Manometar (franc.manomètre, premagrč.μανός: tanak, rijedak) ilitlakomjer jemjerni instrument zamjerenjetlakaplinova,para ilitekućina. Ovisno o namjeni, koriste se i drugi nazivi:vakuummetar služi za mjerenje niskih tlakova,barometar za mjerenjeatmosferskoga tlaka, diferencijski manometar mjeri razlike tlaka, i tako dalje. Prvo poznato mjerenje tlaka izveo je 1643. E. Torricelli i pritom utvrdio daatmosferski omotač tlačiZemlju toliko, koliko na jednakuploštinu tlači iživin stupac visine 760 mm.
Manometri se mogu podijeliti na tri skupine, ovisno o mjernom osjetilu tlaka: hidraulične, mehaničke i električne manometre, a svaka od tih skupina obuhvaća niz različitih izvedaba. Hidraulična osjetila tlaka najtočnija su i najstabilnija, iako pri primjeni nisu tako prikladna kao mehanička. Hidraulični su manometri najčešćecijevi savijene u obliku slova U (U-manometar), punjene nekom tekućinom (na primjerživom,vodom,mineralnim uljem,špiritom). Mjerenje se izvodi dovođenjem različitih tlakova na otvore cijevi.Sile koje djeluju na površinu tekućine u lijevom i desnom kraku razlikuju se pa se zbog toga tekućina pomiče u smjeru manjega tlaka sve dok stupac tekućine nastao razlikom razina tekućina u krakovima svojom težinom ne uspostaviravnotežu sila. Visina toga stupca mjera je razlika tlakova dovedenih na otvore cijevi. Mehanička osjetila tlaka djeluju na temelju ovisnosti između elastičnedeformacije posebno izvedenihosjetila i tlaka. Najčešće se primjenjuju pri industrijskim mjerenjima i u regulacijskim krugovima. Električna osjetila tlaka gotovo isključivo služe za mjerenje vrlo niskih ili vrlo visokih tlakova.
Umedicini, tlakomjerima se mjere pojedine organske funkcije i stanja koja su važna u dijagnostici nekih bolesti. Mjerenje sistoličkog i dijastoličkoga tlaka važno je u dijagnostici arterijske hipertenzije, mjerenje očnoga tlaka važno je za dijagnozu glaukoma i drugo.[1]
Manometar ili tlakomjer može biti:
Vakuummetar je mjerni instrument za mjerenje niskih i vrlo niskih tlakova.[3]
U-cijev najjednostavniji je vakuummetar, to je cijev u obliku slovaU punjenživom, nalik je na hidraulični manometar, s time da otvoreni kraj cijevi nije izložen atmosferskomu tlaku nego tlaku u posudi u kojoj se određuje vakuum.
McLeodov vakuummetar (1874.) zasniva se na mjerenju razine žive, ali se kod njega nadtlakom kompenzira podizanje razine žive izazvano podtlakom (vakuumom).
Bourdonov vakuummetar u osnovi je aneroid spojen na vakuumsku posudu.
Piranijev vakuummetar (1906.) vrsta je vakuummetra s odvođenjem topline. Služi za mjerenje tlaka do 0,1 Pa. Osnovu mu čini tanka žica (najčešćeplatinska) spojena u Wheatstoneov most ili neki drugi sklop za određivanje električnog otpora. Kod niskih tlakova, kada srednjislobodni putčestica postane jednak promjeru cijevi u kojoj se žica nalazi ili veći, odvođenje topline sa žice postaje razmjerno toplinskoj provodnosti plina, a ona je razmjerna njegovu tlaku.
Penningov vakuummetar (1937.) uređaj je s takozvanom hladnom katodom, te mjeri tinjavi izboj u međukatodnom prostoru koji podržavamagnetsko polje. Pojava izboja ovisi o tlaku i jakosti magnetskoga polja pa se promjenama magnetskog polja i registracijom izboja mogu mjeriti tlakovi do 10–4 Pa.
Triodni vakuummetar s vrućom katodom u osnovi je trioda otvorom spojena s vakuumskom posudom.Elektrone emitirane iz žarne niti privlači rešetka na višempotencijalu, a nakon prolaska kroz rešetku elektroni ulaze u obrnuto električno polje, što ih tjera natitranje i sudaranje s molekulama plina, te naioniziranje. Pozitivni ioni plina uhvaćeni na negativno nabijenom kolektoru stvaraju malu električnu struju razmjernu količini čestica plina. Mjerno je područje toga vakuummetra 10–1 do 10–6 Pa.
Bayard-Alpertov ionizacijski vakuummetar u osnovi je triodni vakuummetar u kojem je kolektor iona tanka žica unutar spiralne rešetke. Ovisno o finoći konstrukcije, taj vakuummetar može mjeriti tlakove do 10–10 Pa.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiManometar |
