Tehnokracija (starogrčki: τεχνοκρατία "vladavina tehnologije") označava čestopogrdan izraz zavladavinu profesionalaca ili stručnjaka. Tehnokratske vlade imaju svojstvo temeljiti svoje odluke uglavnom na znanstvenim i tehničkim argumentima i ograničenjima. Tehnokracija se često koristi kao opis sustava u kojem stručnjaci i političari određenom problemu prilaze samo sa stajališta svoje struke, zanemarujućiekonomska,politička,kulturna i druga pitanja.
Dok se pozornost usmjerava na načine i sredstva za pristup problemima, smanjuje se važnost demokratskih procesa i političkog odlučivanja u izboru društvenih ciljeva.
Primjerom tehnokracije smatralo se rukovodstvoSovjetskog Saveza,[1] npr.Leonid Brežnjev, koji se školovao nametalurškom tehnikumu,[2] svoje je odluke donosio uglavnom s tehničke strane. Također,1986. godine, 89% članovaPolitbiroa je bilo inženjerske struke.[1]
Primjeri tehnokratskog vladanja se pripisuju i talijanskom premijeruMariju Montiju[3] teLucasu Papademosu iJanu Fischeru koji su obnašali dužnost premijeraGrčke, odnosnoČeške.[4][5] Svoj trojici je zajedničko da su ekonomske struke te su vodili svoje države s tog stajališta.
Tehnokracija je prisutna i kod vođaKomunističke stranke Kine koji su uglavnom inženjeri.Petoljetke im omogućuju donošenje tehnokratskih projekata kao što su izgradnja mrežeautocesta, brze željeznice ibrana na rijeciJangce za potrebehidroelektrana.[6]
