Uruk (sumer.Unug,bibl.Ereč,grč. Ὀρχόη/Orchoë,arap. وركاءVarka) je bio drevnimezopotamijski grad uSumeru i kasnijeBabiloniji, smješten istočno od današnjeg tokaEufrata, na crti drevnog kanala Nil, u oblasti močvara, oko 230km jugozapadno odBagdada. Još uvijek postoji nedokazana teorija da je suvremeni naziv zaIrak mogao potjecati od naziva Uruk. Na svom vrhuncu, oko 2900. pr. Kr., Uruk je vjerojatno imao oko 80.000 stanovnika koji su živjeli u 6 kvadratnih kilometara okruženih zidom, što ga je činilo najvećimgradom na svijetu u to vrijeme.[1]
Reljef na fasadi hrama božice Inanna kralja Karaindaša iz Uruka, oko 1410. pr. Kr.,Pergamski muzej,Berlin
Uruk je bio jedan od najstarijih i najvažnijih gradovaSumera. Predstavljao je prijestolnicuGilgameša, junaka slavnog istoimenogepa. Za zidove se govorilo da su sagrađeni po zapovijediGilgameša ili, što je vjerojatnije, njegovog prethodnikaEnmerkara, osnivača grada prema „Sumerskom popisu kraljeva”, kojemu se također pripisuje i gradnja slavnog hrama zvanogEanna, posvećenog štovanju božice Inanna (Ištar). Njegov otac Mesh-ki-ag-gasher je "ušao u more i nestao". Ostali povijesni kraljevi Uruka uključuju Lugalzagesija od Umme (današnja Djokha) koji je osvojio Uruk i Utuhegala.
Uruk je igrao vrlo važnu ulogu u političkoj povijesti od najranijih vremena, s obzirom na to da je imaohegemoniju nad Babilonijom prije perioda u kome se pojavljujeSargon. Kasnije je igrao važnu ulogu u borbiBabilonaca protivElamita sve do godine2004. pr. Kr., kada je teško stradao; sjećanja na neke od ovih sukoba su uobličena uEp o Gilgamešu, te predstavljaju izvor podataka o Uruku tog vremena. Preživjela je i ogromna arhivahrama sadrži novobabilonske dokumente o društvenoj funkciji hrama kao centra za redistribuciju. U doba gladi, obitelji su znale svoju djecu ponuditi hramu kaooblate.
Oppenheim tvrdi: „U Uruku, u južnoj Mezopotamiji, sumerska civilizacija je izgleda dosegla svoj kreativni vrhunac. To se može vidjeti iz opetovanih referenci na ovaj grad u vjerskim i, pogotovo, književnim tekstovima, uključujući one koji imao mitološki kontekst; historijska tradicija sačuvana u popisu sumerskih kraljeva to potvrđuje. Izgleda da se centar političke moći od Uruka premjestio uUr.“.[3]
Uruk je prvi put iskapaonjemački tim koji je vodioJulius Jordan pred samPrvi svjetski rat. Ova ekspedicija vratila se1928. godine i vršila daljnja iskapanja do1939., pa se vratila godine1954. pod vodstvom H. Lenzena i napravila sustavna iskopavanja sljedećih godina. Ova su iskopavanja pronašla neke rane sumerske dokumente te veliku kolekciju pravnih i obrazovnih ploča izseleukidskog perioda, koje je objavioAdam Falkenstein i ostali njemačkiepigrafisti.
