Dana 7. srpnja 2019. godine „BrežuljciprošekaConeglianoa i Valdobbiadenea” upisani su naUNESCO-ovpopis mjesta svjetske baštine u Europi. Naime, krajolik karakteriziraju hrbati brežuljciciglioni, male parcele vinove loze na uskim travnatim terasama, te šume, mala sela i poljoprivredna zemljišta. Stoljećima je ovaj grbav teren čovjek oblikovao i prilagođavao, te je od 17. st. nastao poseban šahovski krajolik koji se sastoji od redova vinove loze paralelnih i okomitih prema padinama.[2]
Područje Valdobbiadenea leži u podnožju brežuljaka prošeka koje prethode pred-alpskim predjelimaBelluno, u srednjoj poziciji između venecijanske nizine iDolomitskih Alpa, što pruža svježu klimu za sorte grožđa glera. Ovo planinsko selo nalazi se na visoravni Ornic iznad doline kojom protječe rijekaPiave.Općini Valdobbiadene pripadaju mjesne zajednice (frazione) sela: Bigolino, Guia, San Giovanni, San Pietro di Barbozza, Santo Stefano, San Vito i najveća, Borgate.
Prvi tragovi nastanjenosti sežu u prapovijesno i rimsko vrijeme, i unatoč rijetkosti tih tragova, gotovo je sigurno da je regija bila posjećena od tog vremena, s obzirom na formiranje obližnjih gradova kao što su:Asola,Feltre iBelluno.Paul Diacre u svojojHistoria Langobardorum („PovijestLangobarda”) spominje ovo mjesto, koje on nazivaDuplavilis, rodnim gradom pjesnikaVenance Fortunata. Iz ovog toponima (koji se na latinskom jeziku vjerojatno odnosi na dva krakaPiave -Plavis) potiče naziv današnjeg selaVal di Dobiadene, koji je prije označavao cijelu susjednu dolinu. Međutim, prvi pisani dokument u kojem se spominjeValdobbiadene je diploma caraHenrika V. od 7. svibnja 1116. u kojoj on postavlja granice različitih općina u regiji. Od 1391. godine je u posjeduMletačke Republike.
Na teritoriju Valdobbiadene 1796. godine došlo je do sukoba između austrijske vojske koja je okupirala to područje i francuske vojske koja je prolazila krozFurlaniju gdje je bioNapoleon. OdBečkog kongresa (1815.) do 1866. godine, Valdobbiadene je bio dio austrijske monarhije (Lombardsko-venetsko Kraljevstvo).
Od krajaPrvog svjetskog rata, u kojemu je strašno stradao, pripada talijanskoj pokrajiniVeneto. Između 1913. i 1931. Valdobbiadene je predstavljao sjeverni kraj tramvajaMontebelluna-Valdobbiadene, koji je u to vrijeme predstavljao važno razvojno sredstvo za ekonomiju (vinarstvo) tog područja.
U brdima oko Valdobbiadenea nalaze seDenominazione di origine controllata i garantita (DOCG) zonaColli di Valdobbiadene („Brda Valdobbiadenea”). Ovdje se oba crvena i bijela talijanska vina proizvode s različitim razinama slatkoće, od suhih do slatkihpassito (prošek)desertnih vina. God. 2019. ova brda su postalaUNESCO-ovasvjetska baština zbog tradicionalnog uzgoja na malim brežuljcima (ciglioni) ibellussera tehnike osposobljavanja vina iz 19. st. koja je doprinijela estetskim karakteristikama krajolika.[2]