Ishikawa Toyonobu,Kabuki glumci Onoe Kikugoro i Nakamura Kiyosaburo, drvorez iz oko 1750. – 58., Muzej Hammer, UCLA,Los Angeles.
Ukiyo-e (jap. 浮世絵, うきよえ) jejapanska škola slikanja koja je osnovana sredinom16. stoljeća i trajala sve do krajaEdo-a, zlatnog dobajapanske umjetnosti,1868. godine. Pojamukiyo-e ubudizmu doslovno znači“plutajući svijet”, a označava prikaz opipljive stvarnosti. Često je nazivukiyo-e izjednačavan s temama kao što su slava, glasovitost i ljepota, dakle plutajući svijet nije bijeg iz svakodnevnog života, već način življenja sam po sebi. Kasnije je pojam shvaćen kao“svijet užitaka”.
Najpopularnije teme su bilekazalište,ples, i različite vrste ženske ljepote (bijin ga), od otvoreneerotike dokurtizana iz visokog društva, pri čemu se naglašavaju pojedinačni ženski likovi i sjaj njihovakimona. Također su prikazivali i žene iz srednje klase u obavljanju svakodnevnih poslova, dok sumitološke ipovijesne scene bile manje popularne, apejzaži su bili samo pozadina sve do 19. stoljeća.
Utamaro,Tri poznate ljepotice, drvorez iz oko1790.
Mir i blagostanje u razdoblju Edo (Tokugawa šogunat), razvoj bogate trgovačke klase te prenošenje političke moći sKyota na Edo (danasTokyo) je pridonijelo stvaranjuhedonističkog društva čiji se pripadnici skupljaju oko središta užitaka (kao četvrtiYoshiwara u Edu,Shimabara u Kyotu,Shinmachi uOsaki) ikabuki kazališta.
Nakon prvih crno-bijelih otisaka (sumizuri)Moronobua (1618. – 1694.), u izradi sedrvoreza uvodi crvena boja, a od1710. nadalje i žuta i zelena. Primjena nekoliko različitih boja počinje oko1764. godine, pri čemu se za svaku boju izrađuje po jedna drvena ploča. Ovu tehniku usavršio jeSuzuki Haronobu (1725. – 1770.) na svojim “brokatnim otiscima” (nishiki-e) s prikazima lijepih i otmjenih žena.
Inovativni pristup kazališnoj tematici pokazujeKatsukawa Shunsho (1726. – 1792.) koji je utro put eksperimentalizmu Katsukawe Shun'eija (1762. – 1819.), školi Utagawa koju je vodioToyokuni (1769. – 1825.) te originalnim radovima ToshusaijaSharakua (djelovao 1794. – 1795.).
Sharaku: Glumac Ichikawa Ebozo u ulozi Takemure Sadanoshina
Slikežanr-scena dobile su naziv“fuzokuga” jer su se usredotočile na prikaz dokolice, osjetilne užitke, pravila ponašanja u društvu i profinjen ukus.Torii Kiyonaga (1752. – 1785.) je postupnim izdubljivanjem ženskog lika uspio ostvariti osjetljivu ravnotežu između svijeta stvarnosti i svijeta mašte, dokKeisai Eisen iKitagawa Utamaro (1735. – 1806.) hvataju pojedinosti života u četvrti Yoshiwara, o čemu svjedoče prikazi arhetipske ženske ljepote.
Katsushika Hokusai (1760. – 1849.) je započeo veliki pejzažni ciklus pod nazivomTridest šest pogleda na planinuFuji (1830. – 1832.) iStotinu pogleda na planinu Fuji (1834. – 1840.), aUtagawa Hiroshige (1797. – 1858.) u ciklusuPedeset tri postaje na cesti Istočnog mora (1833. – 1834.) slika krajolike kraj čuvene ceste koja spaja Kyoto i Edo.
Ukiyo-e u 19. stoljeću je svojim stilom u drvorezu i motivima (opuštajućih žanr-scena, zabave, kurtizana, pejzaža i veduta gradova, pogledima iz zraka, itd.) bio jako sličanfrancuskomimpresionizmu, a njegovi umjetnici su utjecali napostimpresioniste isecesijsku dekoraciju.
Hiroshige,Iznenadni pljusak na mostu Atake, drvorez iz putopisaStotinu pogleda na Edo,1834. –1842.
From_Bijin-ga_(Pictures_of_Beautiful_Women)%2c_published_by_Tsutaya_Juzaburo_-_Google_Art_Project.jpg)
