| Waffen SS | |
|---|---|
 Waffen SS uSovjetskom Savezu, 1941. | |
| Aktivna | 1933. –1945. |
| Država | .svg) Nacistička Njemačka |
| Odanost | Adolf Hitler |
| Grana |  Schutzstaffel |
| Vrsta | Oklopna Mehanizirana Motorizirana Konjička Pješačka Gorska Policijska |
| Veličina | 38 divizija |
| Vojarna | Treći Reich |
| Geslo | Meine Ehre heißt Treue (Moja čast je moja odanost) Blut und Ehre (Krv i čast) |
| Boje | crna,bijela icrvena |
| Raspuštena | rasformirana 1945. |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici | Josef Dietrich Paul Hausser Felix Steiner Theodor Eicke Artur Phleps |
Waffen SS, punim imenomWaffen Schutzstaffel (hrvatski:Oružani zaštitni odred), borbeni je ogranakSS-a, ogrankaNSDAP-a, nacionalsocijalističke stranke uNjemačkoj za vrijemeDrugog svjetskog rata. Vrhovni zapovjednik je bioHeinrich Himmler, jedan od prvih ljudi doHitlera. Organizacija je provodila arijevsku politiku i sudjelovala uholokaustu, tako da je nanurnberškom procesu proglašena zločinačkom i zabranjena. Naime, u službi politike koja nije sprječavala zločin, već ga poticala, pripadnici Waffen-SS-a sudjelovali su u brojnim zločinima kao stjegonošenacizma.[1]
Dojmljiv je sam rast Waffen SS-a, koji je od 3pukovnije s početka rata, narastao do preko 38divizija pri kraju rata, a služile su uz bok regularnoj vojsci,Wehrmachtu. Iako ih mnogi nazivaju paravojnim snagama Trećeg Reicha, oni su uistinu bili stranačka vojska (slično kaoUstaška vojnica uNDH koja je bila paralelna, stranačka vojska zajedno s regularnimDomobranstvom) nacionalsocijalističke stranke, koja je bazirana na novačenju, a ne na dobrovoljnom prijavljivanju (za razliku od Ustaške vojnice, koja je osim na kraju rata kad je ujedinjena s Domobranstvom, bila temeljena na dobrovoljnom prijavljivanju).SS je zapravio bioelita tadašnje njemačke vojske, iako nije bio u samom sklopu nje, i imali su jedinice iz svih rodova kopnene vojske: oklopne, pješačke, gorske, konjičke, policijske i mehanizirane (često u literaturiPanzergrenadier).
Početkom Waffen SS-a se može smatrati 120 ljudi izabranih odJosefa "Sepp" Dietricha koji je imao zadatak sastavitiSonderkommandoBerlin.[2] Nakon nekoliko mjeseci ta jedinica preimenovana je uLeibstandarte SS Adolf Hitler.[2] Do studenog 1933.,Leibstandarte je imao 800 pripadnika, i na obljetničkoj proslavi neuspjelogMünchenskog puča uMünchenu, pukovnija je prisegla na vjernostHitleru
Na odanost njemu samomu iposlušnost do smrti.[2]
Leibstandarte pokazao je svoju odanost Hitleru u lipnju 1934., za vrijemeNoći dugih noževa, udara naSturmabteilung (SA), koji je imao preko 2 milijuna članova na kraju 1933. Vođen jednim od Hitlerovih starih zapovjednikaErnstom Röhmom, SA je predstavljao opasnost Hitlerovim pokušajima da pridobije simpatijenjemačke vojske i konzervativaca, jer bi mu vojska i konzervativci pomogli da učvrsti svoje mjesto u vladi. Hitler se odlučio obračunati sa SA-om i naređuje SS-u da se obračuna s pripadnicima SA i njezinim visokopozicioniranim časnicima, uključujući i samoga Röhma.
UNoći dugih noževa30. lipnja 1934. ubijeno je 82-oje pripadnika SA, uključujući i skoro cijelo vodstvo, što je značilo kraj moći SA-a. Napad je izveden od straneLeibstandartea.[2] U rujnu 1934. Hitler je odobrio sastavljanje oružanog odjelaNSDAP-a i odobrio sastavljanjeSS-Verfügungstruppea ili skraćeno SSVT-a, koji je trebao biti jedinica koja bi služila u specijalnim zadatcima pod Hitlerovim zapovjedništvom.[2] SSVT ovisio je onjemačkoj vojsci koja se brinula za opskrbu, naoružanje i novačenje SSVT-a. SS je dobio najniži prioritet za novake, a njegovi pripadnici su bili raspoređeni po raznim granamaWehrmachta.[3]Čak i s teškoćama ograničenostiHeinrich Himmler je sastavio dvije nove SS pukovnije:SS Germania iSS Deutschland, zajedno sLeibstandarteom i komunikacijskim jedinicama koje su činile SSVT.[3] Istovremeno Himmler je osnovaoSS Junkerschule Bad Tölz iSS Junkerschule Braunschweig za obučavanje novih časnika koji će voditi ove tri pukovnije.[3] Obje škole koristile suWehrmachtove metode obuke i Wehrmachtove časnike koji su obučavali nove časnike Waffen SS-a kako bi bili što učinkovitiji u borbi.[3] Časnici su morali zadovoljavati ove uvjete kako bi se mogli obučavati za časnike SS-a:
Godine 1936. Himmler je odabrao nekadašnjeggeneral poručnikaPaula Haussera da bude inspektor SSVT-a s činomBrigadefuhrera i zadatak mu je bio da SSVT preobrazi u jaču vojnu silu koja će se moći uspoređivati s regularnom vojskom.[5][6]
17. kolovoza 1938., Hitler je želio da SSVT ima ulogu, kako u unutarnjim, tako i u vanjskim poslovima, što je preobrazilo SSVT u suparnika regularnoj vojsci kojeg se Wehrmacht bojao.[7] Također je odlučio da se u SSVT uvede vojna obveza, u službiSS-Totenkopfverbändea ili SSVT-a. Neke bi jedinice SS Totenkopfverbändea, u slučaju rata, bile korištene kao pričuva SSVT-u koji u to vrijeme nije imao nikakvih pričuva.[8]
Iako su bili obučavani, SSVT nije imao mogućnost testiranja. To se promijenilo 1938. kada su se pojavile dvije prilike za testiranje borbene učikovitosti:AnschlussAustrije u ožujku i okupacijaSudeta u listopadu. BojnaLeibstandarte je odabrana da se pridruži vojnim trupama u okupiranju Austrije, a u okupaciji Sudeta bile su nazočne tri SSVT pukovnije. U objema akcijama nisu naišli na borbu jer otpora nije ni bilo.[6][8]
U kolovozu1939. Hitler je SSVT stavio pod zapovjedništvoOKW-a (Vrhovno zapovjedništvo Oružanih snaga). Na početku rata bile su 4 SS pukovnije:Leibstandarte,Deutschland,Germania i novosastavljena pukovnija izAustrijeDer Führer, koja nije bila u borbenom stanju.[9]
Događaji tijekominvazije na Poljsku povećali su sumnju oko borbene učikovitosti SSVT-a. Njihova volja za borbu nikada nije došla u upit, jer su se SS-vojnici fanatički borili. OKW je izjavio da se SSVT izložio nepotrebnom riziku i ponašao se nemarno, zadobivši veće gubitke nego vojska. Izjavili su i to da SSVT loše obučen, a njegovi časnici nespremni za zapovjedanje. Za primjer OKW je izjavio da jeLeibstandarte morao biti spašen nakon što ih je neprijatelj okružio uPabianiceu.[9] SSVT u svoju obranu je izjavio da je njegovo djelovanje bilo ometano i da nisu bili propisno opremljeni za neke akcije, također zahtijevajući proglašavanje nezavisnom formacijom, jer kao takav nije bio tretiran za vrijeme napada na Poljsku.[9] Himmler je inzistirao da se SSVT bori u vlastitim formacijama pod zapovjedništvom njegovih časnika, dok je OKW radio na tome da SSVT bude raspušten u cijelosti.[9] Hitler nije želio uznemiriti vojsku, pa je Himmler krenuo drugim putem. Naredio je da SSVT formira vlastite divizije koje će biti pod zapovjedništvom OKW-a.[9]
U listopadu 1939.,Deutschland,Germania iDer Führer pukovnije su reorganizirane uSSVerfügungs, dok jeLeibstandarte ostao nezavisan, ali je pojačan ljudstvom i prerastao je u motoriziranu pukovniju.[6][9] Hitler je dao odobrenje za sastavljanje dviju SS divizija:3. SS oklopna divizija "Totenkopf" (sastavljena od pripadnika SSTV-a) i4. SS policijska divizija (sastavljena od pripadnika policijskih snaga u državi).[9][10] "Preko noći" je jedinica, koju je OKW pokušao uništiti, od 18 000 pripadnika porasla na 100 000 pripadnika.[10] Hitler je kasnije odobrio i osnivanje 4 motorizirane topničkebojne u ožujku 1940., jedna za svaku diviziju i za nezavisnu pukovnijuLeibstandarte. OKW je trebao opskrbljivati ove bojne s potrebnim oružjem, ali je nerado davao svoje topove iz vlastitog arsenala. Oružje je stizalo sporije no što je planirano, pa je tijekomBitke za Francusku samo Leibstandarteova topnička bojna bila u punoj snazi.[11]
U kolovozu 1940.,Gottlob Berger približio je svoj plan Himmleru o novačenju stranih dobrovoljaca iz osvojenih prostora. Hitler je u početku imao dvojbe oko novačenja stranih dobrovoljaca ali, uz pomoć Himmlera i Bergera, Hitler se predomislio. Dao je odobrenje da se sastavi nova divizija sastavljena od stranih nacionalista pod zapovjedništvom njemačkih časnika, i do lipnja 1944.danski inorveški dobrovoljci formirali su SS pukovnijuNorland, kasnije se formira inizozemska ibelgijska SS dobrovoljačka pukovnijaWestland, dvije pukovnije koje su bile u sastavu5. SS divizije.[12] Broj stranih dobrovoljaca u Waffen SS-u bio je toliko velik da je vodstvo SS-a bilo prisiljeno otvoriti obučni kamp za strance uSennheimu u pokrajiniElzas-Lotaringija.[12]
Himmler je dobio odobrenje da Waffen SS izgradi vlastito Vrhovno zapovjedništvo -SS Fuhrungshauptamt. Prebacio je pukovnije SSTV-a i policijske jedinice u Waffen SS, koji je tada sadržavao1. SS pješačku brigadu i2. SS pješačku brigadu.[13]
Tri SS divizije i nezavisna SS pukovnijaLeibstandarte su se za vrijeme zime 1939. pa do proljeća 1940. obučavali i pripremali za nadolazeći rat na zapadu. U svibnju mobiliziraju se na bojište iLeibstandarte postaje dio (Wehrmachtove) 227. pješačke divizije. SS pukovnijaDer Führer odvojena je od SSVT divizije i pomaknuta na nizozemsku granicu s ostatkom SSVT divizije iza sebe u gradMunster i bili su spremni za invaziju naNizozemsku. SSTotenkopf i SS-ova policijska divizija držani su u pričuvi.[14]
10. svibnja SS pukovnijaLeibstandarte pregazila je nizozemsku granicu i probijala se zajedno s ostalim njemačkim snagama kroz Nizozemsku, a SS pukovnijaDer Führer napredovala je premaUtrechtu. Sljedeći dan cijela SSVT divizija je pregazila Nizozemsku i napredovala prema luciRotterdam, koju su i pokorili dana12. svibnja 1940.[14] Nakon pada Rotterdama, pukovnijaLeibstandarte dobila je naredbu da zarobiHaag, što su i uradili15. svibnja, zarobljavajući 3 500 nizozemskih vojnika.[15]
U Francuskoj SSTotenkopf sudjelovao je protiv jedinog savezničkog tenkovskog napada ubitci za Francusku, kada je, 21. svibnja, 1. oklopna brigada Britanije, podržana 50. pješačkom divizijom, ušla uArras. SSTotenkopf je bio pregažen, s obzirom na to da je njihovprotutenkovski top3.7 cm PaK 36 bio preslab usporedivši ga s britanskimMatilda tenkom.[16]
Nakon nizozemske kapitulacije, SSLeibstandarte pomaknula se na jug Francuske 24. svibnja. Tada ulazi u sastav 19. oklopnog korpusa koji je bio pod zapovjedništvom generalaGuderiana, zauzeli su položaj udaljen 24 km odDunkirka uz duž kanala s mostobranom uspostavljenim naSaint Venantu.[15] Te noći OKW je izdao naredbu da napredovanje mora stati dok Britanski ekspedicijski korpus ne bude zarobljen. SSLeibstandarte pauzirao je jednu noć, ali sljedeći dan pod Hitlerovom naredbom nastavlja napredovanje. Dietrich je naredio svojoj 3. bojnoj da pregazi kanal i zauzme uzvisinu s koje je britansko topništvo djelovalo protivLeibstandarte pukovnije i stavljajući je tako u opasnost. Napali su uzvisinu i uništili britansko topništvo. Umjesto da se vojno vodstvo zabrine za Dietrichovu svojeglavost, odlikovan jeViteškim križem željeznog križa.[17]
Istog su dana Britanci napali Saint Venant, prisiljavajući SSVT diviziju na povlačenje, tada je po prvi puta SS jedinica bila prisiljena na povlačenje i na odricanje zauzetog položaja.[15] 25. svibnja SS pukovnijaDeutschland dosegla je obrambenu liniju naLeiei kodMervillea. Udarili su na mostobran preko rijeke i čekali da dođe SSTotenkopf divizija, da pruža otpor Britancima i da im štiti lijevo krilo. Uskoro stiže i jedinica britanskih tenkova koja stišće položaje SS Deutschalnda. SSVT uspio je odbiti napad britanskih tenkova i dočekao vod "Panzerjagera" (lovci na tenkove)Totenkopfa što je spasilo SS pukovniju Deutschland da ne bude uništena.[18] Istovremeno druga jedinicaTotenkopfa, 14. satnija, upala je u pokolj uLe Paradisu, gdje je 99 britanskih časnika bilo likvidirano strojnicom, a svaki preživjeli ubijen jebajunetom.[6][19]
Dolaskom 28. svibnja SSLeibstandarte zarobio jeWormhout koji je bio udaljen 16 kilometara od Dunkirka.[15] Oni su odgovorni za pokolj uWormhoudtu kada je njihova 2. bojna likvidirala 80 britanskih zarobljenika.[20]
30. svibnja Britanci su stjerani u kut, u grad Dunkirk, a SS divizija nastavila je napredovati kroz Francusku. SSLeibstandarte dosegao jeSaint-Étienne, 400 km južno odPariza i napredovao je kroz Francusku brže od bilo koje od njemačkih jedinica.[17] Idući dan Francuska je kapitulirala.[21]
Hitler je bio oduševljen uspjesimaSSLeibstandartea (Leibstandarte SS Adolf Hitler) u Nizozemskoj i Francuskoj, što im je i iskazao;
Ubuduće imat ćete čast, vi koji nosite moje ime, da vodite svaki njemački napad.[17]
Do proljeća 1941. Waffen SS sastojao se od šest divizija:2. SS divizije "Das Reich",3. SS divizije "Totenkopf",4. SS policijske divizije,5. SS divizije "Wiking",6. SS divizije "Nord" iLeibstandartea te1. SS brigade,2. SS brigade iSS konjičke brigade.[22]
U ožujku 1941. talijanski napad naGrčku bio je neuspješan što je natjeralo Nijemce da pošalju pomoć svojim saveznicima.Operacija Marita počela je dana6. travnja 1941. kada su njemačke trupe krozBugarsku napale Grčku s ciljem da osiguraju njeno južno krilo.[23]
DivizijaDas Reich dobila je naredbu da napustiFrancusku i da krene premaRumunjskoj, dok je divizijiLeibstandarte naređena mobilizacija u Bugarsku. DivizijaLeibstandarte, priključenaXL Panzerkorpsu, napredovala je kroz zapadnu, zatim južnu Bugarsku i izbila na planine, i do 9. travnja stigla je doPrilepa, udaljenog 50 kilometara od grčke granice.[24] DivizijaDas Reich, zajedno s XLI Panzerkorpsom prešla je rumunjsku granicu i krenula zaBeograd, glavni gradJugoslavije, gdje su i stigli 12. travnja 1941. lako zarobljavajući grad.[24] Jugoslavenska vojska predala se nekoliko dana kasnije.[24]
Leibstandarte je ušao u Grčku, a na10. travnja sukobila se s6. australskom divizijom ubitci za Klidški prolaz. Borba za uzvisine trajala je 48 sati, gdje se često borilo i jedan na jedan. Na kraju su Nijemci zauzeli uzvisinu 997, koja je otvorila Klidški prolaz, što je otvorilo slobodan put njemačkim trupama u grčku unutrašnjost.[25] OKW je pohvalio SS diviziju "Leibstandarte" za pobjedu i "nepokolebljiv napadački duh".[25]
Leibstandarte nastavio je napredovanje 13. svibnja. Kada je izviđačka bojna pod zapovjedništvomKurta Meyera potpala pod tešku baljbu od strane Grka koji su braniliKlisurski prolaz u Albaniji, zaobišli su branitelje grada i zarobili 1 000 ratnih zarobljenika, te ubili 6 i ranili 9 grčkih vojnika.[25] Sljedeći dan Meyer je zauzeoKastoriju i zarobio još 11 000 ratnih zarobljenika. 20. svibnjaLeibstandarte presjekao je put kojim se povlačila grčka vojska u gradMetsovon, te zatim prihvatila predaju Grčke vojske.[25]
Operacija Barbarossa, njemačka invazija naSovjetski Savez, počela je 22. lipnja 1941. i sve Waffen SS jedinice bile su uključene u invaziju.
SS divizijaNord je u sjevernojFinskoj sudjelovala uoperaciji "Arktička lisica" zajedno s Finskom vojskom, te u bitci zaSallu protiv jakih sovjetskih snaga. Divizija je u prva dva dana invazije imala 300 mrtvih i 400 ranjenih.[26][27] Bitka za Sallu bila je propast, dim tenkova iz šume potpuno je dizorijentirao trupe.[27][28] Do kraja 1941. divizijaNord patila je od teških gubitaka. U razdoblju zime 1941. – 42. dobila je novake Waffen SS-a koji su bili mlađi i uvježbaniji od ranijih SS-ovskih sastava.[27]
Ostatak divizija i ostalih jedinica Waffen SS-a prošao je bolje. DivizijaTotenkopf i SS policijska divizija bili su sastavni dioArmeegruppe Nord, sa zadatkom da napreduju krozBaltik pa doLenjingrada.[6][29] DvizijaDas Reich bila je u sklopuArmeegruppe Center i napredovala je premaMoskvi.[6][29] 5. SS oklopna divizijaWiking i 1. SS oklopna divizijaLeibstandarte bile su u sklopuArmeegruppe Sud, napredujući zaUkrajinu iKiev.[6][29]
Rat sa Sovjetima u početku je bio uspješan, ali gubitci Waffen SS-a bili su preveliki: divizijaLeibstandarte je do kasnoga listopada imala samo pola vojnika. Smanjena je u pola, što zbog neprijateljskih akcija, što zbog dizenterije.[30] DivizijaDas Reich izgubila je 60% vojnika i sudjelovala ubitci za Moskvu i skoro je uništena u nadolazećem sovjetskom protu-napadu. SS pukovnijaDer Führer imala je samo 35 vojnika, a u lipnju, na početku invazije, imala je 2 000 vojnika.[30] Sve ukupno Waffen SS imao je 43 000 mrtvih.[30]
Dok suLeibstandarte i ostale SS divizije vodile bitke na vatrenoj liniji, iza njih je bila druga situacija. 1. i 2. SS pješačka brigada, koje su sastavljene od stražara u koncentracijskim logorima SSVT-a, i SS konjička brigada napredovale su kroz SSSR iza ostalih jedinica. Ispočetka su se borile protiv Sovjetskih partizana i razdvajale jediniceCrvene Armije u sklopuVojne skupine Jug, zarobljavajući tako 7 000 ratnih zarobljenika.[31] Od srednine kolovoza 1941. pa sve do kasne 1942. bile su u sastavuRSHA-a, vođenog odReinharda Heydricha.[28][32] Brigade su sada sudjelovale u zaštitnim i policijskim zadaćama, i što je najvažnije, nisu bile u sastavu vojske ni Waffen SS-a. U jesen 1941. prestali su djelovati protu-partizanski i počeli se bavitiHolokaustom. PodržavajućiEinsatzgruppen, sudjelovali su u ubijanju židovske populacije u SSSR-u i formirajući oružane odjele kad je to bilo potrebno. Ove tri brigade bile su odgovorne za desetke tisuća ubojstava.[32]
Zbog svoje pokretljivosti i boljih sposobnosti da sudjeluje u operacijama velikih razmjera, SS konjička brigada igrala je osovinsku ulogu u prelasku iz selektivnog ubijanja Židova u masovno istrjebljenje Židova.[33] 27. srpnja Brigadi je naređeno djelovanje, a 1. kolovoza 1. pukovnija konjičke brigade bila je odogovorna za smrt 800 ljudi; pet dana kasnije, 6. kolovoza, broj žrtava bio je 3 000 "Židova i partizana".[34] Također, 1. kolovoza, nakon sastanka izmeđuHeinricha Himmlera,Ericha von Bach-Zelewskija iHinricha Lohsea, brigade su dobile sljedeće naređenje:
Izričitom naredbom odRFSS-a: Svi Židovi moraju biti ubijeni. Odvezite ženske židovkinje u močvare.[35]
Gustav Lombard, primivši naređenje, obavjestio je svoju bojnu da "Ni jedan muški Židov ne smije ostati živ, ni jedna obitelj u selima."[35] Kroz sljedeće tjedne, članovi 1. SS konjičke pukovnije pod Lombardovim zapovjedništvom, ubili su 11 000 Židova i više od 400 zarobljenih sovjetskih vojnika.[36]
1942. Waffen SS doživljava još jednu ekspanziju i dovodi nove divizije u svoj red.7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen" bila je sastavljena odVolksdeutscherskih (etničkih Nijemaca) dobrovoljaca izHrvatske,Srbije,Mađarske iRumunjske. Bila je određena za protupartizansko djelovanje na područjuBalkana.[22][28][37] Druga nova divizija formirana je u isto vrijeme, kada je SS konjička brigada prerasla u8. SS konjaničku divizijuFlorian Geyer.[22][28]
Divizije Waffen SS-a koje su bile na vatrenoj liniji i patili od teških gubitaka zbog tzv. Ruske zime 1941. – 1942. i sovjetskog protu-napada povučene su u Francusku na obnovu gdje su postale mehanizirane divizije ili poznatijepanzergrenadier divizije.[38] Zahvaljujući trudu Heinricha Himmlera iObergruppenführeraHaussera, novog zapovjednikaSS oklopnog korpusa, sastavljenog od tri panzergrenadier divizijeLeibstandarte,Das Reich iTotenkopf. Ove tri divzije, prije oklopne, sada su sadržavale tenkovsku, tj. oklopnu pukovniju umjesto oklopnu bojnu kako je bilo određeno, sve zahvaljujući gore navedene dovojice. To je značilo da su navedene divizije u svemu bile oklopne osim u nazivu. Svaka od tih divizija dobila je devetTiger tenkova, koji su sastavljeni kao teške oklopne satnije.[38]
Sovjetska ofenziva u siječnju 1942. zarobila je nekoliko njemačkih divizija, što je kasnije postalo poznato kaoDemjanski džep, što je trajalo od veljače do travnja 1942. DivizijaTotenkopf bila je jedna od divizija koje je okružila Crvena Armija. Crvena Armija neće osloboditiDemjansk do1. siječnja 1943. kada su se njemačke trupe počele povlačiti. "Za izvrsnost u zapovjedanju i žestokoj borbi uTotenkopfu",ObergruppenführerTheodor Eicke odlikovan je Hrastovim lišćem naViteškom križu željeznog križa20. svibnja, 1942.[39]
Waffen SS nastavio se širiti i 1943: u veljači su stvorene9. SS oklopna divizija "Hohenstaufen" i njezina sestrinska divizija10. SS oklopna divizija "Frundsberg". Obje divizije stvorene su uFrancuskoj[22] Zatim je usljedilo stvaranje11. SS dobrovoljačke mehanizirane divizije sastavljene odnorveških idanskih dobrovoljaca.[22] U rujnu se stvara12. SS oklopna divizija "Hitlerjugend" koja je u svoje redove dovodila dobrovoljce izHitlerove mladeži.[22] Himmler i Berger su također bili uspješni u nagovaranju Hitlera da stvorihrvatskumuslimanskudiviziju, te je na osnovu toga sastavljena13. oružana gorska divizija SS-a "Handžar", a ta je divizija ujedno bila i prva negermanska divizija, kojoj je zadatak bio da se bori protivTitovih komunističkihpartizana.[22] Nakon stvaranja 1. hrvatske SS divizije, uslijedila je i 1.ukrajinska SS divizija -14. oružana grenadirska divizija SS-a sastavljena od dobrovoljaca izGalicije u zapadnojUkrajini.[22] Zatim nastaje15. oružana grenadirska divizija SS-a (1. latvijska), također nastala 1943. uglavnom djelujući na područjuNjemačke okupacijske civilne uprave na Baltiku.[22] Zadnja divizija nastala 1943. bila je16. SS mehanizirana divizija "Reichsführer SS", koja je nastala izSturmbrigade Reichsführer SS.[22] Do kraja godine Waffen SS je od 8 divizija i nekoliko brigada porastao na 16 divizija.[22]
Na Istočnom bojištu, Nijemci su trpijeli od teških gubitaka 6. armije, koja je izgubilaBitku za Staljingrad. Hitler naređuje SS Oklopnom korpusu da se vrati natrag na Istočno bojište i da krenu u protu-napad, a u ciulju da zauzmuHarkov.[40] SS Oklopni korpus (Panzerkorps) bio je u punom povlačenju, jer je bio napadan od strane svojetske 6. armije, a19. veljače prima naredbu da krene u napad.[40] Hitlerovu naredbu "ustani brzo i bori se do smrti" pokorno su slušali SS-ovski zapovjednici, Hausser se povukao na bojištu pred Crvenom armijom, ali se okrenuo, te napao. Bez podrškeLuftwaffea i susjednih njemačkih jedinica, sami su probili sovjetske linije i napredovali prema Harkovu.[41] Unatoč naredbama da okruže Harkov, SS Okopni korpus izravno napada grad uTrećoj bitci za Harkov11. ožujka.[42] Borba je trajala četiri dana u borbi čovjek na čovjeka, to jest, sve dok 1. SS divizijaLeibstandarte15. ožujka nije preotela Harkov. Dva dana kasnije Nijemci su preoteliBelgorod, radeći tako izbočine, koje će ih u srpnju dovesti doBitke za Kursk. Njemački napad Crvenu je armiju koštao približno 70 000 ljudi, ali borbe od kuće do kuće bile su iznimno krvave za SS Oklopni korpus, koji je izgubio približno 44% ljudstva do kraja operacije u ožujku.[43]
.jpg)
Sljedeći ispit za Waffen SS bila jeBitka za Prokhorovku, koja je bila dio Bitke za Kursk. SS oklopni korpus preimenovan je u II. SS oklopni korpus i bio je dio4. oklopne armije, koja je dobila naredbu da se probije napadom kroz sovjetske obrambene linije. Napad je uspijevao napredovati 35 kilometara, sve dok napredovanje nije prekinula sovjetska1. tenkovska armija.
Tijekom borbi u sljedećih nekoliko dana, II. oklopni korpus SS-a probio je krilo 1. sovjetske tenkovske armije i69. armije, pa čak je probio i sovjetsku obrambenu liniju kod mjestaProkhorovka. Nijemci su mislili da rade uspješan proboj, no to će se tek događati dan poslije.[44]:str. 153[45]:str. 166-167 Sovjetske pričuve poslane su južno, da brane SSSR od III. oklopnog korpusa SS-a; s druge strane II. oklopni korpus je mislio da je završena najteža borba u proboju jer su Sovjeti ostali bez pričuve. Unatoč početnim uspjesima i jakim sovjetskim gubitcima, proboj je propao.[46]
NakonSavezničke invazije na Italiju u rujnu 1943., Hitler naređuje II. SS Panzerkorpsu ta krene premaItaliji, no na kraju samo jeLeibstandarte iz Rusije krenuo prema Italiji, a jedina druga Waffen SS divizija u Italiji bila je16. SS mehanizirana divizija "Reichsführer-SS".[47]:str. 337–338
Nakonprimirja s Italijom i talijanske kapitulacije 8. rujna 1943.,Leibstandarte dobiva naredbu da razoruža obližnje talijanske snage.[48] Također dobiva zadatak da brani važne ceste i željezničke spojeve na sjeveru Italije, a sudjeluje i u nekoliko okršaja protiv talijanskihpartizana.[48] BorbeLeibstandartea s talijanskim partizanima prolazile su lagano, osim dvije kratke borbe koje su izbile kodParme. Sve talijanske snage u dolini rijekePo bile su razoružane, no OKW je bio zabrinut jer su dobili dojavu da se dijelovi4. talijanske armije regrupiraju kodPiedmonta, u blizini francuske granice. III. mehanizirana bojna, 2. SS Panzergrenadier pukovnije,SturmbannführeraJoachima Peipera poslana je da razoruža te jedinice.[48] Pri dolasku u provincijuCuneo, Peiper se sastaje s talijanskim časnikom koji ga upozorava da će napasti ako Peiper i njegova bojna ne napuste provinciju odmah. Peiper odbija napustiti provinciju, što navodi Talijane u napad. Veterani Peiperove bojne bijesno su se branili od Talijana, a poslije toga su razoružali preostale talijanske snage u okolini.
Dok jeLeibstandarte operirao na sjeveru, 16. SS divizijaReichsführer-SS poslala jeKampfgruppe da suzdržiiskrcavanje u Anziju u siječnju 1944.[49] U ožujku, glavnina 1. Italienische Freiwilligen Sturmbrigade (ili la Brigata d'Assaulto, Miliza Armata na talijanskom; 1. talijanska dobrovoljačka pukovnija) poslana je na plažu u Anziju i borili su se zajedno s njemačkim saveznicima i dobivali su važna izvješća i trpjeli teške gubitke. Kao priznanje za izvanrednu izvedbu u borbi, Himmler je dao proglas da se 1. talijanska dobrovoljačka pukovnija u cijelosti pripoji Waffen SS-u.[50]
Waffen SS se ponovno širi 1944. U siječnju je osnovana19. oružana grenadirska divizija SS-a, nastala je iz dvije SS-ovske pješačke brigade kao kadar za novačenjeLatvijanaca.[22]20. oružana grenadirska divizija SS-a sastavljena je u veljači 1944., iz3. estonske SS dobrovoljačke brigade.[22]21. oružana gorska divizija SS-a "Skenderbeg" sastavljena je u ožujku 1944. od albanskih dobrovoljaca s Kosova, s ciljem da vrši antipartizanske operacije uAlbaniji iKosovu.[51] Osnovana je i druga konjička divizija Waffen SS-a,22. SS dobrovoljačka konjička divizija "Maria Theresia": vojnici su bili Volksdeutscheri iz Mađarske vojske prebačeni u Waffen SS po dogovoru Njemačke i Mađarske.[22]23. SS dobrovoljačka oklopna grenadirska divizija "Nederland" nastala je iz 4. SS oklopne grenadirske brigade "Nederland", no sama divizija nikada nije bila veća od brigade.[22]24. oružana gorska divizija SS-a bila je druga divizija u veličini brigade, koji su činili etnički Nijemci s područjaItalije,Slovenije,Hrvatske,Srbije iUkrajine. Divizija se borila protiv partizana u regijiKras i naAlpama na granici Slovenije, Italije i Austrije, a gorski teren je zahtijevao posebno oružje i posebno izvježbane vojnike.[52] Nastaju i dvijemađarske divizije:25. oružana grenadirska divizija SS-a "Hunyadi" i26. oružana grenadirska divizija SS-a. Te dvije divizije osnovane su po zapovijedi mađarskog ministra obrane na naređenje Heinricha Himmlera. I jedna pukovnija koja se sastojala i odRumunja iMađara trebala se pridružiti SS-u.[22][53]27. SS dobrovoljačka diviztija "Langemarck" sastavljena je u listopadu 1944., to je bila divizija zaflamanske dobrovoljce, a divizija je nastala iz 6. SS dobrovoljačke udarne brigade "Langemarck", no ni ta divizija nije bila ništa drugo već samo veća brigada.[22] 5. SS dobrovoljačka udarna brigada SS-a "Wallonien" također je unaprijeđena u28. SS dobrovoljačku grenadirsku diviziju "Wallonien" i poput flamanske divizije nije bila veća od brigade.[22] Plan da se brigada "Kaminnski" pretvori u29. oružanu grenadirsku diviziju SS-a RONA je propao nakon ubojstva njezinog zapovjednikaBronislava Kaminskoga;[22] umjesto toga, Oružana grenadirska brigada SS-a (1. talijanska) postala je29. oružana grenadirska divizija SS-a.[22] Ruska30. oružana grenadirska divizija SS-a sastavljena je izSchutzmannschaft-Brigade Siegling.[22] I zadnja divizija nastala 1944. bila je31. SS dobrovoljačka grenadirska divizija koju su činili Volksdeutscheri novaci iz mađarske vojske iz regijeBatschka.[22]
Warszavski getovski ustanak krenuo je na poticajŽidova koji su se nalazili u Varšavskome getu, na16. svibnja. Cilj ustanka bio je sprječavanje prijenosa ostatka Židova iz geta u koncentracijski logorTreblinka. Jedina jedinica Waffen SS-a koja je bila upletena, bila je821. Waffen SS Panzergrenadier bojna (mehanizirano pješaštvo).
1940. generalGottlob Berger predlaže Himmleru novačenje vojnika iz osvojenih zemalja, kojima bi zapovijedali njemački časnici. Od danskih i norveških dobrovoljaca formirana je11. SS divizija "Norland", dok je od belgijskih i nizozemskih dobrovoljaca formirana5. SS oklopna divizija "Wiking". S (u to vrijeme) hrvatskih prostora značajna je13. SS oružana gorska divizija "Handžar" sastavljena odBošnjaka (tadaHrvatamuslimana), a manjim dijelom i Hrvatakatolika, iz savezničkeNDH, koja je ujedno bila najmnogoljudnija SSdivizija. Cilj joj je bio pokazati muslimanima podbritanskom vlašću (oko 350 milijuna ljudi) kako Hitler podržava muslimane i podignuti ih na ustanak. Osim nje postojala je i23. SS oružana gorska divizija "Kama", također sastavljena dobrim dijelom od muslimana iz NDH. S prostora NDH poznata je još i7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen", sastavljena odFolksdojčera. Postojale su i konjičke divizije sastavljene od pobunjenihKozaka iz okupiranih dijelovaSSSR-a.
.svg)
.svg)
.svg)
|url-status=dead zahtijeva|archive-url= (pomoć)