| Venera 14 | |
| Organizacija | SSSR |
|---|---|
| Glavni ugovaratelji | Lavočkin |
| Tip misije | Prelet |
| Prelet pokraj | Venere |
| Datum lansiranja | 4. studenog 1981. 05:31:00 UTC |
| Lansiran uz pomoć | Protonskog pojačivača te gornje faze i pobjegnih faza |
| Mjesto lansiranja | Bajkonur |
| NSSDC ID | 1981-110A |
Venera 14 (ru.Венера-14) je bila sondasovjetskogprograma Venere namijenjena za istraživanjeVenere.
Venera 13 i 14 su bile identične svemirske letjelice izgrađene da iskoriste priliku za lansiranje prema Veneri 1981., stoga su lansirane u međusobnom razmaku od 5 dana; Venera 14 4. studenog 1981. u 05:31:00 UTC iVenera 13 30. listopada 1981. u 06:04:00 UTC, obje letjelice su imale orbitalnu masu od 760 kg.
Letjelica se sastojala od letne platforme i landera koji je na nju bio privržen.
Kako je letjelica preletljivala Veneru, letna platforma je služila kao relej podataka landeru prije nego što je odletjeo uheliocentričnu orbitu. Nosio jespektrometargama-zraka, monokromator s UV rešetkom,elektronski iprotonski spektrometar, detektor naleta gama-čestica, detektor plazmesolarnog vjetra i dvo-frekventna odašiljača koja su vršila mjerenja prije, tijekom i nakon preleta Venere.
| Lander Venere 14 | |
| Organizacija | SSSR |
|---|---|
| Glavni ugovaratelji | Lavočkin |
| Tip misije | Lander Venere |
| Lansiran uz pomoć | Letne platforme Venere 14 |
| NSSDC ID | 1981-110D |
| Masa | 760 kg |
Lander je bila heremtički zapečaćena letjelica postavljena na sletnu platformu u obliku prstena, a sadržavala je većinu instrumentacije i elektronike te antenu na vrhu. Dizaj je bio sličan prijašnjim Venera 9-12 landerima. Nosio je instrumente koji su vršili kemijska i izotopska mjerenja, nadgledala spektar raspršene Sunčeve svjetlosti i bilježila električna pražnjenja tijekom spuštanja kroz atmosferu Venere. Lander je bio opremljen sustavom kamera, fluorescentnim spektrometrom X-zraka, vijkom za bušenje i priborom za uzimanje površinskih uzora, dinamičnim penetrometrom te seizmometrom za provođenje istraživanja na površini.
Nakon lansiranja i četveromjesečnog krstarenja do Venere, lander se odvojio od letne platforme te se strmoglavio u atmosferu Venere 5. ožujka 1982. Nakon ulaska u atmosferu, padobran je otvoren. Na visini od oko 50 km, padobran se rastvorio i jednostavniairbreaking je korišten sve do površine.
Venera 14 je sletjela na 13.25° S 310° E (oko 950 km južnozapadno od Venere 13) pored istočnog bokaPhoebe Regia na bazaltnu ravnicu.
Lander je imao kamere za fotografiranje površine i ruke s oprugom za mjerenje stlačivosti tla. Objektivi od kvarca su bili prekriveni poklopcima koji su otpali nakon slijetanja. Venera 14 je, međutim, na kraju izmjerila stlačivost poklopca objektiva koji je pao točno tamo gdje je sonda trebala izmjeriti tlo.[2]
Sastav površinskih uzoraka, određen fluorescentnim spektrometrom X-zraka, je sličan oceanskim toleitskimbazaltima.
Lander je radio 57 minuta (planirani životni vijek je bio 32 minute) u okolini temperature od 465°C i tlaka od 94 Zemljinih atmosfera (9.5 MPa). Telemetrija je održavana putem letne platforme koja je primala signale od satelitske antene na Landeru.[3]
Američki istraživačDon P. Mitchell je obradio fotografije Venere 13 i 14 koristeći sirove, originalne podatke.[4] Nove fotografije se temelje na preciznijoj linearizaciji originalnog 9-bitnog logaritamskog šifriranja piksela.
| ||||||||||||||||||||||||||
