Otac mu je biovojnik,časnik. Sam Tertulijan stječe široku naobrazbu u Kartagi. Izvrsno baratapravnom terminologijom, što se vidi iz njegovih spisa, ali nema dokaza vjerodostojnosti o njemu kao o odvjetniku. Oko197.obratio se na kršćanstvo, no ubrzo potom već205. god. njegova strogost i nestrpljivost odvode gamontanistima. Jedan od najznačajnijih i najoriginalnijihkršćanskih latinskih pisaca sve doAugustina. Karakteriziraju ga žestoka narav, oštroumnost, spretan govor, izrazita dijalektiktičnost i polemičnost. Također se izvrsno služilatinskim jezikom. Dapače, prevodeći sastarogrčkoga kuje nove riječi dodavajući već poznatima prefikse ili sufikse. Istim žarom kojim je nakon obraćenja kao katolik napadao krivovjerce, kasnije je kao montanist napadao Katoličku Crkvu.
Tertulijan je Seneku (rimski filozof i tutorcara Nerona) nazivao „našSeneka” jer su kolale priče da se pokrstio.[1]
Tertulijan nije dao samo doprinos latinskoj crkvenoj književnosti već je imao značajnu ulogu u razvijanju teologije. U teološka pitanja uvodi pravnu terminologiju, koja će kasnije imati bitan utjecaj pri razvoju buduće znanstvene kršćanske terminologije.
Posebno se ističe nauk o dvije Kristove naravi, a u apologiji protiv doketa ide korak predaleko naglašavajući osobito čovječansku narav. Izražava se protiv djevičanstva Blažene djevice Marijein partu ipost partum.
Tertulijan je vjeran predaji i smatra kako je duša čovječja zaraženaistočnim grijehom, a posljedicagrijeha je osuda na smrt čitavog ljudskog roda. Tako je po grijehu u ljudsku narav usađena sklonost nazlo. Zastupnik jetradicionizma po kojem je čovječanstvootkupljeno smrću Kristovom.
