Sami sebe nazivali su "ljudi crnih glava", a svoj teritorij "zemlja" ili "zemlja ljudi crnih glava", dok suAkađani njihovu zemlju nazivali "zemljom civiliziranih kraljeva". Sumer se uKnjizi postanka nazivaShinar.[1]
Prvi podaci o Sumeranima potječu iz 4. tisućljeća pr. Kr. Sumerani su razvilihramski tip grada državice. Najpoznatiji sumerski gradovi bili suUr,Uruk,Nipur,Lagaš,Kiš iAkad. Na čelugrada-državice nalazio se vladar (lugal) ili upravitelj (ensi) okružen činovnicima. U središtu grada nalazio se stepenasti hram (zigurat) u kojem se odvijao čitav gospodarsko-kulturni i politički život. Sumerani nisu posjedovali dovoljne količine kamena i drveta pa su za gradnju upotrebljavali opeku. Promatrajući rast i opadanje vode u rijekama te kretanje nebeskih tijela, izradili sukalendar.
Oko2350. pr. Kr. Lugalzagizi, vladar Uruka, ujedinio je Sumer i osvojio zemlje odPerzijskoga zaljeva doSredozemlja. Nedugo potom, područje Sumera osvojio je akadski kraljSargon Veliki (2334. – 2279. pr. Kr.) i stvorio jedinstvenu akadsku državu. Sredinom 22. stoljeća pr. Kr.Gutejci su srušili Akadsko Carstvo i ujedno osvojili sumersko područje na jugu Mezopotamije.
Sumerani su se uspjeli naposljetku osloboditi gutejske premoći te su tijekom tkz. sumerske obnove uspotalvili vlast Treće dinastije iz Ura, čiji je začetnik kralj Ur-Namu, koji je potaknuo izgradnju velikog hramskog kompleksa posvećenog bogu Mjeseca, Sinu, zaštitniku grada Ura.
Početkom19. stoljeća pr. Kr.semitski nomadski narodAmorićani utemeljio jeStarobabilonsko Carstvo, zauzevšiBabilon, jedan od najmoćnijih gradovaBliskog istoka. Za vladavine babilonskog kraljaHamurabija (1792. – 1750. pr. Kr.) osvojen je Sumer koji je postao dijelom babilonske države i uskoro su Sumerane asimilirali semitski narodi kojima su u trajno nasljeđe ostavili svoje kulturne tekovine.[2]
Na području Sumera pronađeni su najstariji zapisi. Najčešće se pisalo tvrdim pisaljkama po glinenim pločicama. Kako je ostajao otisak u obliku klina, njihovo je pismo nazvanoklinasto pismo. Počinjen se upotrebljavati oko3500. godine pr. Kr. Od Sumerana nam se sačuvalo najstarije književno djelo -Ep o Gilgamešu. Nestankom Sumerana nije nestao i njihov jezik, koji se koristio u znanosti i religijskim tekstovima sve do1. stoljeća pr. Kr.
