Ugo Foscolo (pravim imenomNiccolò Foscolo) (Zakintos,7. veljače1778. –Turnham Green,10. rujna1827.),talijanski književnik, prevoditelj, publicist, novinski urednik i književni tumač. Pisao pjesme, epove, književne polemike, tragedije, epistolarne romane[1]
Pohađao je školu uSplitu, a završio uMlecima. Rano se istaknuo kaopjesnik. Bio je pristaša revolucionarnih ideja i mladogaNapoleona, a borio se aktivno na strani Francuza. Napoleona upozoravao u odama na opasnost da će postati tiraninom. Foscolo nije prihvaćao suradnju s Austrijom, emigrirao je u Švicarsku, a umro u Engleskoj u velikoj bolesti. U poeziji se izrazio pesimizmom čovjeka u odnosu prema zakonima materije i vremena. Prvi je talijanski moderniknjiževni kritičar, ističe slobodu fantazije i stvaralačku autonomiju pjesnika. Djela su mu najviši dometineoklasičnog pjesništva.ref name="HE"/>
 | Wikicitati imaju zbirke citata o temiUgo Foscolo |
