Ovo je glavno značenje pojmaTambura. Za rijeku u Rumunjskoj pogledajteTambura (rijeka). |
| Klasifikacija |
|---|
| Tradicijsko narodno glazbalo |
| Raspon tonova |
| Srodna glazbala |
| Bağlama Buzuki |
Tambura (često korištena umanjenica jetamburica) je tradicijsko narodnotrzalačkožičanoglazbalo.
Tambura je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda ujugoistočnoj Europi, kako su je donijeli Turci uXIV. iXV stoljeću. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu.
Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila, ponajprije kodmuslimana, u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobomBunjevaca iŠokaca prenesena uSlavoniju iBačku, pa je u XVIII. i XIX. stoljeću postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija očuvana tambura je iz XIX. stoljeća.
Oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, uJužnoj iSrednjoj Europi, razvijen je u Mađarskoj u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je "mala bečka gitara". Stare tambure bile su dosta ograničene glede svojih glazbenih mogućnosti zbog načina ugođavanja, i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure kao narodnog instrumenta jedan novi, koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnima glazbalima, poputvioline igitare. Tako je nastala cijela porodica glazbala, s četiri žice i kvartnim načinom ugodbe. Jedan od tih graditelja violina Janoš Toth, učitelj Lajoša Bocana. Tamburaška glazba bila je jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću, ali je potisnuta zbog neprilika kojima je pogodovaoI. svjetski rat. Kako je u Budimpešti tambura "nestala iz mode" tako se pojavila uVojvodini (od tuda i nazivvojvođanski štim). Preselivši se uSentu i ponijevši sa sobom mjere i oblike svojih tambura, Bocan je otvorio radionicu i postao jedan od najpoznatijih graditelja tambura.[1]
Prvimuzej tambure u svijetu otvoren je2013. godine uSlavonskom Brodu.[2]
Tambura ima tri dijela:
Trup je izdubljen izjavora,kruškova,jablanova,lipova drva, a ponekad se nađe i odkornjačinog oklopa. U novije se vrijeme tambure ne izrađuju od jednog komada drveta nego od tankih savijenih dasaka. Trup je prekriven tankom daskom od meka drva (smrekovine, jelovine, čama) koja se zove glasnjača (tahta). Gornji je dio glasnjače je prekriven tankim slojem tvrdog drva da se trzalicom ne bi oštetio. Na njoj su zvučni otvori, rupice, koje narod zove izlaz glasa (odušak, negdje jasnica), ili samo jedna veća rupa u sredini te otvori kao kod gudačkih glazbala, ovisno o vrsti tambure. Vrat tambure (držak, ručica, divčak) u pravilu je dug. Duž njegove gornje strane pričvršćena jehvataljka ili platna od tvrdog drva na koju su poprijeko pribijene prečnice (pragovi, kote).
Prečnice su od čelične žice, koje označuju mjesto gdje se pritiskom prsta dobiva određenton. Na pučkim tamburama samicama prečnice su poredane po dijatonskoj ugodbi, a na ostalim tamburama prema kromatskoj ugodbi. Glava je na kraju vrata u piljastu ili pužoliku obliku. U glavu su utaknute čivije.
Umjestodrvenih čivija u novije se vrijeme u glavu pričvršćuje stroj za navijanje žica, prilagođen pužolikoj glavi. Između glave i vrata je konjić s urezanom udubinom za svaku žicu. Žice idu od čivije preko konjića duž vrata i trupa, na kojem je kobilica s urezima za žice kao i na konjiću, a zapinju se na kraju trupa odozdo za zapinjače. Tambure su najčešće dugačke 70 do 95centimetara i to su u većini slučajeva basprimovi i kontre, ali postoje i potpuno male (prim) od 37 cm, dok se u tamburaškim zborovima upotrebljavaju i velike tambure (bas) od 140 pa do 200 cm. Trzalice su rađene od kosti (rog krave ili bika, od višnjine kore ili od orlova, paunova pera), a u novije vrijeme odceluloidnih ili plastičnih tvari. Trzalica se drži između palca i kažiprsta, ponekad i sa srednjakom.
 | Ovaj članak ili dio člankanije pokrivenizvorima. Pomozite Wikipedijinavođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Postoji 5 vrsta tamburaških instrumenata, koje se razlikuju po zvuku i veličini:
Najmanjitamburaški zbor čine trojica tamburaša (tercet ilitrio). Slijede kvartet, kvintet, sekstet itd. Mali tamburaški zbor uobičajeno ima od sedam do deset svirača. Skupinu s više od petnaestak tamburaša naziva se tamburaškim orkestrom. Čini ga najčešće nekoliko bisernica I i II, bračeva I, II i III., jedna ili više bugarija, jedno ili više čela, jedan ili više čelovića, jedna ili više berda.
Ponekad se u tamburaški orkestar uvrštavaju imandoline, najčešće uDalmaciji. Ponegdje se iz sastava izostavljajučelo,čelović i brač III. Postoje i tamburaški sastavi s manjim brojem istovrsnih instrumenata, primjerice samo s po jednombisernicom,bračem,bugarijom iberdom, pritom uz druge instrumente poputgitara iliviolina.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Tambura najčešće ima 4, 5 i ponekad 6 žica no broj varira. Obično su prve dvije ugođeneunisono i na njima se izvodi melodija. Tambure su jednoglasne, dvoglasne, troglasne i četveroglasne. Razmak u tonovima koje daju prazne žice katkad je sekunda (Banja Luka), češće terca (bugarije), no najviše kvarta (bačko-srijemske tambure) ili kvinta. Za muziciranje na tamburi narodni je izrazudarati u tamburu,tamburati, rjeđekucati u tamburu. No, sve više se koristi izrazsvirati u tamburu. Trzalicom, koja se već na spomenuti način drži među prstima, se udara u žice kako bi se dobili kratki tonovi ili trže kako bi se dobili dulji tonovi.
Tamburaški zbor je skupina tamburaša koji zajednički muziciraju na tamburama različitih veličina. Zajedničko tamburanje može biti u tercetu, kvartetu, kvintetu i sekstetu tambura, ali i u većim sastavima. Tamburaški ansambl do 15 svirača je tamburaški zbor koji pretežno samo prati pjevanje. Veća se skupina naziva tamburaški orkestar i najčešće se bavi koncertnim muziciranjem. Manjim zborovima ravna primaš, a većima dirigent. S obzirom na način ugodbe tambura postoji nekoliko sistema tamburaških zborova, od kojih su osnovna dva kvartni i kvintni. Nekad se muziciralo na jednoglasno-dvoglasnim tamburama, a kasnije i na troglasnim i četveroglasnim. Prema tome se i tamburaški zborovi dijele na dvoglasne, troglasne i četveroglasne. Svi su oni ugođeni temperirano.