Grégoire Huret:Petar zatajuje Isusa, IX. list iz grafičke mapePrikaz muke Isusa Krista bogočovjeka za ljude patnike, Pariz, 1664.
NakonIsusa Krista, sv. Petar je najpoznatiji i najčešće spominjani lik unovozavjetnim spisima.[2] Rođen je užidovskoj obitelji Jone (Ivana) uBetsaidi, gradiću sjeverno odGalilejskog jezera, a živio je u kući u blizini jezera uKafarnaumu. Bavio seribarenjem, zajedno s bratomAndrijom, teIvanom iJakovom, Zebedejevim sinovima. Premaevanđeljima, Petra je Isus zapazio dok je lovio ribu i rekao mu: »Pođi za mnom... učinit ću te ribarom ljudi.« Petar je ipak ostao nagle naravi te se znao i suprotstaviti Isusu, osobito kada nije bio spreman prihvatiti Isusov kraj nakrižu. Zvao se Šimun, dok ga Isus nije prozvao Petar, što na grčkom znači Stijena, kako bi označio njegovu vodeću ulogu u Crkvi.[3] To se dogodilo nakon što je Isus upitao apostole: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«, a Petar mu je rekao: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga Živoga.« Petar je kasnije postao rimski biskup i prvi papa. Postao je jedan od dvanaest apostola, kao i njegov bratSveti Andrija. Petar je bio i jedan od prvih svjedoka praznoga Isusovoggroba nakon uskrsnuća, te jedan od onih kojima se uskrsli Krist najprije ukazao.Djela apostolska izvješćuju da je Petar bio prisutan kod silaskaDuha Svetoga o prvimDuhovima te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. U toj se knjizi također čita kako je liječio bolesnike, pa su ih ljudi iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih i budu izliječeni.
Zbog svoga je propovijedanja bio bačen u tamnicu.Herod Antipa htio ga je drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe, no Petra je anđeo između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje jeprva Crkva cijelu noć molila za njega. Petar je potom otišao izJeruzalema i tako se spasio. Potaknut viđenjem, odlazi uCezareju rimskom građaninu Korneliju, ulazi u njegovu kuću, makar to požidovskom zakonu nije smio, te mu navješćujeevanđelje. U Djelima apostolskim to je prikazano kao važna prekretnica u kršćanstvu, jer je tako prvi put ono izašli izvan židovskoga kruga. Petar je propovijedao i uAntiohiji, a osobito je važna bila njegova uloga na prvom jeruzalemskom apostoslokom saboru, kad je odlučeno da se od pogana koji prijeđu na kršćanstvo neće tražiti da obdržavaju sav židovski zakon.
Zbog njegova boravka uAntiohiji tamošnja ga Crkva vidi svojim prvim biskupom i zaštitnikomAntiohijskog patrijarhata. Propovijedao je poMaloj Aziji. Drevna kršćanska predaja govori o Petrovu boravku uRimu, gdje je bio prvi biskup carskoga grada. Predaja govori kako je bio optužen da je bacio uroke na jednu od carevih ljubavnica. Na nagovor prijatelja odlučio je pobjeći iz grada, no na putu mu se ukazao Isus. Petar ga je upitao:"Kamo ćeš, Gospodine?" Isus mu je odvratio: "U Rim, da me opet razapnu!" Petar je to shvatio kao znak Božje volje, vratio se u Rim i bio uhićen i bačen u tamnicu.[4] Ondje je oko64. godine podnio i mučeništvo. Bio je osuđen na smrt razapinjanjem na križu, no kako se nije smatrao dostojnim smrti jednake Isusovoj, tražio je svoje mučitelje da križ okrenu naopako, što je i učinjeno. Otada se takav križ naziva Petrovim križem. Predaja mu također pripisuje duhovnu kćer,Petronilu.[5]
U katoličkom kalendaru sveti Petar štuje se skupa sasvetim Pavlom, a njihov se blagdan slavi29. lipnja. Obično ga se u kršćanskoj ikonografiji prikazuje s ključevima u rukama, jer mu je Isus u evanđelju predao ključeve kraljevstva nebeskog. Zaštitnik je Crkve, Rima, papa, ribara,pekara, mesara, graditelja mostova,urara, postolara, gladnih, zidara, brodograditelja i mnogih mjesta širomsvijeta. Uz to, 22. veljače slavi se Katedra Sv. Petra, kao znak jedinstva Crkve.
Ime apostola Petra koristi se i u raznim izrazima vezanima uz Crkvu i papinstvo: "Petrova stolica" (Cathedra sancti Petri, Apostolska stolica), "Petrova lađa" (Katolička Crkva), Patrimonij (baština) sv. Petra (srednjovjekovni naziv za papinske posjede), "Petrov novčić" (Petrov obol ili Petrov dinar, novčani iznos koji vjernici daruju rimskom biskupu kao Petrovu nasljedniku).[1]
Mnogi umjetnici bili su nadahnuti životom i djelovanjem apostola Petra. Poznat je romanpoljskoga književnikaHenryka SienkiewiczaQuo vadis u kojem je apostol Petar jedan od likova. HrvatskikonventualacCelestin Tomić napisao je knjiguPočeci Crkve - Petar prvak apostolski.[6]
.jpg)
