Speculum humanae salvationis (Zrcalo čovjekova spasenja), anonimni je srednjovjekovni popularno-teološkioslikani rukopis nalatinskomu jeziku i jedno od najpopularnijih djela kasnoga srednjovjekovlja. Temelji se naegzegetskoj tipološkoj teoriji prema kojoj su događaji izStaroga zavjeta navijestili one uNovome zavjetu. U rano doba tiskarstva tiskan je u obliku ksilografika iinkunabula.
Nahrvatski jezik prevedeno je pod nazivomZrcalo člověčaskago spasenja, smatra se, kao rezultat boravka hrvatskih glagoljaša uPragu tijekom 14. i 15. stoljeća, odnosno kao rezultat emauskoga razdoblja hrvatske glagoljske pismenosti.[1] Hrvatski je prijevod rađen premačeškom (Zrcadlo člověčieho spasenie), koji je objavljen u Krumlovskom zborniku te u fragmentu iz druge polovine XIV. st.[2] Hrvatski prijevod očuvan je u glagoljskomuZborniku žakna Luke, koji je prepisivač počeo raditi za popa Grgura uVrbniku19. svibnja1445. godine.[3]
Hrvatski i češki prijevodi jedini suslavenski prijevodi latinskoga izvornika, očuvana u četiristotinjakrukopisa. Nadalje, to je jedini zasad otkriveni tipološki ciklus u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti.[4]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temiSpeculum Humanae Salvationis |