| Orašac | |
|---|---|
.jpg) Vodeni orašac na jezeru Oxbow, Massachusetts | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Myrtales |
| Porodica: | Lythraceae |
| Potporodica: | Lythroideae |
| Rod: | Trapa L. |
| Baze podataka | |
Orašac (rašac,lat.Trapa), maleni biljni rod vodenog jednogodišnjeg rasljina i trajnica koji je neklada činio samostalnu porodicu rašcovke (Trapaceae), a danas se klasificira u poroidicuvrbičevke.
Ovaj rod rasprostranjen je po velikim dijelovimaEurope i Azije a unesen je i u Kanadu, i mnoge državeSAD-a. Po nekim izvorima sastoji se od dvije žive i jedne fosilne vrste,[1] dok drugi navode osam vrsta.
Najpoznatija vrsta jevodeni orašac (Trapa natans), danas se smatra osjetljivom ili ugroženom vrstom. Unesena je u SAD i Australiju gdje se udomaćila. Kod vodenog orašca jestive su sjemenke, a mogu se pržiti, kuhati ili mljeti u brašno. Druga vrstaTrapa incisa raste samo uAziji:Kina,Japan, objeKoreje,Vijetnam, ruski daleki istok.
Rod Trapa (porodica Lythraceae) porijeklom je iz Europe, Azije i Afrike, a poznat je i kao “vodeni kesten”. Naziv vodeni kesten obično se odnosi na njihove jestive plodove nalik orašastim plodovima. Najčešća vrsta, europski vodeni orašac (Trapa natans), ima potopljene listove, koji su dugi, perasti i korijenasti, te plutajuće listove, u labavoj rozeti, koji su pričvršćeni za peteljke, 5 do 10 cm ( 2 do 4 inča). Plod, koji se ponekad naziva “Singhara orah”, ima 2,5 do 5 cm u promjeru i obično ima četiri bodljikava kuta. Biljka se smatra invazivnom vrstom u sjeveroistočnoj Sjevernoj Americi.[2]
T. bicornis uzgaja se u većem dijeluistočne Azije. Priznat je kaoTrapa natans var. bispinosa. Njegove mahune poznate su pod mnogim imenima, uključujući “šišmišev orah”, “kineski rogati orah” i “singhada”, a oblik oraha često se opisuje kao sličan letećem šišmišu ili licubika. Diljem Azije raste u mirnim vodenim područjima kao što sujezera,bare irijeke, a uzgaja se i u manjim količinama na plutajućim poljima. Mahune se smatraju rijetkima, jer su u sezoni samo jednom godišnje, a omiljene su kao ulični zalogaj, tradicionalno kuhani ili pečeni.[3]
|journal= (pomoć)