Do251. godine carstvo se uglavnom odupiralo stranim najezdama, no te godine carDecije upada u klopku gotskogkralja Knive kodAbritusa i gine skupa s cijelom vojskom. Nevolje se nakon toga redaju jedna za drugom. Perzijanci vrše sve jači pristisak na istoku. Perzijski kraljŠapur I.253. godine anektira cijeluSiriju i zauzimaAntiohiju. Godine 253., carevi postaju Valerijan i njegov sinGalijen. Carstvo se tada prostire uEuropi zapadno odRajne i južno odDunava, uključujući iBritaniju, uAziji sve doPerzije, a uAfrici duž cijele obaleSredozemnoga mora. To ogromno carstvo oslabljeno je brojnim ratovima i unutrašnjim nemirima. Valerijan daje sinu Zapad na upravljanje, a on se okreće Istoku i Perzijancima.
U početku je imao uspjeha vrativšiAntiohiju, no257. godine hordeGota upadaju uMalu Aziju (barbarske flote su stigle sve doAtene koju su opljačkali). Valerijan je258. godine, donio okrutan edikt, s ciljem progonakršćana. Naredio je, da sebiskupi,svećenici iđakoni, ubiju odmah na licu mjesta. Senatorima, koji su bili kršćani, dao je oduzeti imovinu i osudio ih na smrt. Ostale kršćane je osudio naprisilni rad. U progonima su stradalipapaSiksto II.,Sveti Ciprijan Kartaški,sv. Lovro i mnogi drugi kršćani. Valerijan je krenuo259. s jakom vojskom protiv Perzijanaca, ali ga je godine 260. u bitki Edese vojska iranskog caraŠapura I. teško porazila pri čemu je sam Valerijan doživotno pao u perzijsko zarobljeništvo što je za Rimljane bilo osobito sramotno. Uz cara Decija je poznat kao još jedan veliki progonitelj kršćana na našem prostoru.
