Stehiometrija (grč. "stoicheion" element i "metrija" mjerenje) je primijenjena matematika u kemiji kojom računamo omjere brojeva atoma pojedinih elemenata u kemijskom spoju odnosno omjere množine spojeva u jednadžbi kemijske reakcije.[1]
Stehiometrija je primjena matematike u kemiji kojom možemo određivati molekularne formule kemijskih spojeva na temelju njihove kvantitativne analize, postavljati jednadžbi kemijskih reakcija i izračunavati količine tvari koje sudjeluju, odnosno nastaju u kemijskim reakcijama.[2]
Stehiometrija (grč.), grana kemija koja proučava kvantitativne odnose kem. spojeva (mase, volumene, množine) u procesima u kojima reaktanti prelaze u produkte. U stehiometrijske zakone mogu se ubrojiti i plinski zakoni, kao i zakoni elektrokemije i termodinamike.[3]
Pod smjese tvari najčešće podrazumijevamo otopine koje su smjese otopljene tvari i otapala. Sastav smjesa možemo izražavati (definirati) omjerima, udjelima i koncentracijama.
Omjer dviju vrijednosti neke veličine (mase, volumena ili množine) dviju sastojaka neke smjese (A iB) pokazuje koliko puta jedna vrijednost sadrži drugu. Omjer vrijednostiA iB piše se kao A : B. Omjer nema mjernu jedinicu.
Udio jedne vrijednosti neke veličine (mase, volumena ili množine) u zbroju svih vrijednosti te veličine u smjesi (smjesa=100%) je omjer vrijednosti te veličine i zbroja svih vrijednosti veličina cjelokupne smjese. Udio vrijednostiA u vrijednosti smjeseAB pišemo:
Udio vrijednostiA u smjesiAB nema mjernu jedinicu, to je broj< 1 i izražava se kao postotak (%).
Koncentraciju neke tvari dobivamo dijeleći njezinu količinu (masum, volumenV ili množinun) s ukupnim volumenom u kojem se ta tvar nalazi:
↑Sikirica, Korpar, Čolig: Kemija s vježbama 1, Školska knjiga, Zagreb, 2000.,ISBN953-0-20540-6, str. 47-50
↑Habuš, Tomašić, Liber:Opća kemija 1: Udžbenik kemije za prvi razred gimnazije, 1. izd., Profil, Zagreb, 2014.,ISBN978-953-12-1434-6, str. 44-45, 132-142