PojamTeologija tijela uveo je u upotrebu papaIvan Pavao II. razlažući, uvelike nasuprot tradicionalnom shvaćanju po kojem je tijelo (nasuprot duhu) osuđeno kao izvor grijeha, svoju integralnu viziju ljudske osobe kao istovremeno tjelesne, duševne i duhovne. Fizičko ljudsko tijelo ima posebno značenje i sudjeluje u razvijanju odgovora na temeljna pitanja naših života.
Taj je svoj pristup Ivan Pavao II. razvio u svojih 129 izlaganja srijedom, između1979. i1984. On ponovo razmatraSveto pismo i učenje o tome što je čovjek bio u početku (prije prvotnog grijeha), što je danas i što će biti u budućem svijetu. Time je on, po mišljenju urednika mrežnog sjedišta posvećenogteologiji tijela, poslao »revolucionarnu poruku nade, koja može promijeniti živote, koja je oblikovana tako da se suprotstavi društvenim trendovima koji tijelo često pormatraju kao objekt užitka ili kao stroj kojim se manipulira. Ivan Pavao II. kroz svojuTeologiju tijela kao i kroz ranije radove kaoLjubav i odgovornost promiče seks kao integralan dio bračnog života.[1]
DanašnjiKatehizam Katoličke crkve, kojeg je istipapa proglasio1992., govori o tijelu i tjelesnosti u člancima 2289–2298, a o spolnosti u člancima 2331–2386 (objašnjenje šeste zapovijedi, "ne učini preljuba"). Tjelesno zdravlje je »dragocjeni Božji dar« (2288), ali kršćansko se ćudoređe »protivi novopoganskom shvaćanju, koje promiče kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati, uzdižući tjelesno savršenstvo i sportski uspjeh kao neka božanstva.« (članak 2289)
Pri stvaranju ovog djela na papuIvana Pavla II. uvelik je utjecala knjiga njemačkog filozofa, duhovnog pisca i križara antinacizmaDietricha von HildebrandaBrak: otajstvo vjerne ljubavi.[2]
Najpoznatiji popularizator teologije tijela je američki publicist i teologChristopher West.[3]
U Hrvatskoj, načela Teologije tijela promovira udrugaTeen Star, koja zastupa na toj ideji zasnovan program spolnog odgoja u osnovnim i srednjim školama.