Viteški redovi (lat.militaris ordo), duhovno-viteške zajednice nastale usrednjem vijeku u vrijemekrižarskih ratova, koje su spajale idealeviteštva s ciljem zaštitehodočasnika ili liječenja ranjenika. Načela viteških redova temeljila su se na humanizmu, altruizmu,kršćanskommoralu, odnosno kršćanskoj tradiciji.
Prvi viteški redovi počinju se osnivati nakonPrvog križarskog rata (1096.-1099.) uJeruzalemu i primarna zadaća bila im je širenje kršćanske vjere, ali ti su redovi zbog situacije na terenu uskoro počeli dobivati vojna obilježja te se aktivno uključuju u borbu protivArapa-muslimana,heretika i općenito neprijatelja kršćanstva, a ujedno su štitili hodočsnike na putovanju uSvetu zemlju i brinuli se o ranjenicima.[1]
Templari (Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama,vitezovi templari,hramovnici), osnovani uJeruzalemu1118. ili1119. godine nakon završetka Prvog križarskog rata; ukinuti1312. godine
Red svetog Lazara (Red sv. Lazara Jeruzalemskog,Braća gubavaca jeruzalemskih,lazariti), osnovani oko1119. godine u Jeruzalemu u bolnici za gubavce; ukinut je1572., ali neki su dijelovi djelovali do1830. godine
