Potrebno jeprovjeriti točnost podataka u ovom članku. (Rasprava)

Ovaj članak ili dio člankanije pokrivenizvorima. Pomozite Wikipedijinavođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. Sadržaj bez izvoramože biti osporen i uklonjen.

Topos (grč. τόπος: mjesto), pojam koji se izvorno veže uzretoriku. U okviru naučavanja o pronalaženjuargumenata idokaza (inventio) topos se definira kao sredstvo dokazivanja, ali i kao »nalazište« argumenata za određeni govor. Tijekom povijesti značenje pojma postupno se promijenilo. Pojam toposa imao je središnju ulogu u pristupuknjiževnosti kakav je u studijiEuropska književnost i latinskosrednjovjekovlje (1948.) zagovaraoE. R. Curtius. Prema njegovu mišljenju, riječ je o utvrđenim misaonim obrascima, standardiziranim opisima i općeprihvaćenimmetaforama koji se pojavljuju u europskim književnostima od Homera do suvremenog doba, osobito u srednjem vijeku irenesansi. Navodi primjere kao što su: svijet kao pozornica (theatrum mundi), obrnuti svijet (mundus inversus), dječak starac (puer senex) i dr. Curtiusova koncepcija poslužila je potonjim autorima poput Th. W. Adorna i H.-G. Gadamera kao polazište u njihovimkritikama ideja o kulturnom jedinstvu i kontinuitetutradicije.