Na istoku okojezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijekeOrinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž većeg dijela obale te između spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranciAnda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istočno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dioGvajanskog gorja u kojem se nalaziAnđeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).
Klima Venezuele jetropska, uglavnom vlažna i vruća, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveća rijeka jeOrinoco koji utječe u more velikomdeltom.
Na području Venezuele osnovana je1522. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venezuelanskoga teritorija uključena u sastav potkraljevstvaNove Granade, a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.
Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske5. srpnja1811. pod vodstvomSimóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre iJosé Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije sEkvadorom iKolumbijom godine1830. Ropstvo je ukinuto1854. godine.[3]
Politički život Venezuele u19. i ranom20. stoljeću obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe Juana Vicentea Gómeza godine1935. započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazištanafte povećano je nacionalno bogatstvo.
Godine1998. za predsjednika je izabran populistHugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušajadržavnog udara u veljači1992. godine. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačaosocijalizam i zahladio odnose saSAD-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkomKubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata.
Nicolás Maduro predsjednik je Venezuele od5. ožujka2013., kada je naslijedioHuga Cháveza po njegovoj smrti. Maduro pobjeđuje kasnije na predsjedničkim izborima u Venezueli iste godine.
SAD je napao Venezuelu3. siječnja2026. zračnim napadima pod kodnim nazivomOperacija Potpuna odlučnost,[4] koji su bili usmjereni na više lokacija na sjeveru Venezuele, uključujući glavni gradCaracas. U sklopu operacije naknadno je zarobljen predsjednikNicolás Maduro.
U Venezueli je popisano 46 jezika, od kojih je 40 živih, a za 6 njih nije poznato imaju li živih govornika, ili su izumrli. Službeni je jezikšpanjolski. Gotovo 300 tisuća venezuelanskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji jewayúu (170 000).
Gospodarstvom dominiranaftna industrija s jednom trećinomBDP-a, 80% izvoznih prihoda i više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi gospodarstva su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visokanezaposlenost iinflacija.
BDP je za 2004. bio procijenjen na 5800, mjereno po PPP-u, a 2025. 3100američkih dolara po stanovniku.[7]
_23.jpg)
.jpg)
.svg)
.svg)
