The Clash je bio engleskipunkrock sastav koji je bio aktivan od1976. do1986. godine i bio je dio početnog vala punka u UK u kasnim 70-ima. Sastav je miješao punk sreggae,rockom,danceom,jazzom,ska i brojnim ostalim stilovima.
Clashova izuzetna glazba i stravstveni, lijevo orijentirani idealizam frontmenaJoea Strummera iMicka Jonesa bio je u oštrom kontrastu s nihilizmomSex Pistolsa.
Iako je Clash polučio ogroman uspjeh u Engleskoj još od izdavanja njihovog prvog albuma u1977., nisu bili popularni uSAD sve do 1979. Njihov treći album,London Calling, pušten u kasnoj1979. jedan je od najvažnijih albuma u povijesti rock glazbe; bio je objavljen u SAD-u u siječnju1980. i deset godina kasnije časopisRolling Stone ga je proglasio najboljim albumom 80-ih. Rolling Stone ga je2003. stavio na 8. mjesto među 500 najboljih albuma svih vremena.
Clashov stav i stil, kao i njihova glazba, utjecali su na mnoge grupe nakon 1980-ih. EpskiRecord A&R producent nazvao ih je "jedinom važnom grupom". U2003. uvedeni su uRock and Roll Hall of Fame. U2004. Rolling Stone ih je stavio na 30. mjesto na njihovoj listi 100 najvećih umjetnika svih vremena.
Izvorno sastavljen od Joea Strummera, Micka Jonesa, Paula Simonona, Keitha Levina i Terry Chimesa (nazvanog i Torry Crimes), Clash je stvoren uLandbroke Groveu, u zapadnomLondonu u 1976., tijekom prvog vala britanskog punka. Levin, prijatelj Micka Jonesa, bio je gitarist i pisao je pjesme, ali nikad nije svirao sa sastavom. Prema iskazu Micka Jonesa godine1999. u dokumentarcu o ClashuWestway to the world, Levin je izbačen jer nije prakticirao glazbu.
Strummer je prethodno svirao u pub rock grupiThe 101'ers (njegovo umjetničko ime je tada bilo Woody Mellor; uskoro će se preimenovati u "Joe Strummer"), Jones, Simonon and Tony James su nakratko bili u legendarnom proto-punk sastavuLondon SS. Prema preporuci njihova mendžeraBerniea Rhodesa, Jones, Simonon i Levine su regrutirali malo starijeg Strummera iz The 101'ers." Izvrstan si", rekli su mu, "ali grupa ti je sranje." Strummer je pristao pridružiti se grupi, koja je dobila ime The Clash.
Sastav je imao prvi veći nastup4. srpnja1976. podupirućiSex Pistols, i te jeseni su sklopili ugovor sCBS Records. Početkom rujna Levin je napustio grupu. Chimes je otišao krajem studenog (nakratko ga je zamijenioRob Harper za Anarhijsku turneju u prosincu 1976.) ali se uskoro vratio zbog snimanja njihovog prvog albuma. Sastav je uskoro objavio prvi singl (White Riot,1977.) i prvi album (The Clash)1977. godine kojima su polučili znatan uspjeh u Britaniji. Ali CBS je odbio pustiti album u prodaju u SAD-u, čekajući do1979. da bi pustili izmijenjenu verziju prvog albuma u SAD-u, nakon što je engleski original postao najprodavaniji strani album svih vremena u SAD-u.
Nakon puštanja prvog albuma u prodaju, Chimes je napustio grupu zbog nesuglasica i razlika s drugim članovima. U dokumentarcuWestway to the World, Mick Jones ga je nazvao "jednim od najboljih bubnjara u okolici". Ali Chimes, koji nije htio napraviti veliku karijeru od glazbe, je rekao: "Poanta je bila u tome da sam ja htio jedan način života, a oni su htjeli drugi, pa zašto bi onda radili zajedno kada želimo posve druge stvari?" Chimes se kasnije pridružio glam punk sastavuHanoi Rocks. Nakon toga, grupa je došla u razdoblje mijenjanja bubnjara. Mick Jones je doveoNicholasa Bowena Headona koji je imao solidno vrijema i izvrsne glazbene vještine.
STopperom Headonom na mjestu bubnjara, Clash je snimioGive 'Em Enough Rope 1978. Producirao ga je Sandy Pearlman, koji je prije toga radio za američki heavy metal sastavBlue Oyster Cult. Album je imao nešto izraženije rock zvukove, koji su neke engleske fanove razočarali. Međutim, grupa je postala sve popularnija u SAD-u nakon izdavanja albuma i izmijenjenog albumaThe Clash 1979. godine.
The Clash je tada snimioLondon Calling. Producirao ga je Guy Stevens, koji je prethodno radio sMott the Hoople i ostalima, i album je imao zvuk koji je više pratio osobnost sastava, miješajući rock, punk, reggae i ska elemente koji su prizvali ranije dane sastava, ali je također imao zrelost i čistoću produkcije. Album se sastojao od dvije ploče i završavao sa skrivenom pjesmom čiji naslov nije bio naveden na popisu pjesama. NazvanaTrain in Vain, bila je to pjesma koja se najviše svirala na AOR FM radio postajama u SAD-u.
Da bi nastavili s uspjehom, The Clash je planirao snimiti pjesmu svakog mjeseca 1980. Njihova izdavačka kuća, CBS, odbila je tu ideju. Umjesto toga, ovi su napori rezultirali u albumuSandinista! Sadržavajući elemente rocka, punka, reggae, ska i (ponešto)jazza i disca, ujedinjene vrlo odjekujućim zvukom, ovaj tropločni album s 36 pjesama je bio njihov najkontroverzniji album do tada, politički i glazbeno. Neki su ga vidjeli kao njihovo najpotpunije dostignuće, dok su ga neki ocijenili pokroviteljskim i nedovršenim.Album nije imao pamtljiv slogan ili refren, i u konzervativnom ozračju AOR FM radija u SAD-u je imao minimalno izvođenje.
Sastav se ponovno ukopao i snimioCombat Rock, jednopločni album koji je producirao Glyn Johns, koji je prethodno radio naWho's next? i mnogim drugim albumima. Bio je jednostavniji i otvoreniji odSandinista! i sadržavao je singlShould I Stay Or Should I Go? koji je neprestano izvođen u SAD-u. Sljedeći singl,Rock the Casbah, pjesma o iranskom reagiranju na naviranje zapadnjačke glazbe, je bio pri vrhu liste Top 40 hitova u SAD-u, s velikom izvedbom na MTV-u.
NakonCombat Rocka, Clash se počeo raspadati. Topper Headon je zamoljen da napusti sastav, odmah nakon završetka albuma, zbog ovisnosti o heroinu koji mu je počeo štetiti zdravlju i bubnjarskim sposobnostima. Originalni bubnjar sastava, Terry Chimes, se vratio na nekoliko mjeseci. Gubitak Headona je donio mnogo trenja jer je bio bitan dio sastava i vrlo voljen od ostalih. Strummer i Jones su su se počeli sukobljavati. Članovi sastava, iako su još uvijek svirali u arenama, uvodećiThe Who i svirajući na stadionima na turneji1982. se nisu dobro slagali.
Sastav je nastavio s turnejama i1983. ali godine neprestanog snimanja i nastupanja su počele uzimati svoj danak. Razvijali su se kao glazbenici i pojedinci, ali se više nisu mogli nositi s napetostima i stresom. Chimes je otišao nakonCombat Rock turneje 1983. zbog unutarnjih sukoba i meteža.
Godine1983. bubnjarPete Howard se pridružio grupi na festivalu u SAD-u uSan Bernardinou uKaliforniji. Publika od nemirnih pola milijuna ljudi bila je najveća u Clashovoj karijeri. Ovo je bio Jonesov posljednji nastup s grupom. U studenom 1983. Jones je izbačen zbog problematičnog ponašanja i neslaganja u glazbenim težnjama. Jones se pridružioBig Audio Dinamite (BAD) s Donom Lettsom. Strummer i Simonon su suređivali s BAD-om u raznim razdobljima.
Sastav je priključioNicka Shepparda, prijašnjeg članaCortinasa izBristola iVincea Whitea kao gitariste. Howard je nastavio biti bubnjar. Sastav je svirao na prvim nastupima u siječnju 1984. s obiljem novog materijala i započeo turneju (koju je sam financirao), nazvanuOut of Control turneja, koja je trajala od žestoke zime do ranog ljeta. Nakon upadljivog nastupa za dobit rudara (Scargill's Christmas Party) u prosincu 1984. najavili su da će novi album biti objavljen početkom nove godine.
Sastanci snimanja zaCut the Crap su bili kaotični, kada su menadžer Berie Rhodes i Joe Strummer radili uMünchenu uNjemačkoj. Veće dijelove su svirali studijski glazbenici, dok su Sheppard i White uletavali u gitarskim odlomcima. Boreći se s Rhodesom za kontrolu nad sastavom, Strummer se vratio natrag. Sastav je krenuo nabusking turneju po gradovima Britanije gdje su u javnosti svirali akustične verzije svojih hitova i popularnih napjeva.
Nakon nastupa uAteni, Strummer je otišao uŠpanjolsku da raščisti um. Dok je Strummer bio odsutan, prvi singl izCut the Crap, "This is England" je bio odaslan uz uglavnom negativne ocjene. Pjesmu, kao i veći dio albuma koji je došao kasnije te godine, je drastično re-projektirao Rhodes, sa sintetikom, bubnjarskim strojevima i pjesmama u nogometnom stilu, koje su dodane Strummerovim nepotpunim snimkama. Neke pjesme koje su izvođene na turneji nisu puštene još do danas; "Jericho", "Glue Zombie" i "In the Pouring Rain". Iako je Howard bio iskusan bubnjar, naizgled su sve pjesme stvorene ritam mašinom. The Clash je efektivno napušten i članovi su prionuli na druge planove.
