, aIran je istovremeno zahtijevao da se riječna granica dviju suverenih država treba definiratitalvegom odnosno linijom koja spaja najniže točke glavnog korita.[185] Novisporazum sklopljen14. srpnja1937. granicu je djelomično odredio talvegom i jamčio je slobodan pomorskipromet krozArvand-Rud, a sadržavao je i prijedlog o zajedničkom održavanju korita.[186] Međutim, iako jeiračka vlada priznavalairanski suverenitet nad uporištima koji su se protezali približno šest kilometara uz obalu nasuprotAbadanu, Irak je zadržao stvarnu kontrolu nad rijekom sve do travnja1969. kada jebaathistički režim po prvi put odlučio provjeravati dokumente brodova u Arvand-Rudu i zatražio od iranskihplovila da spuste zastavu prilikom uplovljavanja u rijeku.[187] Na temelju međunarodnog zakona prema kojem su bilateralni ugovori važeći sve do promjene okolnosti, iranska je vlada19. travnja iste godine proglasilasporazum iz1937. potpuno nevažećim.[188] Tadašnji iranski vladarM. Reza Pahlavi također je tvrdio kako je navedeni sporazum bio nametnutIranu od straneBritanskog Carstva.[184]
Prilikom održavanjaOPEC-ovog sastanka na vrhu, uz posredovanjeAlžira6. ožujka1975. susreli su seiranski vladarM. Reza Pahlavi iirački potpredsjednikSadam Husein u cilju da redefiniraju zajedničke državne granice.[189] Prema konačnomdogovoru uspostavljeno je 593 novih graničnih točaka i usuglašeno datalveg posluži kao granica odArvand-Ruda doPerzijskog zaljeva.[190]Alžirski sporazum također je uključivao i obustavuiranske potporekurdskim pobunjenicima u sjevernomIraku odnosno iračke potporearapskim separatistima uHuzestanu, te pristanak Irana da vrati Iraku nekoliko spornih područja izmeđuSulejmanije iMandalija odnosno ravnomjerniju raspodjelu tamošnjih zaliha riječnihvoda.[184] Nakoniranske revolucije iz1979. granični sporovi i dalje nisu ostali riješeni, a iračko ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da nova iranska vlada odbacuje Alžirski sporazum. Četiri mjeseca kasnije tj.30. listopada irački predsjednikSadam Husein obznanio je da odbacuje isti sporazum, a sljedećih godinu dana redaju se međusobna optuživanja i povremeni granični sukobi.[184] Dana17. rujna1980. Irak je pod izgovorm da Iran izbjegava granične obaveze i službeno proglasioAlžirski sporazum ništavnim,[191] a pet dana kasnije pokrenuo je ivojnu agresiju naIran.[192] Nakon osam godina rata,Iran iIrak su20. kolovoza1988. pristali na prekid vatre i rješavanje graničnih sporova uz posredovanjeUjedinjenih naroda.[184]
Podrobniji članak o temi:Iransko-pakistanska granica.PNG)
Iranska granica sPakistanom nalazi se u regijamaSistanu odnosnoBeludžistanu i proteže se 978km[1] u smjerusjever-jug. Ovo slabo naseljeno područje koje nikada nije izazivalo veću zainteresiranostkartografa uz manje je prekide bilo sastavnim dijelompovijesne iranske države još odahemenidskog razdoblja,[130] ali početkom19. stoljeća kao posljedica sukobairanskih (Safavidi,Afšaridi,Zandijci) ipaštunskih dinastija (Hotaki,Durani) u istočnomBeludžistanu nastaje niz manjih nezavisnih državica među kojima su bile ibeludžijske kneževineHaran iKalat.[130] Istovremeno, uIndiji se širi utjecajBritanske Istočnoindijske kompanije što je sredinom19. stoljeća rezultiralo pripajanjem spomenutih kneževina[193] odnosno nastankom nejasno definiraneiransko-britanske granice koja se politički održala sve do1947. godine.[130]Beludžistan za Britance ubrzo postaje od vitalnog strateškog značaja zbog planova o izgradnjitelegrafa odLondona doIndije[194] kao i mnogo širih geopolitičkih previranja na svjetskoj razini u čemu su glavnim suparnicima smatraliRuse iNijemce koji su također pokazali interes za regiju.[130] Cjelokupnu situaciju dodatno su otežavali i lokalni sukobiIrana na zapadu,paštunskih plemena na sjeveroistoku, tebeludžijskih na istoku regije tj. u Haranu i Kalatu podbritanskom upravom. Zbog svih navedenih čimbenika Britanci su početkom1870-ih odlučili posredovati u svim teritorijalnim sporovima između triju strana,[195] a granicaIrana s Haranom i Kalatom (tadašnji sastavni dijeloviBritanskog Radža, kasnijePakistana) određena je kroz dvije etape: godine1871.Goldsmidovom komisijom određen je njen južni dio sKalatom,[143] te potom između1895. i1905.Holdichovom komisijom njen sjeverni dio sHaranom.[196]
Sastavljanje trojne komisije dogovoreno je još1870. godine, ali je odgođeno na zahtjevafganistanske vlade zbog unutrašnjih političkih problema.[195] Granična komisija konačno je sazvana godinu dana kasnije i sastojala se od časnika iranskog ministarstva vanjskih poslova Mirze Masum-hana Ansarija u službiNasrudin-šaha, kalatskog predstavnika Fakira Muhamed-hana, te britanskog pukovnikaF. J. Goldsmida koji je ujedno bio zadužen i za projekt izgradnje britansko-indijskogtelegrafa.[197] Početni britanski prijedlozi naišli su na oštre osude i iranskog i kalatskog predstavnika, a u žarištu spora našli su seKuhak iIsfandak.[198] Goldsmid je odlučio pogodovatiIranu i prepustio mu navedene dvije strateške točke zajedno s teritorijem između rijekaDašt iNahang sve do lukeGvadar na obaliIndijskog oceana,[199] no njegov prijedlog naišao je na otpor britanske uprave uKolkati pa su potonja područja ipak pripalaBritanskoj Indiji. Time je definiran južni dio njihove granice, no granični spor okoKuhaka,Isfandaka i dolineMaškela ostao je neriješenim.[199] Ova područja protezala su se sve doHelmanda približnom dužinom od 500km, a otegodne okolnosti u razgraničavanju bile su nepostojanje relevantnihkarata i upravni sporovi kneževinaHaran iKalat.[200] Njihovo rivalstvo ubrzo je iskoristioIran poslavši1875. godinevojsku u Kuhak i Isfandak, što je 20 godina kasnije nagnalo Britance da uTeheranu službeno sazovu novuarbitražu (27. prosinca1895.).[200]
Novu komisiju vodili suiranski časnici ibritanski pukovnikT. H. Holdich,[201] a nakon manje od četiri mjeseca istraživanja utvrđena jekarta s granicama prema kojima su dva sporna mjesta zajedno sa zapadnim dijelom dolineMaškela u konačnici pripalaIranu.[202] Međutim, novi problemi pojavili su se1902. kada je Holdich prilikom okolčavanja granice sjeverno odDžalka primijetio da postoje odstupanja u odnosu na arbitražnu kartu tj. da su područja oko strateški važnogMirdžava pogreškom prisvojenaBritanskoj Indiji.[203] Britanci su ovo pokušali ispraviti brzopletom izradom novih graničnihkarata kojima bi prisvojili sporna područja, no to je izazvalo oštru reakcijuIrana i odnosi dviju zemalja značajno su pogoršani.[203] A. H. McMahon, britanski pukovnik koji je istovremeno sudjelovao i u razgraničenjuIrana sAfganistanom, predložio je1904. britanskim vlastima nametljiv pristup premaIranu odnosno uspostavu tzv. „crvene linije” još dublje na njegovom teritoriju, ali takav prijedlog odbijen je uz posredništvobritanskog ministra uTeheranu koji je uvjerio Britance daIran neće pristati na ustupke tj. da se trebaju držatiHoldichove „plave linije”.[203] Ubrzo se u iransko-britanski spor uključila iRusija[204] poticajući lokalne namjesnike da ometaju britansku trgovinu uSistanu pa su Britanci pristali na iranske uvjete.[205] Novi sporazum sklopljen je13. ožujka1905. čime je priznat iranski suverenitet nadMirdžavom odnosno padinama planineKuh-e Malek Siah.[205]
U20. stoljeću granice se nisu nimalo mijenjale iako je1938. i1939. sklopljeno nekoliko graničnih sporazuma lokalnog karaktera.[205] Godine1948. britanskiBeludžistan je raspadomBritanskog Carstva izgubio je svoj identitet i postao dijelom nove državePakistan, a dvije godine kasnije Britanci su Pakistancima predali čitavu graničnu dokumentaciju.[205] Iste godineIran iPakistan sklopili su bilateralni granični ugovor kojim su uglavnom potvrđene starije smjernice po pitanju razgraničenjaMirdžava iKuh-e Malek Siaha.[205] Godine2007.Iran je objavio kako će čitavom dužinom granice sPakistanom podićizidanu ogradu visine tri metra sbodljikavom žicom[206] u cilju da spriječi krijumčarenje, trgovinudrogom iterorističke napade od strane radikalnogDžundalaha.[207] Ovim projektom granica će postati jedna od 13 ograđenog tipa usvijetu.[206]
Podrobniji članak o temi:Iransko-turkmenistanska granica.PNG)
Sjeveroistočna iranska granica tisućama godina bila je od ključnestrateške važnosti s obzirom na to da je dijelilaIransku visoravan od otvorenih srednjoazijskihstepa iz kojih su nerijetko prodirale nomadskekonjice poputSkita ustarom odnosnoturkijskih imongolskih hordi usrednjem vijeku. Još za vrijemepartskog razdoblja prema sjeveroistoku je podignutveliki gorganski zid,fortifikacije duljine 195km (najveće takve vrste nakonKineskog zida)arheolozima poznate kao „crvena zmija”.Povijesni događaji na granicama premaTuranu iliTurkestanu odigrali su veliku ulogu uperzijskoj književnosti iiranskoj mitologiji među kojima je najpoznatijalegenda izFirdusijeveŠahname o strijelcuArašu koji je naDamavandu požrtvovno izgubio život odapinjući graničnustrijelu izmeđuIrana iTurana, a ta se legenda slavi i dan danas tijekom godišnjeg iranskog festivalaTiregana.[2]
Kao i u slučajuiranskih granica u regijiKavkaza, granice sTurkmenistanom (1205km[1]) plodom supolitičkih sukoba sRusima. Za razliku od razvoja događaja zapadno odKaspijskog jezera, prodorRuskog Carstva u donji dioSredišnje Azije nije izazvao izravan sukob sIranom.[135] Međutim,Golestanski sporazum (kojeg je učvrstio onaj izTurkmenčaja) omogućio je Rusiji monopol pomorske moći uKaspijskom jezeru. Prema prvoj i dugo vremena jedinoj točki sporazuma, Rusija je nakon1838. uz okupaciju otokaAšurade na prilazuGorganskom zaljevu imala pravo na pomorsku bazu koja se bila operativna sve do kraja19. stoljeća.[135] Godine1854. Iran je zatražio napuštanjeAšurade, a Rusija je pristala uviđajući da veću prijetnju njenim vojnim interesima predstavljajuturkmenska plemena. Prilikom posjete otoku1866. godine,iranski vladarNasrudin-šah usuglasio se s ruskom politikom prema Turkmenima.[208] Slijedom ovih događaja popraćenih i postupnim rastom kaspijskogvodostaja koji je rusku bazu učinio neupotrebljivom, ona je1869. premještena uKrasnovodsk.[135] Zbogiranskih prigovoraruska je vlada objavila da njihovom granicom smatra donji tokAtraka, na temelju čega je sjeverno od njegovogušća pokrajČekišlera podigla graničnu bazu.[209]
Druga faza u definiranju granice bila je povezana s pacifikacijomturkmenskih plemena, aglomeracijenomadskog i polunomadskog stanovništva koje je prebivalo na području slabo određenih okvira.[135] Većina tih plemena u19. stoljeću prihvatila je uvjetnu ovlasthivskog kana, no ranije su uIranu bili poznati po povremenim upadima naIransku visoravan.[210] Zbog toga se iranska politika prematurkmenskim plemenima tijekomsafavidske vladavine u17. i18. stoljeću sastojala od naseljavanjakurdskog iazarskog stanovništva uHorasan gdje su odigrali ulogu čuvara prirodne granice na istočnomAlborzu odnosnoKopet-Dagu.[135]Iranske su vlasti nadalje nastojale ostvariti prevlast nad graničnim plemenima pa je u vrijeme vladavineNader-šaha Afšara (1736. –1747.) uz sjeveroistočne planinskeoaze podignut niz stalnihgarnizona.[211] Tijekom19. stoljeća ovi su garnizoni postupno nestajali pod pritiskomTekea, a posljednji među njima bili suGjaurs iAnau (1861.) nakon čega jeIran odustao od daljnjih potraživanja prava na navedene položaje.[212] Nakon što su ruske snage1880-ih pacificirale plemena Tekea, planine uHorasanu postale su prirodnom granicom. PremaTeheranskom sporazumu iz1881. definirana je precizna granica koja se protezala odAtraka doČata,[213] a potom je pratila planinska podnožja doLuftabada u okoliciDargaza.[135] Ovim su sporazumom gotovo svaturkmenska plemena iz područja oko Dargaza uključena uRusko Carstvo, dok su na tluIrana ostale malene skupine poput one u doliniKalat-e Čenara koja je jednovremeno bila vazalomkurdskog hana uDargazu.[214] Sporazum je plemenima s iranske strane zabranjivao svepoljoprivredne djelatnosti koje bi mogle onemogućiti protokvode na sjeveroistočne padine tih planina.[135] GradSarahs na istočnom dijelu granice1884. postao je dodirnom točkom s obzirom na to da su Rusi okupirali stari dio grada na istočnoj obaliHariruda dok je zapadni ostao u rukama Irana. Time je rijeka postala prirodnom granicom i protezala se sve do Afganistana, no područje izmeđuLuftabada iSarahsa ostalo je nedefinirano.[135]Rusi su prvenstveno imali pretenzije naKalat-e Naderi jer su ga imali u planu mijenjati za dioMogana, aliIran je odbacio takvu ideju pa je granica ostala u podnožju planina dok su njene fiksne točke određene tajnim sporazumom sklopljenim1883. godine.[215]
Granica dužplaninskog područja odmah se pokazala učinkovitom, ali njeni dijelovi uz rijekuAtrak dugo su vremena ostali teoretskog karaktera iiranska vlada imala je uvjetnu kontrolu nadturkmenskim stanovništvom u dolinama Atraka.[216] Ruski granični službenici koji su održavali uredne odnose s turkmenskim plemenima južno od rijeke tijekom1870-ih i1880-ih godina nadalje,[217] sve doPrvog svjetskog rata pokušavali su kontrolirati sve one koji su redovito prelazili naruski teritorij.[135] Do konačne pacifikacije iranskog dijela turkmenskog stanovništva došlo je nakon jeseni1925. godine odnosno tijekom vladavineReza-šaha Pahlavija (vl.1925. –1941.).[135] U to vrijeme većinaJomuta naselila se uSSSR-u, no nakon sovjetskekolektivizacije masovno su se počeli vraćati uIran1930. godine.[218]
Gospodarske aktivnosti na iransko-turkmenskoj granici prijeruske penetracije iz19. stoljeća bile su vrlo ograničene i sastojale su se od jedne ili dvijukaravana koje su prometovale izmeđuAstarabada iMašhada s jedne odnosnoHive s druge strane.[219] Međutim, pacifikacija turkmenskih plemena uAšgabatu iMarvu odnosno izgradnja kaspijskeželjeznice rezultirali su razvojem granične trgovine preko planina uHorasanu.[220] Glavna os ove trgovačke rute bila je cesta izmeđuAšgabata iKučana čiji je ruski ogranak dovršen još1888. godine, a iranski dio tad još nije bio gotov. Izgradnjairanskog ogranka prvotno je povjerenaaustrijskom generaluA. J. Gasteigeru, no kasnije je razriješen dužnosti i njegovo mjesto zauzeo je M. H. Malek al-Todžar izMašhada.[221] Brojnekaravanske rute otvorene su kroz prijevoje okoKake,Dušaka iKizil-Arvata,[135] a zbog uspona trgovine podignuta su i neka nova granična naselja poputBadžgirana koji je brzo rastao s obje strane granice.[222] Količina ruskerobe na tržištu u iranskomMašhadu tijekom1890-ih premašila je onu izBritanske Indije[223] i bila je vodećim izvoromeuropskihindustrijskih proizvoda uHorasanu sve do koncaPrvog svjetskog rata.[135] S druge strane, iranskiizvoz uglavnom se sastojao odpoljoprivrednih proizvoda, prvenstvenovune ikože. Trgovinska razmjena između dviju zemalja ostala je aktivna sve do konca1920-ih kada je sovjetskakolektivizacija uSSR Turkmenistanu rezultirala njenim naglim padom.[224] Istovremeno, dio granice okoAtraka nije bio pacifiziran i gotovo nikada nije igraogospodarsku ulogu.[135] Godine2007. oko 75 km južno odSarahsa na graničnoj rijeciHarirud izgrađena je tzv.Brana prijateljstva.[225]
Podrobniji članak o temi:Iransko-turska granica.PNG)
Iranska granica sTurskom danas je relativno kratka (511km[1]) u odnosu na ostale, no njen razvoj ima dugupovijesnu pozadinu jer je plodomnovovjekovnihiransko-turskih ratova koji su također oblikovali i mnogo dužugranicu s Irakom.[168] Područje sukoba izmeđuOsmanskog Carstva iiranskih dinastija okvirno se protezalo odKavkaza doPerzijskog zaljeva,[169] iako je bilo i privremenih prodora do središnjeAnatolije na zapadu doiranskog Azarbajdžana na istoku. Prvi iransko-turski rat započeo je neposredno nakon usponaOsmanskog iSafavidskog Carstva podSelimom I. (1512. –1520.) odnosnoIsmailom I. (1501. –1524.), a prevagu su odnijeliTurci koji su nakonbitke kod Čaldirana (1514.) zauzeli zapadniAzarbajdžan zajedno sTabrizom kao najvažnijim gradom.[226] Uskoro jeIran izgubio i zapadni dio regijeKurdistan, a tijekom vladavine šahaTahmaspa I. (1524. –1576.) Osmanlije su nastavile prodor i pripojile veći dio istočnogKurdistana iMezopotamiju.[169] Granice su relativno stabilizirane sklapanjemAmazijskog sporazuma (1555.) prema kojem nije definirana linija već pojas razgraničenja koji se protezao krozGruziju iArmeniju preko zapadnogZagrosa sve doBasre.[169] Odrednice ovog sporazuma u većoj su mjeri potvrđene novimIstanbulskim sporazumom (1590.) na koji jeIran bio prisiljen nakon osmanlijskog napada naBagdad. Međutim, nakon što je neutraliziraouzbečku prijetnju na sjeveroistoku,iranski šahAbas I. Veliki (1588. –1629.) započeo je niz uspješnih vojnih operacija kojima suOsmanlije protjerane izTabriza i većeg dijelaAzarbajdžana.[169] U vrijeme vladavine njegova nasljednikaSafija I. (1629. –1642.) potpisan je važniZuhapski sporazum (17. svibnja1639.)[170] koji je u velikoj mjeri oblikovao današnjuiransko-iračku granicu.[168] Iako se rivalstvo između dva carstva nastavilo i dalje, granice su ostale prilično ustaljenima jer je upravljanje graničnimplemenima iz udaljenih prijestolnica bilo izuzetno složeno. Također, Osmanlije su oklijevale precizno definirati granice zbog mogućeg gubitka naklonosti lokalnih plemena koji su im plaćalidanak, a iranskišahovi istovremeno su odbijali svaku mogućnost da osmanlijskimsunitskim sultanima prepuste regiju punu iranskihšijita i njihovih svetišta.[227] Zbog ovih čimbenikaZuhapski sporazum bio je opravdano fleksibilan i obje su sile bile zaokupljene drugim žarištima pa je granica ostala nepromijenjenom sve do njihovognovog rata (1821. –1822.) okončanog prvimErzurumskim sporazumom (29. srpnja1823.).[169]
Od sredine19. stoljeća nadalje niz prepiranja na lokalnoj, bilateralnoj pa čak isvjetskoj razini doveli su do potreba za detaljnim razgraničenjem.[169] Lokalne incidente vjerskog i etničkog karaktera izazivala su graničnakurdska plemena, bilateralni odnosi narušeni suosmanlijskim pokušajem da1838. unište pomorsku trgovinuiranske lukeHoramšaher u korist svojeBasre, a ubrzo se u politički sukob umiješalo iBritansko Carstvo plašeći se da će rat oslabitiIransko iOsmansko Carstvo te tako omogućiti jačanje gospodarske i vojno-političke moćiimperijalne Rusije na njihovim sjevernim granicama.[169] Zbog navedenih čimbenika osnovana je zajednička komisija sastavljena od predstavnikaOsmanlija,Iranaca,Britanaca iRusa čiji je aktivan rad od1843. kulminirao sklapanjem drugogErzurumskog sporazuma (31. svibnja1847.).[171] Ovim sporazumom detaljno su obrađene iransko-osmanlijske granice u cijelosti, no smjernice su se uglavnom odnosile naPerzijski zaljev iMezopotamiju odnosnoIrak.[169] Neposredno nakon sklopljenog sporazuma uKoturu iHoju (sjeverozapadniAzarbajdžan) izbijaju novi sukobi, a situacija se stišava1878. kada je potpisanBerlinski sporazum. Njime su dvije sile službeno prihvatileodrednice iz1847. godine.[175] Drugu polovicu19. i početak20. stoljeća obilježili su niz graničnih sporova odnosno dogovora koji su se uglavnom odnosili na jug tj. današnjuiransko-iračku granicu, dok je posljednji iransko-osmanlijskisporazum relevantan za suvremenu granicu sTurskom sklopljen1913. uIstanbulu.[169] Njime je usklađeno da će graničnakurdska plemena ostati podijeljena bez obzira jesu lisuniti ilišijiti.[180]
Nakon potpisivanjaMira iz Mudrosa (30. listopada1918.)Turska se odrekla svih prava naMezopotamiju koja je imala status okupiranog neprijateljskog teritorija sve doKairske konferencije iz ožujka1921. temeljem koje je osnovanoHašemitsko kraljevstvo Irak.[228] Nakon ove teritorijalne promjene granice su precizno definirane Anglo-tursko-iračkim graničnim sporazumom potpisanim5. lipnja1926.[229] kojim jeiranska granica sTurskom znatno skraćena. Međunarodno priznata granica protezala se od točke 65km sjeveroistočno odRavanduza preko linije razgraničenja određene Tursko-iranskom komisijom do izvora rijekeAras podno planineArarat.[228] U navedenoj komisiji iz1914. kao arbitri opunomoćeni suBritanija iRusija, a njome je detaljno određena iransko-osmanlijska granica odPerzijskog zaljeva doArarata.[230] Ipak, nikakva odluka nije donesena o graničnoj pokrajiniKoturu čiji je teritorijalni status dugo vremena bio predmetomiransko-osmanlijskog spora.[231] Korijeni ovog problema ishodom su rusko-osmanskih pregovora koji su17. studenog1913. završili sklapanjemIstanbulskog protokola, odnosno odrazom su još starijeosmanlijske odluke iz1905. kada su prestali s prodorima premaIranu na istoku.[228]
Tijekom međunarodnih konferencija uEuropi nakon svršetkaPrvog svjetskog rata na kojima je odlučivano i o sudbini bivših pokrajinaOsmanskog Carstva,Iran je predao zahtjeve za teritorijima koji bi znatno povećali njegove zapadne granice.[228] NaPariškoj konferenciji iz1919. godine potraživanja iranskog ministra vanjskih poslova Firuza uključivala suturski dioKurdistana,Diyarbakır iMosul,[228] noeuropske sile odlučile su pogodovatiArapima pa suiranski zahtjevi odbačeni.[228] Krajem1920-ih glavni iransko-turski granični problem bile su sezonske migracijekurdskih nomadskih plemena što je jednima i drugima stvaralo administrativne poteškoće. Istovremeno su zabilježeni i oružani granični incidenti izmeđuiranskih iturskih snaga; prvo su Iranci1927. prodrli zapadno doDoğubeyazıta uTurskoj, a potom su Turci dvije godine kasnije okupirali područja istočno od granice propisane1914. tvrdeći kako su im ona vitalna zanacionalnu sigurnost.[228] U ožujku1929.Iran je zaprijetio povlačenjem iz mirovnog ugovora potpisanog tri godine ranije ako se Turci ne povuku,[228] aTurska je istovremeno negirala vjerodostojnostIstanbulskog protokola tvrdeći da je joj je nametnut u vrijeme kada je bila vojno-politički slaba. Protiv smjernica Istanbulskog protokola bio je i samIran s obzirom na to da mu nisu odgovarale granice sIrakom okoZuhaba iArvand-Ruda.[228]
Poslije godinu i pol dana uzastopnih pregovora s prekidima,turski podtajnik vanjskih poslova iiranski veleposlanik uAnkari su9. travnja1929. potpisali dva granična sporazuma.[228] Prvim je potvrđeno razgraničenje iz1914. godine (iako se taj sporazum konkretno ne navodi u tekstu), no prije preciznog definiranja predviđeno je da će miješane granične komisije temeljito istražiti područja oko naselja kao što suBulakbaşı,Kotur,Sir iMargaraš.[228] Drugi sporazum nazvan „Tursko-iranska konvencija za uspostavljanje reda i sigurnosti u graničnim regijama“ bio jesigurosnog karaktera.[228]
Dana23. siječnja1932.iranski iturski ministri vanjskih poslova uTeheranu su potpisali sporazum kojim su definirane ograničene promjene u odnosu na onaj iz1914. godine, uglavnom u korist Turske.[228] Njime je sjeverni dio granice pomaknut prema istoku pa je Turska ostvarila potpunu kontrolu nadAraratom i njegovom okolicom. Ova novostečena područja zajedno s okolicomKotura čine ukupnu površinu od približno 233km².[228] S druge strane,Iran je prema sporazumu zauzvrat dobio granični pojas uz jezeroBorolan na krajnjem sjeveru granice, a linija iz1914. na njenom južnom dijelu pomaknuta je ka zapadu čime mu je pripalo dodatnih 207km² izmeđuBadžirge iKuner Kota Daga.[228] Prema drugom članku sporazuma naznačeno je da komisija za konačno razgraničavanje počne s radom u lipnju1932. ali to se nije dogodilo sve do ljeta1934. godine.[228]
Granice propisane sporazumom iz1932. neznatno su izmijenjene u iransku korist novim ugovorom sklopljenim26. svibnja1937. godine; njime jeIranu pripala i okolica Marbišua u južnom graničnom dijelu izmeđuBadžirge iKuner Kota Daga.[228] Novi sporazum plodom jekartografskih propusta u graničnim kartama iz1932. na kojima je pogrešno lociransamostan u Deir Marbišu,[232] a14. ožujka1937. prethodila mu je konvencija o sigurnosti koja je ratificirana tek11. srpnja1939. godine.[228] Drugi članakSadabadskog pakta sklopljenog uTeheranu (8. srpnja1937.) izmeđuIrana,Turske,Iraka iAfganistana još je jedan značajan dokument relevantan za iransko-tursku granicu, a njime je zajamčena nepovredivost iranskih i inih granica.[233]
Iako je odDrugog svjetskog rata nadalje nairansko-turskoj granici zabilježen niz manjih incidenata, obje zemlje nisu dovodile u pitanje legalnost sporazuma iz1932. odnosno1937. godine i zadržale su dobre odnose.[228] Općenito, od1937. do danas nije bilo nikakvih izmjena granice uvojnom,političkom ipravnom smislu, a jedina neriješena pitanja bila su migracijenomadskog dijelakurdskog stanovništva uz granična područja temeljem čega je nakon1955. sklopljen niz novih graničnih sporazuma administrativnog karaktera.[228] Jedan od posljednjih među njima potpisan je u prosincu1984. godine, a odnosio se na suzbijanje djelovanjakurdskihmarksističkih skupina (npr.PKK) i zajedničku graničnu kontrolu.[234]
Obala i pomorske granice
.PNG)
.PNG)
Iranska obalna crta proteže se ukupnom dužinom od 2810km i fizički se sastoji od sjevernog dijela uzKaspijsko jezero (765 km) odnosno južnog uzOmanski iPerzijski zaljev (2045 km).[1] Pomorsko razgraničavanje u Perzijskom zaljevu i Kaspijskom jezeru posljednjih je desetljeća bilo vrlo trbulentno, posebice zbog osamostaljenja bivšihbritanskihprotektorata odnosnosovjetskih republika, ogromnih zalihafosilnih goriva ispod dviju vodenih masa, te velike geostrateške važnostiotokaPerzijskog zaljeva.
SukladnoUN-ovojkonvenciji o pravu mora, južne iransketeritorijalne vode obuhvaćaju obalni pojas širine 12morskih milja uz jednako širokvanjski pojas. Potreba za određivanjem središnje granice 200-300km širokogPerzijskog zaljeva pojavila se1965. godine kada su jeTeheran iLondon okvirno definirali na temeljuepikontinentalnih pojaseva izmeđuIrana na istoku odnosnobritanskihprotektorata naArapskom poluotoku,[235] a upotpunjena je tri godine kasnije kada je Iran sklopio i sličan bilateralni ugovor saSaudijskom Arabijom.[236] Prilikom postizanja potonjeg sporazuma presudnu ulogu odigrala su bogatanaftna polja odnosno otociFarsi iArabi zbog kojih iransko-saudijska granica djelomično odstupa odepikontinentalne linije.[237] Tijekom1960-ih započela su i razgraničenja na sjeveru zaljeva s osamostaljenimKuvajtom, no precizne morske granice nisu definirane do današnjeg dana zbog trostranih političkih nesuglasica na raziniIran –Irak –Kuvajt. U geografskom smislu, najveći problem predstavljali su iranski otokHarg odnosno kuvajtski otokFailaka s obzirom na to da obje strane potraživale da njihovotok bude temeljnom točkom za određivanje središnje linije, dok su istovremeno drugoj strani negirali to pravo. Iako su se1970. godineIran iKuvajt usuglasili da prihvaćaju relevantnost obaotoka, ratificiranje sporazuma je odgođeno do daljnjeg.[238] Pomorsko razgraničenje posebno se zakompliciralo1971. kada su nezavisnost odBritanije proglasiliKatar,Bahrein iUAE. Iran je iste godine potpisao pomorski granični ugovor sKatarom[236] i dvije zemlje nisu imale daljnjih nesporazuma, no u žarištu spora našli su se otociVeliki iMali Tunb odnosno cijeliBahrein koje jeIran potraživao odBritanije još od1930-ih godina.[194] Ubrzo su Iranci prihvatili samostalnostBahreina,[236] a otoke Veliki i Mali Tunb zaposjeli suvojskom čime je započeo dugogodišnji spor sEmiratima. Godine1975. sklopljen je i bilateralni ugovor sOmanom čime je određena granica u strateški važnomHormuškom tjesnacu.[236] Osim teritorijalnih i pomorskih nesuglasica sarapskim zemljama Perzijskog zaljeva,Iran je u sporu i oko imenovanja samog zaljeva s obzirom na to da su gaArapi od1950-ih počeli nazivati „Arapskim zaljevom”.[60] Međutim, vodećikartografski ihidrološki institutisvijeta kao iUjedinjeni narodi službeno se i dalje služe njegovim povijesnim nazivom -Perzijski zaljev.[239]
Kaspijsko jezero do1991. bilo je omeđeno isključivoIranom iSovjetskim savezom, a ključni sporazumi između dviju država bili su Iransko-ruski ugovor o prijateljstvu (1921.),[240] pomorsko-trgovački sporazum (1935.) i pomorsko-granični sporazum (1957.).[241] Njima je kaspijska granica bila određena ravnom crtom izmeđuAstare na zapadnoj obali i točke 2,2km južno odGorganskog zaljeva na istočnoj čime jeIran dobio približno 1/7jezera,[242] no dvije zemlje imale su jednako pravo na iskorištavanje kaspijskih prirodnih bogatstava.[241] Nakon raspadaSSSR-a kaspijsku obalu uzRusiju dobile su i nove samostalne državeAzerbajdžan,Kazahstan iTurkmenistan čime je započeo 20-godišnji spor po pitanju novog načina razgraničavanja, a u žarištu spora našla su se podvodna nalazištafosilnih goriva.[241] Tri nove države predložile su podjelu središnjim linijama sobalnim graničnim spojnicama kao referentnim točkama, aliIran iRusija odbacuju takav prijedlog i nude oprečna rješenja.Rusija predlaže da se uspostave obalna zona (teritorijalnih 12n. m. iligospodarskih 45n. m. širine) podjeljena središnjim linijama odnosno vanjska zona namijenjena zajedničkom iskorištavanju,[243] dokIran na temelju starijih ugovora o ravnopravnoj podjeli traži diobu čitavogKaspijskog jezera na pet jednakih dijelova.[241] Ovaj problem nije riješen do današnjeg dana, a2000-ih povremeno je izazivao i sporadične oružane okršaje.[241]
Administrativna podjela prvog stupnja uIranu je tijekom20. stoljeća bila kaotična i uključivala je uzastopne reorganizacijepokrajina,[244] a razlog tome bila je nedovoljno razvijenaprometna mreža u središnjem i jugoistočnom dijelu zemlje odnosno neravnomjerna raspodjelastanovništva.[129] PremaEncyclopædia Britannici,Iran se1908. godine podkadžarskom dinastijom sastojao od 34 upravne jedinice podijeljene na 26pokrajina i osam zavisnihteritorija. Uspostavom dinastijePahlavi u prvoj polovici20. stoljeća broj pokrajina je prvotnom reorganizacijom smanjen na dvanaest, a potom1950. godine na deset. Nakon toga slijedi obrnuti trend odnosno njihovo dijeljenje, a današnje stanje rezultat je zadnje diobe iz2010. godine od kada seIran sastoji od 31pokrajine (perz.ostān).
| Pokrajina | Okrug | Kotar | Grad/Opć. | Selo |
|---|---|---|---|---|
| P | O1 | K1 (c) | G1 (c) | - |
| G2 | - | |||
| Op1 | S1, S2, S3, S4 | |||
| K2 | G3 | - | ||
| Op2 | S5, S6 | |||
| K3 | Op3 | S7, S8, S9 | ||
| O2 | K4 (c) | G4 (c) | - |
Osim pokrajina postoje i niže upravne podjele koje uključujuokruge (perz.šaherestān) kao drugi administrativni stupanj,kotare (perz.bahš) kao treći, tegradove (perz.šaher) iliopćine (perz.dehestān) kao posljednji stupanj. Na svim razinama postoje oblicilokalne samouprave koje predstavljaju čelnici (perz.ostāndār,farmandār,bahšdār,šaherdār idehdār).Organizacijska struktura upravnih podjela prikazana je u shematskoj tablici lijevo:pokrajine (P) se dijele na nekoliko okruga (O1 iO2), a okruzi nakotare među kojima je jedan središnji i najčešće nosi imeglavnog grada pokrajine odnosno okruga. Nadalje, kotari se sastoje od jednog ili višegradova odnosnoopćina (sastavljenih odsela). Pojedini se kotari sastojati isključivo od sela, dok okrug po pravilu uvijek sadrži neki većigrad. U trećini slučajeva javlja se princip da jepokrajina zajedno sa središnjim okrugom i kotarom imenovana prema pokrajinskom glavnom gradu, dok su ostale imenovane uglavnom premairanskim regijama. Kod upravne podjele postoje i dva specifična izuzetka:Komska pokrajina koja nije podjeljena na okruge već izravno na kotare, temegalopolisTeheran čija se urbana aglomeracija proteže preko četiri okruga (Teheranskog,Islamšaherskog,Rajskog iŠemiranatskog) odnosno dvije pokrajine (Teheranska iAlborška). Prema službenompopisu stanovništva iz2006. (1385.AP)Iran je imao ukupno 336okruga, 889kotara, 1016gradova i 2400općina.[245]
Podrobniji članak o temi:Stanovništvo Irana Podrobniji članak o temi:Iranska kulturaIran ukulturnom smislu predstavljaetničko-religijski mozaik čiju jezgru karakterizirairanskiethnos,perzijski jezik išijitizam.[246] Sva tri elementa prisutna su kodPerzijanaca, najmnogoljudnijeg naroda kojidemogeografski prevladava u unutrašnjosti, osobitoFarsu iHorasanu.[247] Drugi najbrojniji narod suAzari (20 %),turkofoni šijiti naseljeni u sjeverozapadu zajedno sKurdima (7 %) čiji jejezikiranski odnosno religija uglavnomsunitska. Ove međusobne oprečnosti kod Azara i Kurda plodom su stoljetnog prožimanjairanske iturske kulturne sfere, ali i njihovihžestokih ratova. Osim kod dvaju spomenutih naroda uAzarbajdžanu iKurdistanu, istovjetne razlike postoje i na drugim periferijama zemlje − neiranskih šijitskihArapa (1 – 2 %) uHuzestanu iHormuzganu odnosnokaškajskih plemenskih zajednica na zapaduFarsa,[248] te iranskih sunitskihBeludža (2 – 3 %) iPaštunaca (<1 %) uz istočnegranice odnosno manjih zajednicaTališa na sjeveru.[249] Najslabije integriranimnarodom u kulturnom smislu smatraju se neiranski sunitskiTurkmeni (<1 %) koji žive u dolinamaAtraka.[250] Izuzevši spomenuteKurde,Beludže,Paštunce iTališe, ostali narodi koji se osim službenogperzijskog služe i drugim jezicima izsrodne iranske porodice suMazanderani iGilaki na sjeveru odnosnoLuri na jugozapadu zemlje (ukupno 12 %).[251] Iako jeIran tradicionalnomultietnička država, kulturna integracija pojedinih naroda u20. stoljeću bila je djelomično prožeta i politizacijom − prvoetničkimnacionalizmom za vrijemedinastije Pahlavi,[129] a zatimvjerskom dimenzijom odrevolucije nadalje.[246]
| Najveći iranski gradovi (po broju stanovnika) | ||
| 1. | Teheran | 7.088.287 |
| 2. | Mašhad | 2.427.316 |
| 3. | Isfahan | 1.602.110 |
| 4. | Tabriz | 1.398.060 |
| 5. | Karadž | 1.386.030 |
| 6. | Širaz | 1.227.331 |
| 7. | Ahvaz | 969.843 |
| 8. | Kom | 964.706 |
| 9. | Kermanšah | 794.863 |
| 10. | Urmija | 583.255 |
Urbanistička tradicija uIranu ima tisućljetnupovijest[252] o kojoj svjedoče i neki od najstarijih kontinuirano naseljenih gradovasvijeta kao što suSuza,Jazd,Hamadan iRaj. Druga važna povijesna odlika kodiranskih gradova u cjelini jest izrazita dinamičnost upromjenama prijestolnica (40-ak) odnosnogeografskom razmještaju, što je više uvjetovanogeopolitičkim negogospodarskim čimbenicima. Najstariji gradovi suelamski i nicali su prvenstveno u plodnomHuzestanu zajedno sa susjednimmezopotamskim na zapadu, no zbogasirskog pustošenja i uspona prvih iranskih dinastija sredinom1. tisućljeća pr. Kr. primat preuzimaju gradovi u unutrašnjosti (Ekbatana,Pasargad,Perzepolis). Kasnistari vijek karakterizira uravnoteženje urbanih žarišta izmeđuorografski zaštićene visoravni i plodneMezopotamije (Opis,Ktezifont), dok su se usrednjom vijeku u potpunosti premjestili premaHorasanu iSredišnjoj Aziji (Nišapur,Merv,Buhara,Samarkand) koji su bili raskrižjemPuta svile izmeđuIndije iKine odnosnokalifata iEurope. Tijekomnovog vijeka zbog geostrateških uvjeta počinje dominirati tzv. „središnja os” uz koju su razmješteniIsfahan,Širaz,Kazvin iTeheran, a takva se struktura zadržala do današnjeg dana.[129] Izuzevšiprijestolnice, razmještaj ostalih većih gradova uvjetovan je prvenstvenoekonomskim ilireligijskim čimbenicima (npr.zoroastrijskiJazd išijitskiArdabil iMašhad). U užemgeografskom kontekstu, najveće iranske gradove karakterizira smještaj naravnicama tik uz podnožjeplanina što je fenomen koji se može objasniti lokalnimklimatskim razlikama odnosno tradicionalnim korištenjemkanata zanavodnjavanje.[252]
Ubrzanaurbanizacija od sredine20. stoljeća ishod je političkecentralizacije,[129] a najznačajnije suvremenourbano žarište svakako jeTeheran čija se zona utjecaja1950-ih godina protezala sjeverozapadom i središtem zemlje, dok je prema jugozapadu bila ograničenaZagrosom. Gradovi uzPerzijski zaljev smješteni zapadno i južno od navedenog gorja istovremeno su gravitiraliAbadanu, noprometnim razvojem tijekom1960-ih i1970-ih godina potpali su pod utjecaj teheranske zone, isto kaoKurdistan iFars.[129] IzuzevšiTeheran, danas se značajnim urbanim žarištem smatraMašhad kojem gravitiraju sve sjeveroistočne i istočnepokrajine, a među ostale spadajuTabriz,Isfahan iŠiraz.[253] Premapopisu stanovništva iz2006. godine, uIranu se nalazi 1016 gradova s ukupno 48,259.964 žitelja.[245]
Podrobniji članak o temi:Gospodarstvo Irana.jpg) | .jpg) | |
Procesindustrijalizacije većih razmjera uIranu započinje1920-ih i postupno se razvijalo tijekom sljedećih desetljeća, a stupanj potpuno industrijalizirane zemlje dosegnuo je sredinom1970-ih godina.[254] Za vrijemeiransko-iračkog rata brojna su industrijska postrojenja (osobitonaftna) na jugozapadu bila oštećena, temeljem čega je uslijedio trend njihovog dislociranja prema unutrašnjosti. Površinaobradivog tla uIranu iznosi oko 221.400 km² odnosno 13,43 % od ukupne površine, od čega se većina nalazi uzKaspijsko jezero i u sjeverozapadnimdolinama zemlje. U sjevernim i zapadnim dijelovimapoljoprivredne površine uspjevaju zahvaljujućikiši, dok je kod ostalih za uspješneusjeve nužnonavodnjavanje.[254]
Sve do početka19. stoljeća Iran je bio gotovo u potpunosti nepristupačan sa svih strana, a sa susjedima su ga povezivali uski planinskiprijevoji.[254] DanasIran ima razvijenu mrežuasfaltiranihcesta koje spajaju golemu većinugradova i manjih naselja.Američke procjene iz2006. godine navode kako je ukupna dužina svih iranskihcesta 172.927km, od čega je 125.908 km (73 %)asfaltirano. Duljinaželjezničkih pruga je 8442km, dok je trenutačno u izgradnji dodatnih 5000 km. Najznačajnijaluka nalazi se uBandar-e Abasu koji je smješten na obaliHormuškog tjesnaca, a pristigla seroba po državi raznosikamionima ilivlakovima.Željeznička pruga izmeđuTeherana i Bandar-e Abasa otvorena je1995. godine i zahvaljujući željezničkom spojnicom sMašhadom igra važnu ulogu u opskrbiSredišnje Azije. Ostale značajne iranske luke uključujuBandar-e Anzali,Neka iBandar-e Turkaman nakaspijskoj obali, odnosnoHoramšaher iBandar-e Homeini na obaliPerzijskog zaljeva. Deseciiranskih gradova imaju vlastitezračne luke za prihvatputničkih iteretnih zrakoplova − diljem zemlje aktivno ih je 319, od čega 133asfaltiranih.
Iran u općemgeološkom smislu karakterizira pripadnost planinskom pojasueuroazijskelitosferne ploče iztercijarnograzdoblja, odnosno u užem smislu prostranojIranskoj visoravni proizišlom konsolidacijomprekambrijskog temelja kojeg nekigeolozi smatraju odvojkom prekambrijskearapske ploče.[255] Prirastanje više ili manje stabilnih ostataka prekambrijskih strukturalnih slojeva (tzv. „središnja masa”) i geološki mladih elemenata poput tercijarnihplaninskih zonaAlborza iliZagrosa je neosporno, no tumačenje njihovog razvoja prošlo je kroz drastične promjene.[255] Ne ulazeći u pojedinosti oznanstvenoj povijesti, sadašnje stanje može se sažeti na sljedeći način:[256]
Ovaj pojednostavljeni sažetak i tumačenjegeološkog razvoja može se potkrijepiti činjenicom da dosad nisu pronađeni nikakvi tragovikaledonskih ihercinskihorogena.[255] Također,sedimente prosječne debljine 3000 − 4000m u središnjemIranu uglavnom odlikuju homogeni kontinentalnimaterijali terestrijalnog podrijetla s relativno visokim stupnjem jednolikosti. Smješteni su iznad konsolidiraniherozivnih površina koje se datiraju utrijas ili starijarazdoblja, a ponekad čak izravno pokrivajuprekambrijsku podlogu i erozivne platforme.[255] Od posebnog značaja za proučavanje geološkog razvoja jest teorija otektonici ploča; na temeljupaleontoloških ipaleomagnetskih podataka većinageologa smatraIran dijelom stareGondvane,[257] a smještavaju ga između današnje lokacije iAfričkog roga.Iranska ploča današnji je položaj poprimila tek koncemkrede i kasnijih razdoblja, dok njen tektonski sudar sarapskom nije izazvao samonabiranjeZagrosa već i opsežnevulkanske odnosnopotresne aktivnosti koje su učestale i dan danas.[255]
Geološke zoneIrana variraju ovisno o stručnim izvorima, no relevantnim među njima najčešće se smatraju razredbe J. Stöcklina[258] i J. V. Harrisona iz1968.,[259] metamorfnakartaIranskog geološkog zavoda iz1986.,[260] te geološke analize N. Nezafatija iz2000-ih godina:[261]
.PNG)
Bez obzira na razlike među detaljima razredbi i tumačenjima iranskegeološke povijesti,geologija itektonika također su odigrali iznimnu ulogu uorohidrografskom igeomorfološkom razvoju temeljem kojeg seIran može podijeliti i na pet prirodnihregija:kaspijskenizine, gorjeAlborza sKopet-Dagom,središnju visoravan, gorjeZagrosa sMakranom, teobalne nizinePerzijskog zaljeva.[255]Iranska visoravan kao zatvorenislijev najznačaniji je geomorfološki čimbenik ugeološkoj strukturi s obzirom na to da je u potpunosti fluvijalno odnosnohidrografski odsječena od svjetskihoceana.[262] GorjaAlborza iKopet-Daga na sjeveru odnosnoZagrosa iMakrana na zapadu i jugu stvaraju geološko-geomorfološku zapreku koja odvaja gotovo polovicu iranskogkopna od izravne interakcije sIndijskim oceanom. Ova ogromna površina središnjegIrana, prvotno geološki pojednostavljena kao homogena „središnja masa”, zapravo je vrlo složenageološka struktura.[255] Podrobniji pogled na geologiju središnjeg Irana otkriva njen utisak nageomorfologiju iekologiju zemlje. Najvećerazvodnice unutrašnjih drenažnih bazena razumljive su isključivo kao ishod geološkog razvoja odnosnotercijarne strukturealpskog orogena ‒nabori irasjedi su ne samo pridonijeli izuzetno složenom srastanju geoloških uzvisina idepresija već i cjelokupnimpukotinamatla odnosnosljevovima.[255] Primjerice, susjedni zatvoreni sljevovi poput prostranihpustinjaDašt-e Kavira (>200.000km²) iDašt-e Luta (166.160km²) nalaze se na različitimnadmorskim visinama i odvojeni su naboranimgorjima iz razdoblja tercijara.[263]
.JPG)
Podrobniji članak o temi:Rudarstvo u Iranu.jpg)
Iran je iznimno bogatmineralnim sirovinama što je usko povezano sgeološkim razvojem odnosno strukturom.[255] Iako udemografskom iteritorijalnom smislu predstavlja nešto više od 1 %svjetskog stanovništva odnosno površine, podnoZagrosa i drugih iranskihgorja nalazi se više od 7 % ukupnih svjetskih zaliha mineralnih sirovina.[264] Ležišta su rasprostranjena u svim dijelovima zemlje, no neka od njih nalaze se u udaljenim izoliranim područjima ili su nejednoliko raspoređena utlu što otežava njihovogospodarsko iskorištavanje.[255] Ove zapreke jedan su od glavnih razloga zašto cjelokupnorudarstvo tijekom20. stoljeća nije bilo ujednačeno s proizvodnjomugljena,nafte iprirodnog plina.[255]
Ležištaželjeza karakteristična su za sve dijelove zemlje, a većina njih nalazi se između južnih padinaAlborza i unutrašnjevulkanske zone odnosno njenih rubnih područja.[255] Najznačajnijirudnici suČadormalu koji se nalazi približno 200km sjeveroistočno odJazda,Gol Gohar pokrajSirdžana, te posebno područje okoKermana iBafka čija ležišta sadrže više od milijardutona željezne rude.[265] Potonji rudnici također su glavni opskrbljivači velikečeličane uIsfahanu. Ležištabakra uglavnom se nalaze međutercijarnim vulkanskimstijenama,[266] a područja koja vrijedi istaknuti suČahar Gonbad smješten 110km jugozapadno od Kermana,[267]Anarak s pripadajućom mikroregijom, teSarčešme kodKermana koji je još1960-ih identificiran kao potencijalno najveće ležištebakra usvijetu.[266] Ležištaolova icinka koncentrirana su u središnjemIranu i to prvenstveno oko Bafka, te uZandžanskoj pokrajini na sjeverozapadu zemlje.[255] Ostala ležištamineralnih sirovina uglavnom nisu značajna ugeološkom iligospodarskom smislu i lokalnog su karaktera, a uključujukromit (okolicaBafka,Sabzevara iBandar Abasa)magnezit (južni Horasan iArdestan), temangan (okolica Bafka iSemnana).[255]
Posebnu pažnju zaslužuju i ležištaugljena ifosfata koja su također rasprostranjena širomzemlje. Vađenje ugljena u okoliciTeherana odnosno podnoAlborza ima veliku važnost još od19. stoljeća zbog iskorištavanjašuma za proizvodnjudrvenog ugljena.[255] Na spomenutim područjimaugljen se vadi i dan danas, dok sve veću ulogu preuzimajuugljenokopi uKermanskoj pokrajini.[255] Koncem20. stoljeća ugljenokopi okoKermana iZiraba snabdijevali su velikuisfahansku čeličanu s 800.000tona ugljena na godinu odnosno 80 % njenih potreba. Zalihefosfata procjenjuju se na oko 0,5 milijarditona što je dovoljno za zadovoljavanje godišnjih tuzemnih potreba od 2,5 milijuna tona fosfatnihgnojiva.[255] Glavna ležišta fosfata nalaze se okoBafka uJazdskoj pokrajini, a sporedna okoRamhormuza,Behbahana iDašt-e Deha uHormuzganu,Semnana iŠaheruda uSemnanskoj pokrajini, te u okoliciTeherana iZandžana.[255]
Nafta iprirodni plin predstavljaju najvažnijugeološku sirovinu od tuzemnog i međunarodnoggospodarskog značaja, a nalazištafosilnih goriva koncentrirana su uz obaluPerzijskog zaljeva odnosnohuzestanskimnizinama.[255] U geološkom smislu, nalazišta su nastala nabiranjemZagrosa. Stoljetna iskustva s curenjem nafte i plina u jugozapadnomIranu na prijelazu iz19. u20. stoljeće dovela su do intenzivnogistraživanja odnosno razvitka iranskenaftne industrije.[255]
Podrobniji članak o temi:Popis potresa u Iranu
Geološke karakteristike u velikoj su mjeri odgovorne za razne oblikeprirodnih katastrofa koje redovito pogađajuIran,[255] među kojima se prvenstveno ističupotresi uzrokovani sudaranjemeuroazijske iarapskelitosferne ploče.Subdukcijska zona proteže se približno 1800km usporedno saZagrosom odnosno u smjerusjeverozapad-jugoistok, no seizmički najaktivnije područje ipak je tzv. „iranski polumjesec” koji se proteže uzAzarbajdžan,Alborz,Kopet-Dag,Horasan,Sistan, istočniDašt-e Lut iMakran.[268]
Iran uzKinu bilježi najveći brojsmrtno stradalih od potresa, a pogođeni gradovi krozpovijest s desecima tisuća žrtava uključujuDamgan (856.),Ardabil (893.),Nišapur (1405.),Tabriz (1727. i1780.),Kašan (1755.),Rudbar (1990.)[268] iBam (2003.). Zbogseizmoloških predviđanja o velikoj vjerojanosti daTeheran u bližoj budućnosti pogodipotres velikih razmjera, iranski je parlament2010. godine raspravljao o premještanjuglavnog grada na neku od tri sigurnije lokacije među kojima se najčešće spominjuIsfahan,Šaherud iliSemnan.[269]
Osim što potresi izazivaju tragične ljudske i materijalne gubitke uključujući pustošenja naselja i komunikacijskih mreža, oni su također i uzrok velikog brojaekoloških posljedica.[255]Muljne izemljane bujice kao i ostali obliciderazije vrlo su česta posljedica djelovanjapotresa, a najizraženiji su u područjima gdje su padine sastavljene od smičnihpukotina ili skliskihglinenih tala.[255] Muljne bujice osobito su učestale kodvulkanskih pepela i na svim oblicimastratigrafskih naslaga natopljenihvodom i(li)ledom koje su podložne utjecajuseizmičkih valova. Ove pojave karakteristične su zavlažna područja sjevernogIrana s pripadajućimvulkanima (npr.Damavand), ali i za vrlo osjetljive zoneslanihdijapira na jugoistoku zemlje.[255]
Potresi također uzrokuju i opasnaklizišta, karakteristična i za gusteregolite ili pak slabekamene podloge. Potonje se osobito odnose na stratificirane temeljce pune geološkihpukotina, isprekidane mekanim i vodopropusnimmaterijalima koji ih čine lakoerozivnim.[255] Klizišta, muljne i zemljane bujice redovito izazivaju štetu na nižim padinama idolinama koje su gusto naseljene, a nerijetka pojava jest da klizajuće krhotine zapriječe tokovepotoka odnosno oblikuju privremenajezera koja naposljetku uvijek probiju nestabilnubranu ipoplave okolne doline.[255]
Snažnijevulkanske aktivnosti na teritorijuIrana nisu zabilježene stoljećima, a posljednjevulkanske erupcije datiraju se ueocen ikvartar. Ipak, aktivnosti nižeg inteziteta poputfumarola,solfatara ilimofeta učestale su i dan danas kodDamavanda,Bazmana,Sabalana iTaftana.[270] Jedinstven slučaj predstavlja gradRamsar uMazandaranu, mjesto s najvećim stupnjem prirodnogionizirajućeg zračenja usvijetu (do 260mSv godišnje[271]) koje dolazi od odizotoparadija-226 odnosno djelovanjemuranija itorija. Međutim, visok stupanjradioaktivnosti ne utječe nazdravlje lokalnog stanovništva koje je prema studijama krozpovijest razviloprirodnu imunost.[271]
Reljefi uIranu mogu se okvirno podijeliti u dvije kategorije:[272]
Podrobniji članak o temi:Popis iranskih planina |  | |
Iranskiplaninskireljef prvenstveno jeorogen nastao tijekomkenozojskeere, a dva najvažnijageološko-geomorfološka procesa koji su uvjetovali njegovom oblikovanju su silovititektonski sudari od zapada do jugoistokaEuroazije prilikom čega je izdignutalpsko-himalajski lanac (uključujućiAlborz iZagros), te koincidirajući odnosno daljnjivulkanski izljevilave urasjedima nabora karakteristični za regijeAzarbajdžan,Mazandaran iBeludžistan.[272] Iakovulkanske erupcije i izlijevanja nisu zabilježene već stotinama tisuća godina,tektonski procesi i dan danas aktivni su ureljefnom oblikovanju što se očituje nakonvergentnim granicamaZagrosa gdje suGPS-om zabilježena pomicanja od 23 – 25mm godišnje.[273]
ReljefZagrosa karakteriziraju usporedni linearnigrebeni idoline koji se protežu i stotinamakilometara, a nastali su prvotnim nabiranjemsedimentnih stijena odnosno kasnijomerozijom koja je svapnenaca idolomita odstranila mekše naslage poputmuljnjaka iblata. Deformacije ove linearnereljefne strukture odnosno pojava asimetričnih nabora primjetna je uz područjeHormuza gdje jetektonski pritisak dosegnuo viši stupanj prekoračenja.[274]Denudacijski procesi koji utječu nareljef Zagrosa ovise o(paleo)klimatološkim odnosnohidrološkim ifitogeografskim čimbenicima: na sjeveru gdje vladakišnaplaninska klima postoje slabiji fluvijalni procesi s obzirom na to daIran nema većihrijeka, dok su u južnimsušnim područjima ograničeni naderaziju ieolskukoraziju. Na juguZagrosa odnosno polupustinjamasredišnjeg iistočnoiranskog gorja javlja se iegzaracija tzv.slanihledenjaka (npr.perz.Kuh-e-Namak; „slana planina”). Ove naslageminerala poputhalita akumulirane ukotlinama tijekom nekih davnihklimatskih uvjeta pod pritiskom mlađih slojevastijena probijaju se na površinu krozdijapire i stvaraju tzv.slane kupole, dok one potom pod utjecajemgravitacije kližu i brazdaju podlogu na isti način kao klasičniledenjaci.[273] Ujecajklime nageomorfologiju posebno je primjetan kodAlborza kojifizički sprječava dotokvlažnog zraka sKaspijskog jezera ‒ dok su na surovim južnim padinama fluvijalni procesi ograničeni napotoke nastale otapanjemsnježnih kapa koji brzohlape ili naaluvijalne lepeze, nakišnim ivegetacijom bogatim (uključujućiprašume idžungle) sjevernim područjima postoji nizrijeka s pripadajućimkanjonima iprijevojima koji ispresijecajugorje na više mjesta.[275]
Planinska područja:
Vulkani
Podrobniji članak o temi:Popis iranskih vulkanaUIranu se nalazi ukupno osamvulkana smještenih na rubnom sjeverozapadu i jugoistoku zemlje,[276] među kojima su ugeomorfološkom smislu najvažnijiDamavand,Sahand,Sabalan iTaftan.[270]Damavand se klasificira kaostratovulkan i građen je od vulkanskogšljunka odnosno piroklastičnih materijala poputlapilija.Visinom od 5671m najviši jeplaninski vrh ne samoIrana već i čitaveEuroazije zapadno odHindukuša, a okolne vrhoveAlborza nadmašuje za 1500 – 2000 m. Njegov središnjikrater nalazi se približno 20km sjeverno odrazvodnice unutrašnjeg ikaspijskogslijeva, dok se najdalji tragovilave prostiru i do 28km. Vulkan danas prolazi procesfumarole ‒pare iz kratera krune ga prstenastimmaglenimoblacima 500 – 600 m ispod razine vrha koji sužućkaste boje, a takva pojava rezultat jesumporovodika (H2S) koji je također utjecao i na bojustijena pri vrhu. Uz isparavajuću sumpornu maglu, s obronaka izvire i nizmineralnih voda među kojima su najvažnije one uLaridžanu, alkalne ionizirane vode kodTure, te onesumpornog imagnezijskog sastava kodMuhamedabada. Na istočnim padinamaDamavanda prolazi rijekaHaraz karakteristična po dubokomkanjonu i pitoresknommeandaru odnosno mineralnimizvorima ibikarbonatnimpritocima zbog obilnih talogasedre u okolici.Vulkanološke analize pokazuju da jemagma potpuno ohlađena i njena aktivnost ograničena je nasolfatare imofete odnosnotermalne izvore sa sastavomH2S iCO2.[270]
Sahand je smješten u središtu prostranedepresije kod jezeraUrmije prema zapadu, ravnicaTabriza prema sjeveru odnosnoMijandoaba prema jugu čija subrda oblikovana nezavisno od okolnihvulkanskih masa.[46] Njegov oblik sastoji se od više vulkanskihplanina što ga čini bitno različitim od planinskogreljefa u široj okolici odnosno ostalih iranskih vulkana, a rezultat je dugog procesaerozije koja je razorilastožastu strukturu zbog čega se središnja planina danas sastoji od tri vrha međusobno udaljena 10 – 12km. Ostale vulkanske planine Sahanda uključuju ukupno 17 vrhovanadmorske visine iznad 3000m, dok čitava vulkanska struktura imaopseg od približno 250km. Zbog utjecajavlažnesredozemne klime, padine koje gravitiraju prema zapadu i jugu bogatije su vodotocima koji oblikujujaruge,kanjone idoline s bujnomvegetacijom.Vulkanska erupcijaSahanda nije zabilježena već tisućama godina, a njegove unutrašnje aktivnosti na površini razabiru raznitermalni izvori,mofete išpilje koje ispuštajusumporovodični plin.[270]
U širemgeomorfološkom smisluSabalan dijeli sličnost saSahandom po tome da je položajem istaknut u odnosu na okolnedepresije, uz razliku što je u cjelinistožastog oblika. Tlocrtna struktura mu je zakrivljena i proteže se u smjeru zapad-sjeveroistok, areljefni masiv ograničen mu jedolinom rijekaAhar-Čaj iKarasu. Zbog visine i izloženostivlažnom zraku sKaspijskog jezera na istoku, Sabalan je specifičan po stalnom visokom stupnju vlažnosti odnosno stalnomsnježnom kapom zbog kojih se ukrateru povremeno nakupi golema količinavode. Ovi čimbenici rezultirajusezonskim procesimaegzaracije pri vrhu odnosno fluvijalneerozije pri dnu, posebno kod strmih padina prema dolinama dviju spomenutih rijeka.Vulkanske aktivnostiSabalana ograničene su natermalne izvore uz periferijuArdabila odnosno okolne planine.[270]
Taftan se nalazi jugoistočnoj regijiBeludžistan i dijelom jeistočnoiranskog gorja.Vulkanska planina sastoji se od nekoliko vrhova iznad 3900mnadmorske visine, a najviši među njima je Čeheltan koji se sastoji od dvije izbočine u obliku konjskogsedla ‒ Made-Kuh i Nar-Kuh. Potonja je niža i nastala je kao ostatak velikog vulkanskogkratera koji je sniženerozijom, dok je Made-Kuh sastavljen odkondenziraneandezitnelave i aktivan je dan danas. Čitavi vrh Čeheltan prekriven je metrimasumpornog sloja koji je iskorištavan kao vrijednamineralna sirovina, a gustiplinovi koje proizvodi uključujukemijske spojeveH2SO4,SO2,H2S iCO2. Kao rezultattermalnih izvora na juguTaftana pojavljuju se naslagesumpora isolisumporne kiseline zbog kojihpotoci na njegovim istočnim i južnim padinama imajukorozivni učinak nasedimente.[270] U okoliciDžaska uHormuzganu odnosnoBandar-e Turkamana uGolestanu javljaju se i fenomeniblatnih vulkana među kojima neki tvoredepresijskekratere promjera 400m.[277]
Iranskivulkani:
Ravničarska područja uIranu uvelike se razlikuju ne samogeografskim položajem ilifitogeografskim značajkama, već i svojimgeomorfološkim razvojem. Najprostranije i ujedno najplodnije ravničarsko područje u zemlji jestaluvijskahuzestanskanizina, ogranakMezopotamije koji su tijekomkvartara oblikovale rijekeKarhe,Karun iDžarahi nanoseći taloge saZagrosa odnosnoArvand-Rud iTigris sTaurusa. Na ovim prostorima neizostavan je iljudski čimbenik s obzirom na to da je od najranijegneolitika do danas u uskoj interakciji scivilizacijama temeljenim nanavodnjavanju.Nizine uzobalni pojasOmanskog iPerzijskog zaljeva različitog su postanka, strukture i širine ‒ od uskihpješčanih išljunčanihplaža nastalihabrazijom do širokihaluvijskih nanosariječnih delti smještenih uglavnom na sjeveru. Oko 400km dugačkikaspijski obalni pojas također je nejednolike širine, no njegovapedološka struktura isključivo jehidromorfnog iautomorfnog karaktera zahvaljujući obilnimkišama odnosno bogatimrijekama sAlborza. Ovaj se nizinski pojas nalazi uglavnom ispodrazine mora i širi se ne samo zbog fluvijalneerozije već i opadanjem razinejezera što je uvjetovanoklimatskim promjenama odnosno iskorištavanjem njegovih sjevernihpritoka zanavodnjavanje.[278] Dijelom kaspijske depresije smatraju se imoganskestepe na krajnjem sjeverozapaduzemlje, dok su sva druga ravničarska područja ograničena na unutrašnjost.Iransku visoravan sama po sebi je proširenigeomorfološki pojam koji u užem smislu podrazumijeva nizdepresija,kotlina idolina ispresijecanihplaninama. Izuzevši dvije velikepustinje, najvažnija ravničarska područja u tom dijelu zemlje suhorasanskestepe, nizdolina koje se protežu usporedno saZagrosom odAzarbajdžana doBeludžistana, teSistan.[279]
Ravničarska područja:
Pustinje
Pustinjska područja prema strogimklimatološkim razredbama ograničena su na nenaseljeniDašt-e Kavir (77.600km²) iDašt-e Lut (51.800km²) koji zajedno čine nešto manje od 8,0 % ukupne površineIrana. Jezgra Dašt-e Luta sastoji se od linearnih odnosno usporednihpješčanih brazdi nastalih procesomeolskeerozije ‒ duljine su preko 150km, dok im se visina prosječno kreće oko 75m. Pješčani nanosi najizraženiji su na jugoistoku i strukturom podsjećaju nasaharskeergove,[280] adine visine do 300 m među najvećima su usvijetu. U ovoj pustinji zabilježena jetemperatura zraka od čak 70,7°C što je čini najtoplijim mjestom naZemlji.[281] Sjeverni ruboviDašt-e Luta sastoje se odkrškogreljefa sjarugama iponikvama, odnosno isušenihslanih jezera koji su produktdijapira.[273] Sličnegeomorfološke karakteristike javljaju se i kod jugoistočnog dijelaDašt-e Kavira, iako se nalazi na višojnadmorskoj visini.[263] S obzirom na to da okolni planinski reljef nije toliko linearan kao lutski,sedimenti na njegovoj površini često imaju pjegaste oblike. Vodotoci koji se s okolnih gorja slijevaju u ovapustinjska područja imaju vrlo slaberozivni učinak jer brzohlape pod visokimtemperaturama koje dosežu do čak 70,7°C, što pak ima snažan utjecaj naderaziju pustinjskihstijena.[280] Slična pustinjska područjasuphidratičnog tla prostiru se uz obaluOmanskog odnosnoPerzijskog zaljeva, no oblikovana su nezavisno odunutrašnjosti u kojoj se nalaze i tzv.bijabani,[280]perzijski izraz za polupustinje ilistepe djelomično pogodne zapoljoprivredu. Zbog pretjerane ispaše i širenjapijeska takvim područjima prijeti opasnost oddezertifikacije.[280]
Pustinjska i polupustinjska područja:
_003.jpg)
Podrobniji članak o temi:Klima Irana | ██ Cfsa ‒umjerena kišna kaspijska ██ Csa ‒umjerena kaspijska ██ Csa ‒sredozemna ██ Csa ‒sred. sproljetnimkišama ██ Dsa ‒snježno-šumska ██ ET ‒planinska ██ BSk ‒hladna stepska ██ BSh ‒vruća stepska ██ BWk ‒hladna pustinjska ██ BWh ‒vruća pustinjska ██ BWh ‒vruća pustinjska obalna ██ BWh ‒pustinjska obalna |
Precizno određivanjeklimatskih zonaIrana otežano je zbog relativno kasnog početka aktivnijegklimatološkog istraživanja (koncemDrugog svjetskog rata[282]) odnosno velikih udaljenosti izmeđumeteoroloških stanica zbog čegaizoterme iizohijete na klimatskimkartama mogu prilično odstupati,[283] pa tako i postojeće karte klimatskih zona utemeljene prema uvriježenojKöppenovoj klasifikaciji. Iranom dominiraju dva Köppenova klimatska razreda ‒suhe (B) uteritorijalnom odnosnoumjereno tople kišne klime (C) udemogeografskom kontekstu, dok manja područja zauzimaju razredisnježno-šumskih (D) isnježnih klima (E).[284]
Područjasuhih klima na kojima je količinapadalina manja od potencijalneevapotranspiracije obuhvaćaju 3/4iranskogteritorija (~1.200.000km²) odnosno većinu njegovih unutrašnjih, južnih i istočnih dijelova. Ovisno o složenim parametrima suha se okvirno dijeli na tipovestepske (BS) ipustinjske klime (BW) ‒ prva se odnosi naravničarska područja od 1000 do 1600mnadmorske visine koja se pružaju uz južniZagros iAlborz odnosnosredišnje iistočnoiransko gorje, a druga naDašt-e Kavir iDašt-e Lut s rubnim područjima uunutrašnjosti odnosno ravničarskiobalni pojas uzOmanski iPerzijski zaljev.[284] Daljnjiklimatski podtipovi određuju se ovisno oprosječnoj godišnjojtemperaturi zraka koja može biti veća ili manja od 18°C, temeljem čegastepsku dijelimo na hladni (BSk) odnosno vrući podtip (BSh). Pojas vruće stepske klime obuhvaća južne dijelove planinskih ravnica odnosno odIlama na zapadu doZahedana na istoku, dok se pojas hladne stepske klime kontinuirano proteže odmikroregijaIsfahana, preko onihAraka,Semnana iTeherana, doSarahsa na krajnjem sjeveroistoku zemlje. Također, potonji podtip obuhvaća i mikroregijuBirdžanda,moganske stepe, tedolinu rijekeAtrak. Isti princip koristi se i u slučajupustinjske klime koja se prema strogimKöppenovim klasifikacijama dijeli na hladni pustinjski (BWk) odnosno vrući pustinjski podtip (BWh), s time da se potonji prema podatcima Iranskog hidrološkog zavoda nadalje grana sukladno dodatnimlokalnim uvjetima. Hladna pustinjska klima ograničena je na dvije izoliranemikroregijeKoma iKermana kojima gravitira istepska klima, a vruća na ostatke spomenute prostrane unutrašnjosti odnosno cijelinizinski južni pojas. S obzirom na to da je užiobalni pojas znatno izloženijifenomenu morskemagle odnosno višojrelativnoj vlažnosti zraka, klima na tim prostorima dijeli se na vruću pustinjsku obalnu uzPerzijski zaljev odnosno pustinjsku obalnu uzOmanski zaljev tj.Indijski ocean.[284] Zonu vrućepustinjske klime (BWh) ne treba miješati s kolokvijalnim shvaćanjem neplodnepješčanepustinje jer ona obuhvaća područja koja su dijametralno suprotnihgeomorfološko-pedoloških karakteristika ‒ dokDašt-e Lut obiluje golemimpješčanim dinama,Huzestan kojeg natapajurijeke jedno je od naplodnijih područjasvijeta.
Umjereno tople kišne klime prevladavaju u sjevernim i zapadnim područjimaIrana odnosno zoni paraboličnog oblika sAzarbajdžanom kao tjemenom odnosnoFarsom iRazavi Horasanom kao krajnjim točkama. Ona predstavlja oko 1/4teritorija (~400.000km²) na kojem živi većina iranskogstanovništva, anadmorska visina (izuzevši sjeverni obalni pojas) kreće se između 1200 i 2000m.[284] SukladnoKöppenovim parametrima čitava se zona može svrstati u podtipsredozemne klime sa suhimljetima (Csa), koju državni hidrološki zavod na osnovilokalnih uvjeta grana na četiri dodatna pojasa. Opći sredozemni pojas kontinuirano se proteže visokimdolinama središnjegZagrosa (okvirno odKermanšaha doŠiraza), dok se onaj s karakteristikama izraženijihproljetnihkiša nalazi sjevernije tj. uz sjever Zagrosa,Alborz iKopet-Dag.[284] U potonjem klimatskom pojasu smješten je velik brojurbanih središta kao što suTabriz,Ardabil,Zandžan,Kazvin, sjeverniTeheran,Bodžnurd iMašhad. Druga dva pojasa nalaze se između obronaka Alborza iKaspijskog jezera, a karakterizira ih vrlo visokarelativna vlažnost zraka. S obzirom na to da u zapadnomGolestanu iGilanu prosječna količinapadalina najsušeg mjeseca prelazi 40mm klasificiraju se kao umjerena kišna kaspijska klima i nose oznakuCfsa.[284]
Razredsnježno-šumske klime (prvenstvenoDsa) kod kojeg je prosječnatemperatura najhladnijeg mjeseca ispod −3°C pojavljuje se isključivo kodplaninskih područja snadmorskom visinom iznad 1500m na sjeveru ili 2000 m na jugu zemlje, dok sesnježna javlja iznad visinastalnog snijega i to u oblikuplaninske klime (ET).[284] Takvi ekstremniklimatski primjeri postoje samo naDamavandu,Sahandu iSabalanu. Velik brojiranskih gradova nalazi se na rubnim područjima nabrojanih klimatskih zona:Tabriz,Urmija iSanandadž izmeđuplaninske isredozemne;Isfahan,Hamadan,Arak,Kazvin iMašhad između sredozemne istepske;Kom,Jazd,Kerman iZahedan između stepske ipustinjske; itd. Poseban primjer jeTeheran,megalopolis čija se aglomeracija prostire desecima kilometara odnosno na 3000m visinske razlike − iako većinom pripada stepskom pojasu, određena satelitska naselja nalaze se u pustinjskoj, sredozemnoj, te planinskoj klimatskoj zoni.
Glavnifizičkogeografskiuvjeti koji utječu naklimu uIranu su smještaj usjevernomumjerenom pojasu, opća orografska izoliranost visokimgorjima, teunutrašnjanadmorska visina od 1000-2000m.
Godišnji prosjeci između 1950-ih i 2005. godine:[285]
U globalnom sustavuatmosferske cirkulacije odnosnostrujanja zraka,Iran je smješten na graničnoj zoni djelovanja sjeveroistočnihpasata koji prevladavajuljeti odnosnokišonosnih zimskihantipasata. Ritamsezonskih promjena u tim zonamaatmosferskog tlaka ima velik utjecaj naklimu koja je dodatno određenalokalnim uvjetima poputreljefa odnosno raspodjelekopnenih ivodenih masa.Zimski sudari hladnih zračnih masa iz smjeraSibira iSredišnje Azije odnosno nerijetko toplihsredozemnih struja sa zapada prevladavajući su uzrokvremenskih uvjeta uIranu.[283]Suha tj.stepska ipustinjska klima posljedica je cirkulacijske i orografske izolacije odAtlantskog iIndijskog oceana. Jakoisparavanje sjeverozapadnih indijskooceanskihvoda nema veći utjecaj osim naMakran, dok je istovremeno neusporedivo jači negativni utjecajvjetrova koji pušu iz suheazijske unutrašnjosti prema Indijskom oceanu. Na tom se putu vjetrovi zagrijavaju i suše, odnosnozrak se stabilizira pa nemakonvekcije.
S druge strane, lokalni čimbenici mogu uzrokovati drastične razlike − odanticiklona nad hladnoj sjevernojvisoravni (1204hPa) do toplihciklona nadKaspijskim jezerom (1018 hPa) iliPerzijskim zaljevom (1016 hPa). Takvi karakteristični kontrasti u atmosferskom tlaku između sjevera i juga zemlje još su izraženiji tijekomljeta kada se javlja snažna lokalna anticiklona iznad relativno hladnog Kaspijskog jezera (1012 hPa), dok se na jugu istovremeno pojavljuje jedna od najsnažnijih ciklona naZemlji (994hPa). Razlike uatmosferskom tlaku pogeografskoj širini imaju dominirajući utjecaj navrijeme u zemlji tijekom cijelegodine.[283]
Atmosferski tlak donekle je oblikovan iregionalnim i lokalnimstrujanjima zraka, prvenstvenoplaninskim vjetrovima koji se prenose niz obronke odnosno krozdoline, te onimobalnim ograničenim na relativno manji dioteritorija. Planinski vjetrovi tijekomjeseni pušu nizAlborz iZagros čime donose topli i suhizrak ukaspijske nizine, dok istovremeno uzrokuju povremene prekide visokog stupnjavlažnosti zraka uHuzestanu i dijelovima obalePerzijskog zaljeva. U Huzestan često donosemraz koji ugrožavausjevešećerne trske, a njihova velikabrzina na brdsko-planinskom području često uzrokuje štetu što se posebno odnosi naprijevojeAlborza navisini 2000-2500m smještenih na kolebljivoj granici između suhih planinskih i vlažnih kaspijskih struja. U gornjimdolinamaSafid-Ruda (pokrajMandžila) iTalar-Ruda (okolicaGaduka iFiruzkuha) navedene se širokopojasne struje preklapaju s više lokaliziranih sustava odnosno prožimaju s njihovim zračnim masama, čime se u uskimkanjonima javlja izuzetno snažanvjetar koji puše u smjeru unutrašnjosti tj.Iranske visoravni.[283]
Postoje i dva blaža ali jednako utjecajna regionalna sustavazračnih struja − tzv. 120-dnevni vjetar (perz.bād-e sad o bīst rūz) poznat po redovitosti između sredinesrpnja irujna odnosno jednolikom utjecaju na istočniHorasan,Sistan i dijeloveDašt-e Luta, tešamal (dosl. sjeverni vjetar) koji puše prekoMezopotamije i zahvaća sjeverni obalni pojasIrana.[283] Oba nastaju na sjeverozapadu tijekomljeta kao rezultat izraženeciklone nadPerzijskim zaljevom iIndskim slijevom. Među ostale značajnijevjetrove spadaju oni iz pravcaArabije koji pušu preko Perzijskog zaljeva i protuteža su šamalima. Nastaju upustinjama kao vruć i suh zapadni vjetar natovaren prašinom ipijeskom, no prelaskom prekomora sevlaže pa stvaraju izrazitoneugodan osjet na područjuHuzestana i podnožjaZagrosa.[283] Zbog sudaraatmosferskog tlaka uunutrašnjosti se tijekomljeta često javljaju prašinske pijavice, dok sezimi ponekad javljaju isnježne vijavice koje mogu imatikatastrofalne razmjere. Primjerice, godine1972. u nezapamćenoj snježnoj vijavici na sjeverozapaduIrana život je izgubilo više od 4000 ljudi što je čini najsmrtonosnijom upovijesti.[286]
Zbog specifičnoggeografskog smještaja u sjevernomumjerenom pojasu, vrlo raštrkanogreljefa i ostalim čimbenicimaZemljine atmosfere,Iran u cjelini spada u suha područjasvijeta jer prosječna količinapadalina u zemlji iznosi 860mm godišnje odnosno približno 1/3 manje od svjetskog prosjeka.[287] S obzirom na to da u većini dijelova zemlje izuzevši sjeverne i zapadne količina padalina iznosi ispod 100mm, broj stalnih i bogatihrijeka vrlo je ograničen.[287]
 | .JPG) | |
puno koritozimi (lijevo) i potpunopresušenoljeti (desno) | ||
Količinapadalina nejednoliko je raspoređena uprostoru ivremenu pa tako postoje razni ekstremi. Primjerice, brojnapustinjska područjasezonski znaju primiti golemu količinu padalina da dolazi i do velikihpoplava, dok je u nekim dijelovima pustinja količina padalina toliko mala daishlapi prije slijevanja uzemlju. Također, postoje i ekstremi poput pustinjeDašt-e Lut u kojojkiša ispari prije nego što padne natlo. Područje najbogatije padalinama nalazi se na sjeveru zemlje uzkaspijsku obalu i obuhvaća svega 11 % ukupne površineIrana, no zbogklimatskih igeografskih čimbenika prima 22 % ukupne količine padalina.[287] Druga područja bogata padalinama su gorjaZagrosa iAlborza čiji vrhovi otapanjemsnijega snabdijevaju veliku većinuiranskih rijeka. U ostalim dijelovima zemlje koji sačinjavaju 57 % ukupne površineIrana količinapadalina iznosi svega 140mm i klasificira se usušnu zonu.[287]
Regije najbogatijevodom su područja uzkaspijsku obalu gdje je prosječna količinapadalina oko 2000mm godišnje, dok maksimalna količina ustaniciKuhrang iznosi 1400 mm, uBorudžerdu 1200 mm, te iznad 500 mm u planinamaSahand iSabalan.[287] Od sjeverozapada do jugoistoka zemlje prosječna količina padalina postepeno se snižava odnosno učestalostsuše je veća. Također, razmjerno se snižava i broj stalnih odnosno bogatihrijeka pa su u južnim i istočnim dijelovima zemlje uglavnomsezonske tj. potpuno suhe tijekom toplih mjeseci, osobitoljeti.[287]
Iran najugu izlazi naPerzijski iOmanski zaljev koji su spojeniHormuškim tjesnacem, te nadovezuju potonju vodenu masu naArapsko more odnosnoIndijski ocean. Duljinaobale je 2045km[1] i ima vrlo malikoeficijent razvedenosti što podrazumijeva ograničen broj većihotoka,poluotoka izaljeva.Perzijski zaljev karakterizira plitkost (do 50m) i u svomgeomorfološkom smislu predstavljadepresiju koja se ispodrazine mora našla prije 10 − 15 tisuća godina zbogtransgresije, a njenaobala s iranske strane jedalmatinskog tipa odnosno pruža se usporedno s linearnimreljefnim oblicimaZagrosa. Manja odstupanja u ovojlitoralnoj strukturi postoje zbogriječnih deltiZohre,Hele,Manda iMehrana, dokestuarija nema jermorske mijene nisu izražene.Obala se u užem smislu dijeli nastjenovitu sklifovima ipješčanu − prva je nastalaabrazijom strmijihantiklinala i karakteristična je za jugBušeherske pokrajine odnosnoBeludžistan na istokuOmanskog zaljeva, a druga je produktplime i oseke kodpriobalja blažeg nagiba uHuzestanu iHormuzganu.Bočate obalnemočvare najbogatija subiogeografska područja i pojavljuju se na krajnjemaluvijalnom sjeveru Perzijskog zaljeva, izmeđukopna i otoka Kešm, te na riječnimušćima u Omanski zaljev koji je neusporedivo više izložen djelovanjuotvorenog oceana. Iranskiotoci uglavnom su raspoređeni na središnjem dijelu južne obale tj. uzHormuški tjesnac, a najveći među njima suKešm (1491km²),Kiš (91,5 km²),Lavan (76 km²),Larak (49 km²) iHormuz (42 km²). Njihove funkcije uvelike se razlikuju − dok su neki popularnaturistička odredišta (npr.Kiš), drugi su zboggospodarsko-geopolitičkih okolnosti u potpunosti podređenindustriji i transportunafte odnosnooružanim snagama (npr.Larak,Harg iAbu Musa). Najvažnije morskeluke suBandar-e Homeini,Bušeher iBandar-e Abas, dok postoji i niz drugih obalnih naselja orijentiranih naribarstvo ili vađenjebisera.
Kaspijsko jezero može se smatratimorem na temelju više osobina −fizičkih okvira,saliniteta vode (13,1‰[288]),geomorfološkog postanka (ostatakParatetisa), teprometne povezanosti sa svjetskim morima prekoruskihkanala. Ova je vodena masa ranije bila poznata i kaoHirkanijsko more[288] dok jeIranci danas nazivajuMazandaranskim morem, no sva tri naziva superzijskog podrijetla. Iranskaobala proteže se 765km[1] i kao u slučajuPerzijskog zaljeva karakterizira je malikoeficijent razvedenosti odnosno odnosno plitkostteritorijalnih voda.Litoralna struktura je uglavnomaluvijskog tipa zahvaljujući djelovanjurijeka sAlborza iKopet-Daga, a njenu monotonost razbijaju dvije velikelagune pokrajBandar-e Anzalija na zapadu odnosnoBandar-e Turkamana na istoku,[288] temočvarna područja udeltamaSafid-Ruda,Gorgan-Ruda iAtraka.[275] Osim dvije spomenuteluke, važni obalni gradovi su iAstara,Rudsar,Ramsar,Čalus,Novšaher iBabolsar.Ribarstvo na ovim prostorima igra značajnugospodarsku ulogu, osobito zbog proizvodnje skupocjenogkavijara.
Podrobniji članak o temi:Popis iranskih rijekaIran se u strogomhidrološkom smislu može okvirno podijeliti na dvaslijeva − otvoreniindijskooceanski na rubnom jugu i zapadu, te zatvorene sljevove u ostatku zemlje.[289] Njihovarazvodnica nije orografski određena tj. ne prati planinske vrhoveZagrosa već je smještena istočnije i proteže se odHamadana kroz suhedoline prema jugu. Ova hidrološka anomalija rezultat jegeomorfološke struktureorogena koji preusmjeravaotjecanje u smjeru suprotnom od njihovih površinskih korita i provodi ga doPerzijskog zaljeva.[290] Hidrolozi indijskooceanski slijev ograničavaju na perzijskozaljevski u užem smislu (uključujućiOmanski zaljev) dok unutrašnje dijele na tri osnovna dijela, temeljem čega seIran sastoji od četiri glavnaslijeva:[289]
Perzijskozaljevski najvažniji je među navedenima jer obuhvaća područje od ~336.000km² koje snabdijevaju najvodonosnijeiranske rijeke − među njimaKarun (575m³/s) iDez (375 m³/s). S obzirom na to da je zapadniZagros izravno izloženkišonosnim sredozemnim strujama[290] i da većina otopljenogsnijega zbog spomenutog geomorfološkog fenomenaotječe prema zapadu, rijeke i potoci tijekomproljeća mogu imati i deseterostruko većiistjek od minimalnog (kasnoljetnog).[289]Kaspijski slijev obuhvaća uski sjeverni pojas od ~193.000 km² na kojem teče više stotina manjihpotoka, dok se većaporječja svode naAras,Safid-Rud,Gorgan-Rud iAtrak. Slijev jezeraUrmije izdvaja se među glavne prvenstveno zato što je perzijskozaljevskim i kaspijskim odvojen od unutrašnjosti, a obuhvaća područje od ~55.000km² kojim prevladavaju porječjaZarin-Ruda iTalhe-Ruda. Unutrašnji slijev se zbog veličine (~1.023.000 km²) i složenih orografskih osobina dijeli na osam manjih dijelova, uglavnomdepresije sasezonskim tekućicama. Među stalne rijeke uunutrašnjosti spadaju samoZajande-Rud koja snabdijevaisfahansku makroregiju, graničnaHari-Rud, te ušćeHelmanda usistanskoj kotlini čiji se ostatak toka u potpunosti protežeAfganistanom.Ušća unutrašnjih rijeka uglavnom su umočvarama,slanim jezerima ilioazama, a čest fenomen su tzv.unutrašnje delte. Plovnih rijeka uIranu nema, izuzevši tokArvand-Ruda doHoramšahera kojeg dijeli sIrakom.[289]
Podrobniji članak o temi:Popis iranskih jezeraVećajezera uIranu sudepresijskog tipa i karakteriziraju ih visokisalinitet odnosno plitkost. Najveće jezero u zemlji i ujedno 3. najvećeslano jezero usvijetu jestUrmija (5200km²) uAzarbajdžanu s više od 100otoka iotočića, čija je površina (~1300mn. v.) gotovo prepolovljena tijekom2000-ih zbog izgradnje nizabrana na njenimpritocima. Jezera sličnih karakteristika nalaze se i središnjemZagrosu odnosno pokrajiniFars − uglavnom su slana zbog prodiranjadijapira[273] (npr.Bahtegan,Maharlu iTašk), ali ima i slatkovodnih (npr.Parišan iAržan). Njihova površina može se protezati i preko 1000km², dok za vrijemesušnihsezona ili godina mogu u potpunosti presušiti. Sličnilimnološki fenomeni pojavljuju se i u depresijama širom zemlje kao što suHamun-e Džaz-Murijan izmeđuKermanske pokrajine iBeludžistana,Namak uKomskoj pokrajini,Namakzar uRazavi Horasanu iliHamun-e Helmand uSistanu. Tijekom većeg dijela godine takva se jezera pretvaraju umočvare i ispresjecani su rukavcimaunutrašnjih delti sezonskih tekućica. Slatkovodna jezera karakteristična su za sjever zemlje poput padinaAlborza gdje se javljaju tektonska iledenjačka jezera, dok se naSabalanu povremeno puni i jedinokratersko jezero.[270] Najznačajnija prirodna slatkovodna jezera suZarivar,Gohar,Valašt iTar,[291] a diljem zemlje nalaze se i stotineumjetnih jezera nastalih podizanjembrana.[292]
Podrobniji članak o temi:Hidrotehnika u Iranu
Izvori zavodoopskrbu inavodnjavanje uIranu su:[287]
U sjevernim, sjeverozapadnim i zapadnim dijelovima zemlje kao i u predjelima visokihplanina (osobitoZagrosa iAlborza) koriste sekišnica i površinske vode, a glavni i najvažniji izvori upustinjskim područjima južno od Alborza su površinske ipodzemne vode. U središnjim, južnim i istočnim dijelovimaIrana (izuzevši planinska područja)poljoprivreda je manje ovisna o kišnici i površinskim vodama s obzirom na to da supadaline i stalne tekućice rijetkost, zbog čega se opskrba vrši uglavnom korištenjem podzemnih voda koje se crpe pomoćukanata,bunara ipumpi.[293] U jugoistočnim dijelovima zemlje (pokrajinaSistan i Beludžistan) površinskevode korištene su na uštrb podzemnih sve do1970-ih kada nastupa obrat. Na krajnjem jugu Irana što se prvenstveno odnosi na obalna naselja uzPerzijski zaljev i pripadajućeotoke vrši sedesalinizacija i to isključivo za dobivanjepitke vode.[287]
Zbog ograničenja u zalihama vode na relativno naseljenim sjeverozapadnim dijelovimaunutrašnje visoravni, od sredine20. stoljeća pokrenut je niz hidrotehničkih projekata sa svrhom preusmjeravanja bogatih tokova perzijskozaljevskog i kaspijskogslijeva prema unutrašnjosti zemlje. Prvi među takvim projektima bio jetunelsko-branski sustavKuhrang kojim je tunelom duljine 2,7km dioKarunovog toka preusmjeren naZajande-Rud koja snabdijevaIsfahansku pokrajinu, a ranih1980-ih slično je napravljeno i s rijekomLar zbog vodoopskrbeTeherana.[293] Godine2012. pokrenuta je i prva faza opsežnog projekta kojim secrpi voda izKaspijskog jezera (sal. 13,1‰[288]), desalinizira u obalnim postrojenjima, te potompumpa ucjevovode koji snabdijevajuSemnansku pokrajinu (~200,000.000m³ godišnje).[294] Površinanavodnjavanih područja uIranu je 82.970km² (5. usvijetu).
Podrobniji članak o temi:Popis iranskih brana.png)
Oskudnost vode na područjuIrana još je odstarog vijeka rezultirala gradnjombrana (perz.sad) inasipa (perz.band) koji su predstavljali učinkovitagrađevinska sredstva u borbi protiv suše i odljeva vode, jednako kao i podzemni kanali poznati kaokanati. Izpovijesne perspektive,Iran je jedna od malobrojnih zemalja koja ima višetisućljetnu kontinuiranu tradiciju u izgradnji velikihbrana među kojima su neke od najstarijih:[295]
Otkrićemcementa u19. stoljeću kao i razvojemgrađevinarstva ihidraulike došlo je do drastičnog napretka u tehnologiji gradnjebrana diljemsvijeta, pa tako i u cijelomIranu. Zbog promjena ugospodarskoj politici i povećanja interesa za nenaftna područja energetike, iranska je vlada proglasila izgradnju brana strateškim interesom što je došlo do izražaja tijekom1990-ih i2000-ih godina kada se diljem zemlje gradi veliki broj novihbrana. Njihova važnost je višestruka s obzirom na to da služe ne samo kao golemivodospremnici već i zaenergetiku,poljoprivredu,industriju ipromet.[295] S obzirom na orografske i hidrografske okolnosti većina takvih projekata smještena je uplaninskim dijelovima zemlje, a najimpozantniji među njima je onaj tzv. karunskih kaskada uHuzestanu. Sastoji se od ukupno 16 planiranih brana odnosno umjetnih jezera na porječjuKaruna iDeza čijim se ukupnim energetskim kapacitetom može mjeriti isključivokineski sustavTri klanca, a uključuje najvišu nasutu (Masdžed-Sulejman) odnosno najvišubetonsku branu na svijetu (Bahtijari − u izgradnji). Do2010. godine dovršeno je pet od 16 brana (uz dodatne četiri u izgradnji) čime su stvorenaumjetna jezera zapremnine ~10km³ odnosno površine ~200km² nanadmorskoj visini između 300 − 1800m. Izuzevši karunske kaskadeIran je koncem2000-ih gradio još 135brana[296] odnosno izrađivao studije za dodatnih 170 projekata[297] čime se pozicionirao kao treći najveći graditelj brana usvijetu,[296] izaKine iTurske. Godine2011. u zemlji je bilo operativno ukupno 538 brana.[292]
Podrobniji članak o temi:Kanat
Od ranogstarog vijekaPerzijanci i drugiiranski narodi bili su poznati po gradnjikanata, podzemnihvodovoda koji su smanjivali ovisnost osezonskimkišama, površinskimvodotocima ibunarima.[291] Zahvaljujući kanatima, velike količine prikupljenihpodzemnih voda gravitacijom su izlijevane na površinu pa su neplodnapustinjska istepska područja postala pogodnim zapoljoprivredu. Neki od njih specifični su po tome da se pod površinomtla protežu i desecimakilometara.[293] Inovacijom, usavršavanjem i širenjem upotrebekanata tijekom više tisuća godinairanske povijesti diljem surovih dijelovaIranske visoravni nicala su novapolja ifarme, a time i novanaselja.[291] Cjelokupno, kanati su uIranu odigrali jednaku ulogu kao i velikerijeke u civilizacijamaEgipta,Mezopotamije,Indije iKine − doveli su dogospodarskog uspona isocijalnog zadovoljstva,[291] a sredinom1. tisućljeća pr. Kr. i do velikedemografske odnosno političke ekspanzijeahemenidskog Irana. Kanati su kasnije širenjem tehnologijePutem svile došli u upotrebu i uKini naistoku, teislamskomekspanzijom išpanjolskom kolonizacijom doMaroka odnosnoMeksika nazapadu. Ovi se drevni sustavi uIranu zanavodnjavanje koriste i dan danas iako u manjoj mjeri nego ranije,[291] a najstariji među njima u kontinuiranoj upotrebi datiraju se oko1000. pr. Kr. Početkom1980-ih prema stručnim procjenama u zemlji je bilo aktivno oko 25.000kanata.[293]
Podrobniji članak o temi:Zaštićena područja Irana Podrobniji članak o temi:Flora Irana
██ Šumska područja
██ Šumostepe s rjeđim drvećem
██ Travnate stepe
██ Suhe pustinjske ravnice
██ Polupustinjska područja
██ Aluvijske poluslane močvare
Usprkos činjenici da 2/3Irana činestepe, polupustinje ipustinje, na njegovomtlu zabilježeno je oko 6000vrstapaprati ikritosjemenjača što je neusporedivo više od ostalih zemalja uširoj regiji.[298] Također,biljni pokrov odnosnobiome karakterizira izuzetnaraznolikost −suptropske kišne imješovite šume na juguKaspijskog jezera i sjevernim obroncimaAlborza,sušne šume na zapaduZagrosa, niskogrmlje idrača uunutrašnjosti, tepolupustinjsko nisko raslinje (uključujućiafričke tropskekserofite) uzobalna područjaPerzijskog zaljeva.[298] Ova raznolikageobotanička slika odražava velike kontraste uklimi diljem zemlje odnosnoevolucijuflore koja se uglavnom odvijala nairanskom tlu, osobito uplaninskim predjelima. Među takveautohtone primjere spadajutaksoniAstragalus,Acantholimon,Acanthophyllum,Nepeta,Onosma iCousinia. Flora i vegetacija Irana također su obogaćene ostacima taksona koji su nekoć bili daleko rašireniji.[298]
Bez obzira na razlike među stručnim klasifikacijama svjetskihfitogeografskih područja, teritorijIrana se prema podrijetlu može podijeliti u dvije ekozone −holarktičku (ilipalearktičku) unutrašnjost odnosno južnu obalnu zonu koja pripadapaleotropisu (iliafrotropisu). Nadalje, holarktičko se područje dijeli na tri regije − eurosibirsku na sjeveru omeđenu dolinamaBodžnurda, rijekomAtrak i obroncimaAlborza do 2500mn. v., irano-turansku u prostranoj unutrašnjosti koja se nadovezuje na istočnuAnatoliju odnosnoAfganistan iPakistan, te saharo-arapsku u južnim nizinama tj. odIlamske pokrajine iHuzestana doMakrana. Klasifikacija potonje regije nije ujednačena ovisno o stručnim izvorima i njezin se zapadni dio ponekad saSindom pripajapaleotropisu, a granicom se najčešće smatraju sjeverni rubovirodovaZiziphus iAcacia.[298]
Sjevernešume rasprostiru se na 110.750km² (~7% teritorija; otprilike dvijeHrvatske) i mogu se okvirno podijeliti nanizinsku iplaninskubjelogoricu čija je granica određena gornjim rubovimavrsta osjetljivih namraz kao što suPterocarya fraxinifolia,Diospyros lotus,Albizia julibrissin iParrotia persica. Karakteristične nizinske vrste suQuercus castaneifolia,Parrotia persica,Zelkova carpinifolia,Carpinus betulus,Carpinus orientalis,Albizia julibrissin,Gleditsia caspica,Acer velutinum iFraxinus excelsior, dok uzrijeke najčešće rastuPterocarya fraxinifolia,Alnus subcordata iPopulus caspica. Fizionomiju ovih šuma djelomično određuje izimzeleno grmlje, npr.Laurocerasus officinalis,Ilex spinigera,Ruscus hyrcanus,Hedera pastuchovii iDanae racemosa, teBuxus hyrcana na zapadu. U planinskim i nizinskim područjima postoji i obiljeepifita poputmahovine, osobitoendemskih vrstaLeucodon immersus,Palamocladium euchloron iPseudoleskeella laxiramea koje nerijetko u potpunosti prekrivajudebla i granestabala odnosnogrmlja.[298]Šume mangrova javljaju se uz obaluMakrana iPerzijskog zaljeva (osobito zapadno odBandar-e Abasa odnosno između kopna i otokaKešm), a među prevladavajuće vrste spadajuAvicennia marina,Halocnemum strobilaceum na većim visinama slanihmočvara, teRhizophora mucronata u izoliranim mjestima.[298] Prorijeđene šume osjetljive na mraz u kojima prevadavajuCupressus sempervirens iThuja orientalis raspoređene su diljem zemlje − od dolina sjevernog gorjaAlborz, prekoFiruzabada uFarsu, do okoliceTaftana uBeludžistanu. Na svim navedenim područjima rasprostranjena je iJuniperus excelsa, a djelomično se javlja i u dolinamaZagrosa odnosno planinama uKermanskoj pokrajini. Vrste koje prevladavaju na nižim visinama Zagrosa i u unutrašnjosti suhrast (Quercus brantii,Quercus infectoria,Quercus boissieri,Quercus libani iQuercus brantii), teFraxinus rotundifolia,Acer monspessulanum,Pistacia khinjuk,Amygdalus communis iPyrus syriaca.[298]
Zimzelenogrmlje javlja se isključivo u podnožjuAlborza, dok na njegovim većim visinama i u ostatku zemlje prevladavajulistopadne vrste. Usušnim krajevima postoji i nizkserofitskih vrsta grmova (npr.Tamarix), među koje se zbog niskih fizionomskih karakteristika ubrajaju irodoviAcer odnosnoPistacia.[298] Područjapustinjske klime uzPerzijski zaljev obiluju iinvazivnim vrstama polupustinjskih grmova iz nubijsko-sindske regije − npr.Acacia nubica,Acacia sejal,Euphorbia larica,Periploca aphylla,Stocksia brahuica,Salvadora persica, te grmovitiZiziphus. Ostale rasprostranjene vrstebiljaka su raznisukulenti ihalofiti u unutrašnjimslanim pustinjama ili namorskim obalama,trave i zeljasto bilje (npr.Aethionema,Medicago,Trigonella,Papaver,Anthemis,Senecio,Gnaphalium,Lactuca,Sonchus iPlantago) koje se rasprostiru na približno 900.000km²travnjaka odnosnopašnjaka,[299] dok se ograničen broj vrsta nalazi i upustinjskim dinama (Stipagrostis pennata,Calligonum stenopterum,Calligonum bungei) ili na ekstremnimplaninskim visinama (Oxytropidetea persicae).[298] DiljemIrana zabilježeno je više od 1500endemskihvrsta.
Fitogeografske značajke zajedno sklimatskim ipedološkim predispozicijama odnosnoljudskim djelovanjem odigrale su veliku ulogu u razvoju iranskepoljoprivrede koja je premaproduktivnosti jedna od najvećih usvijetu. Međuvoća po kojima se ističe među deset najvećih proizvođača spadajubadem,breskva,datulja,jabuka,kivi,lijeska,limun,marelica,naranča,pistacija,smokva,trešnja,šljiva,višnja, a međupovrćakrastavac,leća,lubenica,luk,rajčica,tikva,anis islanutak. Međužitaricama najviše uspjevapšenica čija je proizvodnja ravnaukrajinskoj, a veliku ulogu ima i proizvodnjazačina poputšafrana (Crocus sativus) koji se naziva „iranskim crvenimzlatom”.[299]
Podrobniji članak o temi:Fauna Irana |  | |
Zoogeografsku strukturuIrana kao ufitogeografskom slučaju karakterizira je pripadnostpalearktiku.[300] Diljem zemlje zabilježeno je oko 800vrstakralješnjaka, deseci tisuća vrstabeskralješnjaka, oko 500 vrstaptica, 80 vrstagmazova, te nizmorskih i slatkovodnih vrstariba.[301]Glodavci su rasprostranjeni u svim dijelovima Irana, primjericezečevi u šumskim odnosnomiševi u pustinjskim i polupustinjskim krajevima.Šupljorošci općenito broje manje vrsta od drugihživotinja, no njihova se brojna stada ičopori mogu naći u svim krajevima −veprovi umočvarama uzAras,losovi naKavkazu,baktrijske deve u unutrašnjosti, tejeleni,divlje koze,kozorozi,divokoze imufloni širom zemlje.[301]Neparnoprstaši osimdomesticiranihkonja uključuju iperzijskog kulana, podvrstu azijskog divljeg magarca koji jeugrožena vrsta.Zvijeri uključujupsolike životinje (Canoidea) poputšakala,vukova,lisica imedvjeda (naAlborzu i uBeludžistanu), te nizmačaka.Iran je do sredine20. stoljeća bio jedino svjetsko stanište triju od ukupno četiri vrstepantera −lavova (Fars),tigrova (kaspijska zona) ileoparda (Horasan), no danas se očuvala samo potonja i to u par stotina jedinki. Ostalemačke uključujueuroazijske risove, manjedivlje mačke, teazijske geparde koji sukritično ugrožena vrsta.[300]
_4.jpg)
|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|isbn=: length (pomoć).ISSN 0305-8719.OCLC 4648729036. Inačicaizvorne stranice(PDF) arhivirana 26. ožujka 2012. Pristupljeno 3. svibnja 2012.CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|isbn=: length (pomoć).OCLC 466335224|isbn=: length (pomoć).OCLC 760929638CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|isbn=: length (pomoć).OCLC 25715363CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|isbn=: length (pomoć).OCLC 2105090CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć) | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiGeografija Irana |
 | Zajednički poslužitelj sadrži atlasIrana |
| |||||||||
| ||||||||||||||
