Srp je poljoprivrednialat, načinjen odčelika, kojim se žanježito i drugežitarice itrave. Polukružnog je oblika i oštar je s unutarnje strane. Ima drvenu ručku.[1]
Srp je jedan od najstarijih i najjednostavnijihpoljoprivrednih alata. Razvio se iz lučno savijenihkamenova,rogova,kostiju (životinjskih vilica uEgiptu) i sličnih oruđa koje je čovjek koristio uneolitu. Ubrončanom dobu javljaju su plitki lijevani srpovi, a u željeznom dobu željezni. Kasnije se diferenciraju srp i kosa i mnoga slična oruđa, poputkosira za sječenje trnja. Uarheološkim nalazima iz praslavenske ere srp je čest, a kosa rijetka. Tanak je i manje savijen nego današnji, obično unazad povijenog vrha. Postupno se sve više zaokružuje, ima drvenu ručku, a s unutarnje strane oštricu, često i nazubljenu.[2] U Japanu i Kini srp izgleda kao mala kosa.
Služio je i kao oružje. U starom vijeku njime su se oružali Kartažani iDačani, a u dobafeudalizmakmetovi.[2]
Žanje se tako što se jednom rukom zahvati busen, a drugom se odsijeca srpom. Položaj tijela kosača pri tome je pognut i vrlo naporan, a sam rad ovim alatom u moderno se vrijeme smatra zastarjelim.[3]
Srp predstavlja simbol seljaštva.Komunističkisimbol srpa ičekića predstavlja dvije pokretačke snage ovog pokreta: seljaka i radnika.[4] U antičko doba srp je uz kosu atribut različitih božanstava (Saturna,Demetre), a u srednjovjekovnim narodnim prikazima simbol smrti.[2]Ugrčkoj mitologiji srp je oružje koje je koristioTitanKron kada se pobunio protiv svog ocaUrana kojeg je zbacio s prijestolja i preuzeo vlast među bogovima. Mač u obliku srpa dobio je iPerzej od bogaHermesa, kako bi ubio strašnuGorgonu.[5]
↑David Lempert, Daily Life in a Crumbling Empire: The Absorption of Russia into the World Economy, Columbia University Press/ Eastern European Monographs, 1996.
↑Cermanović-Kuzmanović, A. &Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
