Vakuumska sisaljka ilivakuumska pumpa jesisaljka (crpka,pumpa) za postizanje i održavanje iznimno niskogatlaka uvakuumskoj komori.[1] Ove sisaljke služe za razrjeđivanjeplinova, u prvom reduzraka da bi u nekomcilindru ili posudi postigao izvjestan podtlak ili vakuum (tlak manji odatmosferskog tlaka). Takve se sisaljke upotrebljavaju kodparnih strojeva iturbina, zatim uuređajima za kočenje (kodautomobila, u industriji i zalaboratorijske radove). Najčešće korištena vakuumska sisaljka je lamelna sisaljka (ponekad se naziva iGaedova sisaljka). U šupljiniželjeznog valjka okreće se pomoćumotora masivan manjivaljak, smještenekscentrično. Kroz njegov dijametralni prorez prolaze dvijelamele ili pomicaljke, rastavljene čeličnimperom, koje šupljinu rastavljaju u dva dijela. Jedan je dio u vezi s posudom iz koje se siše zrak, a drugi s vanjskomatmosferom. Kako serotor (valjak) okreće, povećava se ulazni prostor, i kroz usisnu cijev struji zrak iz evakuiranog prostora. Kod toga se prostor na izlazu smanjuje, a zrak koji se u njemu nalazi tjera krozventil u vanjsku atmosferu. Da bi se povećalobrtvljenjeventila iležajaosovine, cijela sisaljka smješta se u posudu suljem. S ovakvom sisaljkom može se postići vakuum od 0,01Pa. Da bi se postigao još veći vakuum, spajaju se dvije ovakve sisaljke u seriju, tako da druga sisaljka isisava prvu. To je ondadupleks sisaljka.
Primjena visokih vakuuma je vrlo važna u industrijielektronskih cijevi kod kojih vakuum mora biti što veći. U optičkoj industriji vrši se prevlačenjezrcala zateleskope ireflektoreisparavanjemaluminija u vakuuma.[2]
Prema načinu rada vakuumske pumpe dijele se u četiri glavne skupine.
Mehaničke sisaljke temelje se navrtnji (rotaciji) radnoga dijela kojiperiodički zahvaća određeniobujam (volumen) plina i izbacuje ga iz vakuumske komore. U toj skupini pumpi najučinkovitija je turbomolekularna pumpa, kojom se mogu postići tlakovi do 10–7 Pa.
Mlazne sisaljke nemaju pokretnih dijelova, već na temelju podtlaka koji se stvara na mjestu suženja mlazafluida privlače česticeplina i povlače ih sa sobom do izlaza iz pumpe. Najjednostavnija je vodena sisaljka maleučinkovitosti, a najučinkovitija difuzijska pumpa.
Kondenzacijske sisaljke koriste pojavukondenzacije plinova na ohlađenim plohama, obično u posebno oblikovanim posudama (stupicama) u koje se stavlja rashladna tekućina (na primjerukapljenidušik). Najučinkovitije su kriogene pumpe, kojima se može postićitlak od 10–11 Pa.
Sorpcijske sisaljke vežu čestice plina na nekoj plohi, najčešće uz prethodnu ionizaciju (ionska stupica). Ionsko-sublimacijska pumpa može postići tlak od 10–9 Pa. Kako većina sisaljki za postizanje visokoga vakuuma počinje djelovati na tlakovima od približno 0,1 Pa, što ovisi o pojavama na kojima se temelji njihov rad, obično se, prije početka rada, za postizanje potrebnoga tlaka primjenjuju dvije ili više pumpi.