Tinjac ililiskun je slojevitisilikat ilifilosilikat.Kristalna struktura tinjaca im se sastoji od troslojnih paketa. Gornji i donji sloj pojedinoga paketa izgrađen je odtetraedara, a međusloj sadržioktaedre M(O,OH)6. U sredini oktaedara nalaze sekationi (M)magnezija,željeza ilialuminija,kisikovi suioni na vrhovima tetraedara, aOH–ioni u međuprostorima. Između paketa su kationinatrija,kalija ilikalcija, s ili bezmolekulavode.Simetrija im jemonoklinska sa pseudoheksagonskimhabitusom. Tinjci su bezbojni, žuti, zeleni, smeđi ili crni, mekani, savršeno se kalaju duž plohe (001), listići mogu biti elastično savitljivi ili kruti, što ovisi o jakostiveze između slojeva. Vrlo su rašireni u prirodi u genetski različitimstijenama: kao eruptivi, pegmatiti, metamorfiti, klastičnisedimenti.[1]
biotit, K(Fe,Mg)3[Si3AlO10](OH,F)2, najvažniji tinjac, crne je boje; njegov je varijetet lepidomelan, u magmatskoj i metamorfnoj sredini s ulogom petrogenoga minerala, koji ne sadrži magnezij, nijedielektrik;
muskovit,KAl2[Si3AlO10](OH,F)2, svijetlih je boja, u tankim listićima, proziran, pojavljuje se u magmatitima i škriljevcima;
flogopit,KMg3[Si3AlO10](OH,F)2, smeđe boje, kontaktno metamorfan (skarn);
lepidolit (litijski tinjac), KLi1,5Al1,5[Si3AlO10](OH,F)2, u kojemlitijev ion zauzima oktaedrijske položaje; crvenkaste je boje, nađen je u pegmatitima obogaćenima rijetkim zemljama i u grajzenima;
cinvaldit (litijski tinjac), K(Li,Fe,Al)3(AlSi3O10)(OH,F)2, blijedoljubičaste do žućkaste boje, nađen je u grajzenima i pegmatitima;
paragonit, monoklinski tinjac, NaAl2[Si3AlO10](OH)2, bezbojan do blijedožut, mekan, sastojak škriljevaca, filita i gnajseva.
.jpg)
