Sveti Toma i Princip (službenoSveti Toma i Prinsipe), mala je država koja se sastoji od dva otoka (Svetoga Tome iPrincipa) uGvinejskom zaljevu nedalekoafričkoj obali. Otoci su udaljeni 140 km jedan od drugoga, i nalaze se oko 250 kilometara od sjeverozapadne obaleGabona. Sveti Toma se nalazi gotovo točno naekvatoru. Ime je dobio poSvetom Tomi Apostolu, na čiji su danPortugalci otkrili ovaj otok.
Otok su otkrili portugalski moreplovci između1469. i1472. godine. Prvo naselje São Tomé podigao je1493. godineAlvaro Caminha koji je dobio zemlju od portugalskog kralja. Príncipe je utemeljen sličnim sporazumom1500. godine. Portugalci su, koristeći robove, sredinom 16. stoljeća pretvorili otok u najvećeg afričkog izvoznikašećera.
Uzgoj šećera bio je u porastu sljedećih 100 godina. Početkom 19. stoljeća započelo se s uzgojem još dviju poljoprivrednih kultura -kave ikakaa. Do1908. Sveti Toma je postao najveći svjetski proizvođač kakaa, još uvijek najznačajnije privredne grane države.
Iako jePortugal ukinuo ropstvo1876. godine, prisilni rad afričkih robova na otoku je nastavljen. Početkom dvadesetog stoljeća u svijetu je odjeknulo otkriće kontroverznog izrabljivanja radnika, većinom izAngole. Neprestane pobune radnika kulminirale su u neredima1953. godine u kojima je nekoliko stotina afričkih radnika ubijeno u sukobima s Portugalcima. "Pokolj u Batepáu" ostaje najznačajniji događaj u kolonijalnoj povijesti otoka i danas se obilježava kao praznik.
U drugoj polovici 20. stoljeća, kada nacije širom Afrike zahtijevaju neovisnost, mala grupa građana São Toméa osniva Pokret za oslobođenje Svetog Tome i Principa (Movimento de Libertação de São Tomé e Príncipe,MLSTP), i uspostavlja bazu u obližnjem Gabonu. Ubrzo nakon zbacivanja portugalskog diktatora Salazara i Caetanoa u travnju1974. godine, nova je vlada izglasala neovisnost svih prekomorskih kolonija. U studenom1974. dogovorena je predaja vlasti i proglašenje suvereniteta. Nakon perioda prijelazne vlasti puna neovisnost postignuta je 12. lipnja1975. godine, kada je izabran prvi predsjednikManuel Pinto da Costa.
Sveti Toma i Princip je jedna od prvih afričkih država koja je1990. godine prihvatila demokratske reforme i legalizaciju oporbenih stranaka, tako da su izbori održani1991. godine bili slobodni.Miguel Trovoada, bivši premijer, u egzilu od1986. godine, vratio se na otok i izabran je kao predsjednik. Trovoada je ponovno izabran za predsjednika1996. godine.
Na predsjedničkim izborima u lipnju2001. kandidat Neovisne demokratske strankeFradique de Menezes izabran je u prvom krugu.
16. lipnja2003. bojnikFernando "Cobo" Pereira preuzeo je vlast u vojnom udaru. Smatra se da je vojni udar posljedica poslova vlade s naftnim kompanijama. Nakon sedam dana pregovora Pereira je potpisao sporazum s bivšim vođama i povukao se, a Menezes se vratio na vlast.
Otoci São Tomé i Príncipe nalaze se u ekvatorijalnom pojasu Atlantika, 250km od obaleGabona. Sveti Toma i Princip najmanja je afrička država. Otoci su dijelovi vulkanskog planinskog vijenca, kome pripada i otok Bioko uEkvatorskoj Gvineji. São Tomé je 50 kilometara dug i 32 kilometra širok. Njegov najviši vrh visok je 2.024 m. Príncipe je 30 kilometara dug i 6 širok. Klima je tropska, topla i vlažna s prosječnom godišnjom temperaturom od 27°C. Na planinama su noći hladnije i prosječna temperatura je oko 20 °C. Kišna sezona traje od listopada do svibnja.
Od1800. gospodarstvo Svetog Tome i Principa temelji se napoljoprivredi. U doba proglašenja neovisnostiPortugalci su kontrolirali 90% plantaža koje su nakon proglašenja nezavisnosti prešle u vlasništvo različitih državnih tvrtki, danas privatiziranih. Dominantan je uzgoj kakaa, koji čini 95%izvoza.
Proizvodnja hrane nedovoljna je za podmirenje domaćih potreba tako se dio hrane uvozi.
Osim poljoprivrede razvijeno je i ribarstvo i mali industrijski sektor koji vrši preradu poljoprivrednih proizvoda. Otok ima velik potencijal za razvoj turizma.
Nakon proglašenja neovisnosti, privredom se upravljalo centralno jer je najveći dio proizvodnje bio u vlasništvu države. U osamdesetim i devedesetim godinama privreda Svetog Tome i Principa našla se u velikim poteškoćama. Ekonomski razvoj je stagnirao, izvoz kakaa je pao, kao i njegova cijena na tržištu.
Kao odgovor na gospodarske teškoće vlada je provela reforme. Od1987. godine na snazi su mjereMMF-a, koje uključuju povećanje udjela privatnog vlasništva u svim sektorima gospodarstva.
São Tomé ima 137.500 stanovnika, aPríncipe 6.000. Svi potječu iz različitih etničkih skupina koje su naselile otok 1485. godine, među kojima se ističe šest:
Mesticos, potomci afričkih robova koji su dovedeni na otok izBenina,Gabona iKonga;
Angolares, potomci robova izAngole koji su preživjeli brodolom1540.;
Sedamdesetih godina 20. stoljeća dogodile su se dvije značajne migracije stanovništva: oko 4.000 Portugalaca napustilo je otok, a doselilo se nekoliko stotina izbjeglica iz Angole. Većina stanovnika sukatolici,evangelisti iadventisti.
Na Svetom Tomi i Principu govore se 4 jezika, 2 od njih su nacionalna,principski ili principski 200 (1999 SIL; 1.558 etničkih) isaotomanski 69.900 (1999 SIL). Službeni jeportugalski 2.580 (1993), a 4. jeangolarski, 5.000 (1998 SIL).
.svg)
.svg)
