Solun (grčki: Θεσσαλονίκη,latinično:Thessaloníki) je drugi po veličini grad uGrčkoj. Solun je glavni grad grčkePeriferije Središnja Makedonija i ima status druge grčke prijestolnice zbog svoje velike povijesne i strateške važnosti. Grad se rasprostire uzdužSolunskog zaljeva na oko 17 km i sastoji se od 13 gradskih općina.
U grčkom jeziku, grad je još poznat pod nazivom Σαλονίκη (Saloniki), uturskom kaoSelânik, uslavenskim jezicima kaoSolun (Солун), naarumunjskom kaoSăruna i naladinu kaoSelanik.
U Grčkoj je grad drugo po veličini gospodarsko, industrijsko, trgovačko i kulturno središte, kao i važno prometno mjesto ujugoistočnoj Europi. Trgovačka luka grada je vrlo važna za Grčku i za druge zemlje na jugoistokuEurope. Grad je poznat po mnogobrojnim spomenicima i zgradama izranokršćanskog ibizantskog razdoblja koji su 1988. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, ali i po spomenicima izotomanskog razdoblja, među kojima su neke građevine sefardskih Židova.
Grad je oko315. pr. Kr. osnovaoKasander, kralj Makedonije (Μακεδών) na ili blizu mjesta starog grada Terme i na 26 drugih okolnih sela. Nazvao je grad po svojoj ženi Tesaloniki, sestriAleksandra Velikog, njoj je ime dao njezin otac Filip II. Makedonski, koji je na dan njezinog rođenja ostvario pobjedu (grčki, latinično:nike) protivTesalijaca.
Solun se počeo naglo razvijati, i u2. stoljeću pr. Kr. je dobio zidove. Grad je bio autonomni dio Kraljevine Makedonije, s vlastitim parlamentom u kojem je kralj imao svog predstavnika.
Poslije pada Kraljevine Makedonije,168. pr. Kr., Solun je postao grad uRimskoj Republici. Postao je važno trgovačko središte naVia Egnatiji, rimskoj cesti koja je spajalaBizantion (latinski:Byzantium, kasnijeKonstantinopol) sDyrrachiumom (danasDrač,albanski:Durrës) uAlbaniji. Ta cesta je omogućavala trgovinu između Europe i Azije. Grad je postao glavno mjesto jednog od četiri rimska okruga u Makedoniji. Zadržao je svoje povlastice, ali je njime vladaopretor (latinski:praetor) i imao je rimski vojni garnizon. U jednom kratkom razdoblju u1. stoljeću pr. Kr. sve grčke provincije su bile pod Solunom. Zbog velike trgovačke važnosti, Rimljani su gradu izgradili prostranu luku (Σκαπτός Λιμήν), koja je opsluživala grad sve do 18. stoljeća.
Solunska akropola koja se nalazi na sjevernim brdima je izgrađena55. pr. Kr., nakon napadaTračana.
U gradu je tijekom 1. stoljeća, osnovanažidovska kolonija, a i bio je jedan od ranih centarakršćanstva. Na svom drugom misionarskom putovanjuPavao iz Tarza je propovijedao u gradskojsinagogi i postavio temelje novecrkve. Pobunjeni Židovi su ga izbacili iz grada i on je pobjegao u Veroiju.Pavlova poslanica Solunjanima je poslana kršćanskoj zajednici u Solunu.
Zaštitnika,Svetog Dimitrija, grad je dobio306. godine. Njemu se pripisuje veliki broj čuda koja su spasila grad. On je bio rimskiprokonzul (latinski:Proconsul) Grčke, za vrijeme protukršćanskog caraMaksimijana i bio je mučen u rimskom zatvoru, na čijem mjestu je danas crkva Svetog Dimitrija. Crkvu je izgradio rimskipodprefektIlirika, 463. godine.
Nakon podjeleRimskog Carstva na istočni i zapadni dio kojima se vladalo izKonstantinopola iRima, Solun je potpao podIstočno Rimsko Carstvo (Bizant). Solun je bio drugi po važnosti grad poslije Konstantinopola.390. godine, grad je postao mjesto revolta protiv caraTeodozija I. i njegovihgotskih plaćenika. Rimski general i nekoliko drugih visokih dužnosnika su ubijeni u pobuni, što je rezultiralo krvoprolićem nad 7000 do 15 000 stanovnika na gradskom hipodromu.
Nakon ovoga slijedi zlatno doba grada, sve do pada Rimskog Carstva i najezdabarbara.620. godine, veliki jepotres pogodio grad u kojem je srušen veliki broj zgrada, uključujući i rimski forum.
U 9. stoljeću, Bizantinci su odlučili preseliti tržnicu zabugarska dobra izCarigrada u Solun. BugarskicarSimeon I. je napaoTračku, pobijedio bizantsku vojsku i prisilio Carstvo da vrati tržnicu u Carigrad.904. godine,Saraceni sKrete su napali grad i nakon deset dana pljačkanja, otišli s bogatim plijenom i 22 000robova, većinom mlađeg stanovništva.
Usprkos ovome, grad se brzo oparavio i zajedno s Bizantom doživio procvat u 10., 11. i 12. stoljeću. Broj stanovnika grada se naglo povećavao, zajedno s velikom židovskom zajednicom. Svakoglistopada, izvan gradskih zidina se održavao sajam sv. Dimitrija, koji je trajao 6 dana. U to vrijeme ovo je bio jedan od najvećih sajmova u tom dijelu svijeta.
Gospodarski razvoj grada je nastavljen i u 12. stoljeću za vrijeme dinastijeKomneni, koja je proširila bizantsku vladu na sjever uSrbiju iMađarsku. U gradu se tad nalazila kovnica novca, što je u to vrijeme bio veliki znak bogatstva.
Poslije smrti caraManuela I. Komnena,1180. godine, Bizantsko Carstvo je započelo svoj pad. 1185. godine,Normanski vladariSicilije su napali i okupirali grad, što je rezultiralo njegovim popriličnim uništenjem. Njihova vladavina je trajala manje od godinu dana, jer ih je Bizant pobijedio u dvije bitke i prisilio na evakuaciju.
Iako je ovo vrijeme raznih invazija, Solun je imao veliki broj stanovništva i razvijenu trgovinu. Ovo je rezultiralo intelektualnim i umjetničkim procvatom, čije tragove danas možemo naći u mnogim crkvama i njihovim freskama.
U 14. stoljeću, grad je zahvatio zelotski pokret, koji je započeo kao religijski sukob između konzervativnogbiskupa Gregoriosa Palamasa (Γρηγόριος Παλαμάς) i redovnikaBarlaama. Brzo se ovo pretvorilo u politički sukob u kojem su zeloti nakratko osvojili vlast nad gradom.
Bizantsko Carstvo, koje nije uspijevalo zaštititi grad od najezda Turaka, je prodala Solun Mletačkoj Republici, koja je kontrolirala grad do turskog napada 29. ožujka 1430. godine, pod vodstvomMurata II., koji je nakon trodnevne opsade zauzeo grad.
Tijekomosmanske vlasti, grad je postao multikulturalan, a stanovništvo su činiliŽidovi (najveća zajednica),Turci,Slaveni,Albanci iGrci koji su činili četvrtinu stanovništva. Od oko 130 000 stanovnika koji su živjeli u gradu početkom stoljeća, 60.000 su biliSefardski Židovi, čiji su preci prognani izŠpanjolske iPortugala poslije1492.
Grad je ostao u rukama Turaka idućih pet stoljeća i postao je jedan od najvažnijih gradova u Carstvu i jedno od najvažnijih trgovačkih središtaBalkana.Željeznička prugabaruna Hirscha stigla je u grad1888. godine, a u razdoblju od 1896. do 1904. je izgrađena nova luka. Osnivač moderne Turske,Kemal Atatürk je rođen u gradu 1881. godine, a ovdje se i nalazilo sjedište pokretaMladoturaka, početkom 20. stoljeća. Rodna kuća je danas muzej, u kojoj je i turski konzulat.
Solun je prvo bio središtesandžaka uvilajetuRumelija između 1393. i 1402. i opet, između 1430. i 1864. godine, nakon čega je postao pokrajina. Solunska pokrajina se sastojala od sandžaka Selânik (Solun),Drama iSeres (Siroz iliSerez).
Građevine iz osmanskog razdoblja se mogu najviše naći u dijelu grada 'Ano Poli' (Gornji grad), u kojem se nalaze jedine tradicionalne drvene kuće i fontane koje su preživjele veliki požar. U središti grada su opstale i nekolikodžamija, kao "Hamza-Bej džamija", Alatza Imaret džamija", "Bezesteni" i "Jahudi Hamam". Skoro svi od više od 40minareta su izgorjeli u požaru ili su maknuti poslije 1912. Samo je jedan preživio u Rotundi. Također je preživjelo i nekoliko turskih kupališta.
Solun je bio metaPrvog balkanskog rata, 1912. godine, tijekom kojeg jeGrčka ujedinjena, 26. listopada 1912. godine, što je u Grčkoj blagdan. KraljĐuro Prvi je ubijen uatentatu tijekom svog posjeta Solunu, 18. ožujka1913.
1915. godine, tijekomPrvog svjetskog rata, savezničke snage su se iskrcale u Solunu i koristili grad kao bazu za ofenzivu protiv pronjemačkeBugarske. Prosavezničku privremenu vladu je odavde vodioElefterios Venizelos, suprotno volji neutralnog kralja Grčke.
Veći dio grada je uništen u požaru 18. kolovoza 1917. godine, kojeg su slučajno uzrokovalifrancuski vojnici. Požar je u beskućnike pretvorio 72 000 ljudi, od ukupno 271 157 ljudi koji su živjeli tad u gradu. Obnova središta grada je bila zabranjena, sve dok se nije donio moderni razvojni plan grada. Taj plan je napravio francuski arhitektErnest Hebrard. Njegov plan je uklonio istočnjački izgled grada i pretvorio ga u moderni europski grad.
Jedna od glavnih posljedica požara je bilo i uništenje polovice domova Židova, što je dovelo do njihovog masovnog iseljenja. Veliki broj njih se preselio uPalestinu, a manji uFrancusku iSAD. Njih su zamijenili grčke izbjeglice, koje su bježale iz Smirne u Turskoj, 1922. predGrčko-turskim ratom. Kao rezultat ove humanitarne krize, gradsko stanovništvo se naglo povećalo.
Solun je zauzelaNacistička Njemačka, 9. travnja 1941. godine i držala ga pod okupacijom sve do 30. listopada 1944. Grad je teško oštećen uSavezničkom bombardiranju, a židovsko stanovništvo su gotovo u potpunosti istrijebilinacisti. Jedva je tisuću Židova preživjelo. Poslije rata je Solun brzo obnovljen i broj stanovništva se naglo povećao. Grad se najviše razvijao od 1950-ih do 1980-tih, ali bez urbanističkog plana, što je dovelo do velikih prometnih gužvi, koje su ostale do danas.
20. lipnja 1978. godine, grad je pogodio jak potres jačine 6.5 stupnjeva. Ovaj potres je prouzročio štetu na mnogim zgradama i povijesnim spomenicima, kao i smrt 40 ljudi. Grad se opet brzo oporavio i nakon ove prirodne katastrofe.
Solun je vrlo važan sveučilišni centarjugoistočne Europe i u njemu živi veliki broj studenata iz cijele zemlje. U gradu se nalazi Aristotelovo Sveučilište, najveće u Grčkoj, i Makedonsko Sveučilište.
Dućani u četvrti Ladadika, koja je prije bila židovska četvrt
Tijekom osmanske vladavine, Židovi u Solunu su činili više od polovice stanovništva i postojala je jaka židovska vladavina u trgovini, sve dok Grčka nije preuzela grad u 1912. godini.
Solunska židovska zajednica je bila većinomsefardskog porijekla, iako je postojala i manja skupina starihRomaniota. Kao rezultat židovskog utjecaja na grad, veliki broj nežidovskog stanovništva je govorilaladino, a grad se praktički gasio u subotu, na židovskisabat.Židovska zajednica u Solunu je najstarija u kontinentalnoj Europi a Solun je bio najveći Sefardski centar u svijetu. Zbog toga je Solun dobio nadimak "la madre de Israel" (Majka Izraela)[1] ilibalkanskiJeruzalem.[2]
Najveće opadanje broja Židova počinje nakon velikog požara 1917. Grčka je vlada u svojim naporima heleniziranja grada, namjerno onemogućavala povratak Židova svojim domovima, iako je kompenzirala njihove gubitke. Veliki broj Židova se tad preselio uTursku,SAD,Europu iAleksandriju uEgiptu.1922. godine. zakon koji je zabranio trgovinu nedjeljom je dodatno uzdrmao židovske trgovce.
Solunski Židovi su i dalje bili važan dio grada, sve do nacističke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata. Nacisti su smaknuli 96 % solunskih Židova uholokaustu, čime su uništili židovsku zajednicu grada.
Danas u gradu živi oko 1000 Židova, iako postoje značajne zajednice solunskih Židova u SAD-u iIzraelu.
Crkva sv. Dimitrija (grčki:Hagios Demetrios) iz 7. stoljeća posvećena je sv. Dimitriju, zaštitniku grada.
Galerijev slavoluk i grobnica;slavoluk i rotundu-grobnicu izgradio jerimski carGalerije početkom 4. stoljeća.
Crkva Svete Mudrosti (grčki:Aja Sofija) je jedna od najstarijih građevina u gradu (temelji iz 3. st.), a današnji oblik je dobila 1205. godine po uzoru naAja Sofiju uKonstantinopolu.
Panagia Chalkeon, tj. Gospina crkva bakrokovača, je izgrađena u 1028. godine od opeke zbog koje je zovu i "Crvena crkva".
Crkva sv. Nikole Siročeta je s početka 14. stoljeća i bila je dio nestalog manastira.
Crkva sv. Apostola je izgrađena u 14. stoljeću kao glavna crkva (katholikon) manastira; velika je kompozitnog oblika i bogato ukrašena.
Crkva Acheiropoietos (grčki: "neizgrađena rukama") je izgrađena polovicom 5. stoljeća kao trobrodnabazilika.
Manastir Latomos, od kojega je sačuvana samo Crkva sv. Davida, je s kraja 5. stoljeća, bogato je ukrašen mozaicima iz 6. i freskama iz 12. stoljeća.
Prva autocesta je kroz Solun prošla u 1970-ima. Solun je dostupan s autocestom GR-1/E75 izAtene, GR-4, GR-2, (Via Egnatia) /E90 i GR-12/E85 iz Serresa andSofije. Autocesta GR-1 je u 1970-ima dosegnula Solun i to je bio kraj njezine gradnje. U 1980-ima, započela je gradnja solunske obilaznice, koja se otvorila 1988.Nedavno je postojeća infrastruktura na autocestama dograđena. Gradnja 9,6 km duge mrežemetroa će početi u lipnju 2006. Gradnja će trajati 6,5 godina, ako sve bude teklo po planu i bit će završena krajem 2012. godine. Ovo će bitno smanjiti velike gužve u središtu grada. Javni prijevoz u gradu se trenutačno odvija samoautobusima.
Zračni promet se odvija preko Makedonske međunarodnezračne luke. Budući da su piste u luci dosta kratke, luka ne može primati prevelikezrakoplove, u budućnosti se planira njeno proširenje.
Solun se nalazi u području izmijenjenesredozemne klime, zahvaljujći otvorenosti grada i okolice utjecajima iz unutrašnjostiBalkana. Zbog toga suzime s negativnim temperaturam i omanjim količinama snijega normalna pojava, što je bitno drugačije od južneGrčke iAtene.Mraz je također česta pojava zimi.Ljeta su topla, ali ne žarka s rijetkim padalinama u vidu jakih pljuskova. Godišnja količina oborina je 451 mm.
