Tuberkuloza (skraćeno:TBC) ilisušica je česta i u mnogim slučajevima smrtonosnazarazna bolest. Bolest uzrokuju razni sojevi mikrobakterija, običnoMycobacterium tuberculosis.[1] Tuberkuloza tipično zahvaćapluća, no može zahvatiti i druge dijelove tijela. Prenosi se kapljičnim putem, zrakom, kada bolesnici s aktivnim oblikom TBC kašlju, kišu ili pljuju.[2] U većini slučajeva, bolest je asimptomatska i latentna, ali u jednom od oko deset slučajeva napreduje u aktivnu bolest. Neliječena tuberkuloza dovodi do smrti u više od 50% bolesnika.
Klasični simptomi aktivne TBC infekcije sukronični kašalj shemoptizom (krvavi iskašljaj),vrućicom,noćnim znojenjem i mršavljenjem. (TBC se naziva i “sušicom” jer bolesnici gube tjelesnu masu, kao da se suše.) Infekcija drugih organa izaziva niz različitih simptoma.Medicinska dijagnoza aktivne TBC postavlja se na osnoviradiološkog nalaza (obično rentgenske slike pluća), mikroskopske pretrage tjelesnih tekućina i mikrobiološkog uzgoja uzročnika u kulturi. Dijagnoza latentne TBC se zasniva naMantouxovom testu i pretragama krvi. Liječenje tuberkuloze nije jednostavno, i sastoji se od dugotrajne primjene brojnihantibiotika. Osobe s kojima bolesnik dolazi u dodir također se podvrgavaju probiru i ako je to potrebno, liječenju. U slučajevima tuberkuloze otporne na više lijekova sve veći problem predstavljaotpornost na antibiotike. Kako bi se TBC spriječila, treba provoditi probir stanovništva na bolest icijepljenje sbacilom Calmette–Guérin (BCG) cjepivom.
Stručnjaci smatraju da je trećinasvjetskog stanovništva zaražena sM. tuberculosis,[3] a da svake sekunde dolazi do novog slučaja infekcije.[3] Procjenjuje se da je 2007. širom svijeta bilo 3,7 milijuna aktivnih slučajeva bolesti.[4] U2010. je procijenjena pojava od 8,8 milijuna novih slučajeva, te 1,5 milijuna s ovom bolešću povezanih smrtnih slučajeva, najviše uzemljama u razvoju.[5] Apsolutni broj oboljelih od tuberkuloze od2006. opada, a broj novih slučajeva je u padu od2002.[5] Tuberkuloza je širom svijeta nejednako učestala. Oko 80% stanovništva u mnogim azijskim i afričkim zemljama pokazuje pozitivnu reakciju na tuberkulinski test, dok taj postotak uSjedinjenim Državama iznosi 5-10%.[1] Uzemljama u razvoju više osoba obolijeva od tuberkuloze zbog oslabljenog imunosnog sustava. U tipičnim slučajevima, to su osobe zaraženeHIV-om i oboljele odAIDS-a.[6]
Navedeni su glavni simptomi raznih oblika i stadija tuberkuloze.[7]Simptomi različitih oblika se uvelike preklapaju, dok su neki izrazitije (ali ne u potpunosti) specifični za pojedine oblike. Istovremeno može postojati više oblika bolesti.
Aktivni oblik bolesti razvija se u oko 5–10% bolesnika zaraženih tuberkulozom, a koji nisu zaraženi i HIV-om.[8] Za razliku od toga, u bolesnika zaraženih i HIV-om i tuberkulozom, aktivna se bolest razvija u 30% slučajeva.[8] Tuberkulozom se može zaraziti bilo koji dio tijela, no najčešće do zaraze dolazi u plućima (plućna tuberkuloza).[9] Do ekstrapulmonalne TBC dolazi kad se žarište infekcije nalazi izvan pluća, a ekstrapulmonalna tuberkuloza može postojati istovremeno s plućnom.[9] Opći znakovi i simptomi suvrućica,tresavica, noćnoznojenje, gubitak apetita,mršavljenje i zamor.[9] Također se mogu razvitibatićasti prsti.[8]
Ako se infekcija tuberkulozom aktivira, u oko 90% bolesnika zahvaća pluća.[6][10] Simptomi mogu bitibol u prsištu i dugotrajnikašalj praćen iskašljajem. Oko 25% bolesnika nema nikakve simptome (odnosno, bolest je “asimptomatska”).[6] Ponekad se u iskašljaju nalazi mala količina krvi (v.iskašljavanje krvi). U rijetkim slučajevima, bolest može oštetiti stijenkuplućne arterije, izazivajući obilno krvarenje koje se nazivaRasmussenova aneurizma. Tuberkuloza može prijeći u kroničnu bolest i izazvati opsežnoožiljkavanje u gornjim režnjevima pluća. Gornji režnjevi su ujedno i najčešće zahvaćeni bolešću.[9] Razlog tome je nepoznat, ali se smatra da se možda radi o tome da je strujanje zraka u gornjim režnjevima pluća izrazitije nego u donjima,[1] ili je uzrok slabiji protoklimfe.[9]
U 15–20% slučajeva aktivne bolesti, dolazi do rasapa izvan dišnog sustava, što uzrokuje druge oblike TBC.[11] TBC izvan dišnog sustava se naziva “ekstrapulmonalnom tuberkulozom”[12] Ekstrapulmonalna TBC se češće razvija uimunosuprimiranih osoba i u male djece. Do ekstrapulmonalne TBC dolazi u više od 50% bolesnika zaraženih HIV-om.[12] Najčešća mjesta na kojima se ekstrapulmonalna tuberkuloza pojavljuje supleura (tuberkulozni pleuritis),središnji živčani sustav (tuberkuloznimeningitis), ilimfni čvorovi (škrofule na vratu). Ekstrapulmonalna tuberkuloza može zahvatitimokraćni ilispolni sustav (urogenitalna tuberkuloza ) te kosti i zglobove (Pottova bolest kralješnice), kao i druge lokalizacije u tijelu. Kad se bolest proširi na kosti, naziva se "koštanom tuberkulozom",[13] koja predstavlja oblikosteomijelitisa.[1] Potencijalno opasniji, po tijelu prošireniji oblik TBC naziva se “diseminiranom” TBC, još poznatom i pod nazivommilijarna tuberkuloza.[9] Milijarna tuberkuloza predstavlja oko 10% slučajeva ekstrapulmonalne bolesti.[14]
Glavni uzročnik TBC jeMycobacterium tuberculosis, maliaerobni nepokretljivibacil.[9] Mnoge jedinstvene kliničke osobine ovog uzročnika posljedica su obilnog sadržajalipida u njegovoj stijenci.[15] Dostanične diobe uzročnika dolazi svakih 16–20 sati, što je sporo u usporedbi s drugim bakterijama, koje se obično podijele za manje od jednog sata.[16]Vanjska stijenka mikobakterija sastoji se od dvostrukog sloja lipida.[17]Bojenjem po Gramu MTBC se oboji ili vrlo slabo "Gram pozitivno" ili uopće ne, zbog obilnog sadržajalipida imikolične kiseline u stijenci.[18] MTBC može preživjeti dezinfekciju slabimdezinfekcijskim sredstvima, a u okolišu može preživjeti tjednima u oblikuendospora. U prirodi, ova bakterija može rasti i umnožavati se samo unutar živih stanica domaćina, noM. tuberculosis se može uzgojiti iu laboratorijskim uvjetima.[19]
Pomoću boja za tkiva mikroskopskom pretragom uzorkaiskašljaja, MTBC se može pronaći pomoću svjetlosnogmikroskopa. Iskašljaj je naziva i “sputum”. Budući da se MTBC može obojati određenim bojama čak i nakon obrade u kiseloj otopini, svrstava se uacidorezistentne bakterije.[1][18] Dvije najčešće korištene metode bojenja acidorezistentnih bakterija subojenje po Ziehl–Neelsenu, pri čemu se acidorezistentne bakterije oboje jarko crveno zbog čega su uočljive na plavoj pozadini preparata[20] i bojomauramin-rodamin nakon čega se preparat pregledava pomoćufluorescentne mikroskopije.[21]
SkupinaM. tuberculosis (MTBC) obuhvaća još četirimikobakterije:Mycobacterium bovis,Mycobacterium africanum,Mycobacterium canetti, iMycobacterium microti.[22]M. africanum nije proširen, ali je značajan uzročnik tuberkuloze u pojedinim dijelovima Afrike.[23][24]M. bovis je bio česti uzročnik tuberkuloze, ali je u razvijenim zemljama uvođenjepasterizacije mlijeka uvelike smanjilo važnost ove mikobakterije kao javnozdravstvenog problema.[1][25]M. canetti je rijetkost i čini se da je ograničen na rtAfrike, premda se nekoliko slučajeva zaraze pojavilo i u emigranata iz Afrike.[26][27]M. microti je također rijetkost i uglavnom izaziva zarazu u imunodeficijentnih osoba, no možda je i uobičajeniji nego što se misli.[28]
Nekoliko je čimbenika koji stvaraju podložnost infekciji TBC. Širom svijeta, najvažniji rizični čimbenik jeHIV; 13% svih bolesnika od TBC zaraženo je virusom HIV-a.[5] Ovaj je problem čest usubsaharskoj Africi, gdje je učestalost infekcije HIV-om visoka.[30][31] Tuberkuloza je usko povezana s prenapučenošću ilošom prehranom. Ova povezanost čini TBC glavnom bolešćusiromaštva.[6] U velikoj opasnosti od zaraze TBC su intravenskinarkomani, stanovnici i zaposlenici na mjestima gdje se skupljaju osobe podložne infekciji (primjerice,zatvori i domovi zabeskućnike), siromašne osobe i one koje nemaju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, etničke manjine visokog rizika, djeca koja dolaze u dodir s osobama visokog rizika i zdravstveni radnici koji liječe navedene skupine.[32] Još jedan od značajnih rizičnih čimbenika jekronična plućna bolest.Silikoza povećava opasnost od zaraze oko 30 puta.[33] Pušačicigareta su u skoro dvostruko većoj opasnosti od TBC od nepušača.[34] Ostali čimbenici koji također povećavaju opasnost od zaraze tuberkulozom sualkoholizam[6] idiabetes mellitus (koji utrostručuje opasnost)[35] Sve važniji čimbenici rizika, osobito urazvijenim zemljama postaju i neki lijekovi, kao što sukortikosteroidi iinfliximab (monoklonalno protutijelo protiv αTNF-a).[6] Postoji igenska sklonost,[36] no znanstvenici zasad nisu utvrdili kolika je njezina važnost.[6]
Kada bolesnici s aktivnim oblikom plućne TBC kašlju, kišu, govore, pjevaju ili pljuju, zrakom se šire zarazne kapljice,aerosol čiji je promjer 0,5 doµm. Prilikom samo jednog kihanja nastaje i do 40 000 kapljica.[37] Bolest se može prenijeti putem svake od kapljica, jer je za zarazu tuberkulozom potrebna vrlo mala doza (zaraziti se može osoba koja udahne manje od 10 bakterija).[38]
U velikoj opasnosti od zaraze su osobe koje dolaze u dugotrajni, česti ili bliski dodir s bolesnicima od TBC, a stopa zaraze je procijenjena na 22%.[39] Bolesnik s aktivnom, neliječenom tuberkulozom može godišnje zaraziti 10–15 (ili više) osoba.[3] Tipično je da samo bolesnici s aktivnom TBC mogu zaraziti druge. Smatra se da bolesnici s latentnim oblikom infekcije nisu zarazni.[1] Vjerojatnost prijenosa bolesti s jedne osobe na drugu ovisi o nekoliko čimbenika. To su: broj zaraznih kapljica koje zaražena osoba širi, prozračenost prostorija u kojima bolesnik boravi, trajanje izloženosti infekciji,virulencija sojaM. tuberculosis i stanje imunosnog sustava nezaražene osobe.[40] Kako bi se spriječilo širenje infekcije, preporučuje se bolesnike s aktivnom TBC staviti u karantenu i liječiti ih tuberkulostaticima. Nakon otprilike dva tjedna učinkovitog liječenja, bolesnici koji boluju od aktivne infekcije koja nijeotporna na antibiotike u pravilu prestaju biti zarazni za druge.[39] U slučaju zaraze, obično je potrebno da prođu tri do četiri tjedna da bi novozaražena osoba postala dovoljno zarazna kako bi mogla zaraziti druge.[41]
Oko 90% ljudi zaraženih sM. tuberculosis imajuasimptomatski, latentni oblik TBC infekcije (ponekad zvan i LTBC).[42] Vjerojatnost da će zaraza tijekom njihova života prijeći u aktivni oblik tuberkuloze iznosi 10%.[43] U bolesnika zaraženih s HIV-om, vjerojatnost razvoja aktivne tuberkuloze iznosi skoro 10% godišnje.[43] Ako se ne primijeni učinkovito liječenje, stopa smrtnosti od aktivne TBC iznosi do 66%[3]
Infekcija s TBC započinje kad mikobakterije dospiju doplućnih alveola, gdje ulaze u alveolarnemakrofage i dijele se u njihovimendosomima.[1][44] Primarno mjesto infekcije u plućima naziva se " Ghonovo žarište" i smješteno je u gornjem dijelu donjeg režnja, ili u donjem dijelugornjeg režnja.[1] Do tuberkuloze pluća može doći i zarazom putem krvi, što se nazivaSimonovo žarište. Simonovo se žarište tipično nalazi u vršku pluća.[45] Prijenosom putem krvi infekcija se može proširiti i na udaljenije organe, poput perifernihlimfnih čvorova,bubrega,mozga ikostiju.[1][46] Tuberkuloza može zahvatiti sve dijelove tijela, ali iz nepoznatih razloga rijetko su zahvaćenisrce, skeletnimišići,gušterača ištitna žlijezda.[47]
Tuberkuloza jegranulomatozna upala.granulomi su nakupine upalnih stanica:makrofaga,T limfocita iB limfocita, gdjelimfociti okružuju zaražene makrofage. Stvaranjem granuloma tijelo nastoji spriječiti širenje mikobakterija i stvara lokalno okruženje za lakše međudjelovanje stanica imunosnog sustava. Bakterije unutar granuloma mogu postati slabije aktivne, što dovodi do latentne infekcije. Još jedna osobina granuloma kod TBC je odumiranje tkiva u središtu granuloma (nekroza). Makroskopski, granulomi s nekrotičnim središtem imaju izgled poput svježeg kravljeg sira, zbog čega se takav oblik nekroze nazivakazeozna nekroza (sirasta nekroza).[48]
Bacili tuberkuloze u krvotok mogu ući u području oštećenog tkiva. Mogu se širiti tijelom i uzrokovati višestruka žarišta infekcije, koja makroskopski imaju veličinu zrna prosa.[49] Ovaj teški oblik TBC se nazivamilijarna tuberkuloza, a najčešći je u male djece i bolesnika zaraženih HIV-om.[50] Čak i uz liječenje, stopa smrtnosti bolesnika s diseminiranom TBC je visoka (oko 30%).[14][51]
U mnogih bolesnika bolest pokazuje razdoblja različite aktivnosti. Nekrozu tkiva često nadomještava zaraštavanje ožiljkom,fibroza.[48] Odumrlo tkivo biva zamijenjeno ožiljkom, a šupljine se ispunjavaju kazeoznim nekrotičnim tkivom. Za vrijeme aktivne bolesti, neke šupljine koje se zbog propadanja tkiva u sredini šire, dospijevaju dobronha pa se nekrotični materijal može iskašljati. On sadrži žive bakterije i njime se infekcija može proširiti. Liječenje odgovarajućimantibioticima usmrćuje bakterije i omogućuje cijeljenje oštećenog tkiva ožiljkom.[48]
Dijagnozu aktivne tuberkuloze je samo na osnovi znakova i simptoma teško postaviti.[52] Dijagnozu je teško postaviti i u osoba simunosupresijom.[53] Međutim, osobe sa znakovima bolesti pluća ili s općimsimptomima trajanja duljeg od dva tjedna mogle bi bolovati od TBC.[53] Tipične početne pretrage surendgen prsišta i višestrukonasađivanje sputuma na mikrobiološke hranjive podloge za uzgojacidorezistentnih bacila.[53] U zemljama u razvoju se ne izvodeinterferon-γ release assays (IGRAs) niti tuberkulinski kožni test.[54][55] U osoba zaraženih HIV-om IGRAs ima slična ograničenja.[56][55]
Konačna dijagnoza TBC se postavlja kad se dokaže prisutnostM. tuberculosis u klinički uzetom uzorku (kao što je primjericesputum,gnoj ilitkivo uzetobiopsijom). Kako bi u nasađenom uzorku krvi ili sputuma narastao ovaj uzročnik koji se sporo umnožava, može biti potrebno i dva do šest tjedana.[57] Zbog toga se s liječenjem često započinje prije nego što se uzgojem u kulturi dokaže postojanje uzročnika.
Tuberkulinski kožni Mantoux test se često koristi za probir osoba s visokim rizikom za razvoj TBC.[53] Rezultat testa u prethodno imuniziranih osoba može biti lažno pozitivan.[59] Test može biti lažno negativan u bolesnika sasarkoidozom,Hodgkinovim limfomom imalnutricijom. Važnija činjenica je, da ovaj test može biti lažno negativan u bolesnika s aktivnom tuberkulozom.[1] U osoba u kojih je rezultat Mantoux testa pozitivan, preporučuje se učinitiinterferon gamma release assays (IGRAs) u uzorku krvi. Imunizacija na većinumikobakterija ne utječe na rezulat IGRAs testa, tako da su njegovi rezultati u manjem broju slučajeva lažno pozitivni, međutim, imunizacija naM. szulgai,M. marinum, iM. kansasii može utjecati na rezultate testa.[60][61] Osjetljivost IGRAs testa se može povećati kad se učini uz kožni tuberkulinski test, no samo IGRAs test, bez učinjenog kožnog testa može biti i manje osjetljiv.[62]
Napori za prevenciju i nadzor nad tuberkulozom se oslanjaju na cijepljenje djece i otkrivanje te odgovarajuće liječenje aktivnih slučajeva bolesti.[6]Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je posigla određeni uspjeh primjenom poboljšanih načina liječenja, tako da je uočen mali pad broja slučajeva bolesti.[6]
Od2011. jedino postojećecjepivo jebacil Calmette-Guérin (BCG). BCG je učinkovit kod diseminirane bolesti u djece, no zaštita koju pruža protiv zaraze plućnom TBC je nesigurna.[63] Bez obzira na to, ovo je cjepivo koje se u cijelom svijetu najviše koristi, pa je tako više od 90% sve djece na svijetu njimecijepljeno.[6] Otpornost koju ono pruža se nakon otprilike deset godina smanjuje.[6] Tuberkuloza je rijetkost u većem dijeluKanade,Ujedinjenog Kraljevstva iSjedinjenih Država, tako da se BCG primjenjuje samo u osoba s velikim rizikom obolijevanja.[64][65][66] Jedan od razloga da se cjepivo ne primijeni, je što ono činituberkulinski kožni test lažno pozitivnim, a time ovaj test postaje beskoristan za probir na tuberkulozu.[66] Trenutno se radi na razvoju novih vrsta cjepiva.[6]
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je1993. TBC "globalnim zdravstvenim hitnim stanjem”.[6] Godine2006. organizacijaStop TB Partnership razvila je globalni plan za zaustavljanje tuberkuloze s ciljem da se do2015. spasi 14 milijuna života.[67] Postavljen je niz ciljeva, koje se vjerojatno do2015. neće moći ostvariti, ponajprije zbog povećanja broja slučajeva TBC povezane s HIV-om i pojave sojeva bakterija koje pokazuju višestruku otpornost na lijekove.[6] Javnozdravstveni programi koriste sustavklasifikacije tuberkuloze razvijen od straneAmerican Thoracic Society u suradnji s javnim zdravstvom.[68]
Za liječenje TBC koriste seantibiotici. Učinkovitost lijekova je teško postići zbog građe i kemijskog sastava stanične stijenke mikobakterija. Stanična stijenka onemogućava ulazak lijekova u bakterije, zbog čega mnogi antibiotici nisu djelotvorni.[69] Dva najčešće primjenjivana antibiotika suizonijazid irifampicin, a liječenje može trajati mjesecima.[40] Za liječenje latentne TBC obično se koristi samo jedan antibiotik.[70] Aktivnu je TBC najbolje liječiti kombinacijom nekoliko antibiotika, kako bi se smanjila vjerojatnost razvojaotpornosti na antibiotik.[6] Bolesnici s latentnom infekcijom također se liječe, zbog mogućnosti razvoja aktivne TBC kasnije tijekom života.[70] SZO preporučuje tzv.direktno opserviranu terapiju, koja podrazumijeva da bolesnik uzima lijek pod neposrednim nadzorom liječnika. Cilj ovakvog postupka je smanjenje broja bolesnika koji lijek ne uzimaju na odgovarajući način.[71] Međutim, dokazi koji podupiru učinkovitost ovako primjenjivanog liječenja su slabi.[72] Ukazivanje na važnost liječenja je bitno i učinkovito.[73]
Od2010., za liječenje novonastale plućne tuberkuloze preporučuje se kombinacija antibiotika tijekom šest mjeseci. Prva dva mjeseca primjenjuju serifampicin,izonijazid,pirazinamid ietambutol. Posljednja četiri mjeseca, primjenjuju se samo rifampicin i izonijazid.[6] Ako postoji jaka otpornost na izonijazid, umjesto njega se u posljednja četiri mjeseca može primjenjivati etambutol.[6]
Ako dođe do recidiva tuberkuloze, prije određivanja liječenja potrebno je testovima utvrditi na koje je antibiotike bakterija osjetljiva.[6] Tretman recidiva TBC se liječi s pet antituberkuloznih lijekova tri mjeseca (inicijalna faza), i pet mjeseci produžena faza s tri antituberkulozna lijeka. Ako se otkrije TBC otporna na više lijekova, preporučuje se liječenje s barem četiri učinkovita lijeka tijekom 18–24mjeseca.[6]
Do primarne otpornosti dolazi ako se osoba zarazi sa sojem TBC otpornim na lijek. Bolesnik od TBC koja je osjetljiva na lijek može razviti sekundarnu (stečenu) otpornost za vrijeme liječenja, zbog neodgovarajućeg liječenja, nepridržavanja propisanog načina uzimanja (nesuradljivosti) ili uzimanja lijeka loše kvalitete.[74] TBC otporna na lijekove je važan javnozdravstveni problem u mnogim zemljama u razvoju. Liječenje na lijekove otporne TBC je dugotrajnije, uz primjenu skupljih lijekova. Višestruko otporna TBC se definira kao ona koja je otporna na dva najučinkovitija lijeka prvog izbora: rifampicin i izonijazid. Izrazito otporna TBC je ona koja je također otporna na tri ili više od šest skupina lijekova drugog izbora.[75] Potpuno otporna TBC je otporna na sve danas postojeće lijekove. Potpuno otporna tuberkuloza po prvi je puta opažena2003. uItaliji, no veći broj slučajeva opisan je tek2012.[76]
Dobno standardizirana smrtnost od tubrkuloze na 100,000stanovnika u2004.[77]
██bez podataka
██≤10
██≥10–25
██≥25–50
██≥50–75
██≥75–100
██≥100–250
██≥250–500
██≥500–750
██≥750–1000
██≥1000–2000
██≥2000–3000
██≥ 3000
Napredovanje TBC od trenutka zaraze do očite TBC nastaje kada bacilli savladaju obrambene imunosne snage i kada se započinju razmnožavati. Kod primarne tuberkuloze (oko 1 – 5% slučajeva), do ove progresije dolazi ubrzo nakon zaraze.[1] U većini slučajeva dolazi dolatentne infekcije bez očitih simptoma.[1] Ovi neaktivni bacilli dovode do aktivne tuberkuloze u 5–10% latentne bolesti i to često tek mnogo godina nakon zaraze.[8]
Opasnost od reaktivacije bolesti se povećava kod imunosupresije, poput one uzrokovane HIV-om. U bolesnika istovremeno zaraženih sM. tuberculosis i HIV-om, opasnost od reaktivacije se povećava na 10% godišnje.[1] Istraživanja DNK sojevaM. tuberculosis su pokazala da je reinfekcija uzrokovana recidivirajućom TBC češća nego što se prije mislilo.[78] U područjima u kojima je TBC česta, reinfekcija bi mogla biti odgovorna za više od 50% slučajeva reaktivacije bolesti.[79] Vjerojatnost smrnog ishoda zbog tuberkuloze smanjila se s 8% u1995. godini na oko 4% u2008. godini.[6]
U2007. Prevalencija TBC na 100 000 stanovnika bila je najveća u subsaharskoj Africi, a također relativno visoka i u Aziji.[80]
Oko trećina svjetskog stanovništva zaražena je sM. tuberculosis. U svjetskim razmjerima, svake sekunde dolazi do novog slučaja zaraze.[3] Međutim, u većini slučajeva zaraze sM. tuberculosis ne dolazi do razvoja tuberkuloze,[81] a 90–95% infekcija ostaje asimptomatsko.[42] Procjenjuje se da je2007. bilo 13,7 milijuna kroničnih aktivnih slučajeva bolesti.[4] U2010. dijagnosticirano je 8,8 milijuna novih slučajeva bolesti i 1,45 milijuna smrtnih slučajeva, od čega većina uzemljama u razvoju.[5] Od 1,45 milijuna smrtnih slučajeva, oko 0,35milijuna se zbilo u bolesnika istovremeno zaraženih HIV-om.[82]
Po učestalosti smrtnih slučajeva od zaraznih bolesti, tuberkuloza je druga po redu (nakon smrti zbog HIV/AIDS-a).[9] Od2005. godine apsolutni broj slučajeva ("prevalencija") tuberkuloze se smanjuje. Broj novih slučajeva tuberkuloze ("incidencija") se smanjuje od2002. godine.[5] Osobiti napredak postignut je uKini, gdje je smrtnost od TBC između1990. i2010. smanjena za oko 80%.[82] Tuberkuloza je učestalija u zemljama u razvoju. Oko 80% stanovništva mnogih zemaljaAzije iAfrike pokazuje pozitivni tuberkulinski test, za razliku odSAD-a gdje je ovaj test pozitivan u samo 5–10% stanovništva.[1] Stručnjaci su se nadali potpunom nadzoru nad TBC, no nekoliko čimbenika potpuni nadzor čine malo vjerojatnim. Učinkovito je cjepivo teško napraviti, dijagnostika bolesti je skupa i dugotrajna, liječenje traje mjesecima, sve više je ljudi zaraženih HIV-om, a1980-ih godina pojavili su se i sojevi otporni na lijekove.[6]
U2007. zemlja s najvećom procijenjenom incidencijom TBC bio jeSvaziland, s 1 200 slučajeva na 100 000 stanovnika. Najveća ukupna incidencija, s procjenom od 2 milijuna novih slučajeva je uIndiji.[4] U razvijenim je zemljama tuberkuloza manje učestala, a nalazi se pretežno u urbanim područjima. Godine2010. stope TBC-a na 100 000 stanovnika u različitim dijelovima svijeta bile su: globalno 178, uAfrici 332, u objeAmerike 36, na istočnomSredozemlju 173, uEuropi 63, ujugoistočnoj Aziji 278, a na zapadnomPacifiku 139.[82] UKanadi iAustraliji, tuberkuloza je višestruko učestalija udomorodačkog, stanovništva, osobito u udaljenijim područjima.[84][85] U Sjedinjenim Državama, smrtnostdomorodačkog stanovništva od TBC je peterostruko veća nego u doseljenika.[86]
Incidencija TBC se mijenja sa životnom dobi. U Africi, ponajprije obolijevaju djeca u dobi između 12 i 18 godina života i mladi odrasli.[87] Međutim, u zemljama s dramatičnim smanjenjem incidencije (poputSjedinjenih Država), TBC je uglavnom bolest starijih osoba, i osoba s oslabljenim imunosnim sustavom.[1][88]
Tuberkuloza se u ljudi pojavljuje još odantike.[6] Najraniji nedvojbeni dokazM. tuberculosis predstavljaju znakovi bolesti u ostacima bizona od prije oko 17 000 godina.[89] Nije međutim jasno potječe li tuberkuloza odgoveda, s kojih je prenesena na ljude ili se odvojila od zajedničkog pretka.[90] Znanstvenici su prije smatrali da su se ljudi zarazili s MTBC od životinja tijekom razdoblja pripitomljavanja životinja. Međutim, nakon usporedbegenaM. tuberculosis kompleksa u ljudi i onog u žvotinja, ova se teorija pokazala pogrješnom. Oba soja bacila tuberkuloze imaju zajedničkog pretka, koji je mogao zaraziti ljude još u dobaneolitske revolucije.[91] Ostaci kostura pokazuju da su ljudi još u pretpovijesno doba bolovali od TBC (4000 godinapr. Kr.). Istraživači su pronašli tuberkulozne promjene na krelješnicamaegipatskihmumija iz razdoblja 3000–2400 godina pr. Kr.[92] "Ftiza" je grčka riječ za "sušicu", što je tek starinski naziv za plućnu tuberkulozu.[93] Oko460. pr. Kr.Hipokrat je utvrdio kako je ftiza najrasprostranjenija bolest onoga vremena. Bolesnici s ftizom imali su vrućice i iskašljavali su krv. Ftiza je skoro uvijek završavala smrću.[94] Genska istraživanja ukazuju kako je TBC postojala uAmerikama još oko100. godine nove ere.[95]
Prijeindustrijske revolucije, narodne su priče često povezivale tuberkulozu svampirima. Kad bi od nje umro jedan član obitelji, drugi zaraženi članovi obitelji bi pomalo mršavili, pa je narod vjerovao kako je prva oboljela osoba s TBC-om polako crpila životnu snagu iz ostalih članova obitelji.[96]
Postojanje plućne tuberkuloze kao bolesti sa stvaranjemtuberkula potvrdio je1689. dr.Richard Morton.[97][98] Međutim, kako je TBC povezana s nizom različitih simptoma, nije shvaćeno da je to jedinstvena bolest sve do1820-ih godina. Naziv joj je nadjenuo1839.J. L. Schönlein.[99] U razdoblju1838. –1845., dr. John Croghan, vlasnikMamutske pećine, dovodio je bolesnike u pećinu u nadi da će ih izliječiti uz pomoć stalne temperature i čistoće pećinskog zraka: pomrli su za godinu dana.[100] Prvolječilište za liječenje TBC-a, otvorio je1859. godine Hermann Brehmer u mjestuSokołowsko, Poljska.[101]
Bacil koji uzrokuje tuberkulozu,Mycobacterium tuberculosis, otkrio je i opisao24. ožujka1882.Robert Koch. Za to je otkriće1905. Godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.[102] Koch nije bio mišljenja da su kravlja (govedska) i ljudska tuberkuloza slične, zbog čega je odgođeno shvaćanje da mlijeko zaraženih krava može biti izvor infekcije. Kasnije je opasnost od ovakvog načina prijenosa zaraze dramatično smanjena izumom postupkapasterizacije. Koch je,1890. kao "lijek" za tuberkulozu najavio ekstrakt bacila tuberkuloze uglicerinu i nazvao ga "tuberkulin". Premda "tuberkulin" nije bio učinkovit, prihvaćen je kao način probira na postojanje presimptomatske tuberkuloze.[103]
Tuberkuloza je privukla najveću pažnju javnosti u19. i ranom20. stoljeću kaoendemska bolest siromašne gradske populacije. Godine1815. jedan smrtni slučaj od četiri bio je uzrokovan "sušicom", a do1918. TBC je uzrokovala jedan od šest smrtnih slučajeva uFrancuskoj. Nakon zaključka znanstvenika da se radi o zaraznoj bolesti,1880. godine, uEngleskoj je TBC stavljena na popis zaraznih bolesti koje se prijavljuju. Započeto je s kampanjama za sprječavanje pljuvanja na javnim mjestima, a zaražene siromašne osobe se “ohrabrivalo” da se liječe ulječilištima koja su nalikovala nazatvore (lječilišta za srednju i visoku klasu nudila su izvrsnu njegu i stalni liječnički nadzor).[101] Kao prednosti lječilišta navodio se povoljan učinak "svježeg zraka" i rada, no i u najboljim uvjetima 50% u njima liječenih bolesnika umiralo je u roku od 5 godina (“ca.”1916.).[101]
UEuropi je broj oboljelih od tuberkuloze počeo rasti početkom17. stoljeća, da bi dosegao vrhunac početkom19. stoljeća, kad je uzrokovala skoro 25% svih smrtnih slučajeva.[106] Do1950-ih godina, smrtnost se potom smanjila za skoro 90%.[107] Napredak javnog zdravstva znakovito je smanjio učestalost tuberkuloze još i prije početka primjenestreptomicina i drugih antibiotika, međutim ova bolest je ostala značajni javnozdravstveni problem. Kad je uBritaniji1913. osnovanMedical Research Council, glavni mu je cilj bilo istraživanje tuberkuloze.[108]
Godine1946., razvojem antibiotikastreptomicina liječenje i izlječenje od tuberkuloze postalo je stvarnost. Prije njegovog uvođenja u liječenje, jedinu mogućnost liječenja (osim lječilišta) predstavljao je kirurški zahvat. "Metoda"pneumotoraksa dovodila je do kolapsa zaraženog pluća, kako bi se ono moglo "odmoriti", a tuberkulozne promjene mogle zacijeliti.[109] Nakon pojave na lijekove višestruko otpornih sojeva, kirurški zahvat je ponovno postao jedna od prihvaćenih mogućnosti liječenja infekcije s TBC. Današnji kirurški zahvati se sastoje u odstranjenju šupljina ("kaverni") iz plućnog tkiva, čime se smanjuje broj bakterija, a preostale bakterije postaju dostupnije lijekovima iz krvotoka.[110] Premda su se stručnjaci nadali potpunom iskorjenjivanju TBC (poput primjericevelikih boginja), pojava na antibiotike otpornih sojeva1980-ih godina, smanjila je tu mogućnost. Posljedična pojava većeg broja slučajeva tuberkuloze dovela je do proglašenja globalnog hitnog stanja od strane SZO1993. godine.[111]
Godine2010., najveći ukupni broj slučajeva TBC u svijetu zabilježen je uIndiji. Jedan od razloga bili su neodgovarajući postupci s ovom bolešću u sektoru private zdravstvene zaštite. Programi kao što jeRevised National Tuberculosis Control Program pomažu u smanjenju broja slučajeva TBC u osoba obuhvaćenih javnozdravstvenom zaštitom.[115][116]
BCG cjepivo ima ograničenja, pa istraživanja za razvoj novih cjepiva protiv TBC još traju.[117] Nekoliko potencijalnih cjepiva su trenutno u fazi I i IIkliničkih pokusa.[117] Poboljšanje učinkovitosti postojećih cjepiva pokušava se postići na dva osnovna načina. Jedan od njih se sastoji od dodavanja podjediničnog cjepiva BCG-u. Drugim načinom pokušavaju se proizvesti nova i bolja živa cjepiva.[117] Primjer podjediničnog cjepiva koje se trenutno istražuje u Južnoj Africi je MVA85A. MVA85A se zasniva na genski modificranom virusuvakcinije.[118] Postoji nada da će cjepiva imati veliku ulogu u liječenju latentne i aktivne bolesti.[119]
Kako bi se potaknulo nove pronalaske, istraživači i političari promiču nove ekonomske modele za razvoj cjepiva, uključujući nagrade, porezne olakšice i ugovore o osiguranju tržišta.[120][121] U istraživanja je uključeno nekoliko skupina, kao što jeStop TB Partnership,[122] South African Tuberculosis Vaccine Initiative iAeras Global TB Vaccine Foundation.[123] Aeras Global TB Vaccine Foundation dobila je donaciju od više od 280 milijunaameričkih $ odZaklade Bill i Melinda Gates kako bi razvila i poboljšala cjepivo protiv tuberkuloze za primjenu u zemljama s velikim brojem oboljelih.[124][125]
12345678Dolin, edited by Gerald L. Mandell, John E. Bennett, Raphael. 2010.Mandell, Douglas, and Bennett's principles and practice of infectious diseases. 7. izdanjeizdanje. Churchill Livingstone/Elsevier. Philadelphia, PA. str.poglavlje 250.ISBN978-0-443-06839-3CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
12Madison B. 2001. Application of stains in clinical microbiology.Biotech Histochem. svezak 76 (broj 3): str. 119.–125.doi:10.1080/714028138.PMID11475314
↑Parish T, Stoker N. 1999. Mycobacteria: bugs and bugbears (two steps forward and one step back).Molecular Biotechnology. svezak 13 (broj 3): str. 191.–200.doi:10.1385/MB:13:3:191.PMID10934532
↑van Soolingen D; Hoogenboezem, T.; De Haas, P. E. W.; Hermans, P. W. M.; Koedam, M. A.; Teppema, K. S.; Brennan, P. J.; Besra, G. S.; Portaels, F. 1997. A novel pathogenic taxon of the Mycobacterium tuberculosis complex, Canetti: characterization of an exceptional isolate from Africa.International Journal of Systematic Bacteriology. svezak 47 (broj 4): str. 1236.–1245.doi:10.1099/00207713-47-4-1236.PMID9336935
↑Thoen C, Lobue P, de Kantor I. 2006. The importance ofMycobacterium bovis as a zoonosis.Vet. Microbiol. svezak 112 (broj 2–4): str. 339.–345.doi:10.1016/j.vetmic.2005.11.047.PMID16387455CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Pfyffer, GE; Auckenthaler, R; van Embden, JD; van Soolingen, D. listopad-prosinac 1998. Mycobacterium canettii, the smooth variant of M. tuberculosis, isolated from a Swiss patient exposed in Africa.Emerging infectious diseases. svezak 4 (broj 4): str. 631.-634.PMID9866740Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date= (pomoć)
↑Panteix, G; Gutierrez, MC; Boschiroli, ML; Rouviere, M; Plaidy, A; Pressac, D; Porcheret, H; Chyderiotis, G; Ponsada, M; Van Oortegem, K; Salloum, S; Cabuzel, S; Bañuls, AL; Van de Perre, P; Godreuil, S. Kolovoz 2010. Pulmonary tuberculosis due to Mycobacterium microti: a study of six recent cases in France.Journal of medical microbiology. svezak 59 (broj 8): str. 984.-989.PMID20488936
↑American Thoracic Society. 1997. Diagnosis and treatment of disease caused by nontuberculous mycobacteria. This official statement of the American Thoracic Society was approved by the Board of Directors, March 1997. Medical Section of the American Lung Association.Am J Respir Crit Care Med. svezak 156 (broj2 drugi dio): str. S1.–S25.PMID9279284
↑Chaisson, RE; Martinson, NA. 13. ožujka 2008. Tuberculosis in Africa--combating an HIV-driven crisis.The New England Journal of Medicine. svezak 358 (11): str. 1089.–1092.doi:10.1056/NEJMp0800809.PMID18337598
↑Griffith D, Kerr C. 1996. Tuberculosis: disease of the past, disease of the present.J Perianesth Nurs. svezak 11 (broj 4): str. 240.–245.doi:10.1016/S1089-9472(96)80023-2.PMID8964016
↑van Zyl Smit, RN; Pai, M; Yew, WW; Leung, CC; Zumla, A; Bateman, ED; Dheda, K. Siječanj 2010. Global lung health: the colliding epidemics of tuberculosis, tobacco smoking, HIV and COPD.The European respiratory journal: official journal of the European Society for Clinical Respiratory Physiology. svezak 35 (broj 1): str. 27.-33.PMID20044459.These analyses indicate that smokers are almost twice as likely to be infected with TB and to progress to active disease (RR of ∼1.5 for latent TB infection (LTBI) and RR of ∼2.0 for TB disease). Smokers are also twice as likely to die from TB (RR of ∼2.0 for TB mortality), but data are difficult to interpret because of heterogeneity in the results across studies.
↑Möller, M; Hoal, EG. Ožujak 2010. Current findings, challenges and novel approaches in human genetic susceptibility to tuberculosis.Tuberculosis (Edinburgh, Scotland). svezak 90 (broj 2): str. 71.–83.doi:10.1016/j.tube.2010.02.002.PMID20206579
↑Cole E, Cook C. 1998. Characterization of infectious aerosols in health care facilities: an aid to effective engineering controls and preventive strategies.Am J Infect Control. svezak 26 (broj 4): str. 453.–464.doi:10.1016/S0196-6553(98)70046-X.PMID9721404
↑Nicas M, Nazaroff WW, Hubbard A. 2005. Toward understanding the risk of secondary airborne infection: emission of respirable pathogens.J Occup Environ Hyg. svezak 2 (broj 3): str. 143.–154.doi:10.1080/15459620590918466.PMID15764538CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
12Ahmed N, Hasnain S. 2011. Molecular epidemiology of tuberculosis in India: Moving forward with a systems biology approach.Tuberculosis. svezak 91 (broj 5): str. 407.–413.doi:10.1016/j.tube.2011.03.006.PMID21514230
↑Houben E, Nguyen L, Pieters J. 2006. Interaction of pathogenic mycobacteria with the host immune system.Curr Opin Microbiol. svezak 9 (broj 1): 76–85.doi:10.1016/j.mib.2005.12.014.PMID16406837CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Herrmann J, Lagrange P. 2005. Dendritic cells andMycobacterium tuberculosis: which is the Trojan horse?.Pathol Biol (Paris). svezak 53 (broj 1): str. 35.–40.doi:10.1016/j.patbio.2004.01.004.PMID15620608
↑Jacob, JT; Mehta, AK; Leonard, MK. Siječanj 2009. Acute forms of tuberculosis in adults.The American journal of medicine. svezak 122 (broj 1): str. 12.-17.PMID19114163
12Bento, J; Silva, AS; Rodrigues, F; Duarte, R. siječanj-veljača 2011. Diagnostic tools in tuberculosis.Acta medica portuguesa. svezak 24 (broj 1): str. 145.–154.PMID21672452Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date= (pomoć)
1234Escalante, P. 2. lipnja 2009. In the clinic. Tuberculosis.Annals of internal medicine. svezak 150 (broj 11): str. ITC61.-614., quiz ITV616.PMID19487708
↑Metcalfe, JZ; Everett, CK; Steingart, KR; Cattamanchi, A; Huang, L; Hopewell, PC; Pai, M. 15. studenoga 2011. Interferon-γ release assays for active pulmonary tuberculosis diagnosis in adults in low- and middle-income countries: systematic review and meta-analysis.The Journal of infectious diseases. svezak 204 dodatak 4: str. S1120.-S1129.PMID21996694
12Sester, M; Sotgiu, G; Lange, C; Giehl, C; Girardi, E; Migliori, GB; Bossink, A; Dheda, K; Diel, R; Dominguez, J; Lipman, M; Nemeth, J; Ravn, P; Winkler, S; Huitric, E; Sandgren, A; Manissero, D. Siječanj 2011. Interferon-γ release assays for the diagnosis of active tuberculosis: a systematic review and meta-analysis.The European respiratory journal: official journal of the European Society for Clinical Respiratory Physiology. svezak 37 (broj 1): str. 100.-111.PMID20847080
↑Chen, J; Zhang, R; Wang, J; Liu, L; Zheng, Y; Shen, Y; Qi, T; Lu, H. 2011. Interferon-gamma release assays for the diagnosis of active tuberculosis in HIV-infected patients: a systematic review and meta-analysis.PloS one. svezak 6 (broj 11): str. e26827.PMID22069472
↑Rothel J, Andersen P. 2005. Diagnosis of latentMycobacterium tuberculosis infection: is the demise of the Mantoux test imminent?.Expert Rev Anti Infect Ther. svezak 3 (broj 6): str. 981.–993.doi:10.1586/14787210.3.6.981.PMID16307510
↑Amicosante, M; Ciccozzi, M; Markova, R. 2010 Apr. Rational use of immunodiagnostic tools for tuberculosis infection: guidelines and cost effectiveness studies.The new microbiologica. svezak 33 (broj 2): str. 93.-107.PMID20518271Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date= (pomoć)
↑Warrell, ed. by D. J. Weatherall ... 4. + 5. ed. ed. by David A. 2005.Sections 1 - 10. 4. izdanjeizdanje. Oxford Univ. Press. Oxford u.a.. str.560.ISBN978-0-19-857014-1CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
12Menzies, D; Al Jahdali, H; Al Otaibi, B. Ožujak 2011. Recent developments in treatment of latent tuberculosis infection.The Indian journal of medical research. svezak 133: str. 257.-266.PMID21441678
↑Liu, Q; Abba, K; Alejandria, MM; Balanag, VM; Berba, RP; Lansang, MA. 8. rujna 2008. Reminder systems and late patient tracers in the diagnosis and management of tuberculosis.Cochrane database of systematic reviews (Online) (broj 4): str. CD006594.PMID18843723
↑O'Brien R. 1994. Drug-resistant tuberculosis: etiology, management and prevention.Semin Respir Infect. svezak 9 (broj 2): str. 104.–112.PMID7973169
↑Lambert M; Hasker, Epco; Deun, Armand Van; Roberfroid, Dominique; Boelaert, Marleen; Van Der Stuyft, Patrick. 2003. Recurrence in tuberculosis: relapse or reinfection?.Lancet Infect Dis. svezak 3 (broj 5): str. 282.doi:10.1016/S1473-3099(03)00607-8.PMID12726976Navedeno je više parametara|pages= i|page= (pomoć)
↑Wang, JY; Lee, LN; Lai, HC; Hsu, HL; Liaw, YS; Hsueh, PR; Yang, PC. 15. srpnja 2007. Prediction of the tuberculosis reinfection proportion from the local incidence.The Journal of infectious diseases. svezak 196 (broj 2): str. 281.–288.doi:10.1086/518898.PMID17570116
↑FitzGerald, JM; Wang, L; Elwood, RK. 8. veljače 2000. Tuberculosis: 13. Control of the disease among aboriginal people in Canada.CMAJ: Canadian Medical Association journal=journal de l'Association medicale canadienne. svezak 162 (broj 3): str. 351.-355.PMID10693593Nedostaje uspravna crta:|journal= (pomoć)
↑Pearce-Duvet J. 2006. The origin of human pathogens: evaluating the role of agriculture and domestic animals in the evolution of human disease.Biol Rev Camb Philos Soc. svezak 81 (broj 3): str. 369.–382.doi:10.1017/S1464793106007020.PMID16672105
↑Comas, I; Gagneux, S. Rujan 2009. The past and future of tuberculosis research.PLoS pathogens. svezak 5 (broj 10): e1000600.PMID19855821
↑Zur Pathogenie der Impetigines. Auszug aus einer brieflichen Mitteilung an den Herausgeber. [Müller’s]Archiv für Anatomie, Physiologie und wissenschaftliche Medicin. 1839., str. 82.
↑Bonah C. 2005. The 'experimental stable' of the BCG vaccine: safety, efficacy, proof, and standards, 1921–1933.Stud Hist Philos Biol Biomed Sci. svezak 36 (broj 4): str. 696.–721.doi:10.1016/j.shpsc.2005.09.003.PMID16337557
↑Comstock G. 1994. The International Tuberculosis Campaign: a pioneering venture in mass vaccination and research.Clin Infect Dis. svezak 19 (broj 3): str. 528.–540.doi:10.1093/clinids/19.3.528.PMID7811874
↑Bloom, editor, Barry R. 1994.Tuberculosis: pathogenesis, protection, and control. ASM Press. Washington, D.C..ISBN978-1-55581-072-6CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
↑Lawn, SD; Nicol, MP. Rujan 2011. Xpert® MTB/RIF assay: development, evaluation and implementation of a new rapid molecular diagnostic for tuberculosis and rifampicin resistance.Future microbiology. svezak 6 (broj 9): str. 1067.-1082.PMID21958145
↑Amdekar, Y. Srpanj 2009. Changes in the management of tuberculosis.Indian journal of pediatrics. svezak 76 (broj 7): str. 739.-742.PMID19693453
123Martín Montañés, C; Gicquel, B. 2011 Mar. New tuberculosis vaccines.Enfermedades infecciosas y microbiologia clinica. 29 Suppl 1: 57–62.doi:10.1016/S0213-005X(11)70019-2.PMID21420568Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date= (pomoć)
↑Ibanga H, Brookes R, Hill P, Owiafe P, Fletcher H, Lienhardt C, Hill A, Adegbola R, McShane H. 2006. Early clinical trials with a new tuberculosis vaccine, MVA85A, in tuberculosis-endemic countries: issues in study design.Lancet Infect Dis. svezak 6 (broj 8): str. 522.–528.doi:10.1016/S1473-3099(06)70552-7.PMID16870530CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑Kaufmann SH. 2010. Future vaccination strategies against tuberculosis: Thinking outside the box.Immunity. svezak 33 (broj 4): str. 567.–577.doi:10.1016/j.immuni.2010.09.015.PMID21029966
↑Jong, edited by Jane N. Zuckerman, Elaine C. 2010.Travelers' vaccines. 2. izdanjeizdanje. People's Medical Pub. House. Shelton, CT. str.str. 319.ISBN978-1-60795-045-5CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
↑Shivaprasad, HL; Palmieri, C. Siječanj 2012. Pathology of mycobacteriosis in birds.The veterinary clinics of North America. Exotic animal practice. svezak 15 (broj 1): str. 41.-55., v–vi.PMID22244112
↑Reavill, DR; Schmidt, RE. Siječanj 2012. Mycobacterial lesions in fish, amphibians, reptiles, rodents, lagomorphs, and ferrets with reference to animal models.The veterinary clinics of North America. Exotic animal practice. svezak 15 (broj 1): str. 25.-40., v.PMID22244111
↑Mitchell, MA. Siječanj 2012. Mycobacterial infections in reptiles.The veterinary clinics of North America. Exotic animal practice. svezak 15 (broj 1): str. 101.-111., vii.PMID22244116
↑Ryan, TJ; Livingstone, PG; Ramsey, DS; de Lisle, GW; Nugent, G; Collins, DM; Buddle, BM. 25. veljače 2006. Advances in understanding disease epidemiology and implications for control and eradication of tuberculosis in livestock: the experience from New Zealand.Veterinary microbiology. svezak 112 (broj 2.-4.): str. 211.-219.PMID16330161
↑White, PC; Böhm, M; Marion, G; Hutchings, MR. Rujan 2008. Control of bovine tuberculosis in British livestock: there is no 'silver bullet'.Trends in microbiology. svezak 16 (broj 9): str. 420.-427.PMID18706814
↑Ward, AI; Judge, J; Delahay, RJ. 1. siječnja 2010. Farm husbandry and badger behaviour: opportunities to manage badger to cattle transmission of Mycobacterium bovis?.Preventive veterinary medicine. svezak 93 (broj 1): str. 2.-10.PMID19846226
