Timgad (arapski: تيمقاد,Thamugas iliThamugadi) je kolonijalnigradRimskog Carstva koji je osnovao carTrajan oko 100. godine. Puno ime grada bilo jeColonia Marciana Ulpia Traiana Thamugadi, jer ga je Trajan posvetio svojim roditeljima, majci Marciji, ocu Marku Ulpijanu Trajanu i svojoj starijoj sestri Ulpiji Marcijani. Nalazi se oko 35 km istočno od današnjeg gradaBatna uAlžiru. Njegove ruševine se smatraju najboljim primjerom mrežastog urbanističkog rimskog plana, te je zbog toga upisan naUNESCO-ovpopis mjesta svjetske baštine u Africi 1982. godine.
Karta Timgada s najvažnijim znamenitostima grada(fr.)
Trajan je osnovao Timgad 100. godineex nihilo ("ni iz čega") kao koloniju vojnih veterana. On je nastao kaobastion prema buntovnimBerberima koji su harali obližnjim Aures planinama. Najprije je naseljen veteranimarimske vojske izpartskih ratova kojima je bila obećana zemlja nakon tridesetogodišnje vojne službe.
Grad je uživao nekoliko stotina godina mira i u 3. stoljeću je postao središte širenjakršćanstva, a u 4. stoljeću idonatizma. U 5. stoljeću grad su opustošiliVandali nakon čega je počeo propoadati. God. 535.,bizantski general Salomon je našao grad u ruševinama, ali se u stoljećima nakon toga počeo obnavljati. No, nakon berberskih napadaja u 7. stoljeću potpuno je napušten, sve do ponovnog otkrića 1881. godine.
Timgad je smješten na sjecištu šest putova, u iznimno plodnom kraju oko 1000 m iznad mora i bio je ograđen, ali ne i utvrđen. Izvorno je bio izgrađen za populaciju od 15,000 stanovnika, ali je to brzo prerastao i rasuo se izvan kvadratične pravilne mreže izvornih ulica. Izvorna mreža ulica se prepoznaje u glavnim ulicamadecumanus (istok-zapad) icardo (sjever-jug) koje su naglašenekolonadama. Decumanus na zapadu počinje trijumfalnim ulazom u grad kroz monumentalniTrajanovslavoluk koji je dijelom obnovljen 1900. godine. Slavoluk je odvapnenca s triluka uokvirenakorintskim stupovima, od kojih je najveći, središnji, širok 11 metara.