Zaha Hadid je rođena uBagdadu 1950. god., u vrijeme progresivnog razmišljanja naBliskom istoku, kad jemodernizam smatran glamurom. Odrasla je u jednoj od prvihBauhausom nadahnutim bagdadskim kućama.[2]
Gospođa Hadid je najprije bila student matematike na Američkom sveučilištu uBejrutu, ali se onda preselila uLondon na studij arhitekture Škole arhitektonskog udruženja (Architectural Association School), gdje je upoznalaRema Koolhaasa,Elia Zenghelisoma iBernarda Tschumija, vodeće arhitekte eksperimentalne europske arhitekture. Njezin utjecaj na druge je počeo veoma rano, već s objavljivanjem svojih neizvedenih projekata, kao što je Cardiffska opera (Cardiff Bay Opera House, 1994).
Njezina arhitektura se odlikuje „snažnim futurističkim linijama zakrivljenih i izduženih formi”[2] s „više perspektivnih točaka i iscjepkane geometrije, čime se priziva kaos modernog života”.[3]
Njezina prva zgrada u Sjedinjenim Američkim Državama, Rosenthal Centar za suvremenu umjetnost uCincinnatiju, doživjela je nedvojbenu podršku kritike i popularnost. Tada su joj povjereni veliki projekti, uključujući i Središnju zgraduBMW-a uLeipzigu,Phaeno Science Center-a uWolfsburgu (Njemačka);MAXXI - Nacionalni centar za suvremenu umjetnost u Rimu, te Kolodvora brze željeznice uNapulju (Italija). Od posljednjih projekata ističu se Opera u Guangzhou (Kina) iz 2010. iLondon Aquatics Centre zaXXX. Olimpijske igre – London 2012.
