Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Uruk

Koordinate:31°19′20″N45°38′10″E /31.32222°N 45.63611°E /31.32222; 45.63611
Izvor: Wikipedija
Ahvar u južnom Iraku, utočište bioraznolikosti i drevnog krajolika mezopotamijskih gradova
Svjetska baštinaUNESCO
DržavaIrak
Godina uvrštenja2016.(40. zasjedanje)
VrstaMješovito dobro
Mjeriloiii, v, ix, x
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1481
Koordinate31°19′20″N45°38′10″E /31.32222°N 45.63611°E /31.32222; 45.63611
Uruk na zemljovidu Iraka
Uruk
Uruk
Lokacija Uruka u Iraku

Uruk (sumer.Unug,bibl.Ereč,grč. Ὀρχόη/Orchoë,arap. وركاءVarka) je bio drevnimezopotamijski grad uSumeru i kasnijeBabiloniji, smješten istočno od današnjeg tokaEufrata, na crti drevnog kanala Nil, u oblasti močvara, oko 230 km jugozapadno odBagdada. Još uvijek postoji nedokazana teorija da je suvremeni naziv zaIrak mogao potjecati od naziva Uruk. Na svom vrhuncu, oko 2900. pr. Kr., Uruk je vjerojatno imao oko 80.000 stanovnika koji su živjeli u 6 kvadratnih kilometara okruženih zidom, što ga je činilo najvećimgradom na svijetu u to vrijeme.[1]

Uruk je 2016. godine, zajedno s još šest lokaliteta pod nazivom „Ahvar u južnom Iraku”, upisan naUNESCO-ovpopis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „jedan od triarheološka lokalitetamezopotamijskih gradova iz vremena vladavineSumerana, između 4. i 3. tisućljećja prije Krista u jednom od najvećih kopnenih sustava ušća u krajnje vrućem i suhom okolišu”.[2]

Četvrt Anu u Uruku (III.)

Povijest

[uredi |uredi kôd]
Četvrt Eanna u Uruku (IV.)
Ostaci hrama božice Inanna u Uruku
Reljef na fasadi hrama božice Inanna kralja Karaindaša iz Uruka, oko 1410. pr. Kr.,Pergamski muzej,Berlin

Uruk je bio jedan od najstarijih i najvažnijih gradovaSumera. Predstavljao je prijestolnicuGilgameša, junaka slavnog istoimenogepa. Za zidove se govorilo da su sagrađeni po zapovijediGilgameša ili, što je vjerojatnije, njegovog prethodnikaEnmerkara, osnivača grada prema „Sumerskom popisu kraljeva”, kojemu se također pripisuje i gradnja slavnog hrama zvanogEanna, posvećenog štovanju božice Inanna (Ištar). Njegov otac Mesh-ki-ag-gasher je "ušao u more i nestao". Ostali povijesni kraljevi Uruka uključuju Lugalzagesija od Umme (današnja Djokha) koji je osvojio Uruk i Utuhegala.

Uruk je igrao vrlo važnu ulogu u političkoj povijesti od najranijih vremena, s obzirom na to da je imaohegemoniju nad Babilonijom prije perioda u kome se pojavljujeSargon. Kasnije je igrao važnu ulogu u borbiBabilonaca protivElamita sve do godine2004. pr. Kr., kada je teško stradao; sjećanja na neke od ovih sukoba su uobličena uEp o Gilgamešu, te predstavljaju izvor podataka o Uruku tog vremena. Preživjela je i ogromna arhivahrama sadrži novobabilonske dokumente o društvenoj funkciji hrama kao centra za redistribuciju. U doba gladi, obitelji su znale svoju djecu ponuditi hramu kaooblate.

Oppenheim tvrdi: „U Uruku, u južnoj Mezopotamiji, sumerska civilizacija je izgleda dosegla svoj kreativni vrhunac. To se može vidjeti iz opetovanih referenci na ovaj grad u vjerskim i, pogotovo, književnim tekstovima, uključujući one koji imao mitološki kontekst; historijska tradicija sačuvana u popisu sumerskih kraljeva to potvrđuje. Izgleda da se centar političke moći od Uruka premjestio uUr.“.[3]

Prema Bibliji (Knjiga postanka 10:10), Ereč (vjerojatno Uruk) je bio drugi grad kojeg je osnovaoNimroda. Također se čini da je bio domArčavita, prognanih odAsnapera uSamariju (Ezra 4:9–10). Lokacije spomenute u Ezri su sve iz južneMezopotamije, te se čini da bi Asnaper mogao bitiasirski kraljAsurbanipal koji je poduzeo pohod protiv južnihBabilonaca.

Arheologija

[uredi |uredi kôd]

Uruk je prvi put iskapaonjemački tim koji je vodioJulius Jordan pred samPrvi svjetski rat. Ova ekspedicija vratila se1928. godine i vršila daljnja iskapanja do1939., pa se vratila godine1954. pod vodstvom H. Lenzena i napravila sustavna iskopavanja sljedećih godina. Ova su iskopavanja pronašla neke rane sumerske dokumente te veliku kolekciju pravnih i obrazovnih ploča izseleukidskog perioda, koje je objavioAdam Falkenstein i ostali njemačkiepigrafisti.

Poveznice

[uredi |uredi kôd]

Izvori

[uredi |uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temiUruk
  1. Ömür Harmansah,The Archaeology of Mesopotamia: Ceremonial centers, urbanization and state formation in Southern MesopotamiaArhivirana inačica izvorne straniceod 6. siječnja 2007. (Wayback Machine)(engl.) Pristupljeno 25. srpnja 2016.
  2. The Ahwar of Southern Iraq: Refuge of Biodiversity and the Relict Landscape of the Mesopotamian Cities na službenim stranicama UNESCO-a(engl.) Pristupljeno 25. srpnja 2016.
  3. A. Leo Oppenheim, Erica Reiner,Ancient Mesopotamia: Portrait of a Dead Civilization, 1977., Chicago: University of Chicago Press, str. 445.ISBN0-226-63187-7(engl.) Pristupljeno 25. srpnja 2016.

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]
Ahvar u južnom Iraku,utočište bioraznolikosti i drevnog krajolika mezopotamijskih gradova (Ur,Uruk iEridu) ·Ašur ·Babilon ·Erbilska citadela ·Hatra ·Islamski gradSamarra
Iračka zastava
Nematerijalna svjetska baština uIraku

Iračke tradicionalne izvedbe glazbe i pjesamaMakam

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Uruk&oldid=7380197"
Kategorije:
Skrivene kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2026 Movatter.jp