Tumuli se mogu pronaći širom svijeta, a može se sastojati oddolmena,kosturnice (cista), grobne kuće, i dvoranskegrobnice.
"Tumul" je također i naziv za formaciju glatke, nepuknute ohlađenelave koja nastaje kada lava u svom kretanju naiđe na čvrstu površinu i natekne u obliku tumula.
Francuska: Neolitski tumuliSaint-Michel deCarnac (5000. – 3500. pr. Kr.),Barnenez (4850. – 4000. pr. Kr.),Bougonski tumuli (4800. – 3000. pr. Kr.), Dissignac (4500. pr. Kr.); brončano doba: tumul Saint Fiacre (1500. – 1000. pr. Kr.)
Indija: Charaideo, srednjovjekovnimaidamiAssamskog kraljevstva (1228-1826.);
Irska:Brú na Bóinne (Meath, 35. – 32. st. pr. Kr.), Brdo kraljeva iliTeamhair na Rí (Leinster, 3400. pr. Kr.-),Grianán Ailigh (800. pr. Kr.-1200.) u pokrajiniDonegal;
Ukrajina:Chorna mohyla (Crni humak),Solokha kurgan (4. st. pr. Kr.),SkitskiRyzhanovka kurgan (3. st. pr. Kr.),Kubratova grobnica uPereschepinou (660.);
U Hrvatskoj za tumule postoji više narodnih imena,humcima se u pravilu nazivaju u sjevernoj Hrvatskoj, dok u krškim krajevima, te u primorju i na otocima najčešće imaju imegomile iligromile. Ponegdje su sačuvani i toponimi, kao što su primjerice "Knežev grob" ili "Kneževo brdo", koji upućuju na mjesto gdje je uistinu i nalazi (ili se nalazio, do uništenja) tumul (poput tumula uBudinjačkom polju uŽumberačkom gorju).
»"Podizanje gromila (gomila) nad grobovima pokojnika Iliri su koristili već od kasnoga bakrenog doba te tijekom brončanog doba, a tijekom željeznog doba to je bio redovit premda ne i jedini način pokopavanja. Gromila se obično dizala nad jednim grobom, no s vremenom su pokraj prvoga središnjeg groba pokopali i druge pokojnike, obično pripadnike njegova roda. Što je pokojnik za života imao viši društveni položaj, to mu je i gromila iznad groba bila veća. U grobove takvih pokojnika stavljana je bogatija popudbina – oružje, odjeća, glinene posude s hranom, ukrasni i drugi predmeti što ih je za života posjedovao.«
Glavni nositelji "kulture tumula" na području današnje Hrvatske i BiH, te Crne Gore i jugozapadne Srbije bili suIliri, te je na osnovi ostataka materijalne kulture koji se u njima pronalaze moguće utvrditi približno vrijeme njihova nastanka. Oni se podižu otprilike kada i ilirske gradine (utvrde), od srednjeg ili kasnog bakrenog doba (od oko 1600. pr. Kr.) do kraja željeznog doba, odnosno do rimske prevlasti na tlu današnje Hrvatske.[3]
U Hrvatskoj pretežu tumuli kružne ili izdužene (često eliptični) osnove. Neki su bili okruženi vijencem od pločastoga kamena ilisuhozidom. Neki veći su visoki i do oko 7 metara, poput malih brežuljaka visine jednokatnice, od kojih dvije skarlovačkog područja imaju i velik promjer osnove, i do 60 metara.
U Istri jedan tumul je pronađen u bliziniVodnjana, kraj selaŠkicini. Možda su u njega pokapani stanovniciLakoršaga, prapovijesnegradine u blizini. Vrlo blizu su ostaciVrčina, također prapovijesne gradine, a postoje zapisi koji spominju velik broj tumula oko same gradine (Schiavuzzi). Tumuli su otkriveni pokraj selaČabrunići, na niz lokacija u bliziniLimskog kanala, Rovinjskog sela,Rovinja (jedan od njih je iMaklavun), uBalama i u okolici Bala, pokraj sela Krmed, kod Premanture gdje se tumul nalazio u središtu pretpovijesne gradine (ostaci ovog tumula danas više ne postoje), uBanjolama, uPuli i okolici, naBrijunima, u okoliciFažane,Peroja iBarbarige, kraj Krničkog Porta, u bliziniNezakcija, itd.[4] Na brduMonkodonja sjeverno od Rovinja istraživanja su počela 1997. godine na poticaj i uz potporu Slobodnog instituta iz Berlina, Arheološkog muzeja Istre iz Pule i Zavičajnog muzeja Rovinj. Tamo se, uz gradinu iz brončanog doba, od oko 1.800. do 1.200. godine pr. Kr., na susjednom brduMusego nalazi skupina tumula - grobnica (do sada ih je otkriveno 11)[5]
Poveća kamena gomila u Zanogi krajBorovaca (povrh Neretve, uDalmaciji) na kojoj se vide tri otvorena groba djelomično zasuta kamenjem,Ilirskog je podrijetla, a možda su je koristili iHrvati.
Na obroncimaPapuka u Slavoniji nedalekoPožege nalazi se skupina od najmanje 20-ak tumula iz oko 800. do 400. pr. Kr., od kojih se njih 14 počelo istraživati prije 30-ak godina (među njima i tumul "Knežev grob"), a s istraživanjima ostalih se nastavilo 2001. godine.[6]
UBudinjaku, uŽumberačkom gorju (gdje je pronađano čak preko 140 grobnih humaka) su pronađene gotovo 3000 godina stari tumuli iz starijeg željeznog doba, a na brijegu povrh polja, znanom kao Gradina, nalazilo se naselje stanovnika iz istog razdoblja.[7]
U široj okoliciKarlovca su se nalazili uistinu veliki tumuli. Tako tumul u seluKrč Bosiljevski uHrsini (blizu čvorišta autoceste Zagreb - Split i Zagreb - Rijeka) visok je, po slobodnoj procjeni, oko 6-7 metara, a dugačak oko 50-60 metara. Ima izdužen, elipsoidni oblik, a okrnjen je oranicama po rubovima uzduž duže osi. Tu su nađeni ulomci keramikeLasinjske kulture. Kustos Gradskog muzeja Karlovac, Lazo Čučković, u izdanju "Arheološka karta Zajednice općina Karlovac" iz 1984. godine navodi, uz već spomenuti humak u Hrsini, još nekoliko tumula: 7 tumula u Dugoj Gori kraj Dobre, tumul na položaju Umak u Točku (Veljunskom) kao dio bedema, teTurska kosa kraj selaVelika Vranovina nadomak toplica uTopuskom.
DonAnte Škobalj dokazao je da su se stari Hrvati nastavili koristiti ilirskim grobnim humkama cijelih tisuću godina poslije nestanka starih Ilira. Služili su se tumulima za ukope, za utvrde i za obredna mjesta.[8]"Zlatno doba" gradnje tumulusa na tlu današnje Hrvatske jeststarije željezno doba. Na sjeveru Hrvatsko to je oko750. do oko300. pr. Kr.[8]
