Movatterモバイル変換


[0]ホーム

URL:


Prijeđi na sadržaj
WikipedijaSlobodna enciklopedija
Traži

Tihi ocean

Ovo je izdvojeni članak – kolovoz 2006. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sTihi Ocean)

Tihi ocean
Tihi ocean
Zemljinih 5oceana
Arktički ocean
Atlantski ocean
Indijski ocean
Južni ocean
Tihi ocean
Obala Tihog oceana uVina del Maru,Čile.

Tihi ocean (odlatinskogMare Pacificum,hrvatskiMirno more), najveća jemorska površina nasvijetu. Ime mu je daoFerdinand Magellan, poznatiportugalski istraživač-moreplovac. Ovaj ocean zauzima 179,7 milijuna km2, što je trećina Zemljine površine, i više od ukupne površine cjelokupnog Zemljinog kopna. Proteže se na približno 15 500kilometara, odBeringovog mora naArktiku na sjeveru do ledenih dijelovaAntarktike na jugu, iako se dio na Antarktici naziva iJužni ocean. Tihi ocean najširi je na 5° sjevernezemljopisne širine. Proteže se na 19 800 kilometara odIndonezije do obalaKolumbije iPerua. Najdublja točka ujedno je najdublja točka na svijetu. Zove seMarijanska brazda, a posljednji podatak kaže 11 034 metara ispod razinemora. Prosječna dubina jest 4300 metara.

Tihi ocean sadrži oko 25 000otoka (više nego u svim drugimoceanima zajedno), od kojih je većina južno odekvatora. Jedna teorija govori kako setektonske ploče u Tihom oceanu smanjuju, dok se one uAtlantskom oceanu povećavaju.

Duž nepravilnih zapadnih granica Tihog oceana leže mnogarubna mora, od kojih su najvećaKoraljno,Južnokinesko,Japansko,Tasmanovo iŽuto more.Malajskim prolazom je spojen sIndijskim na zapadu, teMageljanovim prolazom na istoku sAtlantikom. Prema sjeveru,Beringov prolaz spaja ga sArktičkim oceanom.

Kako se Tihi ocean širi na ± 180°zemljopisne dužine, gdje zapad postaje istok,azijska strana oceana pravilno se smatraistočnim Tihim oceanom, a suprotna je stranazapadni Tihi ocean.Datumska granica većim dijelom prati ±180° zemljopisne dužine koja razgraničava istočni i zapadni dio. No, na nekim se mjestima odvaja od te zemljopisne odrednice. Tako na sjeveru skreće prema istoku da bi zaobišla najistočniji dioAzije, zatim skreće prema zapadu obilazećiAleutske otoke da bi zatim puno južnije jako skrenula prema zapadu kako bi obuhvatila otočnu državuKiribati i još neke manjeotoke.

TijekomMagellanovog putovanja doFilipina, po izlasku iz prolaza krozOgnjenu zemlju (prolaz je kasnije po njemu dobio ime) poznatom po silovitim olujama, učinilo mu se da je Tihi ocean vrlo miran ocean, po čemu je dobio i ime. Ipak, nije uvijek miran. Kopno raspršeno po Tihom oceanu podložno jevulkanskim erupcijama ipotresima. Također, brojni tajfuni počinju upravo na tom području. No, najopasniji sucunamiji (koji su posljedica podvodnih potresa) s ogromnim valovima koji uništavaju otoke igradove na svom putu.

Karakteristike vode

[uredi |uredi kôd]

Temperature mora u Tihom oceanu kreću se od smrzavajućih naZemljinim polovima do vrlo toplih (oko 29°C) naekvatoru.Salinitet također varira pozemljopisnoj dužini. Voda bliže ekvatoru manje je slana od one u umjerenom pojasu zbog mnogo obilnih padalina na ekvatoru tijekom cijele godine. Također, salinitet vode na polovima vrlo je nizak zbog malenog ili nikakvog isparavanja vode. No, po prosjeku temperatura, Tihi oceantopliji je odAtlantskog oceana.

Morske struje nasjevernoj polutci uglavnom se kreću u smjeru kazaljke na satu, a najužnoj polutci obrnuto. Sjevernoekvatorska struja tjeranavjetrovima kreće seširinom 15°N u smjeru zapada da bi kodFilipina skrenula na sjever i postala topla japanska iliKuroshio struja.

Na oko 45°N Kuroshio struja skreće prema istoku gdje se račva. Dio struje skreće prema sjeveru postajućiAleutska struja. Drugi dio vodenih masa skreće prema jugu i ponovo dolazi u područje sjevernoekvatorske struje. U bliziniSjeverne Amerike, Aleutska struja također se račva. Sjeverni dio ulazi uBeringovo more kružeći njime u smjeru kazaljke na satu. Južni krak usporava i nastavlja prema jugu kaokalifornijska struja.

Južnoekvatorska struja pratiekvator u smjeru zapada. Istočno odNove Gvineje skreće prema jugu da bi se na oko 50°S, priključilaantarktičkoj okopolarnoj struji. U bliziničileanske obale, južnoekvatorska se struja dijeli; jedan ogranak teče okorta Horn, a drugi skreće prema sjeveru i formira peruansku iliHumboldtovu struju.

Geološki podatci

[uredi |uredi kôd]
Pogled na Tihi ocean.

Andesitska linija najvažnija je linija koja služi za odvajanje regija u Tihom oceanu. Odvaja dublji dio oceana seruptivnim stijenama od plićeg dijela s dijelovima kopna. Ova linija prati zapadni rubkalifornijskihotoka i prolaziAleutima, onda sve dopoluotokaKamčatke uRusiji, poslije ideJapanom, a onda uOceaniju naSolomonske otoke iNovi Zeland. Zatim se nastavlja sjeveroistočno zapadnom granicomKordiljera dužJužne Amerike, te svoj put završava prekoMeksika opet uKaliforniji.

U sklopu zatvorene putanje Andesitske linije, nalaze se brojnevulkanske planine, otoci i stijene koje karakteriziraju središnji Tihi ocean. Ovdje selava nježno uzdiže i gradi ogromne podvodne vulkanske planine. No, izvan Andesitske linije, vulkani su eksplozivni i tvore takozvaniPacifički vatreni prsten.

Kopnene mase

[uredi |uredi kôd]
Tihi ocean je punvulkana ioceanskih brazdi.

Najveća je kopnena masa na čitavom Tihom oceanuNova Gvineja, ujedno i drugi najvećiotok nasvijetu. Gotovo su svi otoci iatoli između koordinata 30°N i 30°S, tj. od jugoistočneAzije doUskršnjeg otoka.Polinezijski trokut, koji spajaHavaje,Novi Zeland i Uskršnji otok, okružuje sve ostale otočne cjeline (Cookovi otoci,Samoa,Tokelau,Tonga,Tuamotu,Tuvalu iWallis i Futuna).

Sjeverno odekvatora i zapadno od datumske granice nalazi se nevjerojatno mnogo malihmikronezijskih otoka, uključujućiKarolinske,Marijanske iMarshallove otoke.

U jugozapadnom kutu Tihog oceana leže otoci izmelanezijske grupe, kojima dominiraNova Gvineja. Ostali otoci iz ove grupe uključujuFidži,Novu Kaledoniju,Solomonske otoke iVanuatu.

Otoci Tihog oceana se dijele na tri osnovne vrste:

Povijest i ekonomija

[uredi |uredi kôd]

Vidi i:Oceanija

James Cook, poznatiengleski istraživač iz17. stoljeća.

Važne su se ljudske migracije dogodile na Tihom oceanu uprapovijesti, od kojih je najistaknutija bilapolinezijska migracija odazijskog ruba oceana doTahitija iNovog Zelanda.

Europljani su došli u kontakt sOceanijom u16. stoljeću. Prvi istraživač koji je zapisao svoja putovanja do Oceanije bio jeVasco Núñez de Balboa (1513.), a potom iFerdinand Magellan tijekom svojih putovanja od1519. do1522.1564.,konkvistadori su prešli Tihi ocean krenuvši izMeksika. Ostatak 16. stoljeća prošao je pod najsnažnijimšpanjolskim utjecajem. Brodovi su kretali iz Španjolske doFilipina,Nove Gvineje iSolomonskih otoka.

U17. stoljeću,Nizozemci su, ploveći okoAfrike, vodili glavnu riječ utrgovini.Abel Tasman otišao je dalje otkrivšiTasmaniju iNovu Gvineju godine1642. U18. stoljeću,Rusi su počeli iskorištavatiAljasku iAleute,FrancuziPolineziju, aEnglezi, posebnoJames Cook, otkrili suAustraliju iHavaje.

Imperijalizam u19. stoljeću za posljedicu je imao okupaciju brojnihoceanijskih teritorija odVelike Britanije iFrancuske, a potom iSAD-a. Jedan od najvećih doprinosa u povijestioceanografije imao jeCharles Darwin1830-ih na broduBeagle.

Iako jeSAD prisvojioFilipine,Japan je imao većinu zapadnopacifičkih otoka tijekomDrugog svjetskog rata. No, do kraja rata, Japanu su, kao jednoj od poraženih zemalja, oduzeti svi posjedi.

Sedamnaest neovisnih zemalja nalazi se u Tihom oceanu:Australija,Fidži,Japan,Kiribati,Maršalovi otoci,Mikronezija,Nauru,Novi Zeland,Palau,Papua Nova Gvineja,Filipini,Samoa,Solomonski otoci,Tajvan,Tonga,Tuvalu iVanuatu. Jedanaest od ovih sedamnaest zemalja steklo je potpunu nezavisnost1960. Sjevernomarijanski otoci zapravo su pod vlašću SAD-a, dok suCookovi otoci iNiue u sličnim odnosima s Novim Zelandom. U sklopu Tihog oceana, osim SAD-a, svoje teritorije i danas imajuČile,Ekvador, Francuska, Japan iUK.

Iskorištavanje je tihooceanskih mineralnih dobaraspriječeno zbog vrlo velikih dubina. U plitkim se dijelovima iskorištavajuprirodni plin inafta, dok sebiseri skupljaju duž obala Australije,Nikaragve,Paname i Filipina, iako se aktivistiGreenpeacea žestoko protive ovom iskorištavanju. U Tihom oceanu živi neslućen brojriba. U dijelovima bliže obali najviše se lovi riba poputtune,lososa,srdela,sabljarki, kao iškoljke.

1986. članice su južnopacifičkog ugovora odredile da je ogroman dio Tihog oceana nedostupan za nuklearna testiranja i odlaganje nuklearnog otpada na tom području.

Glavne luke

[uredi |uredi kôd]
Predivan pogled na luku i Tihi ocean izHonolulua, glavnehavajske i jedne od glavnih pacifičkih luka.
Tihi ocean
Tihi ocean

Vanjske poveznice

[uredi |uredi kôd]


Oceani

Tihi ocean

Atlantski ocean

Indijski ocean

Južni ocean

Arktički ocean
Svjetsko moreSuperocean
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Tihi_ocean&oldid=7108839"
Kategorije:

[8]ページ先頭

©2009-2025 Movatter.jp