Prvi poznati predak Wittelsbachovaca, bio jemarkgrof, kasnijevojvodaLiutpold († 907.). Njegovi potomci nosili su naslov grofova Scheyern. Godine1115. grof Oton V. († 1155.) preselio se u utvrduWittelsbach nedaleko odAichacha u Bavarskoj po kojoj je obitelj dobila ime.[2][3] Njegov sinOton VI. dobio je1180., nakon padaHenrika Lava, od kraljaFridrika I. vojvodstvo Bavarsku i postao izborni knez pod imenom Oton I.
Unuk Otona I., vojvoda Oton II. (1206. – 1253.) je u13. stoljeću proširio obiteljski posjed i zadobio titulu falačkog kneza. Nakon njegove smrti obitelj se1255. godine podijelila, između njegovih sinova, na dvije grane; Ludvig II. uzeo je Falačku i Gornju Bavarsku, a njegov brat Henrik I. (XIII.) Donju Bavarsku. Častizbornog kneza, u početku zajednička, pripala je1356. godine falačkoj liniji, a1623. bavarskoj liniji.[2] Falačka loza dala jenjemačkog kraljaRuperta koji je vladao 1400. – 1410. godine tešvedske kraljeve u razdoblju 1654. – 1718. godine.[3] Falačka grana Wittelsbachovaca podijelila se u više navrata između15. i17. stoljeća na nekoliko grana.
Maksimilijan III. Josip († 1777.) bio je posljednji potomak izravne linije Wittelsbachovaca koji je vladao u Bavarskoj. Njegov zakoniti nasljednik bio je falački knez Karlo Teodor iz starije linije obitelji, ali pretenzije na bavarski teritorij imala je iHabsburška monarhija, zbog čega je izbioBavarski nasljedni rat (1778. – 1779.), u koji su se umiješale iPruska iSaska. Po završetku sukoba, Karlo Teodor je sjedinio Falačku i Bavarsku i postao izbornim knezom.
.svg)
