Njezin otac: Otto Emile Plath, porijeklom jeNijemac i bio jeprofesorbiologije injemačkog jezika. Umire od komplikacija dijabetesa 1940., kada joj je bilo osam godina. U školi se ističe izvrsnim uspjehom i interesom zaknjiževnost. Bila je ambiciozna, željna uspjeha i priznanja. Pisala je pjesme od ranog djetinjstva (prvu je objavila već s osam godina), a kao učenica redovno je pobjeđivala na školskim književnim natjecanjima. S osamnaest godina već objavljuje i u ozbiljnim časopisima (primjerice "The Christian Science Monitor"), a kao dvadesetjednogodišnjakinja živi neko vrijeme uNew Yorku kao urednicamagazina "Mademoiselle". Nakon završene druge godine studija, 1953. pada udepresiju, doživljavaživčani slom te pokušava izvršitisamoubojstvo. Zavukla se u podrumsko skrovište i otrovala pilulama za spavanje. Našli su je nakon tri dana i uspjeli joj spasiti život. Narednih nekoliko mjeseci provodi u privatnoj bolnici, narehabilitaciji. To razdoblje svog života i tu krizu opisala je uautobiografskomromanu "Stakleno zvono" 1963. Nakon toga nastavlja školovanje i diplomira radom oDostojevskom, odnosno ulozidvojnika u romanima Dostojevskog. Dobila jestipendiju odSveučilištaCambridge uVelikoj Britaniji 1955. Bila je i dalje rastrzana između studiranja, pisanjapoezije i prilično jakih društvenihambicija. Godine 1956. upoznala je engleskogpjesnikaTeda Hughesa. Vjenčali su se tri mjeseca kasnije, u lipnju. Od 1957. do 1959. živjeli su uSAD-u, uMassachusettsu iBostonu, radili kao nastavnici, pisali. Pohađala je satove poezijeRoberta Lowela na Bostonskomsveučilištu i družila se s pjesnikinjomAnne Sexton. Od 1959. žive uLondonu. Sylvija postaje majka i objavljuje knjigu. Kćerki je ime Frieda Rebbeca, a knjizi "Kolos". Nakon spontanogpobačaja 1961. napuštaju London i nastanjuju se uDevonu. Godine 1962. rađa sina imenom Nicholas Farrar. Međutim, u ljeto iste te 1962. otkriva muževljevu nevjeru, razdvajaju se i Sylvia s djecom odlazi živjeti u London. U ovim posljednjim mjesecima života piše više nego ikad. Pisala je često po dvije-tri pjesme na dan, a u zadnjoj sedmici svog života napisala ih je pet. Uspjela je pripremiti svoju narednu knjigu: "The Bell Jar" zatisak potpisavši jepseudonimom Victoria Lucas, no nije živa dočekala njezinupublikaciju. U siječnju 1963. izašlo je "Stakleno zvono". Govorila je naBBC-u, novinari su tražiliintervjue, objavljivala je učasopisima. Ipak, 11. veljače 1963. začepila je sve pukotine u kuhinji krpama, gurnula glavu u pećnicu i otvorila plin.
Sylvia Plath jepjesnikromantične isključivosti,koncentracije na sebe samu, istraživanja unutarnjegkrajolika svogabića. Priroda joj nikad ne donosi utjehu, ili pozitivno ispunjenje. Ona boravi usferamahalucinacije iduševne bolesti, i uvijek se iznova suočava s temomsmrti. Svoj život potpuno otkriva u svojoj poeziji. U njezinim pjesmama kao da nema granica između onog tko govori, onog kome se govori i onog o kome ili čemu se govori. Svi se ti subjekti i objekti prelijevaju, pretaču, prelaze jedan u drugi. Njezin osobni život i život upovijesti kao da su zasjenjeni teretom nepodnošljive krivnje za koju nema iskupljenja na ovome svijetu. Ta se krivnja stapa s osjećajemegzistencijalne samoće i groze čovjeka koji je osuđen da živi dalje poslijeAuschwitza, poslijeHiroshime. Sylvia Plath je u prvom redu pjesnik "Ariela", zbirke od četrdesetak pjesama koje je napisala u posljednjim mjesecima života.
