Virusi (Viruses) su metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta. Nemaju stanične dijelove već potpuno ovise o mehanizmu stvaranjaenergije ibjelančevinastanica domaćina.
Na postojanje virusa je prvi upozorio ruski biologDmitrij Josifovič Ivanovski koji je tijekom istraživanja mozaične bolestiduhana, filtratom soka bolesne biljke oslobođenim odbakterija, uspio zaraziti zdravu biljku. Smatrao je da se radi o bakterijskom otrovu. Kasnije će NizozemacMartinus Beijerinck ustvrditi da je riječ o novom, do tada nepoznatom obliku uzročnika bolesti za koji će upotrijebitilatinski nazivvirus. Istraživanja virusne morfologije, njihova kemijskog sastava i umnožavanja su uznapredovala otkrićemelektronskog mikroskopa (veličina virusa se kreće između 20 i 300 nm) i uvođenjem novih metoda. U drugoj polovici20. stoljeća počinje intenzivan uzgoj staničnih kultura što je omogućilo otkrivanje novih vrsta virusa.
Virusnu česticu (virion,5) čininukleokapsida (4) koju tvori:
nukleinska kiselina (DNKiliRNK) (2) – sadrži nasljedne upute potrebne za umnožavanje virusa (vidi niže), pa tvori virusnigenom. Značajna je za infekcioznost virusa.
kapsida (1) –proteinska ljuska koja obavija nukleinsku kiselinu od djelovanjaenzima stanice. Građena je odkapsomera (3) i nositelj je virusnihantigena.
Neki su virusi obavijeni lipidskomovojnicom (6) koja potječe od stanice u kojoj se umnožavaju. Iz nje strše glikoproteinskiizdanci (7) kojima se virus prihvaća na stanicu primatelja. Takvi su npr.virusi gripe, bjesnoće i HIV. Slika prikazuje građu neovijenog (A) i ovijenog (B) virusa.
Građa većine virusa se zasniva na jednom od načela simetrije:
zavojito (spiralno) – virusi štapićastog oblika, kapsomeri različitih veličina
Umnožavanje (replikacija) virusa je enzimski proces prepisivanja vlastitog genoma kojeg čini jedna od nukleinskih kiselina. Ono se razlikuje od razmnožavanja ostalih mikrorganizama jer se odvija samo u živoj i primjenjivoj stanici. Za vrijeme umnožavanja virusa nastaju promjene na površini i u unutrašnjosti inficirane stanice. Ciklus umnožavanja u osnovi izgleda ovako:
Viroidi suinfektivne čestice manje od virusa koje se sastoje samo od jednolančaneRNK, a ne posjeduju kapsidu. Uzročnici su bolesti biljaka.
Prioni su sastavljeni samo od bjelančevina, pa su najotporniji na djelovanje fizikalnih i kemijskih činitelja. Uzročnici su promjenasredišnjeg živčanog sustava (kravlje ludilo).
Ovaj članaknije preveden djelomično ili uopće. (Rasprava) Pomozite uprijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisudrugih jezika.
Podaci za 2012 godinu navode sljedeće rodove virusa[1]
